Filmove najviše volim da gledam sam. Kada sam u bioskopu sa nekim drugarom ili sa devojkom, uvek me neko ometa i smanjuje mi uživanje u gledanju filma. Kako izbeći nepotrebni rizik? Jednostavno, izabereš, recimo, prvu projekciju filma „Grofica iz Hong Konga“ Čarlija Čaplina, koji je jesenje subote 1980. počeo da se prikazuje od 11 časova u bioskopu „Kozara“. Izgleda da sam jedini iz Kino kluba Kinoteke koji je došao da vidi poslednji film Čarlija Čaplina u kome je respektabilna podela: Marlon Brando, Sofija Loren i Čarli Čaplin, u ulozi starog stjuarda. U neobjavljenoj trci Kino kluba Kinoteke ovog puta bio sam privremeni pobednik.
Ispred bioskopa „Kozara“ bilo je samo desetak neupadljivih, pravih ljubitelja filma. Niko od njih ne gleda oko sebe, pogledi su im ka unutra, bez želje za komunikacijom, ili, ne daj Bože, razgovorom. Sa svojih osamnaest godina najmlađi sam među njima.
Konačno, razvodnica nas pušta da uđemo u salu. Oseća se miris nafte i u funkciji je samo prvih deset redova. Osetio sam u vazduhu nešto čudno što se reflektovalo na prijatan osećaj koji se javio nešto ispod pupka. Koncentriši se i potraži svoje mesto – kao da začuh dežurni glas razuma.
Izabrao sam peti red, sredinu. Na moje čuđenje, pored mene je sela sredovečna plavuša. Ponadao sam se da nije neko smetalo.
Počela je projekcija filma. U sali je zavladala neka čudna atmosfera koja je dovela do toga da svi posetioci koji su sedeli jedni do drugih počnu da pričaju. Ali, to nije bilo sa željom da startuju jedni druge, nego da podele doživljaj velikog prijateljstva izazvan filmom Čarlija Čaplina.
Ovi ljudi nisu normalni? Tada je i plavuša sa moje desne strane počela da priča:
– Vidi šta Čarli radi!
Taman sam pomislio da su svi osim mene poludeli kada shvatih da i ja naglas komentarišem film.
Kada je film završio, čarolija je nestala i svi su počeli da se izvinjavaju jedni drugima.
Brže bolje napustili smo mesto gde smo doživeli ono što sam kasnije nazvao doživljaj velikog prijateljstva.
Ako jednog dana postanem pisac, napisaću priču o ovom svom doživljaju.

One thought on “Milan MAĐAREV: BIOSKOP”

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *