MULTIMEDIA BOOKS PRIKAZ
BEOGRAD Živko ivković
2025. PROZAONLINE
Napisati, izneti svoje neko vidjenje, stav, svejedno, u povodu ovog Rizingerovog naslova, pri tom reizdanja zahvaljujući agilnoj i sveprisutnoj na domestic rocknroll sky, beogrradskoj izdavačkodiskografskoj kući Multimedia Books, i nije ne znam koliko zahvalno. Nameće se ono, ostati objektivan, ne preterivati u hvalospevima, favorizovanju ili se negativno osvrnuti na napisano ovde, a sve iz razloga onog, nakon toliko vremena te u sasvim drugačijim okolnostima, ovim aktuelnim, doneti svoj neki sud je zbilja teško. Sticaj okolnosti životnih i ambijentalno okruženje od čoveka formiraju odredjenu ličnost, koja, kao u ovom ovde, autorovom slučaju ima svoj epilog u napisanom, pa tako, ovde sve i kreće od njegovog odsluženja vojnog roka u JNA (Pazin) 1987. godine. Vest da je preminuo Serdjo Blažić, vokalni solist grupe Atomsko sklonište, Stanimirovića zatiče u vojnobolničkom stacionaru pulskom, te šokirani vešću, stavljaju na oglasnu tablu svoje ‘pomen’ slovo vezano za već pomenutog Serdja (usput, sećam se nastupa ove grupe u šabačkoj hali Zorka 1982) sedeo je na visokoj barskoj stolici i pevao, davao sve od sebe, ni senke sumnje tada o nekoj iscrpljenosti, pogoršanom zdravstvenom stanju … a u intervjuu sa Brunom Bucom Langerom stoji njegova ona, nacionalizam je nešto najprimitivnije što se čoveku može uvući pod kožu (1990). Intervjui (21 ukupno) koje je autor zapisao sa ličnostima iz sveta rocknrolla u razdoblju od 1990. pa do 1992. objavljeni su u kruševačkom pisanom mediju Pobeda, koji izlazi petnaestodnevno, a nastali su u smiraj SFRJ dakle u okruženju tadašnjem koje je kao i svugde po Srbiji mirisalo na, nešto što se ima dogoditi, ali, nismo znali šta, izuzev da se postnacionalizam širio neverovatnom brzinom uz pevanje četničkih pesama, euforično čak a ratne sekire samo što nisu iskopane, što je za ogroman broj normalnih ljudi tada bilo prosto neshvatljivo, mada nije nepoznanica koji su elitni srpski književnici pogurali zamišljeno im a sve u sprezi sa SPC naravno, pospešili takav razvoj dogadjaja, koji će ubrzo kulminirati neželjenim onim, najneprihvatljivijim mogućim ishodom, ratom, a što je i bio krajnji cilj akterima, realizovati zamišljeno, te danas u senci, mirno ubiru plodove svoga rada ili učinka. …. Sledi intervju sa Borisavom Borom Čorbom iz iste, dakle 1990. u kom je fokus na njegovoj POP partiji (Partija običnih pijanaca) koju je većina posmatrala iz ugla zajebancije njegove, a što u stvari i jeste. U slovu sa Željkom Bebekom stoji da je 1990. izjavio kako su se sastavi svrstali pod srpske ili hrvatske po automatizmu nekom i odmah našli u politici, onoj konfrontirajućoj, te su time prestali bit’ bendovii bit’ muzika. Postali su politika (Pobeda, avgust 1990) uz podatak vredan iznošenja koji glasi da je grupa Jutro (preteča Dugmića) svoj prvi singll snimila upravo za kruševačku diskografsku kuću Pobeda i to 1971. godine… da bi se autor sasvim nenadano vratio u 1984. i kruševačkoj Hali sportova gde je pomenute isprato nastup ekipe Top lista nadrealista koji je okončan u ne tako blistavom tonu. Autor piše kako je new primitives talas prihvaćen na nivou cele ex Yu, prihvatili su navodno tu buntovnu pank stranu, kojoj su se okrenuli tada, a što ne stoji, jer se na taj primila samo odredjena populacija ne tako rokenrol obrazovana (valjda su tek stasavali), te i danas mnogi zaziru od pomena i sećanja na taj, mahom dajući za pravo Saši Žikićiu koje je rekao da je sarajevska pop scena kumovala propasti, zakočila progres na domaćoj rocknroll sceni, koja je do tada bila na zavidnom nivou. Tako da neke pomame i ludila kada se radi o tom, gore pomenutom, uopšte nije ni bilo, izuzev u odredjenim onim minornijim krugovima, no sve je naravno individualno, te tako i ocena autora ovde vezano za taj, da se čoveku i oprostiti jer je rodjen koncem šezdesetih, time uskraćen za odredjena saznanja iz rnr, sklapanje nekog objektivnog stava ili mozaika. Naslov, kako već i napisah donosi više od dvadeset intervjua objavljenih u kruševačkoj Pobedi, no ono u podnaslovu (Kako je propao rokenrol) verovatno važi za autorov grad, ali je nespojivo sa inim sredinama gde nije (propao) nego se naprotiv, zahuktavao …..te ću za primer uzeti svoj grad gde je u prvoj polovini devedesetih pokrenut Uskršnji Rocknroll Fest u Domu omladine, potom Jazz & Blues Festival u pozorištu, bajkeri su organizovali trodnevne fešte u obližnjem Slepčeviću, a polovinom dekade je otvoren i Hard Rock Café i sve to uz manje gitarijade i svirke u najmanje osam većih kafea, koliko se sećam. Od 1991. su prašili tako The Canyon Band, Delirium Maximum, Goblini (od 1992. ), Fuck Duck, ČBS (Čuvaj bližnjeg svog), Kataklizma, Gral, Whore House, i brojni uz neponovljivu a nadam se forever ad acta sliku sa ulica šabačkih kada su pojedinci nosili po dve utoke za pojasom, ubistva su bila česta, pankeri su takodje skončavali …..Intervju sa Davorom Lukasom iz grupe Fit, donosi njegovu razmisao kako je novi talas logičan sled ili nastavak pank pokreta, no, ne mogu a da ne iznesem tvrdnje Grejla Markusa i Reja Robertsona američkih rok novinara koji su pisali da su novi talas smislili vlasnici i urednici radio stanica, u dosluhu sa diskografskim kućama jer pank nije ispunio ‘finansijska’ očekivanja. Usput, trudim se iz svakog od intervjua ovde izneti ono najzanimljivije, istinito ili ne, uz svoj neki stav, uvek objektivan te da je na strani istine, mada to i nije ono što pojedinci priželjkuju čuti, uglavnom iz razloga priklanjanja ovoj ilii onoj strani a ne rokenrolu. Ono, pozdravljam autore iz unutrašnjosti koi pišu o rnr, imaju taj u srcu, nisu foliranti, jer, postoji grupacija navedenih, a egzistiraju na novokomponovanoj …… Pa tako, možete napisati bilo šta, vredno ili manje, no to više ne igra ulogu, za mlade i predvodnike im, negirati ispravno i istinito je sasvim o kay, demonkratija je učinila svoje …. Gradski seljaci su sve glasniji i uticajniji, ne može im se stati na put ….E sad, okrenuću se naslovu ovom, Jugosloven K te tome da li je autor inspiraciju za isti našao u prisećanju na prizrensku ekskurziju i kupovini kečeta tih belih kapa simbola šiptarskoalbanskih pa otuda ono, već pomenuto Jugosloven K ili značenje nisam ukapirao, tek, ostaje bez nekog simboličkog odgovora, a tu je i autorovo prisećanje boravka na Jahorini, i, začudjujućeg ali konstantno prisutnog onog, bliži se trenutak kada će sve pući, otići u vražju mater uz, šta se dogodilo sa Jugoslovenima, zar nam pokušavaju izbrisati tu narodnost, a odrasli smo kao takvi, pod kapom tog. Ono, bilo je i iskrenih tu, živeli su za takvu ideju, ali i foliranata koji su jedanputa položili zakletvu i prvom prilikom je pogazili, zaboravili, položili zatim drugu, treću i tako do u nedogled a sve iz razloga jer ih crkve tako uče, uz ideju o brzom bogaćenju na uštrb izmanipulisanih …..U intervjuu sa Djuletom iz grupe Van Gogh autor piše da je stvar od pomenutog medju najboljima u istoriji Yu rocka, a što ne stoji iz prostog razloga jer nije preslušao stotine ostvarenja iz šezdesetih i sedamdesetih, nije odrastao uz te pa sada kao ove su za nj. naj…..znam da je teško izuzetno biti objektivan, no sve pripisujem njegovom neiskustvu, nezrelosti tada, znajući da se radi o toj 1991. godini. Autor podseća na koncert Boba Dylana na stadionu Galenika u Zemunu 1991. (prisustvovao sam) te kaže kako je na koncertu prisustvovalo svega tri hiljade ljudi, ali sam kroz razgovore sa ekipom na ulazu doznao da je prodano izmedju osam i devet hiljada ulaznica!!!!???? Uostalom, činim, ili sam deo sveta koji nestaje, te se ne libim biti objektivan uz osnovni onaj moto ne prikloniti se niti jednoj strani a ostati objetivan je jedino tako moguće. Ono sa čim sam u potpunosti saglasan sa autorom je razmisao po kojoj su se javili brojni izdajnici jugoslovenskih naroda i države koja je egzistirala sedam decenija, prešaltavši se, preinačivši, kako god u nekakve oslobodilačke pokrete, borbu za oslobodjenje ne znam od koga i čega jer, od koga se osloboditi kada su svi narodi imali svoje republike ….. a moglo se tako bezbolno sve završiti da je bilo iškrenih poput Ante Markovića , ali nije, svi su videli sebe u nekoj kinti, ugradjivanju finansijskom, ladili su muda kliriku …. Imamo potom autora mobilisanog, upućenog u mali kosmetski grad Suva Reka, gde se većina njih našla u sasvim novoj ulozi u kojoj se i nije ne znam koliko dobro snašla, nesvesna valjda nadolazećih onih ….. koji su pola veka živeli životom dostojnim čoveka uz bezbrižno odrastanje njihove dece, ali, to, zaboga nije bilo dobro…..U intervjuu sa Bajagom stoji autorova konstatacija kako se Riblja Čorba nikada nije oporavila nakon odlaska njegovog iz grupe te da je praznina koju je ostavio za sobom grupu dovela u nezavidnu poziciju. Istina je, po meni, sasvim drugačija, obrnuta je, tek je njegovoim odlaskom grupa dobija na popularnsoti, značaju i kvalitetu. Nesporno je ono, dva autoriteta je mnogo za jednu grupu, pa tako i u ovom Čorba slučaju. Ovde je izvesno samo to da autoru nije manjkalo iskrenosti te da iz razloga te zavredjuje najvišu ocenu ………..
22.11.2025.