Aktuelno

BILJANA ĐURĐEVIĆ vodi kroz svoju izložbu – “Poslednja večera“ u Galeriji Hestia

Nedelja, 31. mart 2024. u 12.00 (Topličin venac 14/9)

U umetničkoj rezidenciji i galeriji Hestia do 12. maja postavljena je izložba slika umetnice Biljane Đurđević, pod nazivom “Poslednja večera“.

Interesovanje za izložbu je izuzetno veliko, a u nedelju 31. marta u 12.00, upravo će Biljana voditi sve zainteresovane kroz ovu izložbu.

Publika može da vidi nastavak i razvoj događaja u okviru Studije slučaja, koji je počeo još 2014, i kroz grafičku novelu, projekat se razvio do novih slikaMoja ideja je bila da se bavim distopijom, i dugo sam verovala da je to tako, a onda se vrlo brzo ispostavilo da sam puki ilustrator, odnosno da se bavim ilustracijom svakodnevnog života koji nas okružuje. A u mom slučaju teško je napraviti otklon od realnosti. Obično ono što me najviše tišti bude tema mog rada i interesovanja. Tako da ove slike deluju kao sablasno upozorenje na posmatrača i poručuju da treba da se probudimo!“ – kaže Biljana Đurđević

FOTO: Galerija Hestia

Izložba je otvorena do 12. maja 2024, a pored ovog stručnog vođenja planirani su još neki prateći programi. Galerija Hestia nalazi se na adresi Topličin venac br 14.

Radno vreme galerije je od srede do subote od 12.00 do 18.00 časova.

Dokumentarni film „Trka na kraju sveta” Agelast produkcije na 71. Martovskom festivalu

Uzbudljiva priča o trkačkoj ekipi iz Srbije koja je osvojila prvo mesto na 500 km trci u pustinji Atakama

Dokumentarni film „Trka na kraju sveta” (2024) u režiji Galeba Nikačevića premijerno će biti prikazan u utorak, 26. marta u 15.30 časova u sali Amerikana Doma omladine Beograda u okviru programa 71. Martovskog festivala.

„Trka na kraju sveta” donosi uzbudljivu priču o trkačkoj ekipi iz Srbije, koja je osvojila prvo mesto u 500 km štafetnoj trci u surovoj pustinji Atakama.

Krajem novembra 2023. godine trkačka ekipa iz Srbije BURT (Belgrade Urban Running Team) učestvovala je u TSP- u (The Speed Project), 500 km dugoj štafetnoj trci u Atakami u Čileu, najsuvljoj pustinjii na svetu, duboko u Andima, istrčala je za manje od 35 sati, osvojila prvo mesto i oborila rekord ove surove staze. Taj deo se naziva i ‘Ruta del fin del mundo’ (put na kraju sveta) i najjužnija je tačka Latinske Amerike. Pored nadmorske visine do 3400 metara, karakterističan je po temperaturnim razlikama od preko 30 stepeni u toku dana, vetrovima, peskom i prašinom. Agelast produkcija ih je pratila u ovom najvećem izazovu do sada, kako za trkače, fizički i mentalno, tako i za samu produkciju.

Rezultat toga je film „Trka na kraju sveta”. Burt je deo Bridge The Gap pokreta i adidas Runnersa, pa su povezani sa dosta timova iz ovih globalnih trkačkih zajednica. Ipak, TSP, pored toga što je tako ekstremna i ekskluzivna trka, jedinstvena je i po tome ih približava i ljudima koji trče van konvencionalnih grupa, ali i onih nekonvencionalnih, koji bi se okupili samo za ovu priliku. Da bi se prijavili, timovi moraju da popune prijavu sa pitanjima o prethodnim iskustvima na sličnim projektima, planovima i logistici za trčanje u takvim uslovima. 

Pripreme su počele u aprilu, a snimanja filma u avgustu 2023. godine. Mesec dana nakon povratka iz Čilea, izašao je ovaj film.

Film će na Martovskom festivalu imati svoju festivalsku premijeru i biće prikazan u revijalnom programu u kategoriji DOMAĆA PANORAMA.

Foto: Agelast produkcija

Jagodina – Otvorena izložba “I Burn in Sun, Moon and Stars” francuske umetnice Margo u Muzeju naivne i marginalne umetnosti

U četvrtak, 21. marta u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini otvorena je izložba “I Burn in Sun, Moon and Stars” francuske umetnice Margo. Na izložbi su predstavljeni radovi iz različitih serija na mešovitim medijima na papiru, serija crteža prikazanih na starim fotografijama i sveske ispunjene studijama organskih oblika nalik cvetu. Kustosi izložbe u Jagodini su dr Ivana Bašičević Antić, Vladimir Kokoruš i Radmila Stamenković.

Prisutnima na otvaranju obratili su se Ivana Bašičević Antić, direktorka MNMU i umetnica Margo, dok je izložbu zvanično otvorila Danijela Vanušić, pomoćnik Ministra kulture za kulturno nasleđe i digitalizaciju.

Ivana Bašičević Antić je u uvodnom govoru navela: “O opusu umetnice Margo svoje su mišljenje, i to izuzetno pozitivno mišljenje, izneli istaknuti teoretičari savremene umetničke scene koji prate umetnost nastalu izvan dominantnih mejnstrim domena. Napustivši privatan biznis, Margo se pronašla u egzistencijalnoj dilemi čiji je izlaz pronašla u umetnosti. Od prvog crteža do danas, za ovu umetnicu je, kako sama kaže, crtanje jedini način postojanja. Svaki njen rad je proizvod dugog i veoma intenzivnog rada, Margo ne stvara naglo niti ishitreno, naprotiv, posvećeno izrađuje svaki pa i najsitniji detalj. U krajnjem, Margo svojim umetničkom radom poziva posmatrača da se poveže sa živim svetom koji nas sve okružuje, da oživi relacije sa prošlošću a kad pogleda visoke katedrale Zapadne Evrope Margo vidi njihove graditelje i njihovom se radu divi.”

Margo je na otvaranju rekla: “Jako sam srećna što sam ovde.  Nisam prvi put u Srbiji i uvek mi je drago kada dođem. Uvek sam bila dobro dočekana. Zahvaljujem se čitavoj ekipi Muzeja za sav rad na izložbi. Navikla sam da posmatram svoje radove u ateljeu, ali uvek dobijate drugu dimenziju kada ih vidite negde drugde. Jako je lepo i hvala vam”.

Danijela Vanušić je u svom govoru istakla: “U svojim radovima Margo izražava ogromno poštovanje prema različitim vidovima duhovnosti, čineći da njeni crteži budu kao vrata koja prenose poruku, i omogućavaju nam da sagledamo stvari iz drugačije perspektive. Izložba kao što je ova večeras, još jedna je u nizu potvrda da Muzej naivne i marginalne umetnosti svojim radom daje nemerljiv doprinos prepoznavanju, proučavanju, vrednovanju i promovisanju autentičnog neformalnog stvaralačkog delovanja, uvodeći ovu vrstu umetnosti u institucionalne okvire i zvaničnu kulturnu politiku Republike Srbije. U ime Ministarstva kulture, ovom prilikom sa zadovoljstvom želim da istaknem višegodišnji trud Muzeja da prikuplja najraznovrsnija ostvarenja i okuplja ne samo domaće, već i svetske umetnike”.

Nakon svečanog otvaranja, profesori srednje muzičke škole dr Miloje Milojević iz Kragujevca izveli su muzički program inspirisan Francuskom.

U petak, 22. marta u 20 časova, radovi umetnice Margo biće izloženi i u umetničkom prostoru Kula u Cetinjskoj ulici u Beogradu. Pre otvaranja ove izložbe, u 18 časova biće održan razgovor na temu “Žene u Art Brutu”, koji će moderirati Senka Latinović (MNMU) i Amalija Stojsavljević (Art Brut Srbija), uz online učešće Irine Katnik iz muzeja Guging u Austriji i art brut istraživačice Isli Egzi Celik iz Londona, kao i fizičko prisustvo umetnica Kejti Voznicki i Margo.  Kustoskinja beogradske izložbe je Teodora Jeremić.

Rođena 1982. godine i odrasla u provinciji Beri u centralnoj Francuskoj, Margo je vodila sopstveni biznis pre nego što je započela svoju umetničku karijeru. Nakon finansijskog kraha privatnog posla, 2014. godine, Margo je osetila snažnu unutrašnju potrebu da slika. Njeni su preci radili u šumama i na poljima i, kako se ona toga priseća, „bilo je to jednostavno postojanje, život koji je pratio godišnja doba, sejanje, žetvu.“ Potreba za povratkom u takav životni ritam, stalno je privlačio Margo. Povukavši se iz tempa urbanog ubrzanog života, Margo je počela da slika na način koji profesor Kolin Rouds opisuje kao otpuštanje iz sebe svega što se skupljalo godinama, poput vizionarskog izliva slika. Ovaj kompulsivni kreativni impuls je nije nikad napustio te Margo i dalje crta svaki dan.

Njena dela Rouds definiše kao vrata ili prozore ka drugim carstvima, pri čemu samo bitisanje u njihovoj blizini omogućava posmatraču da deli autorkino psihičko iskustvo, monumentalnu složenost njenih slika i njenu poruku, što je, kako ona kaže, poruka o jedinstvu i povezanosti koja spaja čitavo čovečanstvu i prirodu. Njene slike su istovremeno nalik dekorisanim fasadama ogromnih crkava i ispunjenih, iluminiranih stranica starih knjiga.

Margo je veoma brzo stekla priznanje na umetničkoj sceni. Usledile su brojne izložbe u galerijama i muzejima u Evropi i SAD (Andrew Edlin Gallery, New York, College of Psychic Studies, London, Museum Montanelli, Prag, Galerie Gugging, Austrija, Candid Arts Trust Center, London, Galerie Henry Boxer, London, Art et Marges Museum, Brisel) a njeni radovi su ušli u muzejske i privatne zbirke širom sveta (American Folk Art Museum, NY, MUMO, Prague, MNMU, Srbija i brojne druge).

Izložba u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini biće otvorena do 21.04.2024, a izložba u Kuli u Beogradu do 14. aprila ove godine.

Foto potpisi: Marija Konjikušić.

Izložba “I Burn in Sun, Moon and Stars” francuske umetnice Margo u Jagodini i Beogradu

U četvrtak, 21. marta u 18 časova, u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini biće otvorena izložba radova francuske umetnice Margo. Dan kasnije u 20 časova, radovi ove umetnice biće izloženi i u umetničkom prostoru Kula u Cetinjskoj ulici u Beogradu. Kustosi izložbe u Jagodini su dr Ivana Bašičević Antić, Vladimir Kokoruš i Radmila Stamenković, a kustoskinja beogradske izložbe je Teodora Jeremić.

U petak 22. marta u 18 časova, pre otvaranja izložbe u Kuli biće održan razgovor na temu “Žene u Art Brutu”, koji će moderirati Senka Latinović (MNMU) i Amalija Stojsavljević (Art Brut Srbija), uz online učešće Irine Katnik iz muzeja Guging u Austriji i art brut istraživačice Isli Egzi Celik iz Londona, kao i fizičko prisustvo umetnica Kejti Voznicki i Margo.

Na izložbi u Jagodini biće predstavljeni radovi velikih razmera na mešovitim medijima na papiru, serija crteža prikazanih na starim fotografijama i sveske ispunjene studijama organskih oblika nalik cvetu. Konfigurisanjem izložbenog prostora, Muzej naivne i marginalne umetnosti želi da dočara Margoin sopstveni studio, unutrašnje i spoljašnje utočište koje uranja gledaoca u umetnikovu veoma idiosinkratičnu viziju sveta.

Ivana Bašičević Antić, direktorka MNMU, povodom ove izložbe je rekla: „Savremena francuska umetnica Margo je samostalnu izložbu u muzeju dobila prema pravilniku Trijenala, kao dobitnica nagrade žirija na poslednjem Trijenalu intuitivne umetnosti RawIntuitive koji se održao u MNMU 2022. godine. Pripremajući tu izložbu, shvatili smo da je potrebno da se i šira publika upozna sa ovim bogatim opusom te smo se odlučili da se izložba odvija istovremeno na dva mesta, u Kuli, umetničkom habu u Beogradu, i u MNMU u Jagodini. Izložbu u Jagodini pratiće i dokumentarni film o umetnici u produkciji ADAGP iz Pariza, kao i dokumentarna građa koja daje uvid u njen proces stvaranja. Snažan kolorit, veliki formati kao i podatak da je svaki njen umetnički rad proizvod brojnih sati posvećenog rada elementi su bogatog opusa s kojim će publika moći da se upozna“.

Rođena 1982. godine i odrasla u provinciji Beri u centralnoj Francuskoj, Margo je vodila sopstveni biznis pre nego što je započela svoju umetničku karijeru. Nakon finansijskog kraha privatnog posla, 2014. godine, Margo je osetila snažnu unutrašnju potrebu da slika. Njeni su preci radili u šumama i na poljima i, kako se ona toga priseća, „bilo je to jednostavno postojanje, život koji je pratio godišnja doba, sejanje, žetvu.“ Potreba za povratkom u takav životni ritam, stalno je privlačio Margo. Povukavši se iz tempa urbanog ubrzanog života, Margo je počela da slika na način koji profesor Kolin Rouds opisuje kao otpuštanje iz sebe svega što se skupljalo godinama, poput vizionarskog izliva slika. Ovaj kompulsivni kreativni impuls je nije nikad napustio te Margo i dalje crta svaki dan.

Njena dela Rouds definiše kao vrata ili prozore ka drugim carstvima, pri čemu samo bitisanje u njihovoj blizini omogućava posmatraču da deli autorkino psihičko iskustvo, monumentalnu složenost njenih slika i njenu poruku, što je, kako ona kaže, poruka o jedinstvu i povezanosti koja spaja čitavo čovečanstvu i prirodu. Njene slike su istovremeno nalik dekorisanim fasadama ogromnih crkava i ispunjenih, iluminiranih stranica starih knjiga.

Margo je veoma brzo stekla priznanje na umetničkoj sceni. Usledile su brojne izložbe u galerijama i muzejima u Evropi i SAD (Andrew Edlin Gallery, New York, College of Psychic Studies, London, Museum Montanelli, Prag, Galerie Gugging, Austrija, Candid Arts Trust Center, London, Galerie Henry Boxer, London, Art et Marges Museum, Brisel) a njeni radovi su ušli u muzejske i privatne zbirke širom sveta (American Folk Art Museum, NY, MUMO, Prague, MNMU, Srbija i brojne druge).

U kustoskom tekstu o izložbi, Teodora Jeremić navodi: ”Zamišljati nove svetove, a posebno graditi ih je duboko feministički čin. To znači imati sposobnost zamišljanja reorganizacije pozicija, otvarati prostor novim čitanjima poznatog narativa, usvajati metodologiju alternativnih znanja kao oruđa za rasklapanje homogenih kanona, i biti dovoljno kritičan prema savremenom trenutku da se uvide njegove neuralgične tačke i bolna mesta. Biti dovoljno propustljiv da se prihvati ono što se ne razume i napraviti prostor za iskorak u tom pravcu, je na tragu iste ideje, kao i osvešćivanje da ono u šta se veruje i za čime se traga, nije istovetno onome što nam je a priori dato. Ne jednači se sa poznatim idejama, ne prati utabane staze, ne gravitira ka “centru” nego napipava rubove i granice poznatog i otkriva nepregledno polje onog što na toj međi ili preko nje postoji.

Priča o marginama i centrima otvara univerzalnu temu znanja i njegovog porekla, pitanje ko ima pravo na njega, kako definišemo ono znanje koje smatramo validnim i kako se i kome ono prenosi. Pored svega ostalog, čemu smo višestruki svedoci, znanje je takođe moguće kolonijalizovati i to upravo tvrdim definisanjem onoga što je van granica interesovanja, što nije vredno diskusije, ili što je sveto i što ne može biti spoznato. Dekolonijalizovati ga, između ostalog znači osvestiti da znanje, istina i značenje nisu niti neutralni niti fiksni entiteti, već su u konstantnom titranju i tranziciji. Značenja se menjaju, perspektive zaokreću a novi narativi ispisuju, dokazujući da je sve ono što mislimo da znamo polisemička kreacija podložna promeni koju neretko definiše pozicija makar i relativne i prividne moći. Jagodzinski navodi da “autsajderska umetnost sugeriše isključenost, neprepoznavanje u odnosu na ono što se smatra za autoritet, “normativno” i hegemono” i da pre svega zbunjuje svojom antipedagoškom pozicijom gde dovodi u pitanje u kojoj meri se umetnost uopšte može (na)učiti, i šta je zaista naučljivo i prenosivo.  Upravo tu leži njena verovatno i najveća snaga, jer kao što Tak i Jang navode, “postoje neki oblici znanja koje akademija ne zaslužuje”.

Izložba u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini biće otvorena do 21.04.2024, a izložba u Kuli u Beogradu do 14. aprila.

Foto: Slobodan Štetić.

Radionice Stele Hotler i Konora Doertija (Jan Fabre Teaching Group) na Institutu za umetničku igru sve do 28. marta 2024.

Uoči najavljenog dolaska Jana Fabra u Beograd, od juče pa sve do 28. marta 2024. sa studentima svih nivoa studija Instituta za umetničku igru radiće profesori Stela Hotler i Konor Doerti koji su deo grupe za podučavanje Jan Fabra, Jan Fabre Teaching Group, koja obučava nove generacije izvođača.

foto: Guido De Vos

Podsećamo, Jan Fabre će biti gost Beograda krajem marta, a promocija njegove knjige „Od akcije do glumačke interpretacije – Smernice Jana Fabra za izvođača XXI veka“ biće organizovana 27. marta 2024. godine u 12.00 časova u Svečanoj Sali Instituta. (Bulevar vojvode Mišića 43), kada će mu biti uručeno i specijalno priznanje.

Muzej naivne i marginalne umetnosti – Izložba “I Burn in Sun, Moon and Stars” francuske umetnice Margo u Jagodini i Beogradu

U četvrtak, 21. marta u 18 časova, u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini biće otvorena izložba radova francuske umetnice Margo. Dan kasnije u 20 časova, radovi ove umetnice biće izloženi i u umetničkom prostoru Kula u Cetinjskoj ulici u Beogradu. Kustosi izložbe u Jagodini su dr Ivana Bašičević Antić, Vladimir Kokoruš i Radmila Stamenković, a kustoskinja beogradske izložbe je Teodora Jeremić.

U petak 22. marta u 18 časova, pre otvaranja izložbe u Kuli biće održan razgovor na temu “Žene u Art Brutu”, koji će moderirati Senka Latinović (MNMU) i Amalija Stojsavljević (Art Brut Srbija), uz online učešće Irine Katnik iz muzeja Guging u Austriji i art brut istraživačice Isli Egzi Celik iz Londona, kao i fizičko prisustvo umetnica Kejti Voznicki i Margo.

Na izložbi u Jagodini biće predstavljeni radovi velikih razmera na mešovitim medijima na papiru, serija crteža prikazanih na starim fotografijama i sveske ispunjene studijama organskih oblika nalik cvetu. Konfigurisanjem izložbenog prostora, Muzej naivne i marginalne umetnosti želi da dočara Margoin sopstveni studio, unutrašnje i spoljašnje utočište koje uranja gledaoca u umetnikovu veoma idiosinkratičnu viziju sveta.

Ivana Bašičević Antić, direktorka MNMU, povodom ove izložbe je rekla: „Savremena francuska umetnica Margo je samostalnu izložbu u muzeju dobila prema pravilniku Trijenala, kao dobitnica nagrade žirija na poslednjem Trijenalu intuitivne umetnosti RawIntuitive koji se održao u MNMU 2022. godine. Pripremajući tu izložbu, shvatili smo da je potrebno da se i šira publika upozna sa ovim bogatim opusom te smo se odlučili da se izložba odvija istovremeno na dva mesta, u Kuli, umetničkom habu u Beogradu, i u MNMU u Jagodini. Izložbu u Jagodini pratiće i dokumentarni film o umetnici u produkciji ADAGP iz Pariza, kao i dokumentarna građa koja daje uvid u njen proces stvaranja. Snažan kolorit, veliki formati kao i podatak da je svaki njen umetnički rad proizvod brojnih sati posvećenog rada elementi su bogatog opusa s kojim će publika moći da se upozna“.

Rođena 1982. godine i odrasla u provinciji Beri u centralnoj Francuskoj, Margo je vodila sopstveni biznis pre nego što je započela svoju umetničku karijeru. Nakon finansijskog kraha privatnog posla, 2014. godine, Margo je osetila snažnu unutrašnju potrebu da slika. Njeni su preci radili u šumama i na poljima i, kako se ona toga priseća, „bilo je to jednostavno postojanje, život koji je pratio godišnja doba, sejanje, žetvu.“ Potreba za povratkom u takav životni ritam, stalno je privlačio Margo. Povukavši se iz tempa urbanog ubrzanog života, Margo je počela da slika na način koji profesor Kolin Rouds opisuje kao otpuštanje iz sebe svega što se skupljalo godinama, poput vizionarskog izliva slika. Ovaj kompulsivni kreativni impuls je nije nikad napustio te Margo i dalje crta svaki dan.

Njena dela Rouds definiše kao vrata ili prozore ka drugim carstvima, pri čemu samo bitisanje u njihovoj blizini omogućava posmatraču da deli autorkino psihičko iskustvo, monumentalnu složenost njenih slika i njenu poruku, što je, kako ona kaže, poruka o jedinstvu i povezanosti koja spaja čitavo čovečanstvu i prirodu. Njene slike su istovremeno nalik dekorisanim fasadama ogromnih crkava i ispunjenih, iluminiranih stranica starih knjiga.

Margo je veoma brzo stekla priznanje na umetničkoj sceni. Usledile su brojne izložbe u galerijama i muzejima u Evropi i SAD (Andrew Edlin Gallery, New York, College of Psychic Studies, London, Museum Montanelli, Prag, Galerie Gugging, Austrija, Candid Arts Trust Center, London, Galerie Henry Boxer, London, Art et Marges Museum, Brisel) a njeni radovi su ušli u muzejske i privatne zbirke širom sveta (American Folk Art Museum, NY, MUMO, Prague, MNMU, Srbija i brojne druge).

U kustoskom tekstu o izložbi, Teodora Jeremić navodi: ”Zamišljati nove svetove, a posebno graditi ih je duboko feministički čin. To znači imati sposobnost zamišljanja reorganizacije pozicija, otvarati prostor novim čitanjima poznatog narativa, usvajati metodologiju alternativnih znanja kao oruđa za rasklapanje homogenih kanona, i biti dovoljno kritičan prema savremenom trenutku da se uvide njegove neuralgične tačke i bolna mesta. Biti dovoljno propustljiv da se prihvati ono što se ne razume i napraviti prostor za iskorak u tom pravcu, je na tragu iste ideje, kao i osvešćivanje da ono u šta se veruje i za čime se traga, nije istovetno onome što nam je a priori dato. Ne jednači se sa poznatim idejama, ne prati utabane staze, ne gravitira ka “centru” nego napipava rubove i granice poznatog i otkriva nepregledno polje onog što na toj međi ili preko nje postoji.

Priča o marginama i centrima otvara univerzalnu temu znanja i njegovog porekla, pitanje ko ima pravo na njega, kako definišemo ono znanje koje smatramo validnim i kako se i kome ono prenosi. Pored svega ostalog, čemu smo višestruki svedoci, znanje je takođe moguće kolonijalizovati i to upravo tvrdim definisanjem onoga što je van granica interesovanja, što nije vredno diskusije, ili što je sveto i što ne može biti spoznato. Dekolonijalizovati ga, između ostalog znači osvestiti da znanje, istina i značenje nisu niti neutralni niti fiksni entiteti, već su u konstantnom titranju i tranziciji. Značenja se menjaju, perspektive zaokreću a novi narativi ispisuju, dokazujući da je sve ono što mislimo da znamo polisemička kreacija podložna promeni koju neretko definiše pozicija makar i relativne i prividne moći. Jagodzinski navodi da “autsajderska umetnost sugeriše isključenost, neprepoznavanje u odnosu na ono što se smatra za autoritet, “normativno” i hegemono” i da pre svega zbunjuje svojom antipedagoškom pozicijom gde dovodi u pitanje u kojoj meri se umetnost uopšte može (na)učiti, i šta je zaista naučljivo i prenosivo.  Upravo tu leži njena verovatno i najveća snaga, jer kao što Tak i Jang navode, “postoje neki oblici znanja koje akademija ne zaslužuje”.

Izložba u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini biće otvorena do 21.04.2024, a izložba u Kuli u Beogradu do 14. aprila.

Foto: Slobodan Štetić.

Salon Muzeja naivne i marginalne umetnosti – Izložba “Brutalna nežnost” Kejti Voznicki i Edite Kadirić u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti

Foto: Kejti Voznicki i Edita Kadirić

U sredu 13. marta u 19 časova, u Salonu Oto Bihalji-Merin Muzeja naivne i marginalne umetnosti (Nemanjina 3, III/10) u Beogradu, biće otvorena izložba “Brutalna nežnost” umetnica Kejti Voznicki i Edite Kadirić.

Ovo je prva izložba u novom izlagačkom ciklusu Dijalozi, u kome se susreću umetnici i umetnice iz naizgled različitih umetničkih svetova: zvanične/mejnstrim/akademske umetnosti i sveta marginalne/autsajderske/art brut umetnosti. Muzej naivne i marginalne umetnosti kroz ovaj ciklus teži da istraži šta sve nastaje iz tog spoja. Kustoskinja izložbe je Senka Latinović.

Edita Kadirić kroz svedeni crtež predstavlja večitu liminalnost ženskog iskustva. Svet nežne i nemilosrdne mladosti, devojčica u periodu transformacije u ženu, posle čega ništa više neće biti isto. Taj bolni ritual prelaza je prikazan kroz neobične i uznemirujuće spojeve ljudskog i životinjskog tela, ili kroz komunikaciju  srna, zečeva, majmuna, sa devojčicama; životinje kao da još žele da zadrže devojčice u svetu detinjstva gde je ova nadrealna komunikacija moguća, gde je sve moguće, pre nego što stupe u svet ozbiljnih međuljudskih odnosa, racionalnosti i za njih predodređenih uloga.

U Editinom izrazu vidimo siguran, lak, školovan potez kojim suvereno vlada, ali taj crtež nije tu samo da bismo se divili jasnoći i lepoti izvedbe. On je redovno zamrljan, istačkan, isprljan, upravo brutalan u iskrenosti stanja koje želi da predstavi. Kontrastiranjem nežnih perli i bodljikavih ogrlica, mrlja koje podsećaju na krv i svečano zlatne boje vizantijskih fresaka i ikona, aseksualnosti i putenosti, onostranog i ljudskog, Kadirić gradi atmosferu napete neprijatnosti, ali i neke svečane tuge koja, čini se, oduvek prati žene na njihovom životnom putu.

Kejti Voznicki stvara eruptivno. Njen potez je neprečišćen i nepredvidiv, nepoznato je gde će je odvesti ruka i šta će se sve na crtežu vremenom ukazati. Stanje svojevrsnog transa i automatizma vode je u predele podsvesti iz kojih se rađaju različite forme. Nekad su to apstraktni razliveni predeli u kojima se povremeno razaznaju lica, životinje, predmeti. Nekad su to groteskne ljudske prilike u svakodnevnoj interakciji, deformisane poput likova strip autora Roberta Kramba, koje vode apsurdne i komične dijaloge ili monologe. Prepliću se i smenjuju duboko lična unutrašnja stanja, ali i oštar društveni komentar koji se ogleda i u tongue–in-cheek nazivima samih dela.

Pored crteža, Voznicki stvara i halucinantne tapiserije/krpare, koje će na izložbi poslužiti i kao prolaz iz jednog u drugi svet, kapiju kroz koju se svetovi umetnica Kadirić i Voznicki prepliću. Na izložbi će moći da se čuje (i vidi) i muzika koju Voznicki stvara već dugi niz godina kroz autorske projekte Amanita Dodola i KopyKat, kroz koje iskazuje širinu sopstvenih interesovanja i vezu sa beogradskim muzičkim andergraundom.

Psihodelične vizije Kejti Voznicki i taktilna krhkost Edite Kadirić, i pored svih razlika u postupku, tehnici, motivu, nose zajedničku snagu beskompromisnog ogoljavanja. Bez namere da ulepšaju sopstvena unutrašnja previranja i razmišljanja, one nam pokazuju bolna mesta: lična, ženska, društvena, mesta nelagode i neprilagođenosti. Život je bolan i brutalan u sudaru sa našim duhom i našim telom. Nežnost je potreba da se to iskustvo podeli sa drugima – da se izraze osećanja sopstvene usamljenosti i izgubljenosti, ali i da se ista ta osećanja nekog nama nepoznatog pojedinca umanje kroz spoznaju da postoji i drugi koji primećuje, oseća i prolazi kroz ista stanja.

Posete je potrebno najaviti dan ranije putem e-mail adrese info@mnmu.rs. Salon je otvoren svakog radnog dana od 10 do 17 časova, i subotom od 12 do 18h.

Izložba će biti otvorena za posetioce do 25. maja 2024. godine. 

Dots Galerija – Izveštaj – Otvorena izložba rok fotografija “HEROES: Hajsbert Hanekrot i Goranka Matić” u Galeriji DOTS

Izložba fotografija domaće i strane rok scene sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, “HEROES: Hajsbert Hanekrot i Goranka Matić, otvorena je uz prisustvo oba autora u četvrtak 29. februara u Galeriji DOTS na Donjem Dorćolu.

Izložba HEROES: Hajsbert Hanekrot i Goranka Matić predstavlja paralelno opuse dvoje fotografa koji su tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka zabeležili značajne trenutke domaće i strane rok scene. Od portreta Dejvida Bouvija, Roling Stonsa, Fredija Merkjurija pa sve do legendarnih koncerata Idola, EKV, Električnog orgazma i ostalih rok grupa sa prostora bivše Jugoslavije.

Hajsbert Hanekrot osvrnuo se na vreme u kome je napravio svoje poznate fotografije: “U to vreme rok scena je eksplodirala. Ponekad ih zovem zlatnim godinama rokenrola. Sedamdesetih, kada su grupe snimale svoje druge ili treće albume, sve to je bilo zaista veliko. Takođe je, u tehničkom smislu, bilo dosta drugačije nego danas. U to vreme nije bilo LED svetla, koncerti nisu bili toliko osvetljeni, nije bilo foto aparata sa velikim mogućnostima zumiranja ili automatskim fokusom. Sada je lakše napraviti dobru fotografiju. Ali da biste napravili onu koja nešto znači, morate da se koncentrišete i potrudite, kao što sam i ja radio. To je i dalje isto”.

Goranka Matić je o svojim fotografijama iz osamdesetih godina prošlog veka rekla: ”Prošlo je 35 godina otkad sam ih napravila, i to su sada već arhivske fotografije. To je dobro, zato što izgledaju bolje nego onda kad su napravljene. Kada bih se vratila kući i razvila negative pa birala fotografije, iz celog filma bih izabrala eventualno dve. Nedavno sam za retrospektivnu izložbu ponovo skenirala sve, i bila sam izdašnija nego onda na početku, kad sam bila stroga. Tako da to čuva jedan lep sentiment. U slučaju da je još i dobra fotka – gde ćeš lepše!”

Holandski fotograf Hajsbert Hanekrot je, krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih godina, bio sa svojom kamerom skoro svuda gde je u tom trenutku u svetu rok muzike trebalo biti, i to ne samo u Holandiji, gde je u prvom muzičkom magazinu „Oor“ započeo svoju karijeru. Kroz njegov objektiv ostali su zabeleženi brojni koncerti i zvezde, od Abbe do Frenka Zape, odnosno neke od najznačajnijih imena internacionalne rok scene sedamdesetih godina.

Jedna od naših najpoznatijih fotografkinja, Goranka Matić je objavljivala svoje fotografije u gotovo svim novinama i časopisima bivše Jugoslavije (Duga, Politika, Omladinske novine, Beorama, Ritam, Liberation, Polet, (New)Moment, Delo,…) Tokom osamdesetih godina, njen najznačajniji rad je bio baš u oblasti rok fotografije, naročito u okviru scene Novog talasa. Ona je takođe autor nekih od kultnih omota ploča vodećih muzičara tog perioda (ldoli, U škripcu, Bajaga i instruktori, Đorđe Balašević i dr).

Kustoskinje izložbe su Mirjana Dušić i Ljuba Jovićević, autorka teksta u katalogu je Snežana Golubović, dok je za dizajn izložbe i kataloga zadužena Isidora M. Nikolić.

Izložba je otvorena za posetioce do 27. aprila 2024. godine.

Izložbu su podržali Ambasada Holandije u Beogradu, Levi9 Technology Services, KLM – Royal Dutch Airlines, i Heineken Srbija.

Foto: Marijana Janković

JAN FABR GOST INSTITUTA ZA UMETNIČKU IGRU

Jan Fabr, multidisciplinarni umetnik iz Belgije koji uživa međunarodni ugled jednog od najinovativnijih i najsvestranijih ličnosti savremene umetničke scene, će biti gostujući profesor Instituta za umetničku igru u Beogradu u martu 2024. godine. Tom prilikom će biti promovisana i njegova knjiga „Od akcije do glumačke interpretacije – Smernice Jana Fabra za izvođača XXI veka“ u izdanju Instituta za umetničku igru.

U periodu od 18. do 28. marta 2024. sa studentima svih nivoa studija Instituta za umetničku igru će raditi profesori Stela Hotlel i Konor Doerti koji su deo grupe za podučavanje Jan Fabra, Jan Fabre Teaching Group, koja obučava nove generacije izvođača.

Promocija knjige Jan Fabra „Od akcije do glumačke interpretacije – Smernice Jana Fabra za izvođača XXI veka“ biće organizovana 27. marta 2024. godine u 12.00 časova u Svečanoj Sali Instituta. (Bulevar vojvode Mišića 43), kada će mu biti uručeno i specijalno priznanje.

JAN FABR. foto: Carlotta Manaigo

Otvaranje izložbe rok fotografija “HEROES: Hajsbert Hanekrot i Goranka Matić” uz prisustvo autora u Galeriji DOTS

Koncert grupe Film_Kalemegdan_publika_1981, foto Goranka Matić

Izložba fotografija domaće i strane rok scene sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, “HEROES: Hajsbert Hanekrot i Goranka Matić, uz prisustvo oba autora, biće otvorena u Galeriji DOTS na Donjem Dorćolu u četvrtak, 29. februara u 19 časova.

Izložba HEROES: Hajsbert Hanekrot i Goranka Matić predstavlja paralelno opuse dvoje fotografa koji su tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka zabeležili značajne trenutke domaće i strane rok scene. Od portreta Dejvida Bouvija, Roling Stonsa, Fredija Merkjurija pa sve do legendarnih koncerata Idola, EKV, Električnog orgazma i ostalih rok grupa sa prostora bivše Jugoslavije.

Holandski fotograf, Hajsbert Hanekrot je, krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih godina, bio sa svojom kamerom skoro svuda gde je u tom trenutku u svetu rok muzike trebalo biti, i to ne samo u Holandiji, gde je u prvom muzičkom magazinu „Oor“ započeo svoju karijeru. Kroz njegov objektiv ostali su zabeleženi brojni koncerti i zvezde, od Abbe do Frenka Zape, odnosno neke od najznačajnijih imena internacionalne rok scene sedamdesetih godina.

Jedna od naših najpoznatijih fotografkinja, Goranka Matić je objavljivala svoje fotografije u gotovo svim novinama i časopisima bivše Jugoslavije (Duga, Politika, Omladinske novine, Beorama, Ritam, Liberation, Polet, (New)Moment, Delo,…) Tokom osamdesetih godina, njen najznačajniji rad je bio baš u oblasti rok fotografije, naročito u okviru scene Novog talasa. Ona je takođe autor nekih od kultnih omota ploča vodećih muzičara tog perioda (ldoli, U škripcu, Bajaga i instruktori, Đorđe Balašević i dr).

Kustoskinje izložbe su Mirjana Dušić i Ljuba Jovićević, autorka teksta u katalogu je Snežana Golubović, dok je za dizajn izložbe i kataloga zadužena Isidora M. Nikolić.

Izložba će biti otvorena za posetioce do 27. aprila 2024. godine.

Izložbu su podržali Ambasada Holandije u Beogradu, Levi9 Technology Services, KLM – Royal Dutch Airlines, i Heineken Srbija.

MSUB – Izložba „Amerika“ Nenada Maleševića u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu

U petak, 23. februara u 19 časova, u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu biće otvorena izložba „Amerika“ umetnika Nenada Maleševića. Kustos je Miroslav Karić, a saradnici na izložbi su Maja Stanković, Radoš Antonijević i Miodrag Manojlović. Izložba će biti otvorena do 8. aprila 2024. godine.

Iako svoj rad neretko vezuje za crtež, grafiku i fotografiju, Nenad Malešević pomenute medije najviše koristi u potencijalima njihovih otvaranja ka procesualnosti i hibridnim vizuelnim izrazima, koji su gotovo uvek snažno prožeti teorijsko-literarnim refleksijama. Rezultat su radovi ili, preciznije, vizuelno-misaoni uradci na fonu dugogodišnjeg autorovog bavljenja različitim fenomenima vezanim, ukratko, za duh vremena u kojem će percepcija nekada objedinjujućih i postojanih narativa biti destabilisana i fragmentisana. Ovo je i okosnica istraživačkog poduhvata Amerika, koji Malešević realizuje u periodu od 2016. do 2023. godine.

Projekat započinje serijom od hiljadu crteža čiji će jedini motiv biti Kip slobode – simbol za milione imigranata koji su krenuli u novi svet i ostvarivanje američkog sna. Crtanje, kao svojevrstan performativni akt, za umetnika postaje način da preispita sopstvene pretpostavke o geografskom prostoru koji postoji između mita i stvarnosti. Kao materijalni trag intenzivnog mentalnog procesa, crtež kod Maleševića ima ulogu elementa kojim on interveniše ili testira granice u širokom referentnom i značenjskom polju pojmova sa kojima se suočava, poput slobode, bogatstva, mogućnosti, jednakosti, pravde. Motivsko-idejno polazište (Kip slobode) biće za autora i neposredan povod odlaska u Ameriku, i to putovanje predstavlja integralan deo rada formalno uobličenog fotografskim i različitim drugim vizuelnim sadržajima kao segmentima istraživačkog toka i mišljenja. Ovaj tok svoj nastavak ima i u prostornoj artikulaciji izložbe, koja je koncipirana kroz nekoliko celina.

Izložba ima funkciju ambijentacije umetnikovih iskustava aktiviranjem, u koreografisanom kretanju posmatrača, zona tematskih, narativnih i asocijacijskih linija i veza koje se grade između izloženih radova i artefakata, a posredno i istorijskih, društveno-političkih, kulturoloških i umetničkih konteksta. Uveličavajući, segmentirajući, dekonstruišući simbole, ambleme, opšta mesta i kolektivne predstave o „sanjanom kontinentu”, Malešević u fokus stavlja, zapravo, suočavanje sa idejom Drugog i nedostižnog na ličnom ali i širem planu, u kojem Amerika figurira kao metafora, fantazam, želja, stanje ili slika hipnotičkog optičkog dejstva.

Nenad Malešević (Sarajevo, 1981) diplomirao je na Smeru za grafiku Akademije umjetnosti u Banjaluci (2004), magistrirao na Grupi za teoriju umetnosti i medija Univerziteta umetnosti u Beogradu (2008) i doktorirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu (2019). Bavi se fotografijom, crtežom, grafikom i redimejdom. Objavio je knjige Lekcije o dizajnu (Užice, 2023) i Amerika (Banjaluka, 2023). Imao je samostalne izložbe: Donau – Galerija Gradac, Raška (2021); Nizvodno – Goethe-Institut, Beograd (2019); Pretposlednja izložba – Galerija Reflektor, Užice (2019); Neočekivano – Gradska galerija Požega (2017); Dokumenti: uvod u studiju prestajanja – Savremena galerija, Subotica (2016), Photon Gallery, Ljubljana i Galerija Artget, Beograd (2015), i MSU Republike Srpske, Banjaluka (2014); Storyboard – Izložbeno prodajni salon MSU Republike Srpske, Banjaluka i Galerija Dupleks, Sarajevo (2010, sa M. Manojlovićem); Doba obnove – Kulturni centar Banski dvor, Banjaluka i Galerija Doma kulture Studentski grad, Beograd (2007). 

Više informacija na: https://nenadmalesevic.com/