VALJEVSKA  ROCK SCENA – prvi deo

PIŠE: ŽIVKO IVKOVIĆ

VIS KOTRLJAJUĆE  SUZE (ROLLING  TEARS)

Članovi VISa Kotrljajuće suze sa Zoranom Miščevićem

                         Dekada šezdesetih će u SFRJ ostati upamćena po vremenu onom, rokenrol pionirskom, no, malo je podataka za gradove po unutrašnjosti Srbije (izuzev onih koji se mogu pohvaliti već napisanim lokalnim rock enciklopedijama) i ostalih republika, te se priča o valjevskom VISu Kotrljajuće suze prosto nameće. Iz tog perioda imamo VIS Kotrljajuće suze kao izrazitog predstavnika lokalne scene u ovom gradu.  Grupa je formirana 1965. godine, a originalni onaj sastav su činili Aleksej Radovanović bubnjar, Branko Pirgić ritam gitara, Vojislav Djindjić solo gitara i Zlatko Aleksić bas gitara. Nema vokalnog soliste što ide u prilog onoj da su svi sastavi tada krenuli sa instrumentalnom muzikom po ugledu na Šedouze, tipično za grupe ranih i polovine šezdesetih, imamo primere Indexa, Crvenih koralja  itd, pa tako dolazimo i do Kotrljajućih suza. VIS je nastao tako što je Aleksej Radovanović bubnjar inicirao formiranje jednog ovakvog sastava primerenog onom vremenu, a, nezvanično je slovio i za menadžera Suza, mada je ulogu bendlidera na sebe preuzeo Vojislav Djindjić solo gitarist. Kao i svugde, članovi grupe su uredno slušali Radio Luksemburg, po sluhu skidali stvari koje su čuli, uvežbavali ih potom… Valjevski novinar, izvesni Lazić je u zagrebačkom nedeljniku Arena plasirao vest kako je u ovom gradu formiran sastav pod istim nazivom (Arene), preimenovan kasnije u Kotrljajuće suze. Ovaj sastav je nastupio na beogradskoj gitarijadi održanoj na Sajmištu 1967. i na toj su osvojili visoko deseto mesto u konkurenciji čak trideset VISova. Na toj su se predstavili skinutim stvarima Paint It Black /The Rolling Stones, Inside Looking Out /The Animals te I’m Not Like Everybody Else grupe The Kinks. Nakon istorijsog nastupa na beogradskom Sajmištu grupi se priključuje Dušan Dule Stanić i to na poziciju vokalnog soliste, a što je svakako pun pogodak obzirom da su do tada svirali isključivo  instrumentale. Kotrljajuće suze su tako sastav iz grupacije najaktivnijih (uz ABV Band) iz druge polovine šezdesetih, sastav koji je umnogome poradio na afirmaciji rokenrola i svih njegovih vrednosti u svome gradu. Vežbali su kod ritam gitariste Branka Pirgića u njegovim kućnim prostorijama i takvim uslovima da bi kasnije prešli u prostorije Ferijalnog saveza. Sa ferijalcima sklapaju dogovor o svirkama u Baškim Vodama 1967. godine, gde upoznaju Nikolu Karaklajića, voditelja popularne radijske emisije Veče uz radio, koja je išla ponedeljkom od 20.00 h pa sve do 22.00 h, na talasima prvog programa pomenute radio stanice, koji im je ponudio punu saradnju te moguće snimanje singl ploče. U svome gradu ostavljaju trajnog traga nezaboravnim nastupima u Domu omladine i na platou ispred, zatim u Domu kulture, Hotelu Grand, na Promaji, potom u Lovačkom domu, Domu JNA, ali i po salama mesnih zajednica i školama. Svoj repetoar su bazirali na skinutim numerama grupa The Who, The Bealtes, The Animals, Donovan, Scott McKenzie, Bob Dylan, Roboti, The Hollies, The Monkees, Bee Gees, The Rokes, Moody Blues itd. Ovaj valjevski VIS je kontinuirano nastupao sve do kraja 1969. godine kada je usledio i definitivan raspad. Gitarist Branko Pirgić  i Zlatko Aleksić bas gitaristje su umrli,  ostali su penzionisani ili  žive i rade u svome gradu.

  15.03.2022.

PILOT  BLUES  BAND

Nezaobilazni činilac valjevske bluzrok scene je van svake sumnje i sastav Pilot Blues Band. Ovde se iskristalisalo ime Predraga Pedje Miloševića (eks Ikar, Hermes, Pečat i Nova zemlja), u svome gradu daleko poznatijeg kao Pedja Pilot, te se tako da lako zaključiti da je upravo pomenuti Milošević inicijator i pokretač ovog sastava formiranog 2012. kada je i snimljen prvi cd album ovog,  u valjevskom studiju Kebac, isključivo sa autorskim stvarima koje je  napisao Milošević. Ekipa studijskih muzičara  koja  snima ovaj album je Ivan Manić vokalni solist, Vladimir Ružičić Kebac bubnjevi, Goran Dafi Urošević gitara, Lazar Avramović i Dušan Janković klavijature, Saša Stefanović,  Ivica Doksas i Jovan Torbica bas gitaristi te Jelena Kovačević prateći vokali. Na ovom albumu su se našle naslovna Generacija Robinsona/Sve je manje ljubavi/Putovanje/Povuci/Još samo pesma/E pa idi/Povratak i Pismo. Po okončanju snimanja ovog, dolazi do personalnih promena, pa tako Nikola Milošević zauzima poziciju bas gitariste, Radoslav Zdravković je za bubnjevima, Jana Zdravković je vokalna solistkinja a Pedja Pilot naravno ostaje na poziciji  gitariste. Prvi nastup beleže u valjevskom kafeu Priča 2014. a na repertoaru tada su imali uz već pomenute autorske ali i skinute bluz standarde te su tako upotpunili svoju priču, na sveopšte zadovoljstvo onih koji dolaze na njihove svirke. Naravno, kako to već ide, svirali su po brojnim prostorima u svome gradu (Klub istraživača, Bela kuća, zatim na Tešnjarskim večerima, džez festivalu i na krovu negdašnje Modne kuće Beko – Lee Cooper u centru grada u povodu sedmog umetničkoscenskog performansa ili festivala posvećenog Biltsima nazvanog Bitlvania). Nisu izostali ni nastupi po okolnim gradovima (Užicu, Ubu, Lajkovcu, Mionici, Krupnju itd) ali i u Beogradu te na Nišville Jazz Festivalu gde su odlično prihvaćeni, a odsvirali su Suzie Q, After Midnight, I’d Rather Go Blind, Don’t Cry, Early Mornig, Have You Ever Law, Motherless Child, Key To Highway, Imagine uz dve autoske novijeg datuma koje će se naći na drugom abumu, a radi se o stvarima Banat i Sve je manje ljubavi čiji je autor naravno Milošević.  Grupa je i danas aktivna, nastupa u nešto proširenom sastavu pa tako su sa njima i Vladimir Vesić gitarist, Petar Miladinović Pera Joe usnoharmonikaš, čovek iz grupacije najznačajnijih evropskih takvih i  perkusionisti Miodrag Pešić, Željko Plamenac te Stojan Filipović. Za očekivati je da će u vremenu ispred koncertna aktivnost ovog sastava ići uzlaznom putanjom znajuću da im ne manjka posvećenosti kada se radi o bluzu i rokenrolu.

15.03.2022.

15.03.2022.

GRUPA  PIK  AS

Gitarist Miško Bulatović je utemeljivač grupe Pik As, a kao godina formiranja se uzima 1978. Startni sastav su činili već pomenuti Bulatović na solo gitari, zatim Milorad Djurić Mikica Levak na bas gitari, Dragan Lukić za bubnjevima Branko Florijančić za klavijaturama te Bogoljub Arsenijević vokalni solist. Ova ekipa je repertoar zasnivala na skinutim stvarima grupa Deep Purple, Black Sabbath, Argent itd, a vežbali su uglavnom u baru Hotela Narcis u centru grada. Nastupali su u Domu omladine 1979. godine kada su prodali preko hiljadu ulaznica, zatim po salama mesnih zajednica, školama i svugde ge je to bilo moguće. Grupu napuštaju potom Florijančić i Djurić a namesto njih dolaze Kovačević i Ilić. Potrajali su do 1981. godine kada je usledio definitivni raspad ove po svemu izuzetno zanimljive i cenjene valjevske grupe, a potvrdu imamo po nezapamćenom broju prodanih ulaznica bilo gde da su svirali u gradu.   

GRUPA   OCEAN

  Storija o grupi Okean kreće od 1975. godine kada su i formirani, a članovi ovog su bili Vladimir Vesić gitarist, Milorad Milivojević gitarist i vokalni solist, Branislav Ranković bas gitarist te Ljuba Mihajlović za bubnjevima. Vežbali su u podrumu kod bas gitariste Rankovića, a prvi nastup su zabeležili na platou ispred Doma kulture. Grupa je svoj repertoar bazirala uglavnom na skinutim stvarima grupa U.F.O. , Deep Purple, Led Zeppelin itd. Potrajali su vrlo kratko, tako da je raspad grupe usledio 1977. godine, iz tada uobičajenih razloga, odlaska većine članova ovog sastava na odsluženje vojnog roka u JNA. 

15.03.2022.

GRUPA  IKAR

 Tekst: ŽIVKO IVKOVIĆ

Onaj originalni ili izvorni sastav Ikara, formiran 1976. godine su činili Pedja (daleko poznatiji kao Pedja Pilot u svome gradu) Milošević solo gitarist, Željko Milutinović ritam gitara, Dušan Dule (brat Pedjin) Milošević bas gitarist i vokalnii solist te Zoran Raković bubnjar. Pomenuta formacija se održala sve do 1978. godine, a repertoar grupe se bazirao na uglavnom skinutim stvarima tada aktuelnih svetskih hardrock grupa Deep Purple, Led Zeppelin, The Taste, Black Sabbath, Uriah Heep itd. Nastupali su po brojnim rock prostorima u gradu, ponajviše u Domu kulture, ali i na ORA u Poljoprivrednoj školi, zatim po okolnim manjim gradovima poput Lajkovca itd. Prve personalne promene one, vezane za drugu postavu Ikara su se dogodile 1978. a tada imamo na poziciji odlazećeg gitariste Željka Milutinovića novog gitaristu Gorana Radovića, a Dušana Duleta Miloševića na bas gitari smenjuje Slobodan Andrić, da bi se kao vokalni solist javio Rade Ignjatović Zec. I u ovoj postavi beleže brojne nastupe u svome gradu, ali već 1979. godine se raspadaju, a članovi ove, izuzetno cenjene  grupe se rasplinjuju po brojnim tada valjevskim rock grupama. Bilo kako bilo, tek njihova stranica na valjevskoj rock sceni nije zanemariva,  zbilja je bitna te se kao takva ne sme prenebregnuti.

  15.03.2022.