Berislav Blagojević: Razgovori s Harmsom

KUBATURA DVODIMENZIONALNOG

Harms: Šta to računate, Sofronije?
Sofronije: Pokušavam da dokučim kako smo se sveli na ovo, ovo… (maše rukama)
Harms: Na šta to?
Sofronije: Ne znam kako to da nazovem. Na dvodimenzionalne sporedne likove!
Harms: Dvodimenzionalne sporedne likove?
Sofronije: Da. Ljudi ovdje postoje u dvije dimenzije – jedu i spavaju. Pošto ne postoji treća dimenzija, kao na primjer kultura, umjetnost ili nauka, pokušavam da izračunam kubaturu dvodimenzionalnog.
Harms: Samo vi nastavite, prijatelju. Vidimo se kroz par stotina godina…
(Kraj)

POSTSOCIJALISTIČKA POSTTRAGEDIJA
Sofronije: Ne znam kako je kod vas, Danil Ivanoviču, ali kod nas se dešavaju čudne stvari.
Harms: Ah, ovdje gdje ja obitavam nema čuda…
Sofronije: Neki tajkun, profiter (ili kako ih već zovu) kupio fabriku.
Harms: Šta je tu čudno?
Sofronije: Hoće da je ojadi i rasturi, pa da tu izgradi nekakvu zgradu!
Harms: Dobro. I?
Sofronije: Radnicima je prestao da plaća prevoz i topli obrok.
Harms: Ništa čudno!
Sofronije: Onda je prestao da im uplaćuje zdravstveno i penziono osiguranje.
Harms: Sve je to normalno…
Sofronije: Već mjesecima im ne isplaćuje ni plate, ali oni dolaze na posao!
Harms: Priznajem da je to pomalo čudno.
Sofronije: Fabrici je isključena struja, a radnici sami donose drva za ogrev.
Harms: Tragedija!
Sofronije: Nedavno je vlasnik odlučio, pošto ne zna kako da ih otjera, da radnicima počne naplaćivati ulaz u krug fabrike!
Harms: Nečuveno! I šta se onda desilo?
Sofronije: Ništa – radnici to stoički podnose i svako jutro plaćaju ulaz u hladne i poluprazne kancelarije i proizvodne hale.
Harms: Posttragedija!
(Kraj)

POSTSOCIJALISTIČKA TRAGIKOMEDIJA
Harms: Zašto ste zabrinuti, prijatelju?
Sofronije: Zbog krize, Danil Ivanoviču, zbog krize…
Harms: Šta se vas tiče ta kriza, moliću lijepo?
Sofronije: Brinem se za posao. Bez posla nema plate, bez plate ne mogu da kupim hranu, da platim račune za struju, vodu, grijanje…
Harms: Razumijem vas…
Sofronije: Bojim se da ne shvatate težinu problema. Vidite, mogao bih da živim sa činjenicom da umirem od gladi ili da se smrzavam, ali da hodam neuredan, smrdljiv i prljav – to već ne bih podnio!
Harms: Shvatam! Ja sam umro od gladi , ali ima i gorih usuda. Zamislite da se pojavite na razgovoru za posao, odijelo vam musavo, kosa nepočešljana i brkovi potkresani nakrivo! Nije to mala stvar… Nego, imate li posao?
Sofronije: Imam, ali ne dobijam platu već šest mjeseci.
Harms: Pa šta biste htjeli, prijatelju!? Vi barem idete na posao! Šta je sa hiljadama onih koji ne idu nigdje?
Sofronije: Njihovi brkovi ne moraju biti besprijekorni!

(Kraj)

2 Responses to Berislav Blagojević: Razgovori s Harmsom

  1. Jasmina H. каже:

    Ej, Sofronije, teška kletva te stigla kad si morao ovo doživjeti: ima li dalje?

  2. Boris каже:

    Berislav je bez sumnje pisac, pisao o Harmsu ili „Ukletoj rijeci“. Pitanje za uredništvo: kada će čitaocima biti dostupni i stariji tekstovi, na primer oni Berislava Blagojevića, ili je to sada samo deo srpske književne istorije?




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *