NAŠI  DANI –     GRUPA  220 // CROATIA  RECORDS    –

Zagreb 2018.

TEKST — ŽIVKO IVKOVIĆ

Prozaonline

Neki poseban osvrt vezan za Grupu 220 je potreban iz razloga delovanja na ondašnjoj rokenrol sceni te uloge u odrastanju i usmeravanju moje generacije, i, naravno da nisam hteo ostati po strani, ne istaći njihov udeo u ispisivanju tih, rokenrol stanica Yu rocka. I sama pomisao na nezaboravnu onu ‘’Osmijeh’’ vas nagna da preturate po singl pločama, nadjete taj (ex play), preslušate isti nebrojeno puta, što iz razloga vraćanja u ono, negdašnje neprikosnoveno vreme vladaviine VISova iz druge polovine šezdesetih i prve polovine sedamdesetih uz zaključak onaj, da nije bilo tih, ko zna u kakve bismo iždžikljali. Podsetiću, Osmijeh je prvi mega hit u ondašnjoj SFR jugoslaviji, a Lp album Naši dani prvi autorski takav na našim prostorima. Na tom, iz 1968. godine su se našle Naši dani/Novi dani uz stare birge/Svijet je pun ljubavi/Ljubav je njegov svijet/Nekad smo se voljeli/Negdje postoji netko; Baš me briga/Nešto malih stvari/Tuga nek ode iz tvog svijeta/Sjeti se onih dana/Besciljni dani/Starac uz zaključnorepriznu Naši dani, izdanje Jugotona, danas Croatia Recordsa, kako onda tako i danas najrespektabilnije diskografske kuće na ovim (i ne samo prostorima). Uvek ću i bez ustezanja isticati ili naglašavati ulogu ove zagrebačke diskografske kuće vezano za afirmaciju rokenrola i svih vrednosti koje je taj donosio, pravca čiji je značaj nemerljiv. U toj, Grupi 220 se, nekako izdvajao Drago Mlinarec, popularni Dragec, autor uglavnom svih stvari za pomenutu, čovek koga pamtim kao nenametljivog i van svake sumnje izuzetno popularnog bendlidera ove grupe, jednu zbilja harizmatsku ličnost, ličnost koja je plenila svojom pojavom, te i ne začudjuje onovremena medijska zastupljenost. Imali smo pored ploča i brojne plakat – postere, nebrojeno tekstova itd. Kupiti, domoći se ex play ploče one Osmijeh /Uvijek kad ostanem sam/Večer na Robleku te numere Grad je (kao i u sličaju brojnih tada VISova) značilo je ispunjenje sna, trenutnog onog barem, uživati u tom nekoliko meseci pa i godinu celu, ali, ne zaboraviti isti, povremeno ga stavljati na gramo disk, ponovno preslušati… Nositi taj sa žura na žur, brinuti o tom više negoli o devojci sa kojom ste, smo znali samo mi, iskreni zaljubljenici u rokenrol. Po naslovnoj onoj, Naši dani Dragecovoj i Branetovoj (Ta tvoja mašta u prošlost zaviruje kao da traži sunčanih dana kraj) je samo potvrda da se tada radilo o zbilja tim, Našim danima’ i apsolutnoj prihvaćenosti kako rokenrola, tako i filma, književnosti, kulturnih stremljenja  generalno. Na Našim danima imamo dokazanu poetsku veličinu Dragecovu, svi tekstovi su zbilja izuzetni, te kao takvi ostaju neizbrisivi. Mladi danas i nisu ne znam koliko upoznati sa onovremenim delovanjem Grupe 220, Dragecovim kreativnim opusom, jer, idoli su im (ako takvi uopšte i postoje u onom kvalitetnom smislu) zabrinjavajuće i ispod svakog nivoa, minorni sastavi te pojedinci, no, sve u skladu sa vremenom jer, fokus i nije na urbanim nego na rurbanim muzičkim pravcima (ako su i to uopšte), modni stilovi gotovo da i ne postoje, sve se svodi na široke u pojasu trenerke, ne bi li na brzinu napunili svoje stomake slatkim i slanim palačinkama i drugim, brze hrane neodoljivim im specijalitetima, a, što je nama starijima gotovo ezoterično, teško shvatljivo bolje, nama koji smo pratili modne trendove, ugedali se na svoje idole, članove brojnih VISova poput Drageca i Grupe 220, jer, ostavljali su utisak nedodirljivih, nedostižnih zvezda, onako sa dugim kosama, košuljama sa cvetnim ili prugastim dezenima, džitrom na ramenu i to je tako kako je, ne može se izbirasti. I danas, nakon više od pola veka, zvezda njegova je neugasla, večno će sjati u Yu rock sazveždju, prkositi vremenu, opstajati, vraćati nas u vreme odrastanja i njegovu Grupu 220 (uz brojne) podsećati nas na zbilja privilegiju življenja u tom, ponavljam se, ali sa razlogom, vremenu neprikosnovene vladavine rokenrola. Hvala mu!

11.02.2022.