Berislav Blagojević: Dve priče

BLISKI SUSRET TREĆE VRSTE
(negdje na brdovitom Balkanu)

Zdravo. Ja sam čovjek.
Radim i teglim kao konj, tvrdoglav sam i uporan kao magarac. Iskorištavaju me kao cvrčak mrava, pa sam često žrtveni jarac ili, po potrebi, ovca za šišanje. Ponekad sam odvratan poput svinje, ali uglavnom sam samo lukav kao lisica. Prepreden i snalažljiv moram da budem da bih preživio. A preživjeti nije lako kad živiš kao pas.
Zdravo. Ja sam čovjek.

NIGHTSWIMMING

Ljeto je nesnosno. Drveće pognutih glava i skrštenih ruku stoji mirno i tiho poput osuđenika koji čekaju egzekuciju. Hladnokrvne životinje, zmije i gušteri, inače najodaniji poštovaoci Boga Sunca, bježe u hladovinu i padaju u nesvijest od vrućine. A moja životna sapatnica i ja ko zna koju godinu za redom medicinskim stručnjacima dokazujemo fantastičnu izdržljivost ljudskog organizma. Naše ljubavno gnijezdo je skoro mjesec dana pod opsadom užasne jare i stravične sparine, pa sada sve više liči na pokvareni toster koji nemilosrdno isušuje i prži. Mravi, koji su inače odomaćeni u stanu, pobjegli su glavom bez obzira, a kućno bilje (uprkos mojim nadljudskim naporima) izgleda jadno i sparušeno, poput obarene blitve. Aparati odbijaju poslušnost i čudno rade – frižider jezivo zuji i dahće, kompjuter zastajkuje kao da se premišlja hoće li izvršiti zadanu komandu, a televizor kao da se preznojava, pa slika koju emituje izgleda poput sladoleda koji se topi, prijeteći da će iscuriti sa ekrana.
Najčudnije se, ipak, ponaša ajpod. Prije nekoliko dana sam uočio prve simptome njegove bolesti. Iako je podešen da nasumice bira između nekoliko stotina pjesama, on bi uporno nakon četiri ili pet pjesama svirao Nightswimming od R.E.M. Nick Cave, Pearl Jam, Duffy, Radiohead, Nightswimming. Ili Heroes, Sour Times, Achilles Last Stand, Spanish Caravan i opet Nightswimming. Nikada nije svirao Drive, ili Man on the Moon ili Everybody Hurts sa istog albuma (Automatic for the people), već uvijek i ponovo Nightswimming. Zbunjen i pomalo iznerviran, nisam znao šta da radim, pa sam počeo da tražim skriveni smisao u ponašanju moje male muzičke igračke. I baš kada sam pomislio da ne postoji drugo rješenje nego da dotičnu pjesmu zauvijek izbrišem, palo mi je na um (koliko god to suludo bilo) da ajpod želi da mi kaže kako ne bi bilo loše da moja životna sapatnica i ja odemo na noćno kupanje i da tako pokušamo da se rashladimo. Pošto nam je jedini hobi u ljetnim mjesecima lijepljenje za komade namještaja, shvatio sam da nemamo šta da izgubimo i odlučio sam da prihvatim sugestivno pjevušenje koje je do mene dolazilo kroz slušalice. Iduće večeri sam spremio kupaće, sendviče i prohlađeni domaći sok od nane u ruksak i rekao svojoj životnoj sapatnici da imam malo iznenađenje. Pogledala me je sa čuđenjem i počastila me poznatom dozom užasa. Tačno sam znao o čemu razmišlja – svaki pokret predstavlja napor, svaki napor iziskuje znojenje, a znojenje pravi tamne polumjesece ispod pazuha, te širi nervozu i neugodan vonj. Nakon kraćeg ubjeđivanja krenuli smo ka rijeci, tom spasonosnom koktelu svježe brdske vode i fekalija. Kupali smo se kratko, ali sasvim dovoljno da se magma u nama ohladi. Potom smo jeli, pili i dodirivali se rukama koje prvi puta nakon ko zna koliko nedjelja nisu bile vrele i slipave. Smijali smo se zamjenjujući uobičajene plitke udisaje uzavrelog vazduha sa dubokom svježinom koja puni naše alveole. Konačno, vodili smo ljubav, uživajući u talasima svježine i strasti što su nas naizmjence zapljuskivali. Te smo noći zaista spavali, uprkos tome što je naše ljubavno gnijezdo još uvijek imalo efekat pretis-lonca.
Ujutro sam poželio da obogatim svoj ajpod novim numerama i, kada sam ga uključio, mogao sam se zakleti da je na monitoru pisalo „You’re Welcome“ umjesto uobičajenog „Welcome“! Kao da je mala spravica uljudno odgovarala na moje nikada izgovoreno „hvala“! U znak zahvalnosti, napunio sam njegovu bateriju i ubacio još koju pjesmu od Male Vite, Skunk Anansie, Driftkikkera, Boba Marleya i Leonarda Cohena. Od tada je prošlo gotovo mjesec dana. Trebam li reći da Nightswimming nije svirala niti jednom?




One Response to Berislav Blagojević: Dve priče

  1. Aida каже:

    Je li to onaj ajpod iz Barce?:)) Dobre su price!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *