Izložbe

Premijerno u Srbiji – Istorijski rad grupe Gorgona premijerno u Srbiji na izložbi „25 godina Nagrade Dimitrije Bašičević Mangelos“

Na izložbi „25 godina Nagrade Dimitrije Bašičević Mangelos“, koja će 4. septembra u 19 časova biti otvorena u Galeriji Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, premijerno u Srbiji će biti prikazan istorijski rad koji je grupa Gorgona uradila na osnovu Mangelosovog rada Iže, a koji se nalazi u kolekciji Muzeja moderne umetnosti u Njujorku. Osim u zbirci Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Mangelosove radove gotovo je nemoguće videti na našoj sceni, te je ovo događaj od prvorazrednog značaja.

Na izložbi će biti predstavljeni radovi dosadašnjih dobitnika i dobitnica nagrade koji, sagledani zajedno, iscrtavaju mapu jedne scene u stalnom preispitivanju sebe same. Kustosi izložbe su Ivana Bašičević Antić i Miroslav Karić.

Izložba povodom 25 godina Nagrade koja nosi Mangelosovo ime prilika je da se podsetimo koliki je značaj Dimitrija Bašičevića Mangelosa za umetničku scenu čitavog regiona. Neobičnost njegove figure ilustruje podatak da je dve decenije delovao istovremeno javno kao istoričar umetnosti, kritičar i kustos, a privatno, pod pseudonimom preuzetim od sela kraj rodnog Šida, kao umetnik čiji rad je danas gotovo nemoguće videti kod nas.

Ta druga, skrivena praksa danas ga čini jednim od najpriznatijih umetnika sa ovih prostora. Mangelos je začetnik konceptualne umetničke prakse u jugoslovenskom kontekstu – umetnik koji je napustio sliku i uveo reč, mišljenje i teoriju kao konstitutivne elemente umetničkog dela, decenijama pre nego što će to postati opšte mesto savremene umetnosti. Njegovi rukom ispisani manifesti, precrnjene tablice i globusi sa ispisanim tezama danas se nalaze u zbirkama najznačajnijih svetskih muzeja, a njegov rad je deo stalne postavke Muzeja moderne umetnosti (MoMA) u Njujorku – može se slobodno reći da je jedini umetnik srpskog porekla koji je to postigao.

O razmerama te međunarodne reputacije kod nas se, međutim, govori nedovoljno. Razlog je pre svega geografski: Mangelosova profesionalna biografija odvijala se u Zagrebu, gde je studirao, doktorirao, radio kao kustos i gde je umro. Njegovo ime tako u Srbiji često izostaje iz priče o sopstvenoj umetničkoj istoriji, iako mu ta istorija pripada – rođen je u okolini Šida, a pseudonim je uzeo prema obližnjem selu Mangelos.

Postoji i jedan podatak koji ga sa srpskom umetničkom scenom vezuje neposredno i profesionalno: Bašičević je autor prve stručne monografije o Savi Šumanoviću. Kao istoričar umetnosti, on je time postavio temelj naučnog izučavanja jednog od ključnih srpskih slikara dvadesetog veka – što njegovu vezu sa ovom sredinom čini pitanjem struke, a ne samo porekla.

Ta veza, međutim, nije bila samo istoriografska. Mangelos je bio jedan od retkih koji je stao iza mladih beogradskih umetnika u trenutku kada je to imalo posledice. Istaknuti beogradski umetnik Zoran Popović podjednako kao i umetnici okupljeni oko grupe Šestorica u Zagrebu u njemu su našli podršku koju drugde nisu imali – u sredini u kojoj su konceptualna praksa, telo, tekst i dokument još uvek smatrani promašajem, a ne umetnošću. Ta podrška bila je presudna za raskid sa okoštalim shvatanjem umetničke forme i za samu mogućnost da se nova praksa uopšte razvije.

Mangelosov opus nemoguće je odvojiti od njegovog institucionalnog rada. Kao član i jedan od osnivača grupe Gorgona (1959–1966), stajao je iza jednog od najradikalnijih antiumetničkih poduhvata u Evropi tog vremena. Kao kustos Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu bio je među pokretačima Novih tendencija, međunarodnih izložbi i simpozijuma koji su između 1961. i 1973. naš region po prvi put u istoriji postavili na mapu svetske neoavangarde i najavili susret umetnosti sa naukom, tehnologijom i kompjuterskim mišljenjem. Vodio je Galeriju primitivne umetnosti, a potom i Centar za film, fotografiju i televiziju – promovišući nove medije u trenutku kada su se u našoj sredini još smatrali marginalnim.

Mangelos je celog života insistirao na jednom: da umetnost mora da se preispituje. Nagrada koja od 2002. godine nosi njegovo ime nastavlja upravo taj nemir – dodeljujući je mladim umetnicima i umetnicama čiji rad odbija da se zadovolji zatečenim.

Izložba će biti otvorena do 30. septembra 2026. godine.

Sandra Malić i Stanko Crnobrnja predstavljaju zajedničku izložbu „Beskonačna svetlost“ u Galeriji Grafički kolektiv

Otvaranje: ponedeljak, 7. septembar 2026. godine u 19.00

Posebnost i odvažnost izloženih radova leži upravo u njihovom dvojnom autorstvu. Dve pojedinačne fotografije, dva trenutka i dva pogleda spajaju se u kompoziciju, post-fotografski kolaž, u jedinstven umetnički prizor. Rezultat je delo koje nastaje iz dijaloga – kroz poverenje, razmenu i zajedničko oblikovanje konačne slike.

Multimedijalna umetnica, Sandra Malić i Stanko Crnobrnja, televizijski i filmski reditelj, producent i scenarista, od 2019. godine, kroz projekat ODA – Originalna Duo Art zajedno rade i stvaraju potpuno nov, jedinstven, estetski izraz koji će, u preko 300 unikatnih radova, biti spektakularno predstavljen na izložbi „Beskonačna svetlost“. Otvaranje je  7. septembra u Galeriji Grafički kolektiv u Beogradu.

Sandra Malić i Stanko Crnobrnja iza sebe imaju dugogodišnje iskustvo u različitim umetničkim disciplinama – od skulpture, grafike i fotografije do filma, video umetnosti, televizije i multimedije. Njihov zajednički projekat ODA nastavlja to iskustvo kroz spajanje do sada u prirodi  nespojivog i neviđenog. Istovremeno ODA insistira na nečemu duboko tradicionalnom: na prirodi, ljudskom oku, ruci i potrebi da se svet iznova vidi i tumači.

„Beskonačna svetlost“ poziva posmatrača da se pred radovima zadrži i otkrije njihove slojeve, ali i da u njima pronađe sopstveno čitanje. Konačno značenje dela ne nastaje samo u procesu njegovog stvaranja – ono se dovršava tek u susretu sa posmatračem – poručuju autori izložbe.

Izložba „Beskonačna svetlost“ traje do 25. septembra 2026. godine.

O UMETNICIMA:

SANDRA MALIĆ

Sandra Malić je multimedijalna umetnica, vajarka i dizajnerka iz Beograda. Diplomirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 1999. godine i članica je Udruženja likovnih, primenjenih umetnika i dizajnera Srbije (ULUPUDS). Izlagala je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.Dobitnica je Specijalne nagrade – Plakete povodom 50 godina Fakulteta primenjenih umetnosti, 2010. godine. Predstavljala je Srbiju u oblasti skulpture na Međunarodnom bijenalu „Mediteran“ u Splitu.

Učestvovala je na projektima restauracije i konzervacije, a bila je i vođa projekta skulpturalnih elemenata restauracije italijanskog spomen-parka. U oblasti dizajna, osnivačica je i dizajnerka brenda SMart, posvećenog izradi unikatnih predmeta od kože. Sa brendom SMart učestvovala je kao počasni gost Minhenskog festivala 2016. godine. Učestvovala je i u prvoj postavci Savremene skulpture u Vrnjačkoj Banji, gde je realizovala skulpturalno delo „Glava“.

Njeni radovi nalaze se u nekoliko internacionalnih privatnih kolekcija.

Godine 2019. sa rediteljem i multimedijalnim umetnikom Stankom Crnobrnjom pokreće zajednički umetnički projekat ODA – Original Duo Art, zasnovan na istraživanju fotografije, post-fotografije, digitalne grafike i mogućnosti zajedničkog umetničkog stvaranja. Među njihovim samostalnim izložbama izdvaja se „Bauk kruži Evropom“ iz 2020. godine. Dobitnici su Plakete Majske izložbe 2023 godine  za rad „Agenda 2030“,

STANKO CRNOBRNJA

Stanko Crnobrnja (1953, Beograd) je televizijski i filmski reditelj, producent i scenarista, teoretičar, profesor i publicista u oblasti masovnih komunikacija i teorije televizije, kao i multimedijalni umetnik koji se bavi post-fotografijom i digitalnom grafikom.

Tokom višedecenijske karijere ostvario je više od 2.000 televizijskih emisija i serija u svojstvu reditelja, producenta i scenariste, kao i tri igrana filma, kao reditelj i koproducent.Crnobrnja je bio utemeljivač i idejni tvorac brojnih televizijskih i medijskih projekata u Srbiji i Crnoj Gori. Osnovao je i kreirao nacionalne televizijske mreže ATLAS i Televiziju INu Crnoj Gori, prvu digitalnu komercijalnu televizijsku mrežu na Balkanu, bio kreativni direktor nacionalne mreže Novi 3K u Srbiji, kao i utemeljivač i idejni tvorac nacionalne mreže TV Avala. Bio je i osnivač i programski direktor OKK kanalau Srbiji. U Podgorici je bio utemeljivač, idejni tvorac i prvi dekan Fakulteta vizuelnih umjetnosti.

Autor je knjiga „Estetika televizije i novih medija“, „Kako je nastao pokret nesvrstanih“, „Novi mediji i društvene mreže“ i„21. vek“.

Njegovo interesovanje za fotografiju i vizuelnu umetnost datira još od ranih godina. Prvi umetnički nastup imao je 1970. godine u galeriji Corcoran u Vašingtonu, gde je predstavio nagrađenu fotografiju „Black is Black“. Danas se u svom umetničkom radu bavi post-fotografijom i digitalnom grafikom.

Godine 2019. sa multimedijalnom umetnicom Sandrom Malić pokreće zajednički umetnički projekat ODA – Original Duo Art, kroz koji istražuju mogućnosti fotografije, digitalnog kolaža, post-fotografije i zajedničkog autorstva.

Crnobrnja je živeo i radio u Indiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.

MSUB – Otvorena izložba „Mere tela“ Zorice Čolić i Tanje Juričan u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu

foto Bojana Janjić – MSUB

U petak, 28. avgusta u Salonu Muzeja savremene umetnosti otvorena je izložba „Mere tela“ umetnica Zorice Čolić i Tanje Juričan, koje u svojim radovima razmatraju načine na koje društvena pravila, očekivanja i sistemi vrednosti postaju deo našeg telesnog i ličnog iskustva.

Povodom otvaranja izložbe, Zorica Čolić je istakla: „Svakodnevno smo okruženi preporukama o tome šta su ‘prave’ mere tela, koliko treba da jedemo, spavamo, vežbamo, koliko vitamina, proteina, kofeina ili nekog leka treba da unesemo. Te mere deluju neutralno ili čak pozitivno za nas, ali iza njih stoje složeni politički, ekonomski, kulturni i drugi odnosi koji oblikuju naše predstave o tome kako telo treba da izgleda, funkcioniše i kako da se oseća. Moji radovi remete tu logiku. Telo me ne zanima kao celina koju treba održavati, popravljati ili dovesti u „pravu“ formu. Ono je kod mene gotovo uvek fragmentarno, ne-celo, ne-sasvim-humano i fragilno – to je zapravo jedino telo koje imamo.“

Tanja Juričan osvrnula se na naziv izložbe, osmišljen u dogovoru sa kustosom Miroslavom Karićem: „Već u našem razgovoru pokazalo se da pojam ‘mere’ izaziva određeni otpor, jer pripada registru norme i klasifikacije. Nasuprot tome, telo je živo i promenljivo. Upravo njihov susret otvara napetost koja nije lako razrešiva.“

Čolić kroz objekte i video problematizuje posledice savremenog kapitalizma po ljudsko telo, ukazujući na to da njegove granice više nisu jasno odvojive od tehnologije, medicinskih dostignuća, ekonomskih i kulturnih sistema koji ga transformišu i augmentuju. Njeni radovi takođe preispituju društvene predstave o zdravom, funkcionalnom i poželjnom telu, koje se formalizuju kao sistem vrednosti i postaju deo subjektivne percepcije sopstvene telesnosti, želje i ranjivosti, što današnji odnos prema telu čini duboko etičkim i političkim pitanjem.

Juričan se, s druge strane, u interaktivnoj instalaciji i grupi objekata bavi ritualizovanim karakterom postupaka i radnji koji determinišu i modeluju naše obrasce ponašanja i delovanja u društvenim situacijama i stanjima obeleženim neizvesnošću i rizikom, kao i njihovim prevođenjem u poredak predvidljivosti, kontrole i zaštite. Umetničini radovi rasvetljavaju transgeneracijski nasleđene društvene prakse, materijalne i jezičke režime disciplinovanja, čiji se suptilni mehanizmi normativizacije kontinuirano reprodukuju kao mera našeg usklađivanja sa društveno očekivanim i prihvatljivim poimanjima zdravog, poslušnog i produktivnog subjekta.

Svojim umetničkim praksama Čolić i Juričan otvaraju prostor za razumevanje širih konteksta u kojima se društveni imperativi i konvencije prelamaju kroz mikroiskustva, materijalizuju u telu i operacionalizuju u svakodnevnim životnim praksama i interakcijama, internalizujući se kao lične potrebe, navike, strahovi i strategije samokontrole.

Izložba je otvorena do 19. oktobra 2026. godine.

Sutra otvaranje – Muzej savremene – Izložba „Mere tela“ Zorice Čolić i Tanje Juričan u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu

Nova izložba u Salonu Muzeja savremene umetnosti „Mere tela“, koja predstavlja radove umetnica Zorice Čolić i Tanje Juričan, biće otvorena 28. avgusta u 19 časova. Kustos izložbe je Miroslav Karić.

Umetničke prakse Tanje Juričan i Zorice Čolić povezuje kritički odnos prema različitim fenomenima savremenog društva, kao i interesovanje za načine na koje društvene vrednosti i norme utiču na telo, odnose, obrasce ponašanja i svakodnevni život. U svojim radovima umetnice istražuju šta oblikuje i ograničava naše postojanje, kao i granice između telesnog i društvenog, organskog i artificijelnog, autonomnog i institucionalnog.

Dok Čolić u svojim radovima naglašava telo kao promenljivu kategoriju, čije se značenje oblikuje kroz percepciju, želju, potrošačku kulturu i medijske predstave, Juričan pažnju usmerava na materijalne i simboličke forme i prakse koje učestvuju u oblikovanju pojedinca i društvenih odnosa. Njihove radove povezuju teme tela, društvenih normi i mehanizama koji ih proizvode i održavaju, ali i interdisciplinarni pristup koji ukršta vizuelnu umetnost, tehnologiju, teoriju i empirijsku perspektivu.

Na izložbi u Salonu MSU-a Čolić i Juričan razmatraju načine na koje društvena pravila, očekivanja i sistemi vrednosti postaju deo našeg telesnog i ličnog iskustva. Istražuju kako se takvi obrasci usvajaju, ponavljaju i vremenom prihvataju kao deo svakodnevice, ali i kako se širi društveni obrasci prelamaju kroz individualna iskustva. Društvena očekivanja i konvencije tako mogu postati deo naših ličnih potreba, navika, strahova i strategija samokontrole.

Čolić kroz objekte i video problematizuje posledice savremenog kapitalizma po ljudsko telo, ukazujući na to da njegove granice više nisu jasno odvojive od tehnologije, medicinskih dostignuća, ekonomskih i kulturnih sistema koji ga transformišu i augmentuju. Njeni radovi takođe preispituju društvene predstave o zdravom, funkcionalnom i poželjnom telu, koje se formalizuju kao sistem vrednosti i postaju deo subjektivne percepcije sopstvene telesnosti, želje i ranjivosti, što današnji odnos prema telu čini duboko etičkim i političkim pitanjem.

Juričan se, s druge strane, u interaktivnoj instalaciji i grupi objekata bavi ritualizovanim karakterom postupaka i radnji koji determinišu i modeluju naše obrasce ponašanja i delovanja u društvenim situacijama i stanjima obeleženim neizvesnošću i rizikom, kao i njihovim prevođenjem u poredak predvidljivosti, kontrole i zaštite. Umetničini radovi rasvetljavaju transgeneracijski nasleđene društvene prakse, materijalne i jezičke režime disciplinovanja, čiji se suptilni mehanizmi normativizacije kontinuirano reprodukuju kao mera našeg usklađivanja sa društveno očekivanim i prihvatljivim poimanjima zdravog, poslušnog i produktivnog subjekta.

Svojim umetničkim praksama Čolić i Juričan otvaraju prostor za razumevanje širih konteksta u kojima se društveni imperativi i konvencije prelamaju kroz mikroiskustva, materijalizuju u telu i operacionalizuju u svakodnevnim životnim praksama i interakcijama, internalizujući se kao lične potrebe, navike, strahovi i strategije samokontrole.

Izložba će biti otvorena do 19. oktobra 2026. godine.

Zorica Čolić (1977) diplomirala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a magistrirala u oblasti elektronskih integrisanih umetnosti na Univerzitetu Alfred u Alfredu, Njujork. Njen rad je predstavljen na samostalnim i grupnim izložbama širom sveta, uključujući Elizabeth Foundation for the Arts Project Space, Microscope Gallery, The Bronx Museum of the Arts u Njujorku, Muzej savremene umetnosti u Lajpcigu, Energy Museum of Santralistanbul u Turskoj, Muzej istorije Jugoslavije, Kulturni centar Beograda, Galeriju Remont i Dom omladine u Beogradu. Dobitnica je nekoliko studijskih rezidencija, među kojima su Harvestworks i Whitney Museum Independent Study Program, kao i nagrada poput NYFA/NYSCA stipendije za digitalnu umetnost koju dodeljuje Njujorška fondacija za umetnost. Pored umetničkog rada, bavi se istraživanjem, predavanjem i kuriranjem filmskih programa. Nedavni projekti uključuju kuriranje programa (Un)invited Collaborators u centru Anthology Film Archives u Njujorku i prezentaciju na međunarodnoj konferenciji Odorous Object: On the Materiality of Scent na Univerzitetu Braun. Živi i radi u Njujorku.

https://zoricacolic.com

Tanja Juričan (1980) diplomirala je slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, a potom studirala na Katedri za višemedijske umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Interdisciplinarna istraživanja nastavila je na doktorskim studijama, koje je završila 2017. godine odbranom disertacije Kritička remedijatizacija ratnog filma: Smrti Drugih. Od 2009. godine realizuje samostalne i kolektivne umetničke projekte u različitim medijima i izložbenim kontekstima. Od 2018. godine, zajedno sa umetnicom Ivanom Ivković, uspostavlja umetničku platformu ARTikulacije, kroz koju se, u formatu site-specific izložbi, savremena umetnost dovodi u susret i dijalog sa lokalnom istorijom, kulturnim nasleđem i aktuelnim društvenim pitanjima. Živi i radi u Pančevu.

https://tanjajurican.com

SANDRA MALIĆ I STANKO CRNOBRNJA PREDSTAVLJAJU ZAJEDNIČKU IZLOŽBU 

„BESKONAČNA SVETLOST“ U GALERIJI GRAFIČKI KOLEKTIV

Otvaranje: ponedeljak, 7. septembar 2026. godine u 19.00

Multimedijalna umetnica, Sandra Malić, i Stanko Crnobrnja, televizijski i filmski reditelj, producent i scenarista, od 2019. godine, kroz projekat ODA – Originalna Duo Art zajedno rade i stvaraju potpuno nov, jedinstven, estetski izraz koji će, u preko 300 unikatnih radova, biti predstavljen na izložbi „Beskonačna svetlost“. 

Otvaranje je  7. septembra 2026. GODINE u Galeriji Grafički kolektiv u Beogradu.

Sandra Malić i Stanko Crnobrnja iza sebe imaju dugogodišnje iskustvo u različitim umetničkim disciplinama – od skulpture, grafike i fotografije do filma, video umetnosti, televizije i multimedije. Njihov zajednički projekat ODA nastavlja to iskustvo kroz spajanje do sada u prirodi nespojivog i neviđenog. Istovremeno ODA insistira na nečemu duboko tradicionalnom: na prirodi, ljudskom oku, ruci i potrebi da se svet iznova vidi i tumači.

ODA – A Joyous Time

Izložba „Svet fantastike na papiru“ i istoimena monografija – Galerija Kolarčeve zadužbine – od 17. septembra 2026.

Fondacija Mihajlović – Feniks predstaviće 17. septembra 2026. godine u Galeriji Kolarčeve zadužbine izložbu „Svet fantastike na papiru“, čija je kustoskinja Minja Velemir, istoričarka umetnosti. Izložba će publici po prvi put u obimnijem izboru predstaviti dela iz Kolekcije radova na papiru Fondacije Mihajlović – Feniks, jedne od retkih privatnih zbirki u Srbiji sistematski posvećenih očuvanju, proučavanju i predstavljanju tradicije fantastične umetnosti.

Izložbu prati i istoimena monografija, koja donosi do sada najobuhvatniji pregled kolekcije. U publikaciji je predstavljeno oko 290 radova više od 70 umetnika, dok će na izložbi biti prikazan izbor dela 62 autora.

Na izložbi će biti prikazana dela najvećih predstavnika fantastike među kojima su Leonid Šejka, Vladimir Veličković, Miodrag Đurić Dado, Ernst Fuks i Oto Rap, izložba će predstaviti i dela savremenih umetnika koji danas razvijaju i oblikuju fantastičnu poetiku. Među njima su Snežana Petrović, Željko Đurović, Vladimir Lalić, Julija Dašić, Sergej Aparin, Veljko Valjarević, Dragan Vuk Račić, Vladimir Dunjić, Marijana Rakićević, Slavko Krunić i drugi.

Dimitrije Popović

Avgust u Muzeju savremene – Javna vođenja i prateći programi Muzeja savremene umetnosti u avgustu

Izložba Lične priče političke realnosti, MSUB, Foto Marijana Janković

Muzej savremene umetnosti u Beogradu do kraja avgusta 2026. organizuje javna vođenja kroz aktuelne izložbe u zgradi Muzeja na Ušću, kao i radionice u okviru Dečijeg kluba. Ovaj program pružiće posetiocima priliku da aktuelne izložbe sagledaju iz novih uglova i kroz razgovor sa muzejskim saradnicima bliže upoznaju različite umetničke poetike, teme i istorijske kontekste. Poseban deo programa namenjen je najmlađoj publici, koja će kroz igru i kreativni rad imati priliku da istražuje svet savremene umetnosti i razvija sopstveni odnos prema umetničkom stvaralaštvu.

Do kraja avgusta, svakog četvrtka i subote na programu će biti javna vođenja kroz aktuelne izložbe u zgradi Muzeja savremene umetnosti na Ušću: „Lične priče / Političke realnosti“ i „Prekretnice ka modernosti: Umetnost društva 1900–1945“. Kroz izložbe će voditi muzejski saradnici Katarina Kuč (13. 8. u 18 h i 27. 8. u 18 h) i Luka Pajović (15. 8. u 13 h, 20. 8. u 18 h, 22. 8. u 13 h i 29. 8. u 18 h).

Radionica u okviru Dečijeg kluba „Priče u koncu“, namenjena uzrastu od 5 do 8 godina, biće održana u subotu, 15. avgusta, u 11 časova u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića, dok će istog dana u 13 časova ova radionica biti održana za uzrast od 9 do 14 godina.

Radionica „Za kraj avgusta“ na programu je u zgradi MSUB na Ušću. U subotu, 22. avgusta, u 12 časova biće održana radionica za uzrast od 9 do 14 godina, a dan kasnije od 11 časova za uzrast od 5 do 8 godina.

Radionice vodi Milena Radović, pedagoška saradnica, u saradnji sa kustosima i vodičima Muzeja savremene umetnosti. Prijave su otvorene u nedelji kada se radionica realizuje, od ponedeljka do petka, putem e-mail adrese dk@msub.org.rs. Svi zainteresovani u prijavi treba da navedu ime deteta, datum radionice, uzrast, ime jednog roditelja i kontakt telefon.

ОТВАРАЊЕ ИЗЛОЖБЕ НИКОЛЕ МАЦУРЕ

 САЛОН 77, четвртак, 23.јун 2026. у 20 сати

Изложба је реализована у сарадњи са Интернационалним Нишвил џез фестивалом и Галеријом савремене ликовне уметности Ниш и на самом отварању биће изведен перформанс у сарадњи са нишким џез музичарима који ће свирати на скулптурама Николе Мацуре.

Никола Мацура је савремени српски вајар и мултимедијални уметник најпознатији по свом аутентичном, ангажованом и иновативном приступу скулптури и звуку. Својим радом успешно повезује, спаја уметност, рециклажу и мировни активизам.

Назив изложбе гласи „Од буке до звука“ или боље је рећи „од оружја до музичких инструмената“. Његов уметнички концепт засниван је  на сакупљању расходованог војног оружја и опреме (шлемова, празних чаура, минобацача)  и преобликовању у функционалне музичке објекте (дувачке, гудачке и ударачке). Кључна идеја је заправо трансформација симбола рата и деструкције у средство стварања и уметности – предмети креирани за уништење, производњу буке и страдања претвара у објекте који производе музику и хармонију.  Дела су интерактивна и звучна, спојена су од  форме визуелне уметности и акустике, материјализована кроз музичке перформансе на самом отварању. Никола Мацура звучне објекте (скулптуре) поставља у форму оркестра у галеријском простору и  назива их „Зарђали оркестар“. Њега чине четири звучна објекта на којима четири професионална музичара музицира током отварања изложбе.

Бомбофон је један од најупечатљивијих инструмената из пројекта „Од буке до звука“. Он је  настао преобликовањем расходованих војних компоненти- пре свега делова авио бомби, ракета и тешких чаура у мелодијски инструмент.  На изложби су заступњени цртежи, видео радови и звучни објекти, уско су повезани и чине целину. Дакле, скулптура је у центру пажње, али кроз цртеж и видео рад она добија пуну наративу и друштвено уметничку снагу.

Цртеж је полазна идеја, ментална искра, по којој уметник војно оружје трансформише у функционални уметнички објекат. Скулптура је централно место материјализације и средство, реквизит предвиђен не само да стоји на постаменту већ за акцију, перформанс и додир са публиком или музичарем, док је видео рад документација перформанса и временска димензија.

Мировни активизам Николе Мацуре није тек споредна идеја или декларативна порука у пропратном тексту изложбе, већ сама срж његовог стваралаштва. Он је уметник, активиста који кроз форму скулптуре и звука спроводи радикалну трансформацију: он ратне реквизите успешно лишава њихове разорне моћи, претварајући оружје у универзални језик мира и креативности.

Никола Мацура (1978) je магистар вајарства и ванредни професор на Академији уметности у Новом Саду. Након завршених студија активно излаже на групним и самосталним изложбама у земљи и иностранству. Од 2000. године учествује у великом перформансу Лед арта „Кунстлагер“, а од 2003. до 2013. континуирано учествује у раду Мултимедијалног центра „Арт клиника“. Године 2002.  реализује прву инсталацију постављену у јавном простору, а 2003. излаже први у низу интерактивних, процесуалних радова из серије „Интерактивна Скулптура“. До данас је реализовао велики број интервенција и инсталација, а последњи пројекат, који је и даље у процесу рада бави се преиспитивањем односа скулптуре и звука, односно процесом редизајнирања војних реквизита у звучне објекте.

Уметничка пракса Николе Мацуре повезује различите медије и подразумева инсталације и интервенције у простору, скулптуру и цртеж, пре свега у форми друштвено ангажоване уметности

Важан сегмент у његовом раду представљају и едукативни програми. Реализовао је низ радионица, предавања и курсева, а од 2014. године започео је едукативни пројекат који се бави радом на инсталацијама и интервенцијама у јавном простору.

Изложба је отворена за посетиоце од 23. јуна до 16. августа 2026. године сваког дана осим понедељком у Галерији савремене ликовне уметности Ниш,  Салон 77 у нишкој Тврђави.

MSUB – Posebni programi u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu tokom jula

foto Bojana Janjić, MSUB

Muzej savremene umetnosti tokom jula priprema raznovrstan prateći program, sa posebnim akcentom na tematska vođenja koja posetiocima nude produbljen pogled na izložbe. Kroz pažljivo osmišljene narative, ova vođenja otvaraju pitanja umetničkih uticaja, konteksta i značenja dela, podstičući aktivno promišljanje i dijalog sa publikom.

U okviru tematskih programa izdvaja se vođenje kroz izložbu „Prekretnice ka modernosti: Umetnost društva 1900–1945” pod nazivom „Na putu”, koje će se održati 25. jula u 13 časova. Na ovom tematskom vođenju biće istraženo na koji su način putovanja radi školovanja, profesionalnog usavršavanja ili ličnih istraživanja oblikovala poglede umetnika na svet i uticala na razvoj njihovog likovnog izraza.

Kroz odabrana dela pratićemo tragove evropskih umetničkih centara, susrete sa različitim kulturama, pejzažima i idejama, kao i načine na koje su umetnici nova iskustva pretočili u svoja dela. Posebna pažnja biće posvećena prikazima puteva, gradova i predela, ali i ulozi putovanja kao prostora interkulturalnog dijaloga i razmene umetničkih ideja. Susreti sa vodećim evropskim kulturnim centrima omogućili su umetnicima da upoznaju nove umetničke tendencije i poetike, koje su potom stvaralački prilagodili i preneli u sopstvenu sredinu, dajući značajan doprinos modernizaciji srpske umetnosti u prvoj polovini 20. veka.

Kroz izložbu vodi muzejska saradnica i edukatorka Katarina Kuč.

Za posetioce zainteresovane za opšti pregled postavki, organizovana su vođenja kroz aktuelne izložbe u Muzeju savremene umetnosti Beograda, na srpskom jeziku: 16, 23, 30. jula u 18 časova, kao i 18. jula u 13 časova. Pored izložbe „Prekretnice ka modernosti: Umetnost društva 1900–1945”, publika može da pogleda i veliku izložbu „Lične priče / Političke realnosti“, veliki međunarodni projekat ostvaren u saradnji Muzeja savremene umetnosti u Beogradu i Muzeja savremene umetnosti u Lionu, koja okuplja više od sedamdeset dela umetnika iz Srbije, regiona bivše Jugoslavije i međunarodne savremene umetničke scene.

Kroz izložbe vode muzejski saradnici Luka Pajović i Katarina Kuč.

Vođenja na ruskom jeziku kroz sve aktuelne izložbe biće održana 16. i 30. jula u 18 časova, a vodi ih muzejska saradnica Veronika Podriadova.

Najmlađoj publici namenjen je Dečiji klub, u okviru kojeg će biti organizovane kreativne radionice 18. jula u 12 časova, 19. jula u 11 časova i 25. jula u 12 i 14 časova. Radionice vodi Milena Radović, pedagoška saradnica.

Predavanje i diskusija u okviru izložbe : Noćna poetika nadrealizma

Predavanje / Tribina :
Noćna poetika nadrealizma

Četvrtak, 9. jul 2026. u 18 sati
Francuski institut u Beogradu, Knez Mihailova 31
Na srpskom i francuskom, prevod obezbeđen. Ulaz slobodan.

U okviru izložbe Nadrealizam na papiru: oko u divljem stanju, koju možete da pogledate u Francuskom institutu u Beogradu, pozivamo vas na predavanje pod nazivom Noćna poetika nadrealizma“. Divljem stanju oka, na koje upućuje naslov izložbe, na izvestan način odgovara i divlje stanje misli oslobođene tereta logičkog uma. Nadrealizam je nastojao da prevaziđe granice između sna i stvarnosti, razuma i mašte, dana i noći. U Prvom manifestu nadrealizma (1924), Breton izražava verovanje u „buduće razrešenje ova dva stanja, naizgled toliko protivrečna, sna i stvarnosti, u neku vrstu apsolutne stvarnosti, nadstvarnosti“.

Ovo predavanje praćeno diskusijom predlaže istraživanje te „noćne poetike“ kroz književnost, ali i likovne umetnosti, pokazujući kako automatsko pisanje, oniričke slike, neobične asocijacije i vizije doprinose preispitivanju racionalnih kategorija. Noć (iracionalno) više nije negacija dana (racionalnog), već se dan često pojavljuje kao „nemogući negativ noći“. Pozivamo vas da zaronite u to „oko u divljem stanju“, gde imaginacija postaje privilegovani način spoznaje i slobode.

Učestvuju:

  • Jelena Novaković, univerzitetski profesor
  • Milivoj Miško Pavlović, slikar, profesor na Fakulttetu likovnih umetnosti u Beogradu
  • Nebojša Vukadinović, stručni savetnik za izložbu „Nadrealizam na papiru“

Republika Srpska – Gostovanje dve velike izložbe iz Srbije

1- Ilija Basicevic Bosilj, Pomracenje, 1961-2, Muzej Ilijanum, Sid, foto arhiva muzeja. 2 – Lazar Vujaklija, Jugoslavija (studija), 1969, ulje na platnu, 65,5 × 160 cm, Muzej savremene umetnosti Beograd. 3. – Ilija Bašičević Bosilj, Dolazak kozmonauta, Zbirka Salona Oto Bihalji-Merin, Beograd, foto Slobodan Štetić. 4. – Lazar Vujaklija, Bez naziva, b.g., ulje na platnu, 69 × 84 cm, Muzej naivne i marginalne umetnosti. 5 – Sava Sekulić, Devojka na plaži, MNMU Beograd, foto iz arhiva MNMU. 5 – Sava Sekulic, Neslozni konji, b.g., MNMU, foto arhiva muzeja

Dve velike i značajne gostujuće izložbe Muzeja naivne i marginalne umetnosti, “Lazar Vujaklija: Protest prema sebi” i “Svesno napuštanje realnosti: Ilija Bosilj i Sava Sekulić”, biće otvorene u četvrtak, 9. jula u 20 časova, u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci.

Izložba “Lazar Vujaklija: Protest prema sebi” predstavlja prvi institucionalni, sveobuhvatni, retrospektivni prikaz opusa ovog značajnog umetnika. Realizovana povodom 40 godina od njegove poslednje samostalne izložbe i 30 godina od smrti, izložba i prateći katalog otvaraju prostor za nova čitanja Vujaklijinog jedinstvenog stvaralačkog jezika u svetlu savremene istorije umetnosti. Kustosi izložbe su Danica Đorđević Janković i Vladimir Kokoruš.

Izložba okuplja 87 radova, prezentujući umetnikov opus kroz sve medije u kojima je stvarao – slikarstvo, grafiku, crtež, tapiseriju, mural, plakat, ilustraciju knjiga, skulpturu i dizajn tepiha, i zasniva se na temeljnom istraživanju umetnikovog opusa, čiji je naslov inspirisan citatom iz njegove samizdat monografije: „Ove bezimene slike primite kako vam drago, kao moj protest prema sebi, ali i kao moju čežnju za lepotom smisla života.”

Izložba je realizovana u saradnji sa deset muzeja i institucija kulture, a prati je bogato ilustrovana monografija sa kritičkim tekstovima dr Ivane Bašičević Antić, dr Branislava Dimitrijevića i Danice Đorđević Janković.

Izložba “Svesno napuštanje realnosti: Ilija Bosilj i Sava Sekulić” zasniva se na dijalogu dva izuzetna umetnička opusa koji i danas zauzimaju značajno mesto u savremenim tumačenjima umetnosti XX veka. Radovi Ilije Bosilja (1895–1972) i Save Sekulića (1902–1989), prisutni u brojnim muzejskim i privatnim kolekcijama širom sveta, svedoče o autentičnim i samosvojnim poetikama koje prevazilaze uobičajene kategorije. Naslov izložbe upućuje na čin svesnog distanciranja od racionalno ustrojene stvarnosti i ulazak u prostor unutrašnjih vizija, simbola i arhetipskih predstava.

Projekat je nastao kao nastavak programske orijentacije Muzeja naivne i marginalne umetnosti iz Beograda ka savremenom čitanju umetnosti Ilije Bosilja i Save Sekulića. Izložba “Svesno napuštanje realnosti: Ilija Bosilj i Sava Sekulić” premijerno je prikazana u italijanskom muzeju Casa dell’Art Brut 2023. godine, dok je domaćoj publici predstavljena 2024. godine u Galeriji Matice srpske, čime je dodatno potvrđen institucionalni značaj ovog projekta i pozicija Ilije Bosilja i Save Sekulića unutar šireg konteksta srpske moderne umetnosti. Dodatnu potvrdu aktuelnosti Bosiljevog stvaralaštva predstavila je retrospektivna izložba Ilija Bosilj: Trijumf umetnosti (2025) u Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Kustoskinje izložbe su dr Ivana Bašičević Antić i Marta Morgana Rudoni.

Na izložbi je predstavljeno sedamdeset radova iz muzejskih i privatnih kolekcija, uključujući zbirku Muzeja naivne i marginalne umetnosti, zbirku Salona Oto Bihalji-Merin i muzeja Ilijanum u Šidu. Izložbu prate i dva dokumentarna filma – film o Iliji Bosilju u režiji Žike Mitrovića, u produkciji Centarfilma, kao i film o Savi Sekuliću autora Slobodana Pešića, kao i katalog čiji dizajn potpisuje Futro.

Dve gostujuće izložbe Muzeja naivne i marginalne umetnosti biće otvorene za posetioce u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske do 3. septembra 2026. godine.

Poslednja prilika da vidite izložbu „Metod u ludilu“Zatvaranje izložbe i razgovor sa umtenicom, Vesnom Perunović

Galerija DOTS, subota 27. jun 13 do 15 časova

Galerija DOTS i umetnica Vesna Perunović pozivaju na poslednje druženje i zatvaranje izložbe „Metod u ludilu – Gestovi otpora: Gradnja. Razgradnja. Obnavljanje.“ („Method to Madness – Gestures of Resilience: Making. Unmaking. Remaking.“), u subotu 27. juna od 13 do 15 časova.

Tokom prethodne tri subote u junu – Vesna Perunović je razgovarala sa posetiocima izložbe, predstavljajući radove, procese i ideje koje oblikuju ovu višeslojnu postavku.

Poslednja prilika da pogledate ovu izložbu je u subotu, 27. juna, kada se zatvara izložba. Saznajte od umetnice kako su nastale brojne monumentalne instalacije i radovi, kao što su „Obrnuti kod“ („Reverse Code“), u kojoj je na Brajevom pismu ručno ispisana Deklaracija Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima, kako je oblikovana instalacija „Mi i oni“, sastavljena od više od 2000 PVC vezica, zašto video-radovi zauzimaju važno mesto u umetničkoj praksi Vesne Perunović, kao i na koji način se teme gradnje, razgradnje i obnavljanja provlače kroz čitavu izložbu.

Video sa izložbe i vođenja Leonide Kovač: https://www.youtube.com/watch?v=bDsVSOpeGpM&feature=youtu.be

Foto: Marijana Janković

Izložba „Metod u ludilu“ okuplja radove u različitim medijima – od crteža, fotografije i video-radova do asemblaža, umetničkih knjiga i prostornih instalacija – kroz koje umetnica istražuje odnos između gesta, procesa i vremena.

Izložba je otvorena do 27. juna 2026. godine.

Galerija DOTS nalazi se u Bulevaru vojvode Bojovića 4 u Beogradu.

Najbolje medijske fotografije konačno pred publikom: 

Otvara se izložba Press Photo Srbija 2025

Pohvala u kategoriji Portret Milica Macanović – Student

Najbolje medijske fotografije 2025. godine konačno stižu pred publiku. Centar za razvoj fotografije sa ponosom najavljuje otvaranje izložbe fotografija Press Photo Srbija 2025 u nedelju, 21. juna 2026. 19 časova Gradskoj galeriji, KC Grad (Braće Krsmanović 4).

Izložba Press Photo Srbija 2025 donosi izbor 185 najboljih medijskih fotografija nastalih u periodu od novembra 2024. do novembra 2025. godine. Izložba predstavlja nagrađene, pohvaljene i druge odabrane radove sa 27. izdanja nacionalnog konkursa Press Photo Srbija, jednog od najznačajnijih fotografskih konkursa u zemlji.

Na izložbi će biti predstavljeni radovi koji su obeležili prethodnu godinu, nudeći snažan i slojevit vizuelni zapis društvenih, političkih, kulturnih i sportskih događaja u Srbiji. Stručni žiri je, nakon detaljnog uvida u više od 500 pristiglih radova, doneo odluku o dobitnicima nagrada u više kategorija, ocenjujući fotografije na osnovu autorskog pristupa, dokumentarne vrednosti, etičnosti i društvene relevantnosti.

Glavna nagrada Press Photo Srbija 2025

Glavna nagrada Press Photo Srbija 2025 jednoglasnom odlukom žirija dodeljena je Andreju Hložanu za fotografiju „Kobre“.

Fotografija je nastala u Novom Sadu tokom javnog protesta, u noći između 13. i 14. avgusta 2025. godine, i prikazuje pripadnike Odreda vojne policije specijalne namene „Kobre“ u trenutku sukoba sa demonstrantima. 

U obrazloženju stručnog žirija, navodi se: „Stručni žiri konkursa Press Photo Srbija jednoglasno je odlučio da glavnu nagradu dodeli Andreju Hložanu za fotografiju „Kobre“, koja na izuzetno snažan, profesionalan i dokumentarno precizan način svedoči o jednom od najozbiljnijih trenutaka u javnom životu Srbije u protekloj godini.

Andrej Hložan zabeležio je jedan od ključnih trenutaka tokom masovnih demonstracija. Autor se nalazi u samom središtu događaja, ostvarujući kadar koji istovremeno poseduje izuzetnu informativnu vrednost i snažan vizuelni izraz. Uprkos ekstremnim uslovima u kojima je nastala, mraku, dimu i fizičkoj opasnosti, fotografija ostaje jasna, čitljiva i precizna u prenošenju događaja.

Likovno, scena je izuzetno sugestivna: niz napetih tela, improvizovana sredstva zaštite i figura sa vatrenim oružjem jasno artikulišu atmosferu straha, nesigurnosti i eskalacije. Fotografija ne zauzima stranu, već svedoči, ostajući verna osnovnim principima novinske i dokumentarne fotografije – nepristrasnosti, odgovornosti i istinitosti.

Rad „Kobre“ Andreja Hložana prevazilazi puku ilustraciju vesti i postaje vizuelni dokument vremena, koji jasno pokazuje zbog čega je fotografija i dalje jedan od najmoćnijih medija savremene komunikacije. 

Upravo zbog svoje autentičnosti, profesionalne hrabrosti, etičke doslednosti i sposobnosti da u jednom kadru sažme složen društveni trenutak, žiri je ovu fotografiju prepoznao kao najznačajnije ostvarenje konkursa Press Photo Srbija 2025.“

Dobitnici nagrada i pohvala žirija

Nagrade po kategorijama dodeljene su sledećim autorima: Anđela Stevanović Živković (Vest) za fotografiju „Sazvežđe“, Armin Durgut (Vest reportaža) za reportažu „Studentski protesti“, Nenad Mihajlović (Blic reportaža) za reportažu „Blokada suda u Novom Sadu“, Uroš Arsić (Ljudi reportaža) za reportažu „Na korak do pravde“, Irfan Ličina (Život) za fotografiju „Studenti Sava iz Ćuprije i Nadija iz Novog Pazara“, Peđa Milosavljević (Sport), Konstantin Novaković (Sport reportaža) za reportažu „Buzkaši, nacionalni sport Avganistana“ i Mina Delić (Umetnost reportaža) za reportažu „La Beata“.

Žiri je dodelio i pohvale sledećim autorima: Anđelku Vasiljeviću (Ljudi reportaža), Milici Macanović (Portret), Mini Delić (Vest), Ani Batričević (Vest reportaža) i Anđeli Stevanović Živković (Život reportaža). 

O nagradama je odlučivao stručni žiri u sastavu: Vladislav Mitić, urednik fotografije portala i novina NovaRadar i Radar onlineMarija Janković, urednica fotografije nedeljnika VremePredrag Uzelac, diplomirani fotograf i predavač na Akademiji umetnosti u Novom Sadu; Oliver Bunić, fotoreporter Blica; i Zvezdan Mančić, predsednik Centra za razvoj fotografije.

Izložba se realizuju u okviru projekta „Fotografija bez veštačkih dodataka: Za medijsku pismenost i vizuelnu istinu u doba AI slika“. Projekat se realizuje u okviru programa „EU Resurs centar za civilno društvo u Srbiji“ koji Beogradska otvorena škola sprovodi u partnerstvu s organizacijama civilnog društva: Novosadska novinarska škola, ENECA, Užički centar za prava deteta, Nova planska praksa, Sigurne staze, Mladi poljoprivrednici Srbije i međunarodnim partnerom, fondacijom Fridrih Ebert / Friedrich Ebert Stiftung. Projekat je podržan od strane Evropske unije i biće realizovan u periodu od 2023. do 2026. godine.

O konkursu Press Photo Srbija

Press Photo Srbija je nacionalni konkurs za najbolje fotografije u medijima sa tradicijom dužom od 25 godina. Od osnivanja krajem devedesetih godina, konkurs je usmeren na promociju autorske i dokumentarne fotografije, razvoj profesionalnih i etičkih standarda u medijima, kao i na zaštitu autorskih prava fotografa.

Nacionalni konkurs Press Photo Srbija već više od 25 godina kontinuirano afirmiše autorsku, dokumentarnu i medijsku fotografiju, uz poseban fokus na profesionalne i etičke standarde u vizuelnom izveštavanju.

Otvorena nova izložba slika i skulptura u Palati umetnosti Madlena – ‚‚Flora i fauna‚‚

Izložba slika i skulptura „Flora i fauna“ u Palati umetnosti Madlena – umetničko putovanje kroz izgubljeni raj

U Palati umetnosti Madlena otvorena je izložba slika i skulptura „Flora i fauna“. Postavka prezentuje pedeset umetničkih ostvarenja više od četrdeset autora srpske i jugoslovenske umetnosti, nastalih u drugoj polovini 20. i početkom 21. veka, iz bogate kolekcije gospođe Madlene Zepter.

Izložba je inspirisana onim aspektima kosmogonijskih mitova i biblijskih predanja koji evociraju večitu ljudsku čežnju za izgubljenim rajem. Kroz slike, crteže, kolaže i skulpture, umetnici interpretiraju motive biljnog i životinjskog sveta – od vizija iskonske, divlje prirode do kultivisanih predstava uklopljenih u ljudski ambijent. Postavljena u bajkolikom ambijentu staklene bašte i bazena Palate umetnosti Madlena, izložba pruža posetiocima iluziju rajskog utočišta i asocira na prizore prvobitne harmonije.

Motivi flore i faune, prisutni u umetnosti od praistorijskih pećinskih crteža do savremenih formi, u ovoj postavci dobijaju novo značenje. Umetnici ih oblikuju mimetički, simbolički ili apstraktno, stvarajući bogat spektar kolorističkih i kompozicionih prepleta. Skulpture animalnog karaktera dopunjuju vizuelni doživljaj, dok floralne predstave na platnima prizivaju nostalgične slike savršenog sklada čoveka i prirode.

Među izloženim delima nalaze se radovi Zorana Mušića, Zore Petrović, Kosare Bokšan, Milene Jeftić Ničeve Kostić, Petara Omčikusa, Ratka Lalića, Ivane Popov, kao i skulpture Vojina Stojića, Nandora Glida, Jovana Soldatovića, Tamare Rakić i drugih autora. Njihova dela, nastala u rasponu od 1950. godine do savremenog trenutka, svedoče o kontinuitetu i raznovrsnosti umetničkog izraza.

Kolekcija gospođe Madlene Zepter, iz koje su radovi odabrani, predstavlja jedno od najznačajnijih privatnih umetničkih blaga u regionu. Izložba „Flora i fauna“ pruža publici nesvakidašnju priliku da vidi dela koja su do sada bila retko ili nikada izlagana, čime je dodatno naglašena ekskluzivnost i vrednost ove postavke.

Izložba je zamišljena kao putovanje kroz vreme i prostor – od praistorijskih predstava flore i faune do savremenih interpretacija koje nose snažnu ekološku poruku. Krećući se kroz ambijent staklene bašte i bazena, gde se umetnička dela stapaju sa prirodnim okruženjem, posetioci će imati osećaj da su zakoračili u prostor između stvarnosti i mita. Na taj način, „Flora i fauna“ ne samo da evocira izgubljeni raj već i podseća na odgovornost čoveka prema prirodi i njenoj krhkoj ravnoteži.

Palata umetnosti Madlena i ovim projektom nastavlja svoju misiju otvorenosti za susret ideja, promociju različitih umetničkih sadržaja i konstruktivnog dijaloga. Izložbom „Flora i fauna“ posetiocima se nudi prilika da kroz vizuelni doživljaj preispitaju sopstveni odnos prema prirodi i podsete se na univerzalnu ljudsku težnju ka izgubljenom raju.

Izložba će biti otvorena za posetioce do 1. septembra.

Otvorena izložba „Nadrealizam na papiru: Oko u divljem stanju“ u Francuskom institutu

Foto: Tanja Drobnjak

Nadrealizam na papiru u čast Andre Bretona po prvi put u Srbiji

U Francuskom institutu u Beogradu svečano je otvorena izložba „Nadrealizam na papiru: Oko u divljem stanju“, koja po prvi put u Srbiji predstavlja pažljivo kuriran izbor radova na papiru povezanih sa nadrealizmom i njegovim razvojem tokom 20. veka.

Postavka je organizovana u čast 130 godina od rođenja i 60 godina od smrti Andre Bretona, osnivača nadrealizma i jedne od ključnih figura umetničke avangarde.

Amos Rajhman, direktor Francuskog instituta na otvaranju izložbe istakao je značaj ove postavke za kulturnu scenu Beograda i saradnju između Srbije i Francuske.

„Ova izložba predstavlja događaj od posebnog značaja za našu ustanovu, ali i za kulturnu scenu Beograda. Po prvi put u Srbiji, publici je predstavljen ovako ambiciozan skup radova na papiru posvećenih nadrealizma i njegov uticaj ima, koji pruža jedinstven pogled na jedan od najuticajnijih umetničkih pokreta 20. veka“, rekao je Rajhman. On je naglasio da izložba istovremeno obeležava važne jubileje posvećene Bretonu, čije je delo, kako je naveo, „iz korena promenilo način razmišljanja o umetnosti, ali i o životu“, otvarajući prostor za san, nesvesno i slobodu imaginacije. Posebno je istaknuto da naslov izložbe „Oko u divljem stanju“ poziva publiku da svet posmatra na drugačiji način, izvan uobičajenih percepcija i očekivanja.

Rajhman je ukazao i na značaj kulturnih veza između Francuske i Srbije, kao i saradnje sa Muzejom savremene umetnosti u Beogradu i direktorkom dr Majom Kolarić, zahvaljujući kojoj su u okviru postavke predstavljena i dela Stevana Živadinovića – Vanea Bora, jedne od ključnih figura srpskog nadrealizma. „Njihovo prisustvo u okviru ove postavke podseća nas na posebno mesto koje je Beograd zauzimao u istoriji evropskih avangardi, kao i na plodonosne umetničke dijaloge između Pariza i Jugoslavije“, navedeno je na otvaranju.

Na kraju obraćanja, Rajhman se zahvalio svim saradnicima na realizaciji projekta, posebno profesorki Jeleni Novaković koja je inicirala ideju izložbe, kao i Marku Vukadinoviću koji je autor stručnog koncepta i kustos postavke.

Govoreći o značaju izložbe, Mark Vukadinović, saradnik na izložbi istakao je da ona ima istorijsku dimenziju, budući da okuplja radove i kontekste koji do sada nisu bili predstavljeni na ovakav način u Srbiji.

“Ovo je prvi put da se u jednom prostoru pojavljuju i  Andre Mason, Maks Ernst, Žak Baron i mnogi drugi francuski nadrealisti u dijalogu sa srpskim umetnicima koji su bili značajni u periodu između dva svetska rata. Ova izložba je značajna ne samo što pokazuje istorijski period nadrealizma između dva svetska rata već i period nakon Drugog svetskog rata kada je Breton ukazao da se nadrealizam nastavlja u drugim umetničkim praksama”, kazao je Vukadinović.

Na izložbi „Nadrealizam na papiru: Oko u divljem stanju“ su prikazana dela umetnika: André Masson, Max Ernst, Salvador Dalí, Roberto Matta, Hans Bellmer, Oskar Völkel (Volf), Jacques Baron (Žak Baron), Jacques Hérold (Žak Erold), Leonor Fini, Stevan Živadinović (Vane Bor), Jaroslav Serpan, Marijan Ivšić, Raoul Ubac, Henri Michaux (Anri Mišo), Radoje Vukadinović, Emil Malespin, Evgenio Fernández Granell (Evgenie Fernandez Granel), Seigle, Henri Combi (Henri Kombi), Pierre de Maria (Pjer de Marija), Dominique d’Acher (Dominik d’Ašer), Karel Mašálek (Karel Mašalek), Claude Viseux (Klod Vize), Dragojlo Vukadinović, Kristina Bumeester i Henri Goetz (Anri Goec). 

Izložba je otvorena do 10. jula.

Jedinstven događaj u Srbiji: Izložba „Nadrealizam na papiru: Oko u divljem stanju“ u Francuskom institutu

U čast Andre Bretona: Beograd domaćin velike nadrealističke izložbe

Izložba „Nadrealizam na papiru: Oko u divljem stanju“, koja po prvi put u Srbiji predstavlja izuzetan izbor radova na papiru povezanih sa nadrealizmom i njegovim razvojem tokom 20. veka, biće otvorena 10. juna u 19 časova u Francuskom institutu u Beogradu. Postavka će biti dostupna publici do 10. jula.

Izložba prati razvoj nadrealizma od istorijskog pokreta do njegovih posleratnih nastavaka i zbog svog obima i koncepta predstavlja jedinstven kulturni događaj na domaćoj umetničkoj sceni.

Izložba je realizovana u saradnji sa Muzejom savremene umetnosti u Beogradu, koji je za ovu priliku ustupio šest dela Stevana Živadinovića Vanea Bora, jednog od najznačajnijih predstavnika srpskog nadrealizma i važne figure kulturnih i umetničkih veza između Srbije i Francuske. Kao član beogradske nadrealističke grupe tridesetih godina 20. veka, Vane Bor zauzima značajno mesto u istoriji evropskih avangardi i predstavlja jedno od najvažnijih imena nadrealizma izvan Francuske. Njegova dela na ovoj izložbi osvetljavaju intenzivne veze između pariske i jugoslovenske umetničke scene i potvrđuju važnu ulogu Beograda u razvoju evropskog nadrealističkog pokreta.

Izložba „Nadrealizam na papiru: Oko u divljem stanju“ priređena je povodom 130 godina od rođenja i 60 godina od smrti Andre Bretona (1896–1966), pesnika, teoretičara i osnivača nadrealističkog pokreta. Svojim idejama o nesvesnom, snu i automatskom pisanju, Breton je snažno uticao na razvoj umetnosti 20. veka, a njegovo nasleđe i danas predstavlja jedno od ključnih uporišta moderne i savremene umetnosti.

Naslov izložbe preuzet je iz Bretonovog teorijskog teksta „Nadrealizam i slikarstvo“ (1928), u kojem piše da „oko postoji u divljem stanju“. Ova misao sažima jednu od centralnih ideja nadrealizma – pogled oslobođen racionalnih ograničenja, otvoren prema nesvesnom, imaginaciji i novim načinima sagledavanja stvarnosti.

Nadrealizam se razvija u kontinuitetu evropskih avangardi početka 20. veka, nadovezujući se na radikalne eksperimente pokreta Dada. U kontekstu intelektualnih i političkih previranja nakon Prvog svetskog rata, od 1924. godine oblikuje se oko Andre Bretona kao umetnički i poetski pravac zasnovan na istraživanju nesvesnog, sna, automatizma i imaginacije. Time postaje prostor radikalnog preispitivanja umetničkih formi i tradicionalnih načina predstavljanja.

U okviru izložbe posebno mesto zauzima papir, kao i u samoj nadrealističkoj praksi. Kao neposredan i dostupan medij, on postaje prostor slobodnog stvaranja u kojem se razvijaju automatsko pisanje i crtež, kolaž, grafika, tuš i eksperimentalna fotografija. Papir omogućava direktan izraz nesvesnog, slobodnih asocijacija i oniričkih slika, čineći ključni nosilac nadrealističke poetike.

Postavka obuhvata dela iz istorijskog nadrealizma i njegovih posleratnih transformacija, predstavljajući kontinuitet i razvoj ovog umetničkog pravca tokom 20. veka. Zastupljeni su umetnici kao što su Andre Mason, Maks Ernst, Salvador Dali, Roberto Mata, Hans Belmer, Oto Vols, Žak Baron, Žak Erold i Leonor Fini, kao i autori posleratnog perioda i novih reinterpretacija nadrealizma, među kojima su Jaroslav Serpan, Marijan Ivsić, Raul Ubak, Anri Mišo, Radoje Vukadinović, Emil Malespin, Evgenio Fernandez Granel i Seigle. Izložba na taj način prikazuje kontinuitet nadrealističkih istraživanja i njihove transformacije u drugoj polovini 20. veka.

Izložba proširuje perspektivu nadrealizma izvan istorijske grupe i uključuje umetnike čiji rad pokazuje bliskost sa njegovim idejama. Njihova dela istražuju imaginarno, transformacije tela, hibridne forme i simboličke konstrukcije, kao i eksperimentalno slikarstvo, informel i apstrakciju. Među njima su Henri Kombi, Pjer de Marija, Dominik d’Ašer i Karel Mašalek, kao i umetnici povezani sa informelom i lirskom apstrakcijom, poput Kloda Vizea, Dragojle Vukadinović, Kristine Bumeester i Anrija Goeca.

U ovom kontekstu, nadrealizam se predstavlja kao trajna matrica moderne i savremene umetnosti – ne samo kao istorijski pokret, već kao živ prostor stvaranja i mišljenja koji i dalje oblikuje umetničke prakse i percepciju stvarnosti.

Na izložbi će biti prikazana dela sledećih umetnika: André Masson, Max Ernst, Salvador Dalí, Roberto Matta, Hans Bellmer, Oskar Völkel (Volf), Jacques Baron (Žak Baron), Jacques Hérold (Žak Erold), Leonor Fini, Stevan Živadinović (Vane Bor), Jaroslav Serpan, Marijan Ivšić, Raoul Ubac, Henri Michaux (Anri Mišo), Radoje Vukadinović, Emil Malespin, Evgenio Fernández Granell (Evgenie Fernandeza Granel), Seigle, Henri Combi (Henri Kombi), Pierre de Maria (Pjer de Marija), Dominique d’Acher (Dominik d’Ašer), Karel Mašálek (Karel Mašalek), Claude Viseux (Klod Vize), Dragojlo Vukadinović, Kristina Bumeester i Henri Goetz (Anri Goec).

Velika međunarodna izložba „Lične priče / Političke realnosti“ u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu

1 – Pogled na izložbu „Lične priče / Političke realnosti: kolekcije macLYON-a i Muzeja savremene umetnosti u Beogradu“, održanu u muzeju macLYON od 19. septembra 2025. do 4. januara 2026. U prvom planu: Bruce Nauman, Good Boy, Bad Boy, 1985. Kolekcija macLYON, © Bruce Nauman / ADAGP, Pariz. Foto: Lionel Rault, ljubaznošću macLYON
Pogled na izložbu „Lične priče / Političke realnosti: kolekcije macLYON-a i Muzeja savremene umetnosti u Beogradu“, održanu u muzeju macLYON od 19. septembra 2025. do 4. januara 2026. S leva nadesno: Sophie Calle, La Couleur aveugle, 1991, produkovano za Bijenale u Lionu 1991. godine, kolekcija macLYON; i Katarina Zdjelar, The Perfect Sound, 2009, kolekcija Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Foto: Lionel Rault, ljubaznošću macLYON

Muzej savremene umetnosti u Beogradu sa ponosom predstavlja izložbu Lične priče / Političke realnosti, veliki međunarodni projekat realizovan u saradnji sa Muzejom savremene umetnosti u Lionu. Zamišljena kao dualni projekat i premijerno predstavljena u Lionu, izložba se sada otvara pred beogradskom publikom, nastavljajući dijalog između dve muzejske kolekcije oblikovane različitim istorijskim iskustvima, kulturnim kontekstima i institucionalnim razvojem.

Izložba će biti svečano otvorena 12. juna u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu od 18:30 do 21:00, a posetioci će biti u prilici da je vide sve do 20. septembra 2026. godine.

Na dan otvaranja izložbe održaće se reperformans rada Linije, redovi, kolone (spavaonica) Ivane Ivković, koji ponovo aktivira prostor između kolektivnog poretka i intimnosti kroz promenljivu kompoziciju muških tela koja oscilira između prisustva i odsustva.

Okupljajući više od sedamdeset dela umetnika iz Srbije, regiona bivše Jugoslavije i međunarodne savremene umetničke scene, izložba istražuje složen odnos između ličnog iskustva i političkih realnosti koje oblikuju individualne i kolektivne živote. Umesto hronološkog ili stilskog pregleda, izložba je koncipirana tematski, naglašavajući načine na koje umetnici kroz sećanja, biografije, identitete i svakodnevna iskustva promišljaju šire društvene, istorijske i političke procese.

Predstavljeni radovi pokazuju kako lične priče mogu postati sredstvo za razumevanje pitanja moći, ideologije, pripadnosti, otpora i kulturnih transformacija. Bilo da se bave telom kao prostorom ranjivosti i delovanja, zajedničkim prostorima kao nosiocima kolektivnog sećanja, međuljudskim odnosima kao poljem razmene i solidarnosti ili politikom kao autoritetom koji oblikuje svakodnevni život, umetnici ukazuju na neraskidivu povezanost privatnog i javnog.

Izložba je organizovana kroz četiri tematske celine — Telo, Kolektivni prostor, Odnosi i Politika — koje posetiocima omogućavaju da sagledaju složene veze između ličnog iskustva i zajedničke istorije. Radovi umetnika kao što su Marina Abramović, Steve McQueen, Neša Paripović, Raša Teodosijević, Sophie Calle, Bruce Nauman, Claire Tabouret, Gordon Matta-Clark i mnogi drugi uspostavljaju dijalog koji prevazilazi generacijske, geografske i kulturne granice.

Više od predstavljanja dve muzejske kolekcije, Lične priče / Političke realnosti svedoči o značaju međunarodne saradnje, kulturne razmene i zajedničkog promišljanja savremene umetnosti. Povezujući dela nastala u različitim političkim i društvenim okolnostima, izložba poziva publiku da razmisli o tome kako umetnost doprinosi razumevanju složenosti savremenog sveta i kako lične priče postaju važan deo naših zajedničkih istorija.

Kustoski tim izložbe čine: Izabel Bertoloti, direktorka macLYON-a, Maja Kolarić, direktorka MSUB-a, Miroslav Karić, kustos MSUB-a, i Metju Lelievre, rukovodilac zbirki u macLYON-u.

Umetnici čiji su radovi predstavljeni na izložbi su: Anica Vučetić, Bruce Nauman, Claire Tabouret, Christine Rebet, Damir Radović, Dragan Petrović, Edi Dubien, Eija-Liisa Ahtila, Hriech Chourouk, Ivana Ivković, Jasmina Cibic, Jean Le Gac, Karim Kal, Katarina Zdjelar, Katalin Ladik, Marina Abramović and Ulay, Marina Marković, Mihael Milunović, Nam June Paik, Nazanin Pouyandeh, Nemanja Nikolić, Neša Paripović, Phil Collins, Rodrigo Matheus, Sadko Hadžihasanović, Siniša Ilić, Sophie Calle, Steve McQueen, Sylvie Selig, Tanja Ostojić, Thamuer Mejri, Thomas Ruff, Tuomo Manninen, Vesna Perunović, Vlada Veličković, Vito Acconci.

Izložba fotografa Masima Listrija u Salonu Muzeja grada Beograda otvorena još samo do 14. juna!

Izložba „Interni Italiani“, legendarnog italijanskog fotografa Masima Listrija, koja je u proteklom periodu apsolutno očarala beogradsku publiku u Salonu Muzeja grada Beograda, ulazi u svoju završnicu.

Ovaj prvorazredni kulturni događaj, koji su organizovali Muzej grada Beograda i Italijanski institut za kulturu u Beogradu, u saradnji sa Ambasadom Italije u Beogradu, a u partnerstvu sa organizacijom DeGorsi Fine Arts, biće otvoren za posetioce još samo do nedelje, 14. juna, kada se postavka zvanično zatvara.

Leonida Kovač vodi kroz izložbu „Metod u ludilu“

Dvorana Niobe u galeriji Ufici u Firenci (Niobe Hall, Uffizi Galleries, Florence)

Domaća publika ima jedinstvenu priliku da u ovim poslednjim danima uživo pogleda monumentalne i metafizičke prikaze čuvenih zdanja kao što su Niobe Hall u galeriji Ufici, Kraljevska palata u Kazerti, Kapitolske muzeje u Rimu, ali i skrivene, intimne detalje palata u Modeni, Faenci i Palermu. Rad ovog toskanskog autora prepoznatljiv je po isključivom korišćenju prirodne svetlosti i potpunom odsustvu ljudi, što u Salonu Muzeja grada Beograda stvara specifičnu, gotovo metafizičku atmosferu koja posmatraču donosi mir i duboku tišinu.

Ova postavka predstavlja i veliku uvertiru za Listrijev predstojeći monumentalni poduhvat u domovini, gde će u sali Saveta ministara u italijanskom Parlamentu biti izloženo 60 njegovih dela, a izložbu će 25. juna svečano otvoriti predsednik Republike Italije.

Stručno vođenje kroz izložbu Vesne Perunović 30. maja u Galeriji DOTS

Galerija DOTS, subota, 30. maj u 15 časova

U Galerija DOTS prethodne nedelje otvorena je izložba kanadsko-srpske umetnice Vesne Perunović, pod nazivom „Metod u ludilu – Gestovi otpora: Gradnja. Razgradnja. Obnavljanje.“ („Method to Madness – Gestures of Resilience: Making. Unmaking. Remaking.“).

U subotu, 30. maja sa početkom u 15 časova, biće organizovano stručno vođenje kroz izložbu i razgovor sa dr Leonidom Kovač, autorkom teksta u katalogu izložbe. Leonida Kovač je jedna od najznačajnijih regionalnih teoretičarki i kustoskinja savremene umetnosti, a njen dugogodišnji rad snažno je obeležio prostor savremene umetničke i kritičke misli u regionu. Kao profesorka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u svojim istraživanjima povezuje savremenu umetnost, feminističku teoriju, vizuelnu kulturu i politike reprezentacije.
Video sa otvaranaja izložbe:https://www.youtube.com/watch?v=i-WqSGEFSrg

Dots, Vesna Perunović, Foto Marijana Jankovic

zložba „Metod u ludilu“ otvorena je do 27. juna 2026. godine.

Galerija DOTS nalazi se u Bulevaru vojvode Bojovića 4 u Beogradu.

Muzej savremene Beograd – Izložba Tanje Ostojić “Koliko snage je potrebno…” u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića

Muzej savremene umetnosti u Beogradu najavljuje izložbu „Koliko snage je potrebno…” umetnice Tanje Ostojić, koja će biti otvorena u sredu, 20. maja u 18 časova, u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića. Kustos izložbe je Miroslav Karić.

Polazeći od umetničinog formalnog obrazovanja u oblasti vajarstva, njenog dugogodišnjeg profesionalnog delovanja u domenu performansa, kao i nedavnog povratka istraživanju kvalitativnih i interpretativnih mogućnosti tekstila i prirodnih materijala, tematska retrospektiva međunarodno renomirane umetnice Tanje Ostojić koncipirana je oko raznolikih aspekata materijalnosti u njenoj višedecenijskoj angažovanoj i feministički orijentisanoj umetničkoj praksi.

Izložba se prostire na tri nivoa Galerije-legata Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića i strukturirana je u tematske celine, problemski razvijane oko tri umetničina rada: Lični prostor, Mis(s)placed Women? i Izmenjena vodom. Pomenute celine obuhvataju izbor autorkinih ranih radova i eksperimente sa skulptorskim materijalima, performanse u kojima sopstveno telo koristi kao medij, ispitujući granice između umetnosti, rada, intime i odnosa pozicija moći, zatim istraživačko-aktivističke i kolaborativne prakse, kao i bogatu produkciju nastalu u prethodnih nekoliko godina, okrenutu ka proučavanju tela kao transformativne materije, a koja uključuje brojne radove koji se predstavljaju prvi put (u našoj sredini).

Promišljanje socijalnih i političkih implikacija materijala, kao i njihove aktivne uloge u proizvodnji značenja, čini jednu od značajnih okosnica autorkinih dugoročnih tematsko-problemskih studija i do sada nije bilo posebno razmatrano u mapiranju i daljem razumevanju njenih pristupa participativnim metodologijama, politikama brige i interdisciplinarnim umetničkim istraživanjima.

Nastali u različitim vremenskim periodima (1992–2026) i životnim fazama, u raznovrsnim medijima (skulptura, objekat, crtež, performans, instalacija, video, fotografija, vez, kolaž, kao i procesualni i konceptualni radovi, interdisciplinarno umetničko istraživanje, interaktivni i kolaborativni projekti, intervencije i akcije), izloženi radovi Tanje Ostojić idejno su objedinjeni kontinuiranim otvaranjem brojnih osetljivih pitanja savremenog društva vezanih za pozicije pojedinki i zajednica unutar vladajućih ideoloških sistema koji reprodukuju i normalizuju rodne, klasne i rasne oblike diskriminacije i eksploatacije.

Umetnica na izložbi ova pitanja rasvetljava i dodatno produbljuje kroz teme koje se tiču relacijske prirode ličnog prostora, sfere manifestovanja institucionalnih pozicija moći i kontrole, intime kao prostora i procesa refleksije (mikro)politika tela, ženskog zdravlja, seksualnosti i neumitnosti bioloških promena, kao i emancipatorskog potencijala zajedništva iskazanog kroz brigu, solidarnost i razmenu iskustava i znanja o položajima migrantkinja, marginalizovanih grupa i manjina.

Svojevrsni retrospektivni pregled autorkinih delovanja, od skulpture ka performansu i praksama proizvodnje znanja u umetnosti, značajan je i za razumevanje stvaralačkih procesa u kojima se razmatraju odnosi prema vremenu, prostoru i telu, kao i za tumačenje kategorija objekta i akcije, trajnosti i efemernosti, materijala i iskustvene percepcije. Kroz istraživanje supstancijalne dimenzije mermera, čelika, gline, tekstila, vode i samog tela, Tanja Ostojić svoj umetnički rad konstituiše iz pozicije političnosti, u stalnom kritičkom preispitivanju društvene materije i načina na koje prisutne norme i patrijarhalne matrice oblikuju i uređuju našu svakodnevicu i globalnu stvarnost.

Tematska retrospektiva Tanje Ostojić deo je programske linije Galerije-legata Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića, koja donosi fokusirane uvide u poetike, strategije i estetike umetnika, valorizujući njihov rad kroz nova tumačenja.

U okviru pratećeg programa izložbe, Muzej savremene umetnosti u Beogradu najavljuje dvodnevnu radionicu umetnice Tanja Ostojić pod nazivom „Izmenjena vodom: Menopauzna čajanka uz vez i plivanje”, koja će biti održana u dvorištu Galerije-legata Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića i na Savskom jezeru. Datum održavanja radionice i detalji prijave biće objavljeni na društvenim mrežama i sajtu MSUB-a.

Izložba će biti otvorena do 7. septembra 2026.

Realizaciju izložbe podržali su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Institut für Auslandsbeziehungen (ifa), Štutgart. Muzej savremene umetnosti i Tanja Ostojić zahvaljuju Muzeju „Terra” i Muzeju savremene umetnosti Vojvodine na ustupljenim delima.

Tanja Ostojić (rođena 1972. u Užicu) interdisciplinarna je i performans umetnica iz Beograda, koja živi i radi u Berlinu. Međunarodno je prepoznata kao pionirka institucionalne rodne kritike, naročito zahvaljujući radu u oblasti društveno i politički angažovane feminističke umetnosti i umetnosti u javnom prostoru, sa posebnim fokusom na temu migracije. Njena umetnička dela predmet su brojnih teorijskih analiza i uključena su u mnoge knjige, časopise i antologije širom sveta. Ostojić je studirala skulpturu na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu (diplomirala 1995, magistrirala 1998) i vizuelne umetnosti na École Régionale des Beaux-Arts u Nantu, Francuska (1998–1999). Dobitnica je stipendije „Albert Ajnštajn” za interdisciplinarno umetničko istraživanje na Univerzitetu umetnosti u Berlinu (2012–2014).

Od 1994. godine Ostojić radi kao samostalna likovna umetnica, aktivna u polju istraživanja i obrazovanja. Dobitnica je brojnih nagrada, studijskih boravaka i stipendija. Britanski Gardijan nedavno ju je uvrstio među 25 najznačajnijih umetnika 21. veka, između ostalog zahvaljujući projektu Tražim muža sa pasošem Evropske unije (2000–05). Njeni performansi i izložbena praksa predstavljeni su, između ostalog, na Venecijanskom bijenalu: 2001. na glavnoj izložbi Haralda Zemana, 2011. u Romskom paviljonu i 2024. u Hrvatskom paviljonu, u okviru projekta Vlatke Horvat.

Svoje radove izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, bijenalima i festivalima performansa, pozorišta, videa, filma i digitalnih medija širom sveta, uključujući: Bruklin muzej u Njujorku (2007), Bijenale u Busanu u Južnoj Koreji (2016), Pratt Manhattan Gallery u Njujorku (2016), Deutsches Historisches Museum u Berlinu (2015), Manifesta 2, Musée d’Histoire de la Ville de Luxembourg (1998), ART ACTION 16, Geteborg (2021), Tallinn Art Hall (2021), HKW u Berlinu (2024). Najvažnije samostalne izložbe održane su u sledećim galerijama i muzejima: Depo, Istanbul (2022), Galerija Podroom Kulturnog centra Beograda (2021), Salon Muzeja savremene umetnosti Beograd (2004 i 2017), Galerija Škuc, Ljubljana (2012), Kunstpavillon, Insbruk (2008), Halle für Kunst, Luneburg (2003), La Box, Burž (2003), Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (2002). Njeni radovi nalaze se u značajnim zbirkama, uključujući Muzej primenjene umetnosti u Beču, Kontakt kolekciju Beč, Muzej savremene umetnosti Ljubljana, Muzej savremene umetnosti Beograd, Muzej savremene umetnosti Vojvodine i Neuer Berliner Kunstverein u Berlinu.

Kao gostujuća docentkinja predavala je na Univerzitetu primenjenih umetnosti u Beču, univerzitetima likovnih umetnosti u Rejkjaviku i Berlinu, a predaje i studentima socijalnog rada na Univerzitetu primenjenih nauka u Frankfurtu na Majni. Održala je predavanja i seminare na oko 100 univerziteta širom sveta i učestvovala na brojnim akademskim konferencijama u zemlji i inostranstvu. Redovno objavljuje tekstove u stručnoj periodici i knjigama.

Tanja Ostojić je doktorantkinja na Vajarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu sa svojim interdisciplinarnim umetničko-istraživačkim projektom „Izmenjena vodom“, istražujući kako su iskustva menopauze, urbanih kultura plivanja, otelovljenog i kolektivnog ženskog znanja isprepletana sa otpornošću, isceljenjem i ljudskim iskustvom, iz feminističke perspektive. Koristeći isceljujuću moć vode, osmislila je i vodila brojne radionice kao kolektivne prostore za razmenu, o često prećutkivanoj i nedovoljno istraženoj temi menopauze.

Otvaranje izložbe „Reci: Art – Otpad kao resurs” u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu

Izložba „Reci: Art – Otpad kao resurs” autorke Ivane Vojt biće otvorena u sredu, 22. aprila u 19 časova u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu (MAU).

Nova tematska izložba u MAU, bavi se jednim od ključnih globalnih izazova – rastućom količinom otpada i njegovom transformacijom u vredan resurs. 

Kroz umetničke i zanatske prakse iz podsaharske Afrike, postavka prikazuje kako se svakodnevni otpad – plastika, metal, tekstil ili staklo – pretvara u upotrebne predmete, nakit i suvenire, svedočeći o kreativnosti i ekonomskoj snalažljivosti lokalnih zajednica. 

Izložba se oslanja na bogatu kolekciju muzeja, koja je od 1977. godine kontinuirano obogaćivana predmetima od recikliranih materijala, dodatno proširenu novim predmetima i donacijama, uključujući radove prikupljene tokom istraživanja u Tanzaniji 2024. godine. 

Tematske celine organizovane su prema vrsti materijala od kojeg su predmeti sačinjeni: plastična, metalna i staklena ambalaža, tekstil, papir, pa čak i gumene japanke, ukazujući na njihov globalni industrijski kontekst, ali i na inovativne modele ponovne upotrebe.

Otvarajući pitanja odnosa globalne ekonomije i lokalnih zajednica, izložba pozicionira Afriku kao važnu tačku u svetskim tokovima otpada i održivih praksi. Naziv izložbe simbolično poziva i na podizanje svesti o otpadu, ali i na prepoznavanje umetničkog potencijala reciklaže. 

Među izloženim radovima nalaze se posude od papira iz Esvatinija, skulpture od đonova japanki iz Kenije, sandale od gume motocikla iz Tanzanije, staklene perle iz Gane i korpe od plastičnih kesa iz Burkine Faso samo su neki od predmeta koje posetioci mogu videti na izložbi. Ovi radovi istovremeno svedoče o kreativnosti i predstavljaju važan izvor egzistencije za brojne zajednice, što je dodatno istaknuto u video-radovima koji čine deo postavke.

Postavku prati i bogat program radionica, paneli o održivom razvoju i saradnji sa relevantnim akterima u ovoj oblasti, čime izložba postaje prostor za dijalog o održivosti, kreativnosti i odgovornijem odnosu prema životnoj sredini. Među njima su program „ReciSkulptUra”, realizovan u saradnji sa kompanijama Nestle i Sekopak, kao i zajedničke aktivnosti sa Beogradskom nedeljom mode na temu reciklaže i održive mode.

Izložba je otvorena do 15. septembra, a više informacija možete naći na sajtu Muzeja, www.mau.rs