1.
Milenku je već bila dvadeset i treća godina. Dvije godine su bile od kako je redovno svake večeri, tačno u ponoć, odlazio tihim korakom u toalet i palio i gasio dva puta svjetlo, nakon čega bi se popeo na stoličicu i glavu isturio kroz mali četvrtasti prozor. Na drugom brdu, nekih petsto metara od Milenka, dva puta bi sijevnulo žuto svjetlo na prozorčiću nekoliko časaka kasnije. Poslije toga Milenko je lijegao sa smiješkom u krevet i snivao lijepe snove.

Pročitajte ceo tekst →