Izložbe

MSUB – Otvorena izložba “Kraj jezika – Još jednom o Vitgenštajnu” u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića

U petak 15. marta u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića Muzeja savremene umetnosti, otvorena je izložba Kraj jezika – Još jednom o Vitgenštajnu. Ova izložba predstavlja radove srpskih i austrijskih umetnika/učesnika konkursa koji je tokom 2022.  godine pod pokroviteljstvom Austrijskog kulturnog foruma i veb sajta za umetnost i nauku Lichtfelder.org  organizovan u onlajn formatu.

Prisutnima su se na otvaranju obratili Marijana Kolarić, direktorka Muzeja savremene umetnosti, Amadeus Faltajner, direktor Austrijskog kulturnog foruma, Milica Lapčević, autorka projekta i predstavnica web platforme Lichtfelder.org, i Miroslav Karić, kustos i koordinator izložbe iz Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.

Marijana Kolarić je povodom otvaranja izložbe naglasila: “Sa velikim zadovoljstvom danas otvaramo izložbu „Kraj jezika – Još jednom o Vitgenštajnu“, koja predstavlja plod dugogodišnje saradnje između Muzeja savremene umetnosti i Austrijskog kulturnog foruma u Beogradu. Posebno je zanimljiva činjenica da se u ime i na idejama velikog austrijskog filozofa Ludviga Vitgenštajna zasniva koncept izložbe, ali i ideja nove percepcije i istraživanja jezika.  Imajući u vidu da jezik vizuelnih umetnosti nosi svoju univerzalnu kategoriju razumevanja, i može prevazići sve potencijalne jezičke barijere – čini se zaista mogućim proglasiti kraj jezika,  odnosno početak novih vizualnih komunikacija koja ne poznaju razlike niti granice, a u okviru kojih su ovom prilikom nastale veoma zanimljive interakcije, razmene, dijalektike i poveznice. Zahvaljujem se svima koji su podržali izložbu – Austrijskom kulturnom forumu, Ministarstvu kulture i glavnom sponzoru izložbe, Wiener Städtische osiguranju.”

Amadeus Faltajner je u svom uvodnom govoru istakao: “Izložba ima višestruko značenje. Nastala je iz divne inicijative 2019. godine da se sačuva sećanje na umetnicu i matematičarku Maricu Radojčić, koja je bila veoma posvećena povezivanju i spajanju umetnika iz celog sveta. Ova inicijativa pokrenula je stvaranje veb-sajta LICHTFELDER.org i daljih događaja, među kojima su izložbe u Gracu i Beogradu, postepeno postajući generator energije za povezivanje umetnika iz Austrije i Srbije i njihovu kreativnu razmenu. Želim da ova izložba doprinese daljem povezivanju i jačanju saradnje između austrijske i srpske umetničke scene, kao i da publici pruži nove doživljaje u posmatranju umetničkih ideja o značajnim aspektima našeg života koje je Vitgenštajn obrađivao, poput reči, iskustva i ljudskih kognitivnih i perceptivnih mogućnosti, koje danas obuhvataju još širi spektar pitanja, kao posledicu nedavnih razvoja tehnologije i veštačke inteligencije”.

Milica Lapčević je na otvaranju rekla: “Veliki srpski dramaturg i pisac Jovan Ćirilov govorio je da izumi svih vremena i dalje postoje zajedno u svakom trenutku istorije, nudeći nam brojne puteve kroz stvarnost koje treba istražiti. Jedan od tih puteva svakako su filozofska razmišljanja Ludviga Vitgenštajna, koja su bili glavna inspiracija za ovu izložbu. Počevši od samog naslova i jezičke igre između „Kraja“ i „Kraja jezika“ i komunikacije u digitalnom dobu, do celokupnih izgleda razvoja civilizacije zasnovanog na govoru, lingvistici i semantici. Od fascinacije tehnologijom do zaista kreativnih iskoraka, od naše svesti o prirodi do njene artikulacije u naučnim ili duhovnim terminima, ili oboje. Mnogo više izuma i ideja krije se u samim umetničkim delima, koje imamo jedinstvenu priliku da istražimo večeras”.

Miroslav Karić je o konceptu izložbe rekao: “Danas, u okolnostima novih geopolitičkih izazova praćenih radikalnim tehnološkim promenama, povratak Vitgenštajnu inicira u promišljanja na koji način nasleđe njegovih filozofskih pogleda može biti reaktualizovano u razumevanju našeg mesta u svetu, složenosti odnosa jezika, značenja, komunikacije, prirode stvarnosti. Izložba u Galeriji – legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića kroz radove trideset umetnika različitih poetika, medija i izraza u Vitgenštajnovom stilu ne definiše probleme već otvara brojna pitanja, suočavajući nas sa onim što znamo ili verujemo da razumemo naročito u savremenim društvenim kontekstima, u našim svakodnevnim i frekventnim tranzicijama iz realnog u virtuelno i vice versa.”

Nina Mihaljinac, članica žirija konkursa na kome su izabrani radovi srpskih i austrijskih umetnika/ca, povodom otvaranja izložbe je rekla: “Ovo je Jedna od retkih izložbi ovakvog formata i koncepta – s velikim brojem izlagača iz Srbije i iz jedne inostrane zemlje. Ovo je prilika da se sagledaju delovi scene savremenih vizuelnih umetnosti Srbije i Austrije – oni koje zanima utemeljenje umetničkih praksi na teoriji umetnosti, i inicira saradnja velikog broja umetnika i kustosa iz dveju zemalja. Smatram da je veoma značajno što će se u biografijama ovih prestižnih umetnika iz Austrije pojaviti izlaganje u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu i čestitam autorima na sjajnoj izložbi.

U subotu 16. marta u 12 časova, biće organizovano javno vođenje kroz izložbu uz prisustvo organizatora, austrijskih i srpskih umetnika i umetnica.

Umetnici čiji radovi su izloženi su Ana Maria Lima Dimitrijević, Anita Witek, Arnold Reinthaler, Astrid Schwarz, Barbara Hoeller, Daniela Fulgosi, Dea Džanković, Doris Theres Hofer, Dragana Žarevac, Dunja Trutin, Gerda Lampalzer, Irena Simić, Jochen Höller, Isabella Kohlhuber, Lana Vasiljević, Michael Heindl, Ernst Miesgang, Miljana Niković, Žarko Aleksić, Danica Bićanić, Boris Burić, Goran Despotovski, Nikola Radosavljević, Roswitha Weingrill/Stevan Kojić, Werner Jauk/Laura Sophie Meyer, Daniel Rothbart, Sonja Meller, Stefan Wirnsperger i Vanja Novaković.

Konkurs je tematski obuhvatio predloge i interdisciplinarna istraživanja inspirisana idejama austrijskog filozofa Ludviga Vitgenštajna koji je radio u polju logike, matematičke filozofije, filozofije duha i jezika. Pristigli predlozi i neočekivani načini na koji se u umetničkim praksama promišlja Vitgenštajnova misao o jeziku u savremenom kontekstu nesumnjivo su pokazali novu aktuelnost njegovih filozofskih teza, pozivajući da se suočimo sa onim što znamo ili verujemo da razumemo.

Izložba je otvorena do 6. maja 2024. godine.

Inicijator izložbe je Austrijski kulturni forum Beograd, za koncept i upravljanje projektom zadužena je Milica Lapčević (Lichtfelder.org), dok je Miroslav Karić kustos i koordinator iz Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.

Kustoskinje onlajn izložbe su Daniela Vageneder-Štelchamer i Aleksandra Lazar, a žiri onlajn izložbe činili su Doris Jauk-Hinc, dr Nina Mihaljinac, dr Aloizija Mozer i Jelena Glišić Matović. Sajt Lichtfelder.org dizajnirao je Nikola Korać.

Zvanično osiguranje izložbe je Wiener Städtische osiguranje.

MSUB – Izložba “Kraj jezika – Još jednom o Vitgenštajnu” u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića

Foto – Vanja Novaković, Miljana Niković, Jochen Holler, Isabella Kohlhuber

U petak 15. marta u 18 časova, u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića Muzeja
savremene umetnosti, biće otvorena izložba Kraj jezika – Još jednom o Vitgenštajnu. Ova
izložba predstaviće radove srpskih i austrijskih umetnika/učesnika konkursa koji je tokom

  1. godine pod pokroviteljstvom Austrijskog kulturnog foruma i veb sajta za umetnost i
    nauku Lichtfelder.org organizovan u onlajn formatu.
    Umetnici čiji će radovi biti izloženi su Ana Maria Lima Dimitrijević, Anita Witek, Arnold
    Reinthaler, Astrid Schwarz, Barbara Hoeller, Daniela Fulgosi, Dea Džanković, Doris Theres
    Hofer, Dragana Žarevac, Dunja Trutin, Gerda Lampalzer, Irena Simić, Jochen Höller, Isabella
    Kohlhuber, Lana Vasiljević, Michael Heindl, Ernst Miesgang, Miljana Niković, Žarko Aleksić,
    Danica Bićanić, Boris Burić, Goran Despotovski, Nikola Radosavljević, Roswitha
    Weingrill/Stevan Kojić, Werner Jauk/Laura Sophie Meyer, Daniel Rothbart, Sonja Meller,
    Stefan Wirnsperger i Vanja Novaković.
    Konkurs je tematski obuhvatio predloge i interdisciplinarna istraživanja inspirisana idejama
    austrijskog filozofa Ludviga Vitgenštajna koji je radio u polju logike, matematičke filozofije,
    filozofije duha i jezika. Pristigli predlozi i neočekivani načini na koji se u umetničkim
    praksama promišlja Vitgenštajnova misao o jeziku u savremenom kontekstu nesumnjivo su
    pokazali novu aktuelnost njegovih filozofskih teza, pozivajući da se suočimo sa onim što
    znamo ili verujemo da razumemo.
    Na izložbi će biti predstavljeni radovi u širokom spektru stvaralačkih izraza od
    minimalističkih intervencija u jeziku, video instalacija, elektro-akustičkih eksperimenta,
    skulptura, kolaža do digitalnih aplikacija, vizuelne poezije, performativnih scenarija. U doba
    kada AI generiše svoj sistem saznanja putem kodova, gradeći tehnološke alternative čak i
    kreativnim procesima ljudskih bića, dela na izložbi pružaju uvid u međuprostore u kojima
    umetničko traganje još uvek zadržava primat. Jedan od ciljeva projekta je dalje povezivanje i
    osnaživanje saradnji između srpske i austrijske umetničke scene, oličene i kroz produkciju
    sasvim novog rada specijalno za ovu izložbu, upoznavanje različitih protagonista (institucije,
    pojedinci) aktivnih kroz praksu, istraživanja i teorijski rad u oblasti savremene umetnosti.
    Izložba će biti otvorena do 6. maja 2024. godine.
    Inicijator izložbe je Austrijski kulturni forum Beograd, za koncept i upravljanje projektom
    zadužena je Milica Lapčević (Lichtfelder.org), dok je Miroslav Karić kustos i koordinator iz
    Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.
    Kustoskinje onlajn izložbe su Daniela Vageneder-Štelchamer i Aleksandra Lazar, a žiri onlajn
    izložbe činili su Doris Jauk-Hinc, dr Nina Mihaljinac , dr Aloizija Mozer i Jelena Glišić Matović.
    Sajt Lichtfelder.org dizajnirao je Nikola Korać.

Zvanično osiguranje izložbe je Wiener Städtische osiguranje.

Otvorena izložba “Brutalna nežnost” Kejti Voznicki i Edite Kadirić u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti

U sredu 13. marta u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti, otvorena je izložba “Brutalna nežnost” umetnica Kejti Voznicki i Edite Kadirić.

Ovo je prva izložba u novom izlagačkom ciklusu Dijalozi, u kome se susreću umetnici i umetnice iz naizgled različitih umetničkih svetova: zvanične/mejnstrim/akademske umetnosti i sveta marginalne/autsajderske/art brut umetnosti. Muzej naivne i marginalne umetnosti kroz ovaj ciklus teži da istraži šta sve nastaje iz tog spoja. Kustoskinja izložbe je Senka Latinović.

Ivana Bašičević Antić, direktorka Muzeja naivne i marginalne umetnosti, povodom početka novog izlagačkog ciklusa je rekla: ”Na ideju o iniciranju jednog dugoročnijeg programa, sa temom dijaloga između mejnstrim i autsajder umetnika, došla sam ubrzo nakon što sam postavljena za direktora MNMU. Koliko god je teoretski očigledno da ne postoji argumentovana i jasno održiva granica između ta dva domena savremene umetnosti, toliko je u praksi bilo očigledno da umetnost mora da progovori svojim jezikom, bez posrednistva teorije, odnosno interpretacije. U tom smislu, kako nam je ove godine na programu muzeja nekoliko programa posvećenih ženama umetnicama, logično je bilo započeti program Dijalozi izložbom dve izuzetno zanimljive savremene umetnice, veoma aktivne učesnice savremene umetničke scene, Edite Kadirić i Kejti Voznicki”. 

Senka Latinović, kustoskinja izložbe, o ideji ciklusa Dijalozi je dodala: “Iako kao muzejska institucija i sami učestvujemo u aproprijaciji i kanonizovanju umetnosti, koja bi po svojoj definiciji trebalo da bude izvan sistema, ono što zapravo želimo je da izbrišemo granicu između tzv. marginalne i aktuelne savremene umetničke scene, da se ti svetovi približe i prepletu. Smatramo da art brut umetnici treba dobiju priznanje koje zaslužuju, jer je u pitanju veoma šarolik i inspirativan način umetničkog izražavanja, kao i da je sada pravi trenutak da svojom prisutnošću i vidljivošću izvrše jači uticaj i dovedu do pozitivnih promena u zvaničnom sistemu umetnosti. Da se više poštuje integritet umetnika, i da se razume da je umetnost retko kada dobra kada se povodi za trendovima, ili kada je umetnik puki proizvođač potpuno otuđen od proizvoda svog rada”

Edita Kadirić je povodom otvaranja izložbe rekla: “Veoma mi je drago što učestvujem u ovom dijalogu. Sad prvi put imam iskustvo da ću izlagati sa nekim koga ne poznajem i čiji rad ne poznajem, a opet, imam utisak da sa Kejti stvaram jednu priču. A ta je priča univerzalna i prepoznatljiva. To je priča o adaptaciji, slobodi izražavanja i posledicama bunta, o lepoti stalne dualnosti kroz neke ženske interpretacije.  To su ta neka naša prepoznatljiva sestrinstva, koja se dešavaju u poetskim međuprostorima, bez obzira odakle dolazimo u formalnom smislu”.

Edita Kadirić kroz svedeni crtež predstavlja večitu liminalnost ženskog iskustva. Svet nežne i nemilosrdne mladosti, devojčica u periodu transformacije u ženu, posle čega ništa više neće biti isto. Taj bolni ritual prelaza je prikazan kroz neobične i uznemirujuće spojeve ljudskog i životinjskog tela, ili kroz komunikaciju  srna, zečeva, majmuna, sa devojčicama; životinje kao da još žele da zadrže devojčice u svetu detinjstva gde je ova nadrealna komunikacija moguća, gde je sve moguće, pre nego što stupe u svet ozbiljnih međuljudskih odnosa, racionalnosti i za njih predodređenih uloga.

U Editinom izrazu vidimo siguran, lak, školovan potez kojim suvereno vlada, ali taj crtež nije tu samo da bismo se divili jasnoći i lepoti izvedbe. On je redovno zamrljan, istačkan, isprljan, upravo brutalan u iskrenosti stanja koje želi da predstavi. Kontrastiranjem nežnih perli i bodljikavih ogrlica, mrlja koje podsećaju na krv i svečano zlatne boje vizantijskih fresaka i ikona, aseksualnosti i putenosti, onostranog i ljudskog, Kadirić gradi atmosferu napete neprijatnosti, ali i neke svečane tuge koja, čini se, oduvek prati žene na njihovom životnom putu.

Kejti Voznicki je o izložbi izjavila: “Edita i ja istražujemo slične teme u našim radovima. Tu možemo da vidimo tamniju stranu ljudske prirode, kako izgleda postati žena u ovom društvu, i još mnogo toga. Sve što nas vozi se manifestuje i nesvesno i svesno, pa ako tražimo gde se moj automatski proces preklapa sa Editinim metodama, dobićemo dvodimenzionalni uvid u univerzalna iskustva, što nas dovodi jedan korak bliže do kosmičke istine. To je, po meni, krajnji cilj umetnosti”.

Kejti Voznicki stvara eruptivno. Njen potez je neprečišćen i nepredvidiv, nepoznato je gde će je odvesti ruka i šta će se sve na crtežu vremenom ukazati. Stanje svojevrsnog transa i automatizma vode je u predele podsvesti iz kojih se rađaju različite forme. Nekad su to apstraktni razliveni predeli u kojima se povremeno razaznaju lica, životinje, predmeti. Nekad su to groteskne ljudske prilike u svakodnevnoj interakciji, deformisane poput likova strip autora Roberta Kramba, koje vode apsurdne i komične dijaloge ili monologe. Prepliću se i smenjuju duboko lična unutrašnja stanja, ali i oštar društveni komentar koji se ogleda i u tongue–in-cheek nazivima samih dela.

Pored crteža, Voznicki stvara i halucinantne tapiserije/krpare, koje će na izložbi poslužiti i kao prolaz iz jednog u drugi svet, kapiju kroz koju se svetovi umetnica Kadirić i Voznicki prepliću. Na izložbi će moći da se čuje (i vidi) i muzika koju Voznicki stvara već dugi niz godina kroz autorske projekte Amanita Dodola i KopyKat, kroz koje iskazuje širinu sopstvenih interesovanja i vezu sa beogradskim muzičkim andergraundom.

Psihodelične vizije Kejti Voznicki i taktilna krhkost Edite Kadirić, i pored svih razlika u postupku, tehnici, motivu, nose zajedničku snagu beskompromisnog ogoljavanja. Bez namere da ulepšaju sopstvena unutrašnja previranja i razmišljanja, one nam pokazuju bolna mesta: lična, ženska, društvena, mesta nelagode i neprilagođenosti. Život je bolan i brutalan u sudaru sa našim duhom i našim telom. Nežnost je potreba da se to iskustvo podeli sa drugima – da se izraze osećanja sopstvene usamljenosti i izgubljenosti, ali i da se ista ta osećanja nekog nama nepoznatog pojedinca umanje kroz spoznaju da postoji i drugi koji primećuje, oseća i prolazi kroz ista stanja.

Posete je potrebno najaviti dan ranije putem e-mail adrese info@mnmu.rs. Salon je otvoren svakog radnog dana od 10 do 17 časova, i subotom od 12 do 18h.

Izložba je otvorena za posetioce do 25. maja 2024. godine. 

Izložba “Brutalna nežnost” Kejti Voznicki i Edite Kadirić u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti

Foto – Edita Kadirić, Kejti Voznicki

U sredu 13. marta u 19 časova, u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne
umetnosti (Nemanjina 3, III/10) biće otvorena izložba “Brutalna nežnost” umetnica Kejti
Voznicki i Edite Kadirić.
Ovo je prva izložba u novom izlagačkom ciklusu Dijalozi, u kome se susreću umetnici i umetnice
iz naizgled različitih umetničkih svetova: zvanične/mejnstrim/akademske umetnosti i sveta
marginalne/autsajderske/art brut umetnosti. Muzej naivne i marginalne umetnosti kroz ovaj
ciklus teži da istraži šta sve nastaje iz tog spoja. Kustoskinja izložbe je Senka Latinović.
Edita Kadirić kroz svedeni crtež predstavlja večitu liminalnost ženskog iskustva. Svet nežne i
nemilosrdne mladosti, devojčica u periodu transformacije u ženu, posle čega ništa više neće biti
isto. Taj bolni ritual prelaza je prikazan kroz neobične i uznemirujuće spojeve ljudskog i
životinjskog tela, ili kroz komunikaciju srna, zečeva, majmuna, sa devojčicama; životinje kao da
još žele da zadrže devojčice u svetu detinjstva gde je ova nadrealna komunikacija moguća, gde
je sve moguće, pre nego što stupe u svet ozbiljnih međuljudskih odnosa, racionalnosti i za njih
predodređenih uloga.
U Editinom izrazu vidimo siguran, lak, školovan potez kojim suvereno vlada, ali taj crtež nije tu
samo da bismo se divili jasnoći i lepoti izvedbe. On je redovno zamrljan, istačkan, isprljan,
upravo brutalan u iskrenosti stanja koje želi da predstavi. Kontrastiranjem nežnih perli i
bodljikavih ogrlica, mrlja koje podsećaju na krv i svečano zlatne boje vizantijskih fresaka i ikona,
aseksualnosti i putenosti, onostranog i ljudskog, Kadirić gradi atmosferu napete neprijatnosti,
ali i neke svečane tuge koja, čini se, oduvek prati žene na njihovom životnom putu.
Kejti Voznicki stvara eruptivno. Njen potez je neprečišćen i nepredvidiv, nepoznato je gde će je
odvesti ruka i šta će se sve na crtežu vremenom ukazati. Stanje svojevrsnog transa i
automatizma vode je u predele podsvesti iz kojih se rađaju različite forme. Nekad su to
apstraktni razliveni predeli u kojima se povremeno razaznaju lica, životinje, predmeti. Nekad su
to groteskne ljudske prilike u svakodnevnoj interakciji, deformisane poput likova strip autora
Roberta Kramba, koje vode apsurdne i komične dijaloge ili monologe. Prepliću se i smenjuju
duboko lična unutrašnja stanja, ali i oštar društveni komentar koji se ogleda i u tongue–in-cheek
nazivima samih dela.
Pored crteža, Voznicki stvara i halucinantne tapiserije/krpare, koje će na izložbi poslužiti i kao
prolaz iz jednog u drugi svet, kapiju kroz koju se svetovi umetnica Kadirić i Voznicki prepliću. Na
izložbi će moći da se čuje (i vidi) i muzika koju Voznicki stvara već dugi niz godina kroz autorske

projekte Amanita Dodola i KopyKat, kroz koje iskazuje širinu sopstvenih interesovanja i vezu sa
beogradskim muzičkim andergraundom.
Psihodelične vizije Kejti Voznicki i taktilna krhkost Edite Kadirić, i pored svih razlika u postupku,
tehnici, motivu, nose zajedničku snagu beskompromisnog ogoljavanja. Bez namere da ulepšaju
sopstvena unutrašnja previranja i razmišljanja, one nam pokazuju bolna mesta: lična, ženska,
društvena, mesta nelagode i neprilagođenosti. Život je bolan i brutalan u sudaru sa našim
duhom i našim telom. Nežnost je potreba da se to iskustvo podeli sa drugima – da se izraze
osećanja sopstvene usamljenosti i izgubljenosti, ali i da se ista ta osećanja nekog nama
nepoznatog pojedinca umanje kroz spoznaju da postoji i drugi koji primećuje, oseća i prolazi
kroz ista stanja.
Posete je potrebno najaviti dan ranije putem e-mail adrese info@mnmu.rs. Salon je otvoren
svakog radnog dana od 10 do 17 časova, i subotom od 12 do 18h.
Izložba će biti otvorena za posetioce do 25. maja 2024. godine.

Umetnici inspirisani poezijom Žaka Prevera – Izložba slika i skulptura “Zovite me nežnost“ Miljana Stevanovića i Radeta Mutapovića u Kulturnom centru Srbije u Parizu

Izložba slika i skulptura “Zovite me nežnost“ Miljana Stevanovića i Radeta Mutapovića u Kulturnom centru Srbije u Parizu

Umetnici inspirisani poezijom Žaka Prevera

14.mart – 7. april 2024.

“Zovite me nežnost” ( “Appelez-moi tendresse“)  je naziv izložbe slika i skulptura, autora Miljana Stevanovića i Radeta Mutapovića, koja će biti otvorena 14. marta u Kulturnom centru Srbije u Parizu, a u produkciji Galerije Štab iz Beograda. U pitanju su najnovije produkcije dvojice mladih umetnika, čiji rad galerija Štab prati i podržava.

Ova izložba predstavlja jedinstveno poetsko, umetničko istraživanje inspirisano plemenitom, nežnom i utopijskom poezijom Žaka Prevera.

Slike Miljana Stevanovića velikog formata predstavljaju jednu od najprisutnijih tema u čitavoj istoriji umetnosti – pejzaž. Prikazani predeli su asocijativni, nedefinisani, stoga univerzalni – izvedeni jezikom lirske apstrakcije. U jedinstvenom vrtu sočnih boja i organskih predela nalaze se i pažljivo odabrane skulpture životinja Radeta Mutapovića iz Preverove poezije. One su istovremeno bezazlene i divlje, snažne simbolike ukazuju na arhetipove večno suprotstavljenih strana – ljubavi i mržnje, dobra i zla, iskušenja i zabranjenog voća.

Izložbu “Zovite me nežnost” publika može pogledati od 14. marta do 7. aprila 2024. godine u Kulturnom centru Srbije – 123 Rue Saint Martin, Pariz. Svečano otvaranje planirano je za četvrtak 14. mart u 19 časova.

DESETU IZLOŽBU „PEOPLE OF THE WORLD“ U GALERIJI ŠTAB

MARKO OBRADOVIĆ EDGE ZATVORIO JE SA IVANOM ŠPANOVIĆ I HUSOM ALIJEVIĆEM

Desetu samostalnu izložbu „People Of The World“, Marko Obradović Edge je zatvorio zajedno sa Ivanom Španović i Husom Alijevićem, koji su došli da preuzmu svoje fotografije.

Ova izložba je pre svega bila humanitarnog karaktera, i sve fotografije su prodate još na veče otvaranja. Predstavnici organizacije Humana Srca, koji su došli juče na zatvaranje, pomogli su da prihod od prodaje fotografija ode porodici Leporis iz Bačke Palanke.

 Ivana Španović, Marko Obradović Edge i Husa Alijević (foto: Marko Marin i  Dejan Dubaković)

Da podsetimo izložba „People Of The World“ nastala je na Markovim egzotičnim putovanjima.

„Pošto sam od svih zanimanja uspeo da napravim profesionalnu karijeru, fotografisanje ljudi na ulicama sveta je možda jedina stvar koja mi je hobi, jer to radim u slobodno vreme na putovanjima, na koja opet uglavnom odlazim zbog posla. To je najbolji način da spojim nešto što je lepo i korisno, a zahvaljujući izložbama, koje imaju humanitarni karakter mogu da pomognem onima kojima je pomoć najpotrebnija“ – izjavio je Marko Obradović Edge.

Otvorena izložba BILJANE ĐURĐEVIĆ – “Poslednja večera“ u galeriji Hestia

U galeriji  Hestia sinoć je otvorena izložba slika umetnice Biljane Đurđević, pod nazivom “Poslednja večera“.

Izložba „Poslednja večera“, koju će publika moći da pogleda sve do 12. maja 2024. godine, nastavak je višegodišnjeg projekta Biljane Đurđević, “Studija slučaja” u kojem se umetnica posvetila sudbini ljudskog bića u trenutku njegove sve veće dehumanizacije i instrumentalizacije od strane tehnologije, industrije i medija, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou.

Izložba „Poslednja večera“ je poslednja serija radova Biljane Đurđević koju odlikuje odsustvo boja, ali i ljudskih figura, a atmosfera i narativ su klaustrofobični, čime autorka pokušava da upozori na nestajanje energije običnog čoveka. 

foto: Galerija Hestia

„Galerija Hestia smeštena je u prostoru stana gde se ahromatska dela Biljane Đurđević mogu iščitavati na više nivoa. Kada se određeno delo posmatra iz susedne prostorije ono će posetioca suptilno uvući u distopijski narativ, otkrivajući se tek pokojim detaljem kao što je telo ili sto, da bi nam se tek kad mu se primaknemo, pokazalo u svoj svojoj monumentalnosti“ – kaže kustoskinja izložbe Neva Lukić.

Izložba će biti otvorena do 12. maja 2024. uz redovne prateće programe galerije Hestia na adresi Topličin venac br 14.

Radno vreme galerije je od srede do subote od 12.00 do 18.00 časova.

HUMANITARNA IZLOŽBA „PEOPLE OF THE WORLD“

MARKA OBRADOVIĆ EDGE U GALERIJI ŠTAB BELEŽI IZUZETNU POSETU

SVE FOTOGRAFIJE SU RASPRODATE

IVANA ŠPANOVIĆ ZATVARA IZLOŽBU U PONEDELJAK, 4. MARTA U 14.00

Marko Obradović – Edge je u nedelju veče, u galeriji Štab, okupio veliki broj posetilaca, svojih prijatelja i medija na otvaranju svoje desete samostalne izložbe pod nazivom „People Of The World“. Kao i prethodne dve Markove izložbe, i ova je humanitarnog karaktera, s tim što su sve fotografije prodate već iste večeri.

Izložba već par dana beleži veliku posetu, a zatvoriće je naša atletičarka, Ivana Španović, kojoj će Marko pokloniti fotografiju, u ponedeljak, 4. marta u 14.00

Izložba „People Of The World“ biće postavljna u galeriji ŠTAB do ponedeljka, 4. marta 2024.

Fotografije sa izložbe: Marko Marin i  Dejan Dubaković

Otvorena izložba slika i skulptura LE NEZ – NOS u Kulturnom centru Srbije u Parizu 

Radovi Joškina Šiljana i Aleksandra Stanojevića Kempe oduševili publiku u Parizu 

U Kulturnom centru Srbije u Parizu, otvorena je izložba slika i skulptura pod nazivom, LE NEZ – NOS, koja je privukla veliku publiku na samom otvaranju. 

Slike Joškina Šiljana i skulpture Aleksandra Stanojevića Kempe potpuno su odiuševile sve prisutne na svečanom otvaranju izložbe, koja će trajati sve do 9. marta 2024. godine.

Izložbu su otvorile direktorka Kulturnog centra Srbije, Natali Beljanski i kustoskinja izložbe Aleksandra Lazar. Ovom izložbom Galerija Štab iz Beograda predstavlja dva umetnika u srcu Pariza, sa kojima ima dugogodišnju uspešnu saradnju, a čiji radovi se neverovatno uklapaju, prožimaju i korespondiraju. 

FOTO: GALERIJA ŠTAB

Šiljan za ovu izložbu svoje ideje predstavlja radovima velikog formata.  Radovi su duhovitih naziva, a asocijativnim formama predstavlja nos kao glavnog protagonistu situacije ili momenta. I Kempine skulpture su velike,  monohromne i totemskog karaktera. Zanimljivo je da su rađene od svakodnevnih predmeta i recikliranih materijala, obložene papir mašeom.

Izložbu LE NEZ publika može pogledati od 22. februara do 9. marta 2024. godine u Kulturnom centru Srbije (123 Rue Saint Martin, Pariz). 

MSUB – Otvorena izložba „Amerika“ Nenada Maleševića u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu

U petak, 23. februara u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu otvorena je izložba „Amerika“ umetnika Nenada Maleševića. Kustos je Miroslav Karić, a saradnici na izložbi su Maja Stanković, Radoš Antonijević i Miodrag Manojlović. Izložba je otvorena do 8. aprila 2024. godine.

Nenad Malešević je povodom otvaranja izložbe rekao: „Interesovanje za Ameriku počelo je 2011. tako što sam došao do poštanske marke koja je imala Kip slobode. Bio sam zaintrigiran trivijalnošću tog motiva i njegovom popularnošću,  pa je krenulo da se odmotava klupko. Sada već godinama kasnije, sabralo se jedno iskustvo koje je prvenstveno subjektivan uvid u fenomen Amerike. To i dalje nije objektivna slika, mada su mnogi fragmenti i fizički doneti iz Amerike, ili su to fotografije nastale tokom boravka tamo, a krenulo je od crteža koji su rađeni prije tog odlaska. Dugo trajanje u procesu je ključan aspekt i u mišljenju ove postavke, jer su ambijentalne celine pravljene tako da uspostavljaju vremenske nizove, da onaj ko se kreće kroz postavku prati neki slijed ili tok misli. Tamo gde su bila moja ključna pitanja, zastajkivanja i trenja, a sve u odnosu spram Amerike“.

Kustos izložbe Miroslav Karić je o samom projektu Nenada Maleševića izjavio: „Okosnicu projekta čini umetnikovo višegodišnje istraživanje fenomena Amerike koje je započeo serijom od hiljadu crteža čiji će jedini motiv biti Kip slobode – simbol za milione imigranata koji su krenuli u novi svet i ostvarivanje američkog sna. Crtanje za umetnika postaje način svojevrsnih preispitivanja sopstvenih pretpostavki o geografskom prostoru koji postoji između mita i stvarnosti. Kip slobode biće, na kraju, za autora i neposredan povod odlaska u Ameriku, tako da i samo putovanje predstavlja sastavni deo rada koji je na izložbi predstavljen fotografskim i različitim drugim vizuelnim sadržajima kao segmentima istraživačkog toka i mišljenja.“

Miroslav Karić je o postavci u Salonu MSUB dodao: „Izložba, koncipirana kroz nekoliko celina ima funkciju ambijentacije umetnikovih iskustava aktiviranih za posmatrača kretanjem kroz prostor koji gradi mrežu tematskih, narativnih i asocijacijskih referenci a posredno upućuje na istorijske, društveno-političke, kulturološke i umetničke kontekste. Stavljajući u fokus i na različite načine dekosntruišući simbole, prepoznatljive slike i kolektivne predstave o „sanjanom kontinentu”, Malešević, zapravo, govori o suočavanja sa idejom Drugog i nedostižnog na ličnom ali i širem planu, u kojem Amerika figurira kao polazna metafora“.

Nenad Malešević (Sarajevo, 1981) diplomirao je na Smeru za grafiku Akademije umjetnosti u Banjaluci (2004), magistrirao na Grupi za teoriju umetnosti i medija Univerziteta umetnosti u Beogradu (2008) i doktorirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu (2019). Bavi se fotografijom, crtežom, grafikom i redimejdom. Objavio je knjige Lekcije o dizajnu (Užice, 2023) i Amerika (Banjaluka, 2023). Imao je samostalne izložbe: Donau – Galerija Gradac, Raška (2021); Nizvodno – Goethe-Institut, Beograd (2019); Pretposlednja izložba – Galerija Reflektor, Užice (2019); Neočekivano – Gradska galerija Požega (2017); Dokumenti: uvod u studiju prestajanja – Savremena galerija, Subotica (2016), Photon Gallery, Ljubljana i Galerija Artget, Beograd (2015), i MSU Republike Srpske, Banjaluka (2014); Storyboard – Izložbeno prodajni salon MSU Republike Srpske, Banjaluka i Galerija Dupleks, Sarajevo (2010, sa M. Manojlovićem); Doba obnove – Kulturni centar Banski dvor, Banjaluka i Galerija Doma kulture Studentski grad, Beograd (2007).

Foto: Bojana Janjić.

Otvaranje izložba BILJANE ĐURĐEVIĆ – “Poslednja večera“

Sreda, 28. februara u 18.00

Galerija i umetnička rezidenciji HESTIA (Topličin venac 14/9)

U umetničkoj rezidenciji i galeriji Hestia od 28. februara 2024. biće postavljena izložba slika umetnice Biljane Đurđević, pod nazivom “Poslednja večera“.

Izložba se bavi opštom slabošću društva izazvanom sve većom instrumentalizacijom ljudskog bića od strane industrije, tehnologije i medija, kako na globalnom tako i na lokalnom nivou. „Poslednja večera“ nastavak je višegodišnjeg projekta „Studija slučaja“ koji obuhvata slikarstvo, animacije i grafički roman, a gde je fokus upravo na eksploatisanom, umornom telu – našem zajedničkom, globalnom telu.. 

 „Poslednja Večera“ je postmoderni, gotovo epski projekat, lišen mitologije i herojskih dela. Protagonisti su napustili scenu, a narativ je prigušen nestajanjem energije savremenog čoveka. Prostor na slikama zauzimaju krevet na sprat, stolice, stolovi, dakle, elementi domaćinstva. Međutim, reč domaćinstvo zvuči previše toplo, asocira na dom, dok su ovi elementi hladni, mogli bi da pripadaju školama, bolnicama, fabrikama, psihijatrijskim i svim ustanovama koje mogu da podsećaju na zatvor, te naravno pripadati i samom zatvoru.

Izložba će biti otvorena do 12. maja 2024. uz redovne prateće programe galerije Hestia na adresi Topličin venac br 14.

Radno vreme galerije je od srede do subote od 12.00 do 18.00 časova.

hestiabelgrade.com

MARKO OBRADOVIĆ EDGE NAJAVLJUJE PROGRAM OTVARANJA SVOJE IZLOŽBE „PEOPLE OF THE WORLD“

Nastupaju: Marko Louis, Euphorics & Edge MC i Gitarinet duo

Galerija Štab – 25. februar – 3.mart 2024.

Otvaranje: nedelja, 25.februar 2024. u 20.00

Marko Obradović – Edge, fotograf i vizuelni umetnik, otvara svoju desetu samostalnu izložbu, u nedelju, 25. februara 2024. godine u galeriji Štab. Ovim povodom organizuje poseban muzički program gde će okupiti svoje prijatelje. Tako će otvaranje biti jedna velika žurka na kojoj će nastupiti i sam autor izložbe. Posetioci će imati priliku da čiju uživo: Marka Louisa, Euphorics & Edge MC i Gitarinet duo.

Izložba „People Of The World“ biće postavljena u galeriji ŠTAB u periodu od 25. februara do 3.marta 2024. godine, a sav prihod od prodaje fotografija kao i do sada ide za lečenje dece. Zahvaljujući organizaciji Humana Srca ovog puta sav prihod od prodaje fotografija ide porodici Leporis iz Bačke Palanke. 

Dots Galerija – Goranka Matić i Hajsbert Hanekrot – Izložba rok fotografija

foto Goranka Matić

Izložba fotografija domaće i strane rok scene sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, “HEROES: Hajsbert Hanekrot i Goranka Matić, biće otvorena u Galeriji DOTS na Donjem Dorćolu u četvrtak, 29. februara u 19 časova.

Izložba HEROES: Hajsbert Hanekrot i Goranka Matić predstavlja paralelno opuse dvoje fotografa koji su tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka zabeležili značajne trenutke domaće i strane rok scene. Od portreta Dejvida Bouvija, Roling Stonsa, Fredija Merkjurija pa sve do legendarnih koncerata Idola, EKV, Električnog orgazma i ostalih rok grupa sa prostora bivše Jugoslavije.

Holandski fotograf, Hajsbert Hanekrot je, krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih godina, bio sa svojom kamerom skoro svuda gde je u tom trenutku u svetu rok muzike trebalo biti, i to ne samo u Holandiji, gde je u prvom muzičkom magazinu „Oor“ započeo svoju karijeru. Kroz njegov objektiv ostali su zabeleženi brojni koncerti i zvezde, od Abbe do Frenka Zape, odnosno neke od najznačajnijih imena internacionalne rok scene sedamdesetih godina.

Jedna od naših najpoznatijih fotografkinja, Goranka Matić je objavljivala svoje fotografije u gotovo svim novinama i časopisima bivše Jugoslavije (Duga, Politika, Omladinske novine, Beorama, Ritam, Liberation, Polet, (New)Moment, Delo,…) Tokom osamdesetih godina, njen najznačajniji rad je bio baš u oblasti rok fotografije, naročito u okviru scene Novog talasa. Ona je takođe autor nekih od kultnih omota ploča vodećih muzičara tog perioda (ldoli, U škripcu, Bajaga i instruktori, Đorđe Balašević i dr).

Kustoskinje izložbe su Mirjana Dušić i Ljuba Jovićević, autorka teksta u katalogu je Snežana Golubović, dok je za dizajn izložbe i kataloga zadužena Isidora M. Nikolić.

Izložba će biti otvorena za posetioce do 27. aprila 2024. godine.

Отварање изложбе НАДЕЖДА – САВРЕМЕНИЦИ – СЛЕДБЕНИЦИ

Уметничка галерија „Надежда Петровић“ – Чачак

НАДЕЖДА – САВРЕМЕНИЦИ – СЛЕДБЕНИЦИ

Дуго путовање српске уметности до модернизма

– поглед кроз дела из збирки Уметничке галерије „Надежда Петровић” Чачак

Отварање 13. фебруара у 19 часова

Уметничка галерија „Надежда Петровић“ Чачак након обележавања 150 година од рођења наше величанствене уметнице, представља публици поводом Дана државности и Националне престонице културе – Чачанска родна 2023 – аналитичку изложбу Надеждине уметничке раскоши.

Надежда Петровић као лучоноша промена у ликовности и овом изложбом приказује континуитет у дисконтинуитету стилова и праваца кроз безмало један и по век, коришћењем богатства из збирки Уметничке галерије „Надежда Петровић”.

Пред савременом уметношћу је пуно изазова, нових кретања и иновација, али ће место Надеждиног сликарства у стварању српске модерне остати неспорно. У сваком од изложених дела наслућују се и очитавају промене и ослобађање од конвенционалних стега и традиционалистичког приступа, анализирајући уметничку и друштвену мисију Надежде Петровић, водећи до решења која данас чине савремену уметничку праксу.

Изложба ,,Надежда – Савременици – Следбеници“ је покушај сагледавања утицаја Надежде Петровић на српску уметност и уметнике као оглед на примерима дела из збирки Уметничке галерије „Надежда Петровић”.

Изложба поред Надеждиних слика садржи дела још 47 аутора са по једном сликом које јасно указују на њен утицај у свеукупном ликовном развоју наших крајева.

Изложба ће бити отворена до 14. априла а током трајања ће имати неколико отворених вођења кроз поставку.

Otvorena retrospektivna izložba Zorana Naskovskog “Javne tajne” u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine

Retrospektivna izložba Zorana Naskovskog JAVNE TAJNE otvorena je u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, u petak 26. januara 2024. u Novom Sadu. Na otvaranju su se prisutnima obratili Branislava Sekulić, direktorka Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, Gordana Nikolić i Una Popović, kustoskinje izložbe, i umetnik Zoran Naskovski.

Branislava Sekulić je u svom uvodnom obraćanju istakla: “Nakon predstavljanja publici u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, od večeras i u našem Muzeju imamo priliku da predstavimo retrospektivnu izložbu Zorana Naskovskog JAVNE TAJNE, koja po rečima samog umetnika predstavlja umetnost zasnovanu na istraživanjima, koja preispituje mnoge istine i neistine.   Suvereno i sa prividnom lakoćom, decenijama unazad Zoran Naskovski se kreće kroz umetničke medije, upravljajući kontekstima i institucionalnim okvirima, svejedno da li te okvire prevazilazi ili ih dovodi u pitanje. Večeras u Novom Sadu imamo priliku da pogledamo njegove ključne radove i predstavimo izložbenu postavku u drugačijem formatu, ali podjednako impresivnom”.

Gordana Nikolić se prisutnima obratila rečima: “Naslov izložbe je naš pokušaj da, kroz jednu sintagmu, damo značaj temi kojom se veliki broj radova Naskovskog bavi – a to je angažovano mišljenje prema medijima i informacijama koji u doba globalizacije i umrežavanja postaju značajan faktor u kreiranju naše stvarnosti, često izmanipulisane različitim medijskim taktikama i alatima, iz čega je i nastao termin post-truth da označi političku kulturu u kojoj „činjenice“ prosto nisu više relevantne. Prema tome, javne tajne su zapravo one društveno važne informacije za koje negde znamo da ne smemo da ih znamo. Te informacije često kruže u medijima u obliku koji nam nije sasvim jasan ili je politički izmanipulisan ili se ponekad otkrivaju kao informacijski leaking aktivista koji hakuju sisteme”.

Una Popović je u svom obraćanju naglasila: “Ovde ćemo videti na neki način drugačiju postavku od one u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, što i prostori uslovljavaju. Ove izložbe nas uče načinu na koji savremena umetnost može da bude postavljena. Prostor muzeja u Beogradu je uslovio da tu bude više instalacija, dok ovde imamo veći galerijski prostor, koji dozvoljava interpretaciju i vrlo dobru realizaciju video projekcija”.

Zoran Naskovski je na otvaranju izjavio: “Izuzetan napor je uložen da se realizuje ova izložba, u Beogradu i u Novom Sadu. Ona je rezultirala postavkama koje na najbolji način reprezentuju šta je savremena umetnost. Postavke izložbi su realizovane nelinearno, što je vrlo važno, i uključuju širok spektar različitih radova. Formiraju se i različite veze, od onih koje preispituju i sam kontekst institucija Muzeja savremene umetnosti i ukazuju na kolektivne traume kada je savremena umetnost u pitanju, do postavki radova koji imaju visok nivo interaktivnosti”.

Izložba JAVNE TAJNE predstavlja predstavlja višedecenijski umetnički opus Zorana Naskovskog, jednog od najistaknutijih umetnika iz Srbije i jednog od najznačajnijih predstavnika nezavisne umetničke scene devedesetih godina, koji je aktivan više od tri decenije u kontinuitetu u polju savremene umetnosti. Kustoskinje izložbe su Gordana Nikolić i Una Popović.

Postavka izložbe u Novom Sadu predstavlja izbor ikoničkih radova kao što su Smrt u DalasuWar FramesL’Origine du mondeMandala i krst i drugi i, u odnosu na postavku u MSUB, proširuje izbor novim radovima, dokumentima i artefaktima u interakciji s novim prostorom i kontekstualno drugačije osmišljenim celinama. 

Umetničku praksu Naskovskog karakteriše angažovan način mišljenja koji je povezan sa sofisticiranom upotrebom medija, utemeljenom u avangardnim i konceptualnim umetničkim praksama, u medijskom rasponu od slikarstva, videa, filma, instalacije, performansa, fotografije, zvuka do digitalnih umetničkih praksi i veštačke inteligencije. Radovima zasnovanim na medijskoj transformativnosti, Naskovski preispituje kontroverzne društvene procese koji impliciraju političko i ekonomsko nasilje, medijsku manipulaciju slika i informacija, kao i poništavanje kritičkog potencijala i etičkih funkcija javnih institucija. Izložbene postavke u MSUV i MSUB,  koje karakteriše nelinearost svojstvena savremenoj umetnosti, formiraju smisaone celine, često interaktivne, uvodeći posmatrača u aktivan odnos prema društvenom i političkom kontekstu, kao i prema neizvesnosti ubrzanog informacijskog i tehnološkog razvoja.

Izložba u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine biće otvorena do 17. marta 2024. godine.

Zoran Naskovski (1960) magistarske studije završio je na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Njegovi radovi predstavljeni su u okviru ključnih izložbi i umetničkih događanja devedesetih godina, među kojima su: izložba Ubistvo Centra za savremenu umetnost Beograd 1997. godine, izložba Focus Belgrad 1998. (ifa Galerija, Berlin), izložba After the Wall. Art and Culture in Post-Communist Europe u Muzeju moderne umetnosti u Stokholmu 1999/2000. godine, zatim u Ludvig Muzeju savremene umetnosti, Budimpešta, 2000. godine i u Muzeju savremene umetnosti – Hamburger Bahnhof u Berlinu 2000/2001. godine, kao i na internacionalnim izložbama nekih od najznačajnijih muzeja i institucija: Muzej Vitni u Njujorku, Muzej Endija Vorhola u Pitsburgu, Umetnički muzej Berkli i Pacifički filmski arhiv u Berkliju, Veksner centar za umetnost u Ohaju, Tejt muzej u Londonu, Centar Žorž Pompidu u Parizu, Hamburger Bahnhof u Berlinu, Fridericianum muzej u Kaselu, Kunsthale Vien u Beču, MACRO muzej u Rimu, Ludvig muzej u Budimpešti itd. Naskovski je učestvovao na centralnoj izložbi 52. Bijenala u Veneciji Think with the Senses – Feel with the Mind. Art in the present Tense. 2007. godine u selekciji kustosa Roberta Stora. Dobitnik je više značajnih nagrada, među kojima su nagrade: Memorijala Nadežda Petrović u Čačku (1996), godišnje izložbe Centra za savremenu umetnost Beograd (1997), 44. Oktobarskog salona (2003), 47. Oktobarskog salona (2006), kao i Politikine nagrade za najbolju izložbu u 2020. godini.

Pokrovitelji izložbe su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama Vojvodine.

Sponzori izložbe su Epson, Wiener Städtische, Polydor, Space Modern, Division Visual Solutions, i LajtNet.

Foto: Marko Ercegović.

Novi Sad – Retrospektivna izložba Zorana Naskovskog “Javne tajne” u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine

foto- Bojana Janjić

Nakon uspešnog otvaranja u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, retrospektivna izložba Zorana Naskovskog JAVNE TAJNE biće otvorena u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, u petak 26. januara 2024. u 19 časova u Novom Sadu. Izložba nastala u saradnji ova dva muzeja predstavlja predstavlja višedecenijski umetnički opus Zorana Naskovskog, jednog od najistaknutijih umetnika iz Srbije i jednog od najznačajnijih predstavnika nezavisne umetničke scene devedesetih godina, koji je aktivan više od tri decenije u kontinuitetu u polju savremene umetnosti. Kustoskinje izložbe su Gordana Nikolić i Una Popović.

Ove izložbe su prvi retrospektivni prikaz umetničkih radova i angažmana Naskovskog u kontekstu aktuelnih društvenih tema, institucionalne kritike i aktivizma, specifičnih umetničkih istraživanja i metodologija, kao i inovacija u oblastima videa, instalacije, performansa i medijskih umetničkih praksi.

Umetničku praksu Naskovskog karakteriše angažovan način mišljenja koji je povezan sa sofisticiranom upotrebom medija, utemeljenom u avangardnim i konceptualnim umetničkim praksama, u medijskom rasponu od slikarstva, videa, filma, instalacije, performansa, fotografije, zvuka do digitalnih umetničkih praksi i veštačke inteligencije. Radovima zasnovanim na medijskoj transformativnosti, Naskovski preispituje kontroverzne društvene procese koji impliciraju političko i ekonomsko nasilje, medijsku manipulaciju slika i informacija, kao i poništavanje kritičkog potencijala i etičkih funkcija javnih institucija. Izložbene postavke u MSUV i MSUB,  koje karakteriše nelinearost svojstvena savremenoj umetnosti, formiraju smisaone celine, često interaktivne, uvodeći posmatrača u aktivan odnos prema društvenom i političkom kontekstu, kao i prema neizvesnosti ubrzanog informacijskog i tehnološkog razvoja.

Postavka izložbe u Novom Sadu predstavlja izbor ikoničkih radova kao što su Smrt u Dalasu, War Frames, L’Origine du monde, Mandala i krst i drugi i, u odnosu na postavku u MSUB, proširuje izbor novim radovima, dokumentima i artefaktima u interakciji s novim prostorom i kontekstualno drugačije osmišljenim celinama. 

Izložba u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine biće otvorena do 17. marta 2024. godine.

Zoran Naskovski (1960) magistarske studije završio je na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Njegovi radovi predstavljeni su u okviru ključnih izložbi i umetničkih događanja devedesetih godina, među kojima su: izložba Ubistvo Centra za savremenu umetnost Beograd 1997. godine, izložba Focus Belgrad 1998. (ifa Galerija, Berlin), izložba After the Wall. Art and Culture in Post-Communist Europe u Muzeju moderne umetnosti u Stokholmu 1999/2000. godine, zatim u Ludvig Muzeju savremene umetnosti, Budimpešta, 2000. godine i u Muzeju savremene umetnosti – Hamburger Bahnhof u Berlinu 2000/2001. godine, kao i na internacionalnim izložbama nekih od najznačajnijih muzeja i institucija: Muzej Vitni u Njujorku, Muzej Endija Vorhola u Pitsburgu, Umetnički muzej Berkli i Pacifički filmski arhiv u Berkliju, Veksner centar za umetnost u Ohaju, Tejt muzej u Londonu, Centar Žorž Pompidu u Parizu, Hamburger Bahnhof u Berlinu, Fridericianum muzej u Kaselu, Kunsthale Vien u Beču, MACRO muzej u Rimu, Ludvig muzej u Budimpešti itd. Naskovski je učestvovao na centralnoj izložbi 52. Bijenala u Veneciji Think with the Senses – Feel with the Mind. Art in the present Tense. 2007. godine u selekciji kustosa Roberta Stora. Dobitnik je više značajnih nagrada, među kojima su nagrade: Memorijala Nadežda Petrović u Čačku (1996), godišnje izložbe Centra za savremenu umetnost Beograd (1997), 44. Oktobarskog salona (2003), 47. Oktobarskog salona (2006), kao i Politikine nagrade za najbolju izložbu u 2020. godini.

Pokrovitelji izložbe su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama Vojvodine.

Sponzori izložbe su Epson, Wiener Städtische, Polydor, Space Modern, Division Visual Solutions, i LajtNet.

Otvorena izložba „Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld“ u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini

Nakon predstavljanja izabranih radova “Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld” u Salonu Oto Bihalji-Merin u Beogradu, ova značajna izložba je 18. januara u celini otvorena u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini. Na otvaranju su se prisutnima obratili Danijela Vanušić, pomoćnik Ministra kulture za kulturno nasleđe i digitalizaciju, Amadeus Faltajner, direktor Austrijskog kulturnog foruma, Svetlana Stojilković, direktorka muzičke škole dr Miloje Milojević iz Kragujevca, i dr Ivana Bašičević Antić, direktorka Muzeja naivne i marginalne umetnosti. Izložba će trajati do 31. maja 2024. godine.

Danijela Vanušić, pomoćnik Ministra kulture za kulturno nasleđe i digitalizaciju, u svom govoru je istakla: “Mogućnost da publika u Srbiji može da vidi jednu ovakvu izložbu, koja istovremeno ima evropski, pa i svetski značaj, smatram zaista velikim kulturnim događajem i uspešnim rezultatom kulturne saradnje koju naša zemlja ima sa Republikom Austrijom. Ova izložba, nadam se prva u nizu velikih izložbi koje će Muzej ugostiti, pokazuje sve specifičnosti razvoja moderne umetnosti: njenu divergentnost, složenost, ali i ono kontroverzno i provokativno što prepoznajemo kao univerzalni kvalitet u ogromnom korpusu evropske i svetske moderne umetnosti.”

Amadeus Faltajner, direktor Austrijskog kulturnog foruma, prisutnima se obratio rečima: “Ovaj projekat u Srbiju donosi veliki broj art brut radova iz jedne od najvećih privatnih austrijskih umetničkih kolekcija. Ova izložba je još jedan važan deo složenog mozaika koji su vekovima formirali raznoliki i dugogodišnji odnosi u oblasti kulture naše dve zemlje. Zahvaljujem se direktorki Ivani Bašičević Antić i njenom predanom timu u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini, kao i porodici Infeld, što su omogućili izložbu i učinili ova remek-dela dostupnim srpskoj javnosti u Jagodini”.

Svetlana Stojilković, direktorka muzičke škole dr Miloje Milojević iz Kragujevca, na otvaranju izložbe je rekla: “Osećam veliku radost zbog jedinstvene prilike da se susretnem sa gospođom Ivanom Bašičević Antić a zatim, zahvaljujući njoj i njenim divnim saradnicima, približim jednom ovakvom zdanju, koje slobodno možemo smatrati privilegijom velikih i glavnih gradova. Zdanja koje u sebi nosi tajnu jedne umetnosti, za koju se može pomisliti da je dovoljno poznajemo. Međutim, obilaskom raskošne postavke Muzeja naivne i marginalne umetnosti u Jagodini, shvatamo da se susrećemo sa okeanom inspiracija i nikada dovoljno istraženim područjem ljudske kreativnosti”.

Dr Ivana Bašičević Antić, direktorka Muzeja naivne i marginalne umetnosti, u svom govoru je navela: “Posebno interesantno je da je Peter Infeld bio osnivač firme koja se bavi proizvodnjom struna, žica za instrumente, i postaje jedan od tri najznačajnija proizvođača u tom domenu u čitavom svetu. Iz te veze između muzičke i vizuelne umetnosti, kojoj se strastveno posvetio i formirao tako veliku kolekciju, zapravo je došlo do ideje da bi najprigodniji program za večerašnje otvaranje bio upravo jedan mali koncert, gde bismo videli da njegova ideja o postojanju duboke veze između muzičke i vizuelne umetnosti funkcioniše i danas. Jednako u Austriji, jednako u Srbiji, i čitavom svetu”.

Nakon svečanog otvaranja, polaznici muzičke škole dr Miloje Milojević iz Kragujevca izveli su prigodan muzički program.

U postavci izložbe “Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld” nalaze se radovi iz pedesetih godina 20. veka čiji su autori međunarodno poznati velikani poput Skotija Vilsona (Scottie Wilson), Ilije Bosilja i Fridriha Šreder-Zonenšterna (Friedrich Schröder-Sonnenstern), preko dela umetnika iz Guginga kod Beča Osvalda Čirtnera (Oswald Tschirtner), Augusta Vale (August Walla), Johana Hauzera (Johann Hauser), Hajnriha Rajzenbauera (Heinrich Reisenbauer), Frica Kolera (Fritz Koller)) pa sve do art kulturela (art culturel) velikih austrijskih slikara kao što su Arnulf Rajner (Arnulf Rainer) i Peter Pongrac (Peter Pongratz), koji su tražili i pronašli inspiraciju u art brutu. 

Početak Kolekcije „Infeld“, koja je danas jedna od najvećih umetničkih zbirki u Austriji, činila je Bečka škola fantastičnog realizma bliskog nadrealizmu. Nakon jedne izložbe 1965. godine, Peter Infeld je osetio potrebu da prikuplja slike i lično upoznaje njihove tvorce: „Dopali su mi se akribični načini slikanja, vraćanje tehnikama starih majstora, bavljenje psihoanalizom. Ta zbrka različitih ideja, koje su mi bile strane, potakla me je na kupovinu. Od samog početka se razvio srdačan odnos sa slikarima, sa ljudima koji su se nepogrešivo kretali svojim putem… Želeo sam da pružim sigurnost u pogledu njihovog kvaliteta. Kud god da krene taj slikar, ja ću ga slediti.“

Nakon ličnog upoznavanja sa slikarima Bečke fantastike usledilo je permanentno, strasno bavljenje njihovom umetnošću i višedecenijsko prijateljstvo sa Ernstom Fuksom (Ernst Fuchs), Antonom Lemdenom (Anton Lehmden), Arikom Bauerom, Volfgangom Huterom (Wolfgang Hutter) i Rudolfom Hauznerom (Rudolf Hausner). Redovne posete izložbama i ateljeima su bečkim proizvođačima struna omogućili da prate stvaralački put ovih umetnika.

Peter Infeld, koji je bio uspešan privrednik širom sveta, nije sakupljao samo slikare Bečke fantastike, već je stalno otkrivao nove umetnike i umetnice. Na taj način je uspeo da formira zbirku širokog spektra. Pored Bečke škole fantastičnog realizma, težišta kolekcije su bili naivna umetnost, pop-art, slike za budističke meditacije sa Tibeta (tzv. tangke) i art brut.

Peter Infeld piše: „Širok spektar savremene umetnosti odabran je, pak, na osnovu ličnog senzibiliteta za umetnika i njegov način stvaranja. Iz ovakvog poimanja kolekcionarstva proizlaze sasvim lični afinitet i emotivni odnos prema umetničkom delu.“

Izuzetak nisu ni dela art brut umetnika iz Guginga, u blizini Beča, sa kojima porodicu Infeld povezuje višedecenijsko prijateljstvo. Margareta i Peter Infeld su nastojali da održavaju lični kontakt sa umetnicima i često su ih posećivali. „Veliku staru damu“ Infeld nije mogao da odvrati ni veliki fizički napor stalnih odlazaka u Guging radi selekcije dela tamošnjih umetnika, koja su bila određena blizinom svojih stvaralaca“, priseća se prof. Johan Fajlaher (Johann Feilacher), dugogodišnji direktor Art brut centra Guging. Za njega ova „dela nisu samo slike stvorene bilo kada i bilo gde, nego su svedoci jednog ličnog odnosa porodice Infeld sa umetnicima“. Ovaj odnos se može iščitati i iz brojnih dela i Kolekciju „Infeld“ čini jedinstvenom.Tri rada jednog od najslavnijih austrijskih umetnika, Arnulfa Rajnera, deo su ove izložbe. Nastala su u okviru poseta Gugingu, koje su počele sredinom šezdesetih godina 20. veka, i zauzimaju posebno mesto. Na njima je umetnik uspostavio neposredan kontakt sa Arnoldom Šmitom i Johanom Hauzerom, slikajući 1994. preko njihovih dela. 

Foto: Marija Konjikušić.

Jagodina – Izložba „Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld“ u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini

Nakon predstavljanja izabranih radova “Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld” u Salonu Oto Bihalji-Merin u Beogradu, u decembru 2023. i januaru 2024, ova značajna izložba će u celini biti otvorena u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini 18. januara 2024. u 18 časova. Na otvaranju će se prisutnima obratiti Amadeus Faltajner, direktor Austrijskog kulturnog foruma, Danijela Vanušić, pomoćnik Ministra kulture za kulturno nasleđe i digitalizaciju, Svetlana Stojilković, direktorka muzičke škole dr Miloje Milojević iz Kragujevca, i dr Ivana Bašičević Antić, direktorka Muzeja naivne i marginalne umetnosti. Izložba će trajati do 31. maja 2024. godine.

“Veliko nam je zadovoljstvo što će ova značajna izložba, čiji smo izbor radova predstavili publici u Beogradu, biti postavljena u celini u prostorijama MNMU u Jagodini. Svih 90 radova sa pratećim video materijalima biće postavljeni na tri nivoa u zgradi Muzeja. Publika će imati priliku i da uživa i u prigodnom muzičkom programu”, najavila je dr Ivana Bašičević Antić, direktorka MNMU.

U postavci se nalaze radovi iz pedesetih godina 20. veka čiji su autori međunarodno poznati velikani poput Skotija Vilsona (Scottie Wilson), Ilije Bosilja i Fridriha Šreder-Zonenšterna (Friedrich Schröder-Sonnenstern), preko dela umetnika iz Guginga kod Beča Osvalda Čirtnera (Oswald Tschirtner), Augusta Vale (August Walla), Johana Hauzera (Johann Hauser), Hajnriha Rajzenbauera (Heinrich Reisenbauer), Frica Kolera (Fritz Koller)) pa sve do art kulturela (art culturel) velikih austrijskih slikara kao što su Arnulf Rajner (Arnulf Rainer) i Peter Pongrac (Peter Pongratz), koji su tražili i pronašli inspiraciju u art brutu. 

Početak Kolekcije „Infeld“, koja je danas jedna od najvećih umetničkih zbirki u Austriji, činila je Bečka škola fantastičnog realizma bliskog nadrealizmu. Nakon jedne izložbe 1965. godine, Peter Infeld je osetio potrebu da prikuplja slike i lično upoznaje njihove tvorce: „Dopali su mi se akribični načini slikanja, vraćanje tehnikama starih majstora, bavljenje psihoanalizom. Ta zbrka različitih ideja, koje su mi bile strane, potakla me je na kupovinu. Od samog početka se razvio srdačan odnos sa slikarima, sa ljudima koji su se nepogrešivo kretali svojim putem… Želeo sam da pružim sigurnost u pogledu njihovog kvaliteta. Kud god da krene taj slikar, ja ću ga slediti.“

Nakon ličnog upoznavanja sa slikarima Bečke fantastike usledilo je permanentno, strasno bavljenje njihovom umetnošću i višedecenijsko prijateljstvo sa Ernstom Fuksom (Ernst Fuchs), Antonom Lemdenom (Anton Lehmden), Arikom Bauerom, Volfgangom Huterom (Wolfgang Hutter) i Rudolfom Hauznerom (Rudolf Hausner). Redovne posete izložbama i ateljeima su bečkim proizvođačima struna omogućili da prate stvaralački put ovih umetnika.

Peter Infeld, koji je bio uspešan privrednik širom sveta, nije sakupljao samo slikare Bečke fantastike, već je stalno otkrivao nove umetnike i umetnice. Na taj način je uspeo da formira zbirku širokog spektra. Pored Bečke škole fantastičnog realizma, težišta kolekcije su bili naivna umetnost, pop-art, slike za budističke meditacije sa Tibeta (tzv. tangke) i art brut.

Peter Infeld piše: „Širok spektar savremene umetnosti odabran je, pak, na osnovu ličnog senzibiliteta za umetnika i njegov način stvaranja. Iz ovakvog poimanja kolekcionarstva proizlaze sasvim lični afinitet i emotivni odnos prema umetničkom delu.“

Izuzetak nisu ni dela art brut umetnika iz Guginga, u blizini Beča, sa kojima porodicu Infeld povezuje višedecenijsko prijateljstvo. Margareta i Peter Infeld su nastojali da održavaju lični kontakt sa umetnicima i često su ih posećivali. „Veliku staru damu“ Infeld nije mogao da odvrati ni veliki fizički napor stalnih odlazaka u Guging radi selekcije dela tamošnjih umetnika, koja su bila određena blizinom svojih stvaralaca“, priseća se prof. Johan Fajlaher (Johann Feilacher), dugogodišnji direktor Art brut centra Guging. Za njega ova „dela nisu samo slike stvorene bilo kada i bilo gde, nego su svedoci jednog ličnog odnosa porodice Infeld sa umetnicima“. Ovaj odnos se može iščitati i iz brojnih dela i Kolekciju „Infeld“ čini jedinstvenom.

Tri rada jednog od najslavnijih austrijskih umetnika, Arnulfa Rajnera, deo su ove izložbe. Nastala su u okviru poseta Gugingu, koje su počele sredinom šezdesetih godina 20. veka, i zauzimaju posebno mesto. Na njima je umetnik uspostavio neposredan kontakt sa Arnoldom Šmitom i Johanom Hauzerom, slikajući 1994. preko njihovih dela. 

Foto: Boris Mirkov.

Otvorena izložba „Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld“ u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti

foto Boris Mirkov

Izložba „Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld“ svečano je otvorena u petak 15. decembra u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti u Beogradu.  Ova izložba prikazuje, u periodu od decembra 2023. do maja 2024, oko 100 radova art brut umetnosti iz kolekcije ove bečke porodice industrijalaca.

Na otvaranju su se prisutnima obratili dr Ivana Bašičević Antić, direktorka Muzeja naivne i marginalne umetnosti, Zdenka Infeld, direktorka kompanije Thomastik Infeld GmbH, i dr Yordanka Weiss, kustoskinja Infeld kolekcije. Izložbu je svečano otvorio Kristijan Ebner, ambasador Austrije u Srbiji.

Dr Ivana Bašičević Antić je povodom otvaranja izložbe istakla: “Upravo kolekcionari koji imaju ličnu viziju, imaju zapravo i tu slobodu da naprave iskorak o kome mi u teoriji i institucionalno stalno pišemo i pričamo: da unutar umetnosti, savremene umetnosti 20. veka, i pogotovo posle 2. svetskog rata, ne postoje granice. Odnosno, da ne možete da delite autore u odnosu na njihovu biografiju i posedovanje akademskog obrazovanja. Čitava izložba je izbrisala sve te granice i donela nam prvoklasna kulturna dobra Austrije i Evrope uopšte”.

Zdenka Infeld je na otvaranju izložbe rekla: “Široki spektar suvremene umjetnosti u našoj kolekciji uvijek je biran na osnovu osobnog senzibiliteta prema umjetniku i njegovom načinu stvaranja. Iz takvog shvaćanja djelatnosti sakupljanja umjetnina, nastaje jedan sasvim osobni afinitet kao i emocionalni odnos prema svakom umjetničkom djelu. Tako je i sa umjetnicima art bruta iz Guginga u blizini Beča, sa kojima je obitelj Infeld već decenijama prijateljski povezana. Redovite posjete pojačale su fascinacije u tom području stvaranja čije je ishodište intuicija”.

Yordanka Weiss je istakla da je kolekcija Infeld jedna od najvećih privatnih umetničkih zbirki u Austriji, a posebno se osvrnula na značaj psihijatrijske klinike Marija Guging kod Beča: ”Tu je radio doktor Leo Navratil koji je otkrio talente nekoliko svojih pacijenata. Jedan od njih je August Vala, koji je od najranije mladosti kreativno menjao svoju okolinu, stvorio vlastiti umetnički svet, i izmislio jednu politeističku religioznu filozofiju. Osvald Čirtner se vratio traumatizovan posle 2. svetskog rata, bio je povučen u sebe i stvorio je minimalistički svet, a svoje radove je stvarao samo na osnovu malog broja linija”.

Kristijan Ebner, ambasador Austrije u Srbiji, na otvaranju je istakao: “Prezime Infeld se vezuje i za istoriju muzike u Austriji, zbog čega mi je posebno drago što smo ovde. Ova izložba je zaista posebna u svojoj celini, od veoma poznatih umetnika poput Otoa Mila i Arnulfa Rajnera do onih manje poznatih umetnika, ali svejedno predivnih, sa vizijom, fantazijom i maštom”.

Posete Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti (Nemanjina 3) je potrebno najaviti dan ranije putem e-mail adrese info@mnmu.rs. Salon je otvoren svakog radnog dana od 10 do 20 časova, i subotom od 12 do 18h.

Izložba će od 18. januara 2024. biti otvorena u celini u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini

U postavci se nalaze radovi iz druge polovine 20. veka čiji su autori međunarodno poznati velikani poput Skotija Vilsona (Scottie Wilson), Ilije Bosilja i Fridriha Šreder-Zonenšterna (Friedrich Schröder-Sonnenstern), preko dela umetnika iz Guginga kod Beča Osvalda Čirtnera (Oswald Tschirtner), Augusta Vale (August Walla), Johana Hauzera (Johann Hauser), Hajnriha Rajzenbauera (Heinrich Reisenbauer), Frica Kolera (Fritz Koller)) pa sve do art kulturela (art culturel) velikih austrijskih slikara kao što su Arnulf Rajner (Arnulf Rainer) i Peter Pongrac (Peter Pongratz), koji su tražili i pronašli inspiraciju u art brutu. 

Početak Kolekcije „Infeld“, koja je danas jedna od najvećih umetničkih zbirki u Austriji, činila je Bečka škola fantastičnog realizma bliskog nadrealizmu. Nakon jedne izložbe 1965. godine, Peter Infeld je osetio potrebu da prikuplja slike i lično upoznaje njihove tvorce: „Dopali su mi se akribični načini slikanja, vraćanje tehnikama starih majstora, bavljenje psihoanalizom. Ta zbrka različitih ideja, koje su mi bile strane, potakla me je na kupovinu. Od samog početka se razvio srdačan odnos sa slikarima, sa ljudima koji su se nepogrešivo kretali svojim putem… Želeo sam da pružim sigurnost u pogledu njihovog kvaliteta. Kud god da krene taj slikar, ja ću ga slediti.“

Nakon ličnog upoznavanja sa slikarima Bečke fantastike usledilo je permanentno, strasno bavljenje njihovom umetnošću i višedecenijsko prijateljstvo sa Ernstom Fuksom (Ernst Fuchs), Antonom Lemdenom (Anton Lehmden), Arikom Bauerom, Volfgangom Huterom (Wolfgang Hutter) i Rudolfom Hauznerom (Rudolf Hausner). Redovne posete izložbama i ateljeima su bečkim proizvođačima struna omogućili da prate stvaralački put ovih umetnika.

Peter Infeld, koji je bio uspešan privrednik širom sveta, nije sakupljao samo slikare Bečke fantastike, već je stalno otkrivao nove umetnike i umetnice. Na taj način je uspeo da formira zbirku širokog spektra. Pored Bečke škole fantastičnog realizma, težišta kolekcije su bili naivna umetnost, pop-art, slike za budističke meditacije sa Tibeta (tzv. tangke) i art brut.

Peter Infeld piše: „Širok spektar savremene umetnosti odabran je, pak, na osnovu ličnog senzibiliteta za umetnika i njegov način stvaranja. Iz ovakvog poimanja kolekcionarstva proizlaze sasvim lični afinitet i emotivni odnos prema umetničkom delu.“

Izuzetak nisu ni dela art brut umetnika iz Guginga, u blizini Beča, sa kojima porodicu Infeld povezuje višedecenijsko prijateljstvo. Margareta i Peter Infeld su nastojali da održavaju lični kontakt sa umetnicima i često su ih posećivali. „Veliku staru damu“ Infeld nije mogao da odvrati ni veliki fizički napor stalnih odlazaka u Guging radi selekcije dela tamošnjih umetnika, koja su bila određena blizinom svojih stvaralaca“, priseća se prof. Johan Fajlaher (Johann Feilacher), dugogodišnji direktor Art brut centra Guging. Za njega ova „dela nisu samo slike stvorene bilo kada i bilo gde, nego su svedoci jednog ličnog odnosa porodice Infeld sa umetnicima“. Ovaj odnos se može iščitati i iz brojnih dela i Kolekciju „Infeld“ čini jedinstvenom.

Tri rada jednog od najslavnijih austrijskih umetnika, Arnulfa Rajnera, deo su ove izložbe. Nastala su u okviru poseta Gugingu, koje su počele sredinom šezdesetih godina 20. veka, i zauzimaju posebno mesto. Na njima je umetnik uspostavio neposredan kontakt sa Arnoldom Šmitom i Johanom Hauzerom, slikajući 1994. preko njihovih dela. 

Beograd i Jagodina – Izložba „Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld“ u Muzeju naivne i marginalne umetnosti

Izložba „Art brut. Radovi iz kolekcije Infeld“ u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Srbiji prikazaće, u periodu od decembra 2023. do maja 2024, oko 100 radova art brut umetnosti iz kolekcije ove bečke porodice industrijalaca.

Prvi deo izložbe biće otvoren 16. decembra u Beogradu, u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti (Nemanjina 3), a posete je potrebno najaviti dan ranije putem e-mail adrese info@mnmu.rs. Salon je otvoren svakog radnog dana od 10 do 20 časova, i subotom od 12 do 18h. Izložba će od 18. januara 2024. biti otvorena i u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini.

U postavci se nalaze radovi iz pedesetih godina 20. veka čiji su autori međunarodno poznati velikani poput Skotija Vilsona (Scottie Wilson), Ilije Bosilja i Fridriha Šreder-Zonenšterna (Friedrich Schröder-Sonnenstern), preko dela umetnika iz Guginga kod Beča Osvalda Čirtnera (Oswald Tschirtner), Augusta Vale (August Walla), Johana Hauzera (Johann Hauser), Hajnriha Rajzenbauera (Heinrich Reisenbauer), Frica Kolera (Fritz Koller)) pa sve do art kulturela (art culturel) velikih austrijskih slikara kao što su Arnulf Rajner (Arnulf Rainer) i Peter Pongrac (Peter Pongratz), koji su tražili i pronašli inspiraciju u art brutu. 

Početak Kolekcije „Infeld“, koja je danas jedna od najvećih umetničkih zbirki u Austriji, činila je Bečka škola fantastičnog realizma bliskog nadrealizmu. Nakon jedne izložbe 1965. godine, Peter Infeld je osetio potrebu da prikuplja slike i lično upoznaje njihove tvorce: „Dopali su mi se akribični načini slikanja, vraćanje tehnikama starih majstora, bavljenje psihoanalizom. Ta zbrka različitih ideja, koje su mi bile strane, potakla me je na kupovinu. Od samog početka se razvio srdačan odnos sa slikarima, sa ljudima koji su se nepogrešivo kretali svojim putem… Želeo sam da pružim sigurnost u pogledu njihovog kvaliteta. Kud god da krene taj slikar, ja ću ga slediti.“

Nakon ličnog upoznavanja sa slikarima Bečke fantastike usledilo je permanentno, strasno bavljenje njihovom umetnošću i višedecenijsko prijateljstvo sa Ernstom Fuksom (Ernst Fuchs), Antonom Lemdenom (Anton Lehmden), Arikom Bauerom, Volfgangom Huterom (Wolfgang Hutter) i Rudolfom Hauznerom (Rudolf Hausner). Redovne posete izložbama i ateljeima su bečkim proizvođačima struna omogućili da prate stvaralački put ovih umetnika.

Peter Infeld, koji je bio uspešan privrednik širom sveta, nije sakupljao samo slikare Bečke fantastike, već je stalno otkrivao nove umetnike i umetnice. Na taj način je uspeo da formira zbirku širokog spektra. Pored Bečke škole fantastičnog realizma, težišta kolekcije su bili naivna umetnost, pop-art, slike za budističke meditacije sa Tibeta (tzv. tangke) i art brut.

Peter Infeld piše: „Širok spektar savremene umetnosti odabran je, pak, na osnovu ličnog senzibiliteta za umetnika i njegov način stvaranja. Iz ovakvog poimanja kolekcionarstva proizlaze sasvim lični afinitet i emotivni odnos prema umetničkom delu.“

Izuzetak nisu ni dela art brut umetnika iz Guginga, u blizini Beča, sa kojima porodicu Infeld povezuje višedecenijsko prijateljstvo. Margareta i Peter Infeld su nastojali da održavaju lični kontakt sa umetnicima i često su ih posećivali. „Veliku staru damu“ Infeld nije mogao da odvrati ni veliki fizički napor stalnih odlazaka u Guging radi selekcije dela tamošnjih umetnika, koja su bila određena blizinom svojih stvaralaca“, priseća se prof. Johan Fajlaher (Johann Feilacher), dugogodišnji direktor Art brut centra Guging. Za njega ova „dela nisu samo slike stvorene bilo kada i bilo gde, nego su svedoci jednog ličnog odnosa porodice Infeld sa umetnicima“. Ovaj odnos se može iščitati i iz brojnih dela i Kolekciju „Infeld“ čini jedinstvenom.

Tri rada jednog od najslavnijih austrijskih umetnika, Arnulfa Rajnera, deo su ove izložbe. Nastala su u okviru poseta Gugingu, koje su počele sredinom šezdesetih godina 20. veka, i zauzimaju posebno mesto. Na njima je umetnik uspostavio neposredan kontakt sa Arnoldom Šmitom i Johanom Hauzerom, slikajući 1994. preko njihovih dela.

Otvorena retrospektivna izložba “Javne tajne” Zorana Naskovskog u Muzeju savremene umetnosti

Retrospektivna izložbaJAVNE TAJNE umetnika Zorana Naskovskog, jednog od najistaknutijih umetnika iz Srbije, otvorena je u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, u četvrtak 19. oktobra. Prisutnima su se obratili Marijana Kolarić, direktorka MSUB, kustoskinje izložbe Una Popović i Gordana Nikolić, i umetnik Zoran Naskovski.

Marijana Kolarić je  u uvodnom govoru rekla: ”Izložba je realizovana u saradnji i koprodukciji između Muzeja savremene umetnosti u Beogradu i Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu. Inicijativom, pažnjom i trudom kustoskinja izložbe, Une Popović i Gordane Nikolić, izložba je dugo promišljana i temeljno koncipirana kako bi se dugogodišnja praksa i umetnički rad Zorana Naskovskog predstavio publici u vidu retrospektivnog prikaza. Aktivan više od tri decenije, njegov rad se razvija u kontinuitetu sve do današnjih dana u polju savremene umetnosti i obeležava angažovan pristup ne samo kada su u pitanju aktuelna društvena dešavanja, već i prema samom mediju i jeziku umetnosti – razvijajući specifična umetnička istraživanja i metodologije, kao i inovacije u oblastima videa, instalacije, performansa i višemedijskih umetničkih praksi, što se na ovoj izložbi može sveobuhvatno videti”.

Una Popović je povodom izložbe izjavila: ”Posmatranje rada Zorana Naskovskog možemo analizirati unutar sklopa i male istorije novomedijskih praksi, i zbog toga nam je bilo značajno da ovu izložbu urade zajedno  dva muzeja. Kada pogledate ovu izložbu, vidite njegovu diferencijalnost u izrazu od različitih tema i različitih medija, u artikulaciji kroz fotografiju, video, performans i sliku. Sva njegova istraživanja u složenom opusu medija  bave  se značajnim društvenim i geopolitičkim temama”.

Gordana Nikolić je u svom govoru na otvaranju istakla: ”Umetnost Zorana Naskovskog je promišljena iz iskustva avangardi, novih tehnologija, medijske arheologije i politike slika kao metodologija koje primenjuju tradicionalne medije, kao i algoritme i veštačku inteligenciju. Medij u njegovoj praksi nije fiksni, jer je njegova umetnost transformativna, kao i produkcija ove izložbe koja transformiše prostor u kom se nalazi reagujući na svoj aktuelni kontekst i ambijent, te njegova umetnost koja je angažovana zahteva i angažovanog posmatrača”.

Zoran Naskovski se prisutnima obratio rečima: “Želeo bih da se zahvalim Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, kustoskinjama Gordani Nikolić i Uni Popović. Posebno bih se zahvalio tehničkom timu Muzeja na realizaciji izložbe, reč je o jednom od najboljih timova na svetu, i to treba posebno ceniti.”

IzložbaJAVNE TAJNE,u organizaciji Muzeja savremene umetnosti u Beogradu i Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, predstavlja višedecenijski umetnički opus Zorana Naskovskog. Naskovski je jedan od najznačajnijih predstavnika nezavisne umetničke scene devedesetih godina prošlog veka, aktivan više od tri decenije u kontinuitetu u polju savremene umetnosti.

Nakon niza uticajnih radova kao što su Smrt u Dalasu, LOrigine du monde, War Frames i drugih, koji su privukli internacionalnu pažnju, kao i stručnih analiza njegovog rada, ova izložba je prvi retrospektivni prikaz umetničkih radova i angažmana Naskovskog u kontekstu aktuelnih društvenih tema, institucionalne kritike i aktivizma, specifičnih umetničkih istraživanja i metodologija, kao i inovacija u oblastima videa, instalacije, performansa i medijskih umetničkih praksi.

Radovima zasnovanim na medijskoj transformativnosti, Naskovski preispituje kontroverzne društvene procese koji impliciraju političko i ekonomsko nasilje, medijsku manipulaciju slika i informacija, kao i poništavanje kritičkog potencijala i etičkih funkcija javnih institucija. Polazeći od značaja radikalne apstrakcije u kulturi otpora (Beli oblak), od početka devedesetih godina umetničku praksu Zorana Naskovskog obeležava angažovan odnos prema aktuelnim društvenim pitanjima, kao i prema samom mediju i jeziku umetnosti. Tada nastaju kompleksne ambijentalne i audio-video instalacije Glas ruke, No Knocking, kao i prvi delegirani perfomans na umetničkoj sceni Srbije, Apolo 9, u kom je učestvovala narodna pevačica Mašinka Lukić.

Internet projekat War Frames, koji televizijski program za vreme NATO bombardovanja koristi kao redimejd i izmešta ga u polje Interneta, predstavljen je na centralnoj izložbi 52. Bijenala u Veneciji. Seminalni rad, video instalacija Smrt u Dalasu, izlagan na brojnim međunarodnim izložbama, primer je radikalne montaže koju karakterišu kompleksni i diskodirani odnosi jezičkih i audiovizuelnih elemenata, kaoi snažna jukstapozicija slike i zvuka. Višegodišnji projekat Mandala i krst predstavlja otvorenu platformu za preispitivanje politika slika u prostoru između vidljivog i nevidljivog putem analize novouspostavljenih odnosa i relacija u svetu kroz prizmu stvaranja novih linija razgraničenja između evropskog i neevropskog poretka i konteksta. Instalacija Crisis / Ornet Kolmen u Beogradu, nagrađena Politikinom nagradom, tretira pitanje rasizma i nove krize konzervativizma i zasnovana je na istraživačkom radu s dokumentima, artefaktima, projekcijama, video zapisima i sirovom materijalu.

Medijsku ontologiju njegove umetničke prakse istorijski povezujemo s eksperimentalnošću avangarde i konceptualne umetnosti u medijskom rasponu od slikarstva, videa, filma, instalacije, performansa, fotografije, zvuka do digitalnih umetničkih praksi i veštačke inteligencije (projekat Pitanje).

Zoran Naskovski (1960) magistarske studije završio je na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Njegovi radovi predstavljeni su u okviru ključnih izložbi i umetničkih događanja devedesetih godina, među kojima su: izložba Ubistvo Centra za savremenu umetnost Beograd 1997. godine, izložba Focus Belgrad 1998. (ifa Galerija, Berlin), izložba After the Wall. Art and Culture in Post-Communist Europe u Muzeju moderne umetnosti u Stokholmu 1999/2000. godine, zatim u Ludvig Muzeju savremene umetnosti, Budimpešta, 2000. godine i u Muzeju savremene umetnosti – Hamburger Bahnhof u Berlinu 2000/2001. godine, kao i na internacionalnim izložbama nekih od najznačajnijih muzeja i institucija: Muzej Vitni u Njujorku, Muzej Endija Vorhola u Pitsburgu, Umetnički muzej Berkli i Pacifički filmski arhiv u Berkliju, Veksner centar za umetnost u Ohaju, Tejt muzej u Londonu, Centar Žorž Pompidu u Parizu, Hamburger Bahnhof u Berlinu, Fridericianum muzej u Kaselu, Kunsthale Vien u Beču, MACRO muzej u Rimu, Ludvig muzej u Budimpešti itd. Naskovski je učestvovao na centralnoj izložbi 52. Bijenala u Veneciji Think with the Senses – Feel with the Mind. Art in the present Tense. 2007. godine u selekciji kustosa Roberta Stora. Dobitnik je više značajnih nagrada, među kojima su nagrade: Memorijala Nadežda Petrović u Čačku (1996), godišnje izložbe Centra za savremenu umetnost Beograd (1997), 44. Oktobarskog salona (2003), 47. Oktobarskog salona (2006), kao i Politikine nagrade za najbolju izložbu u 2020. godini.

Izložba u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu otvorena je do 26. februara 2024. godine, a od 26. januara do 17. marta 2024. biće postavljena i u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu.

Pokrovitelji izložbe su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama Vojvodine.

Sponzori izložbe su Epson, Polydor, Space Modern, LajtNet, Division Visual Solutions i Wiener Städtische.