Intervju s Donom da Vidrom, (Slavica Kupenkova).
Dona da Vidra, makedonska je vizualna umjetnica, ilustratorica, autorica stripova i pjesnikinja. Njezin opus objedinjuje vizualnu umjetnost, književnost i poeziju, putem kojih izražava svoj autentičan umjetnički svijet.
Autorica je nekoliko ilustriranih knjiga, samostalno objavljenih djela i stripova, među kojima su „Magic Wheels” i grafički roman „Endless Journey”. Dobitnica je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, a svoje je radove predstavila na mnogim izložbama i festivalima, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Pokrenula i vodi kreativnu Udrugu: Vidra ub.
Uz svoj vizualni rad, aktivno piše poeziju, istražujući emocije, ljudsku prirodu i svijet putem riječi i slike.
Dojmilo me se ovo Vidra, i ova nevjerojatna kreativnost, jer je i naš najveći književnik, Dubrovčanin, Marin Držić imao nadimak Vidra
1. Za one koji Vas manje znaju, reci te nam tko je Dona da Vidra? Predstavite se.
– Dona da Vidra je umjetničko ime iza kojeg stoji jedna radoznala i stvaralački nemirna osoba. Ja sam vizuelna umjetnica, ilustratorica, autorica stripova, spisateljica i pjesnikinja. Ne volim se ograničavati na jednu umjetničku formu, jer vjerujem da kreativnost nema granica.
Iza mene su brojne ilustrirane knjige, autorska izdanja, stripovi, samostalne i grupne izložbe, međunarodni festivali i značajna priznanja.
Ipak, ono što me najviše definira jeste moja neprestana želja za stvaranjem. Nisam umjetnica koja čeka inspiraciju. Ja je izazivam i pretvaram u djelo.
2. Toliko kreativnosti u jednoj osobi? Podijelite s nama sve te kreativne odlike, talente i vrline, što sve umjetnički činite i radite?
– Moja kreativnost kreće se u više pravaca, ali sve ih povezuje jedna zajednička nit — pripovijedanje priča.
Ilustriram knjige za djecu, stvaram autorske stripove i grafičke romane, pišem poeziju i prozu, bavim se karikaturom i eksperimentira sa tradicionalnim i suvremenim likovnim tehnikama.
Imala sam čast surađivati sa značajnim makedonskim piscima.
Moje ilustracije dio su brojnih izdanja za djecu, a surađivala sam i sa dječjim časopisima.
Posebno mjesto u mom stvaralaštvu zauzimaju autorske knjige „Čarobni točkovi“, „Markov šešir“, „U maminom stomaku“ i „Čudesni svet“, kao i grafički roman „Beskrajno putovanje“, objavljen 2025. godine.
Za mene ne postoji podjela između pisca i slikara. Ponekad riječi postaju slike, a ponekad slike traže da budu ispričane.
3. Osnovali ste i Udrugu, recite nam nešto o tome.
– Da, udruženje je relativno mlado i još uvijek pravi svoje prve korake, ali moje ambicije i planovi za njega su ozbiljni i dugoročni.
Ne želim da to bude samo formalno udruženje koje postoji na papiru. Moja vizija je stvoriti živ i aktivan prostor za umjetnost, suradnju, edukaciju i otkrivanje novih talenata.
Jedan od važnih izazova koji predstoje jeste međunarodni događaj „24-časovno crtanje stripa“. To je izuzetno zanimljiv koncept koji povezuje autore stripova kroz zajedničku stvaralačku misiju.
Posebnu pažnju želim posvetiti djeci i mladima. Vjerujem da se među njima kriju nevjerojatni talenti kojima ponekad nedostaje samo neko tko će ih prepoznati i usmjeriti.
Moj cilj je kroz radionice, izložbe, natječaje i međunarodnu suradnju stvorim mogućnosti za te mlade ljude. Želim da izgradimo sredinu u kojoj djeca neće samo promatrati umjetnost, već će postati njeni stvaraoci.
Ako uspijem potaknuti makar jedno dijete da povjeruje u svoj talent i nastavi stvarati, to će za mene biti uspjeh od ogromnog značaja.
4. Izlagali ste i bili nagrađivani za svoj rad?
– Moje stvaralaštvo do sada je predstavljeno na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama i festivalima, a priznanja koja sam dobila važna su potvrda moje posvećenosti.
Godine 2022. moj strip „Odiseja“ našao se među pet najboljih finalista međunarodnog takmičenja „Can for Balkans“, što mi je posebno drago priznanje.
Moja djela putovala su u Rumunjsku, Belgiju, Srbiju, Sloveniju i druge zemlje. Imala sam samostalne izložbe u Skoplju, Velesu, Valandovu, Svetom Nikoli i Somboru.
Godine 2025. bila sam i članica međunarodnog žirija, što je za mene predstavljalo značajno iskustvo, jer sam, pored uloge autora, dobila priliku da doprinesem i vrednovanju tuđeg stvaralaštva.
Nagrade ne doživljavam kao krajnji cilj, ali ne podcjenjujem njihovu vrijednost. Iza svakog priznanja stoje godine rada i velika ljubav prema umjetnosti. I da, ponosna sam na sve to.
5. Poezija, kruna stvaranja, vrsna ste pjesnikinja.
– Poezija je za mene najintimniji oblik umjetničkog izražavanja. Ako kroz ilustraciju pokazujem svet koji vidim, kroz poeziju otkrivam svet koji nosim u sebi.
Ona je prostor u kojem ne postoje maske niti potreba za objašnjavanjem. Ponekad jedna pesma može reći više od stotina crteža, a ponekad jedan stih može otvoriti vrata čitavog univerzuma.
Pišem zato što postoje osjećanja koja ne mogu ostati prećutana. Poezija mi omogućava da tišinu pretvorim u glas, a bol u ljepotu. Ona je moj unutrašnji dijalog sa životom.
Vjerujem da se prava poezija ne piše samo riječima. Ona se piše iskustvom, hrabrošću i dušom.
6. Posebno me se dojmio vaš strip, strip ste autor, volim strip i pisao sam o stripu, pa i jedan znanstveni esej. I dan danas sam poklonik stripa. Što vas je privuklo stripu?
– Strip me je privukao upravo zbog njegove nevjerojatne moći da objedini književnost i likovnu umjetnost. On nije samo crtež sa tekstom, već poseban vizuelni jezik sa sopstvenim ritmom, dramaturgijom i izrazom.
U stripu imam mogućnost biti i redatelj, i scenarista, i scenograf, i glumac… kroz likove koje stvaram. To je ogromna stvaralačka sloboda.
Moji stripovi predstavljaju različite faze mog autorskog istraživanja. Posebno značajan korak za mene je grafički roman „Beskrajno putovanje“, kojim sam zakoračila u obimniju i složeniju formu vizuelnog pripovijedanja.
Strip mi je omogućio izaći i na međunarodnu scenu, upoznati izuzetne autore i učestvovati na značajnim festivalima i kolonijama.
7. Ilustracije, ilustracije daju lice tekstu, na što posebno obratite pažnju kod ilustracija, kako odaberete što će te nacrtati, čime će te ovjekovječiti tekst?
– Za mene ilustracija nije obično vizuelno ponavljanje napisanog. Ona treba dopuniti tekst, dati mu novu dimenziju i ponekad otkriti nešto što je pisac ostavio između redova.
Kada dobijem rukopis, najprije pokušavam osjetiti njegovu atmosferu.
Posebnu pažnju posvećujem izrazu likova, kompoziciji, bojama i načinu na koji ilustracija komunicira sa čitaocem.
Kada je riječ o knjigama za djecu, odgovornost je još veća. Zato se trudim da moje ilustracije budu bogate detaljima i da ostavljaju prostor za maštu.
Imala sam priliku ilustrirati djela više generacija makedonskih pisaca, a svaka suradnja naučila me je da dobra ilustracija ne treba služiti tekstu kao dekoracija, već kao ravnopravan umjetnički partner.
Najveći uspeh za mene je kada se dijete vrati na neku stranicu ne zato što mora, već zato što je otkrilo nešto novo u crtežu.
8. Cjelovita ste umjetnica, kako gledate na svoj dar?
– Na dar gledam kao na privilegiju, ali talent je samo početak. On sam po sebi ne stvara djela. Potrebni su rad, disciplina i spremnost neprestano učiti.
Ne vjerujem u umjetnika koji smatra da je već dostigao sve. Onog trenutka kada prestanemo istraživati, prestajemo i rasti.
Sretna sam što mogu da se izražavam kroz više umjetničkih disciplina i ponosna sam što sam uspela izgraditi prepoznatljiv autorski put.
Ali moja najveća snaga nije samo u talentu, već u upornosti.
Umjetnost za mene nije hobi, niti povremena inspiracija. Ona je moj način postojanja.
9. Vaša je struka, nešto skroz drugo. Kako ste to pomirili u sebi?
– Na prvi pogled možda izgleda da moja profesija i umjetnost pripadaju dvama potpuno različitim svjetovima. Ali ja ih ne promatram kao suprotnosti.
Jedan svijet zahtjeva odgovornost, organizaciju i disciplinu, a drugi mi omogućava slobodu, maštu i neograničeno stvaralačko izražavanje.
Ali kada nešto istinski volite, ne tražite izgovore, već načine.
Možda me je upravo ta dvojnost učinila snažnijom i upornijom. Naučila sam da ne moramo odreći se jednog dijela sebe kako bismo ostvarili drugi.
Čovjek ne mora imati samo jedan identitet. Može biti uspješan u svojoj profesiji i istovremeno graditi ozbiljan i prepoznatljiv umjetnički opus.
10. Kakav je položaj umjetnika u Makedoniji?
– Makedonija ima izuzetno talentirane umjetnike, ali njihov položaj, nažalost, ne odgovara uvijek kvalitetu i značaju njihovog stvaralaštva.
Posebno se nezavisni autori često suočavaju sa ograničenim financijskim sredstvima, nedovoljnom institucionalnom podrškom, malim tržištem i nedostatkom kontinuiranih mogućnosti za promociju.
Ponekad umjetnik mora biti sve odjednom — autor, organizator, promotor, menadžer i vlastiti sponzor.
Ali vjerujem da makedonska umjetnička scena ima ogroman potencijal i da naši autori mogu ravnopravno predstavljati se na međunarodnoj sceni. To potvrđuju i moja iskustva sa festivala i izložbi van Makedonije.
Potrebno nam je više konkretnih ulaganja u kulturu, podrška mladim autorima, otvoreni prostori za izlaganje i bolja međunarodna povezanost.
Umjetnost ne treba tretirati kao luksuz. Ona je dio kulturnog identiteta jedne zemlje i zaslužuje dostojanstveno mjesto u društvu.
11. Makedonija je i zemlja umjetnika, od kud dolazi taj dar, što je u tom podneblju?
– Antičko Makedonsko Kraljevstvo bilo je jedno od starih kraljevstava u Europi.
Pela je bila prijestolnica antičke Makedonije i značajan kulturni centar. Tamo su se razvijali umjetnost, arhitektura i kultura. Lisip je bio jedan od najpoznatijih antičkih vajara. Bio je povezan sa Aleksandrom Makedonskim i poznat po svojim vajarskim portretima.
Pela i veliki vajar Lisip dio su bogatog kulturnog naslijeđa antičke Makedonije. Iako su vjekovi donijeli velike povijesne i etničke promijene, to naslijeđe ima značaj i za današnju Makedoniju, kao dio šireg povijesnog i kulturnog prostora kojem pripadamo.
Makedonija je zemlja sa nevjerojatno bogatom poviješću, kulturom, tradicijom i duhovnim naslijeđem. Na relativno malom prostoru prepliću se različiti utjecaji, priče, jezici, običaji i umjetnički izrazi.
Možda je jedna od najljepših osobina makedonskih umjetnika njihova sposobnost da stvaraju uprkos ograničenjima. Iz skromnih uvjeta često nastaju izuzetno snažna i originalna djela.
Makedonija nije mala po svom umjetničkom potencijalu. Mala je samo geografski. Naše ideje mogu putovati mnogo dalje od naših granica.
12. Kako gledate na hrvatske umjetnike, poznajete li kojega od njih?
– Hrvatsku umjetničku scenu doživljavam kao izuzetno zanimljivu i kreativno razvijenu. Posebno mi je drago što kroz strip-festivale i međunarodne susrete imam priliku upoznati autore iz regiona.
Od hrvatskih autora, u posljednje vrijeme posebno me je iznenadila i oduševila Maja Perak. Ona je autorica koja doslovno pršti od ideja, sa snažnom kreativnom energijom i velikom željom za stvaranjem.
Imale smo priliku biti gošće Ženske strip-kolonije u Velesu, što je bilo predivno iskustvo ispunjeno druženjem, razmjenom ideja i zajedničkom ljubavlju prema stripu.
Upravo takvi susreti potvrđuju mi koliko je važno da se umjetnici povezuju.
Voljela bih da u budućnosti imam još više mogućnosti za suradnju sa hrvatskim autorima, jer vjerujem da regionalna umjetnička razmjena može donijeti izuzetno zanimljive projekte.
Krsto Hegedušić jedan je od najznačajnijih hrvatskih slikara 20. vijeka. Kod njega mi se dopadaju priče — svaka slika govori nešto o ljudskom životu.
Piter Brojgel i Krsto Hegedušić imaju nešto zajedničko — obojica su prikazivali život običnih ljudi i seljaka, ali su živjeli u različitim vjekovima.
Zatim, tu su Ordan Petlevski i njegova kćerka Sibila Petlevski, otac i kćerka, dvoje umjetnika koji se izražavaju na različite načine. Ordan kroz slikarstvo, a Sibila kroz književnost.
13. Ima li nešto što Vas nisam pitao a rado bi ste odgovorili na to?
– Možda bih željela reći nešto o hrabrosti da budemo svoji.
Živimo u vremenu kada mnogi pokušavaju uklopiti se u unaprijed postavljene okvire, pratiti trendove i ispunjavati tuđa očekivanja. Ali ja vjerujem da je prava vrijednost umjetnika upravo u njegovoj autentičnosti.
Ne treba plašiti se biti drugačiji, da griješimo i da ponovo počinjemo.
Moj stvaralački put naučio me je da granice često postoje samo u našim mislima. Od ilustracije do stripa, od poezije do grafičkog romana, od prve izložbe do međunarodnih priznanja – svaki korak bio je dokaz da se uz upornost i vjeru u vlastitu viziju može stići daleko.
U budućnosti želim nastaviti stvarati, objavljivati, izlagati i graditi nove međunarodne suradnje. Ali podjednako mi je važno da ostavim prostor i za one koji dolaze posle nas, za djecu, mlade talente i buduće umjetnike.
Ne želim da moje stvaralaštvo bude samo zbir knjiga, slika, stripova i nagrada. Želim da iza njega ostanu ideje, inspiracija i ljudi koji su stekli hrabrost slijediti svoj talent.
Jer umjetnost nije samo ono što ostavljamo iza sebe. Umjetnost je i ono što budimo u drugima.
Nikola Šimić Tonin