Berislav Blagojević: IDEMISTI I AKARDISTI

Ta je zemlja bila jedna od onih koje su obdarene gotovo svim raznovrsnostima koje ova planeta može da pruži. Monotone i plodne ravnice sjevera se južnije pretvaraju u kraške oaze okružene golotinjom kamenjara na kojem lišajevi i mahovine naizmjence spavaju i jedu. Rijeke poput paukove mreže opkoljavaju zemlju i svojom ljepotom u zatočeništvu drže milione ljudi. Jezera su ovdje čista, modra i hladna kao oči orlova koji lakoćom nadletaju prostranstva, lakoćom koju čovjek nikada neće dostići. Nebo iznad ove zemlje je oduvijek bilo kao i drugdje, ali ipak nekako neponovljivo i majčinski blagonaklono prema žednom kukuruzu i gladnim seljacima. Vjetrovi su ovdje nepredvidivi, nekad donoseći strah zebnju i slutnju, a nekad mirnoću sutona i spokojna jutra. Ustalasana brda trče u zagrljaj planinskim vijencima čiji snježni vrhovi, posmatrani iz visine, čine predivne biserne ogrlice na vratu postojbine Akardista. Oni ove bisere (i druga veličanstvena blaga zemlje) nisu vidjeli dugo, jer već neko vrijeme žive pognutih glava i pogleda uperenih u vlastite noge koje, ili ukopane nigdje ne hode, ili lutaju bez smisla i cilja.

Nije uvijek bilo ovako. Nekada nije bilo toliko Idemista i Akardista; ovdje su bili nastanjeni ljudi različitih imena, primitivni po mnogo čemu, ali slobodoumni, gordi i pravdoljubivi. Kada je Neprikosnoveni pokorio ovu lijepu zemlju, oko njega su počeli da se okupljaju Idemisti u sve većem broju. Prvi Idemisti bili su zanesenjaci koji su u zabludi glorifikovali lik i djela Neprikosnovenog, a nakon njih su im se pridružili karijeristi, sitne lopuže i bogataši koji su nužno bliski svakom kralju, svakoj vlasti. Vijesti o privilegijama koje su uživali Idemisti su se brzo pronijele zemljom i njihov broj je tada naglo porastao. Osnovna funkcija Idemista je bila da bez kritičnosti i bez pogovora slušaju i ispunjavaju zamisli Neprikosnovenog. Oni su pokriće za njegovu samovlast i beskrajnu samodovoljnost; oni su noge sa želucima, obezglavljena tijela sa rukama koje se bezuslovno i uvijek podižu na svaki njegov prijedlog i na svaku njegovu odluku. Demokratija je prekrila sunce…
Ljudi su se isprva rasuli u četiri pravca, kao na četiri strane svijeta, okrećući jedni drugima leđa. Jedni su postali Idemisti jer im je bilo lakše plivati nizvodno nego opirati se snazi zapjenjene matice. Drugi su krenuli težim putem, putem razboritosti i zdravog kriticizma i bili ugušeni perfidnim, ponekad i brutalnim metodama koje su nagrizale same temelje njihove egzistencije. Treća grupa je naizgled stajala u mjestu, jer se držala po strani. Ali i stajanje u mjestu može biti kretanje; uskoro su počeli da tonu, da grcaju u samopreziru koji ih je obuzeo jer nisu preduzeli ništa da spriječe nepravde i užas kojim je ispunjena vladavina Neprikosnovenog. Četvrti su bili Akardisti, ljudi bez srca, malodušni mekušci koji nisu smjeli uperiti prst prema Neprikosnovenom i regimenti Idemista koji su njegove ideje sprovodili u djelo pod prigušenim svjetlima kafana, kabineta i kancelarija u kojima se uvijek osjeća čudan vonj laži, pljačke i promiskuiteta srednjovječnih poslušnika. Kasnije je Akardistima postalo potpuno svejedno ko je na vlasti, kako okrutno se odnosi prema njima i kako teške namete im stavlja na pleća. Postali su nemoćni domaćin za parazitski aparat Idemista. Oni su bili živi, ali nisu živjeli…
Sve ide u prilog Idemistima i Neprikosnovenom. Njihova vladavina je apsolutna, bez alternative i naizgled se čini da će trajati vječno. Međutim, savršenstvo kruga uvijek uspijeva da nadmaši savršenstvo vladavine. Krug je putanja kojom hode istorija i geografija i to nijedna vlast, ma kako moćna i dugovječna bila, ne može da promijeni. Istorijski događaji imaju poganu naviku da se ponavljaju, govorili su Idemisti. Ubjeđivali su Akardiste da treba da žive ovdje i sada (prošlost je prema tome nevažna, a o budućnosti se brinu oni na čelu sa Neprikosnovenim). Zbog toga su ukinuli izučavanje istorije i geografije u školama. Učinili su sve da se zaštite: kružne tokove su zamijenili raskrsnicama, krug kao geometrijski oblik je izbačen iz upotrebe u građevinarstvu, u proizvodnji namještaja, posuđa i drugih potrepština. Gdje god je to bilo moguće, krug je zamijenjen kvadratom ili pravougaonikom. Ali suštinu geografije je nemoguće promijeniti, jer Zemlja je okrugla! Ljudi koji su nekada jedni drugima okrenuli leđa i krenuli na četiri strane svijeta, ti ljudi će se ponovo naći u istoj, ishodičnoj tački. Kada se to desi, nijedna ustava, nijedna utvrda, nijedna vojska neće moći zaustaviti nadolazeći talas promjena.

3 Responses to Berislav Blagojević: IDEMISTI I AKARDISTI

  1. Jasmina H. каже:

    ….ko preživi do tada, možda će mu biti dobro!
    Odlično, Berislave!

  2. Boris каже:

    Odlično, Berislave. Idemisti dakle žele da istorija bude nepovratna? Da su mudriji, radovali bi se što je ciklična, jer to znači da će opet doći njihovo vreme, novo zlatno doba, u kome će Neprikosnoveni opet biti neprikosnoven.

  3. […] mi nije bilo dovoljno, nego se upustim u koštac sa Sofronijem i  Harmsom. Miš odluta potom na “Idemiste i Akardiste”   i tu me dotuče kraj u kome (mladi) pisac kaže: “ kružne tokove su zamijenili raskrsnicama, […]

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *