Izložbe

U ZALJEVU MORA

U zaljevu mora, Emilija i Stojče Tocinovski, Izložba slika, Izložbena dvorana Znanstvene knjižnice Zadar, RH, 5.- 9., 6. 2018.
Tekst: Nikola Šimić Tonin / Žaklina Kutija (Zadar)

U organizaciji Udruge Makedonaca „Biljana“ Zadar upriličena je izuzetna izložba slika U zaljevu mora, Emilija i Stojče Tocinovski, akrilne i akvarelne tehnike na papiru, izložbena dvorana Znanstvene knjižnice Zadar, RH, 5.- 9., 6. 2018.
Toliko je neobičnosti vezanih za ovu izložbi i za ovo dvoje mladih umjetnika. Bračni par koji slika zajedno. Slike slikaju zajedno. Rade zajedno. Nema utvrđenih pravila tko treba što raditi – slikati, nositelja ideje. Riječ je o svojevrsnoj prezentaciji umjetničkih sinergija. Iskreno govoreći ne znam da sam negdje pročitao tako što, što je vjerujem rijetkost ili se uopće nije niti pojavilo kroz povijest likovnosti, bar meni tako što nije poznato. Stavljam ?
Na slikama Emilije i Stojča, pomiješali se motivi mora i Ohridskog jezera. Makedonije i Hrvatske. Mediterana koji ih povezuje, poveznicama koje u svom radu naglašava Predrag Matvejević.
Ohridski nemir vali podižu se iznad paških motiva Povljana: kamenih kala, kuća, dvora. Česti likovni motivi doneseni su i dati na drugi način.
Prvi sloj prijenosa značenja čini se poznat: more, hridi, barka, nebo, sunce. Umjetničku dimenziju postižu bojama. Osjećaji u nemiru života. Osjećaji koji jasno simboliziraju more. Nijansiranje boja donosi misao slike. Postojani hridi građevine slike, sunce i nebo na svakoj pojedinoj slici, u nizu pričajući likovnu priču, govore o okolnostima. Dinamiku postižu mijenjajući kut promatranja.
Emilija i Stojče vješto nas uvlače u priču bojama kroz više razina likovnosti. Boje su to raspoloženja. Nebo je žuto, naranđasto, plavo. More azurno, tirkizno, tamno… mirno i nemirno. More. Barka i barke plove punim jedrima. Plove spuštenog jedra. Plove. Jednako s njima plovi i ohridski čun.
Hrid je konstantan, slikan u vertikali bojom zemlje. Statički oslonac. Konstanta. U procjepu mora barka. U providnom moru barka. Nijansirano more prema tamno. More i nebo se dodiruju.
Detalji na jedrima nose simboliku. Različitost detalja: prozirna bistrina mora u vali more svjetluca. Ljeska se u bistrini more. Kristali mora na svjetlu u odsjaju daju dimenziju više. Optimistična likovna priča o opstanku. Ni jedna barka nije potopljena iako sve i jedna na nemirnom moru plijene pozornost i zovu na dokučivanje bitka. Nude dublji smisao ljudskoj egzistenciji.
Unutra u slici puno simbolike prijenosa značenja. Nisu to statični motivi. Sunce u zenitu i na strani. Boje trenutka na moru života (Cesarić) poetika likovnosti, plavo i crno – ekspresija (A. B. Š.).
Kroz dubinu našega shvaćanja smisla u poetici likovnosti Emilije Tocinovski i Stojčeta Tocinovskog: more, nebo, sunce, barka, čun, hrid i stablo, građevine u pozadini, u likovnom izrazu, stalnost elemenata, bojama dodaje crtež, utkiva se u tkivu likovnosti. Govore detaljima dojmljivi Svijet umjetničkih kreacija.
Krače biografije
Emilija Tocinovski
Rođena 24. 04. 1973. godine u Skoplju, R Makedonija. Diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skopju 1999. godine, na odjelu Slikarstvo s Modnog kreiranja u klasi prof. Dušana Perčinkova.
Prvo samostalno izlaganje Čudna šumaimala je 2001., Otvoreni grafički studio, Skopje, i 2003., godine druga samostalna izložba Čudna šuma 2., Kulturni centarTačka, Skopje. 2013. godine, u Velesu, sa suprugom Stojčetom Tocinovskim imaju predstavljanje u Likovnom salonu Večernje matine, slike izrađene u akrilnoj tehnici, Minijaturni pejzaži, Rijeka, 2014., likovna prezentacija Pejzaži na manifestaciji Poljska tradicionalna večer Andrzejki, 2016., U centru,Kulturni dom Povljana, otok Pag, R Hrvatska, a 2017., U centru točka, Kulturni dom Povljana, otok Pag, R Hrvatska.
Dobitnica je druge nagrade na Studentskoj likovnoj izložbi Borka Lazevski 1996., sa suprugom dobili su nagradu za debitantski strip 10. Međunarodnog salona stripa u Velesu. Ilustratorica je više knjiga domaćih i inozemnih autora. Sudjelovala je na više kolektivnih izložbi i likovnih kolonija.
Stojče Tocinovski
Rođen 08. 06.. 1974. godine u Velesu, R Makedonija. Diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skopju na Pedagoškom odjelu 1998. godine, u klasi prof. Vasila Vasilevskog. Na istom fakultetu na Odsjeku slikarstva magistrirao u klasi prof. Žanete Vangeli. U 2017. završio je Doktorske studije na JZU Institut za makedonsku književnost s temom Skluptura u urbanom prostoru (Skopje).
Samostalna izlaganja: 2001. – Prozori, Kulturni dom Kočo Racin, Skopje, 2002. –Večer performansa In situ, Kulturni centar Točka, Skopje; 2004. – Art-action Recontresinternacionales Paris / Berlin – Berlin / Pariz; 2010. – Retro, Muzej grada Skopja, Otvoreni grafički studio, Skopje; 2013. – Trofeji, Nacionalna ustanova Kulturni centar, Kumanovo; 2013. – Pejzaži, Likovni salon Veles; 2013. – Minijaturni pejzaži, Rijeka, 2014., likovna prezentacija Pejzaži, Poljska tradicionalna večer Andrzejki, 2016., U centru, Kulturni dom Povljana, otok Pag, R Hrvatska, a 2017., U centru točka, Kulturni dom Povljana, otok Pag, R Hrvatska.
Sa suprugom, dobitnici su nagrade za debitantski strip 10. Međunarodnog salona stripau Velesu. Ilustrator je više knjiga domaćih i inozemnih autora. Sudjelovao je na više kolektivnih izložbi i likovnih kolonija.

Izložba „Art To Go Jazzy“ i „Nišville Showcase“ 1.juna u Nišu

„ČEKAJUĆI NIŠVILLE“ U PETAK U OFICIRSKOM DOMUI

U petak, 1.juna u Sali broj 2 Oficirskog doma u Nišu od 19 časova, biće otvorena izložba radova sa međunarodne umetničke kolonije „ART TO GO JAZZY 2017“, a koncert će održati jazz sastav „FAM TRIO„ kojim će Nišville započeti promociju programa „NIŠVILLE SHOWCASE 2018“.

Izložbom će biti predstavljeni radovi nastali na „umetničkoj kolonizaciji niške Tvrđave“ 2017. godine u okviru pratećeg programa prošlogodišnjeg Nišville jazz festivala, na kojoj je stvaralo 24 umetnika iz Srbije, Makedonije i Bugarske.
Izložbu ART TO GO JAZZY organizuju: Nišville Fondacija i ARTEF uz podršku Kancelarije za mlade Grada Niša, a biće izloženo 50-ak slika i skulptura.

Nakon svečanog otvaranja izložbe nastup će održati niški jazz sastav FAM TRIO, koji predvodi mladi i perspektivni saksofonista Filip Stipsić.
Njihov koncert će biti ujedno i promocija novog pratećeg programa na našem najvećem festivalu NIŠVILLE SHOWCASE 2018, koji će biti održan od 9 do 12.avgusta 2018 u Oficirskom domu.

FAM TRIO je nedavno, 30.aprila na svetski dan džeza nastupio na „Balkan Showcase-u“ u Tirani, predstavljajući na najbolji mogući način nišku i srpsku jazz scenu, a Filip Stipsić je prošle jeseni bio član „Internacionalnog Big benda 16 + 1” nastupajući u kineskom gradu Guangzhou.

Prvi NIŠVILLE SHOWCASE predstavljaće prezentaciju domaćeg stvaralaštva jazz sastava iz Srbije direktorima jazz festivala iz Kine, Francuske, Litvanije, Bugarske, Albanije, Poljske, Mađarske, Makedonije, Crne Gore, kao i jazz promoterima i izdavačima iz više zemalja koji će biti gosti predstojećeg Nišville jazz festivala.
Za razliku od evropskih showcase-eva koji su internacionalnog karaktera, gde nastupaju sastavi iz različitih zemalja, na Nišvilu će se predstaviti isključivo domaći izvođači, sa ciljem da se ovdašnji jazz muzičari ubuduće promovišu na što više jazz festivala u Evropi, a i šire.

Na otvaranju izložbe u petak, 1.juna u 19h će biti i najava novog konkursa za umetničku kolnizaciju tvrđave u okviru Nišville festivala 2018, a poštovaoci likovne umetnosti izložbu mogu posetiti do 7. juna 2018. godine.

Otisak vremena – Fragmenti iz istorije
28. maj – 9. jun 2018.

ponedeljak, 28. maja u 19h otvara se izložba „Otisak vremena – Fragmenti iz istorije“ posvećena životu Grafičkog kolektiva.
Svojim konceptom ovaj izbor fokusira najznačajnije događaje, ličnosti i datume koji obeležavaju sedam decenija rada Grafičkog kolektiva, od osnivanja 1949. godine, kada postaje žarište umetničkog i kulturnog života Srbije i bivše Jugoslavije, do danas.
Kultno mesto, Grafički kolektiv je pisao istoriju, aktivno gradio i promovisao nacionalnu kulturu, a svaka decenija u njegovom životu je u znaku novih inicijativa i izazova. Zato, kompleksna slika umetnosti druge polovine 20. veka i novog milenijuma ne bi bila potpuna bez udela ove Kuće umetnika. Neki od ključnih momenata u životu Grafičkog kolektiva ujedno označavaju i bitne datume u srpskoj grafici i kulturi. Iz radonice je transformisan u galeriju, a 1952. priređena je prva Majska izložba grafike koja je i danas značajna recepcija grafičkog stvaralaštva u Srbiji i regionu. Fundamentalni događaj je i osnovanje Kolekcije Grafičkog kolektiva 1953, a ideja ovog prvog grafičkog kabineta u Srbiji bila je stvoriti kulturnu baštinu za nova potomstva i istoriju. Kolekcija je 1955. imala 700 grafičkih listova, a danas je taj resprektni broj preko 5000 radova. Već 1954. godine, posle uspostavljanja veze sa sličnim organizacijama u inostranstvu, Grafički kolektiv je pokrenuo novu akciju i još upadljivije proširio krug delovanja i popularisanja umetnosti grafike. Osnovan je Klub prijatelja grafike ARTA (do 1968. aktivan) koja je za petnaest godina učlanila oko 1000 ljubitelja grafike iz Jugoslavije, izdala 104 grafike od 47 jugoslovenskih autora, štampala 20.000 grafičkih listova od kojih je polovina razmenjena za otiske stranih autora.
U ovim crticama iz istorije pomenimo i novi enterijer Grafičkog kolektiva, autorsko delo arhitekte Peđe Ristića, koji je 10. marta 1964. svečano otvorio Miodrag B. Protić. Lidersku poziciju preuzimale su nove generacije unoseći kreativne promene i proširujući programsku koncepciju; i kalendar izložbi je dinamiziran, po tri postavke su se otvarale mesečno, 1, 11. i 21. Da bi sistematski pratili životu umetničku scenu Galerija angažuje Kustosa. Nagrada Veliki pečat, ustanovljena 1963, referentno je priznanje koje i danas ima ozbiljan profesionalni status. Među fantastičnim stranicama profesionalnih uspeha Grafičkog kolektiva je i KONTAKT iz 70-ih i 80-ih godina, vizionarski projekat posvećen grafičkom dizajnu, 90-ih je revitalizovan u GRIFON (i nagradu istog imena) koji i danas markira najznačajnije ideje i autorske pojave u ovoj oblasti.
Fragmente iz istorije čini izabrani materijal – video i foto dokumenta sa izložbi, grafike, plakati, novinarski i kritičarski osvrti, publikacije i drugo – dragocena dokumenta koja svedoče o aktivnoj, prepoznatoj i priznatoj ulozi Grafičkog kolektiva, mestu susreta kulturne elite Srbije i ex/Jugoslavije, simbolu grada i neodvojivog dela nacionalnog duhovnog identiteta. Tako su segmenti izložbe posvećeni osnivačima, Arti i drugim projektima, grafici i grafičkom dizajnu, kolekciji, prostoru… Ostvareni profesionalni dometi vidljivi u ovom izboru – kontinuitet u radu na afirmisanju umetničke grafike i drugih likovnih medija, hiljade izložbi i umetnika, visoki standardi realizacije programa – pozicioniraju Grafički kolektiv kao jednu od najznačajnijih ustanova na nacionalnoj i internacionalnoj kulturnoj mapi, čiji dalji rad je ugrožen iseljenjem koje predstoji za mesec dana.
Koncept „fragmenti iz istorije“ je i mala rekapitulacija juče-danas koja podseća na prominentnu ulogu Grafičkog kolektiva i njegove Galerije u promovisanju savremene likovne scene, sa uverenjem da će u budućnosti održati paradigmatsku ulogu medijatora vizuelnog stvaralaštva.
Ovaj projekat je i apel o neophodnosti opstanka ove Kuće, značajnog elementa nacionalnog kulturnog bića.
Tokom trajanja postavke organizovaće se susreti sa umetnicima, istoričarima i kritičarima, o čemu ćemo blagovremeno obavestiti.



Sve što nam je zajedničko

  1. aprila (srijeda) 2018. godine, u 20 sati u Muzeju savremene umjetnosti – Skoplje, otvara se međunarodna izložba „Sve što nam je zajedničko“.

Kustosi izložbe su Mira Gakina i Jovanka Popova.

Izložba propituje neizvijesnost u kontekstu različitih društvenih, političkih i kulturnih okruženja vezanih za ranjivost i egzistencijalnu nepredvidljivost. U uvjetima nestabilnosti, određene populacije i grupe pate, ili su u nepovoljnom položaju u svojim društvenim okolnostima, bivajući izloženi fizičkim i simboličnim nasiljima koje pak rezultiraju u sukobima, tranzicijama, ograničenjima i zloupotrebama u radu, migracijama i egzodusima, rodnih nejednakosti i nepravde. Ukoliko nesigurnost predstavlja sve ono što mi dijelimo, ali i sve ono što nas razlikuje i što nas razdavaja od ostalih, možemo li istražiti prakse koje su usmjerene ka općem dobru ili kreirati zajedničku akciju? S tim u vezi, postavlja se pitanje o mogućnosti da ovi disperzirani nemirni subjektiviteti djeluju zajednički.

Izbor radova osamnaest umjetnika nas upoznaje sa djelima koji pružaju uvid u situacije različitih neizvjesnih i fragmentiranih historijskih konteksta, ukazujući na mogućnost da se isti uključe u sadašnjost, zahtjevajući od nas da se angažirano postavimo naspram sopstvenog znanja, iskustava i stavova. Problemi na koje se radovi odnose su tragični, oni predstavljaju stanje političke manipuliranosti, društvene malaksalosti i isključenosti, kulturne podređenosti i ovisnosti o nizu odlučujućih faktora koji svjedoče o svakodnevnom nemiru.

S tim u vezi, izložba podstiče svijest o općoj nesigurnosti, ali i motiviranu akciju. Izbor radova nas pozicionira po pitanjima kako razumjeti aktuelna stanja, omogućavajući nam promišljanje o načinima putem kojih će lične vizije, odgovornost i posvećenost postati društveni.

Učesnici/ce izložbe: Ana Adamović (Srbija), Maja Bajević (Bosna i Hercegovina), Žaneta Vangeli (Makedonija), Velimir Žernovski (Makedonija), Kristina Ivanoska (Makedonija), Slavica Janešlieva (Makedonija), Đorđe Jovanović (Makedonija), Šejla Kamerić (Bosna i Hercegovina), Alban Muja (Kosovo) Ahmet Ogut (Turska), Maria Papadimitriou (Grčka), Renata Poljak (Hrvatska), Anri Sala (Albanija / Francuska), Flaka Haliti (Kosovo), Ibro Hasanović (Bosna i Hercegovina) i Ištvan Huzjan (Slovenija), Jane Čalovski (Makedonija), Biljana Đurđević (Srbija).

Dizajn: Neda Firfova

Izložba je podržana od strane Ministarstva kulture Republike Makedonije, Eurolink osiguranje, Saint Gobain i Rigips, Stone Design, OPA fondacija, Tikkurila, Big Sound i Tikveš.

Specijalna zahvalnost: Filmskoj agenciji Republike Makedonije, Arheološki muzej, Fondacija Institut otvoreno društvo – Makedonija, Francuski kulturni centar u Skoplju, Dragan Hristov (Ludus).

Vizualna povijest hrvatske drag scene na fotografijama Ines Kotarac

Ines Kotarac, izložba „My queens“




U četvrtak, 26. listopada u zagrebačkoj galeriji Siva (Pierottijeva 11, AKC Medika) u 20 sati otvara se izložba “My Queens” autorice Ines Kotarac. Izložba donosi ciklus fotografija koji prati razvoj prvog i zasad jedinoga hrvatskog drag kolektiva House of Flamingo, od njihovih prvih nesigurnih koraka do zvijezda u koje su izrasle. Nakon otvorenja, izložba se može razgledati 27. i 28.10. od 18h do 21h; te 30.10. od 20h. Izložba se odvija u okviru DRAGram festivala, a njenu je izradu omogućila Vox Feminae Platforma.

 

U nastavku donosimo tekst iz kataloga izložbe naziva „Identitet – igra, ali ne i šala“, autorice Tihane Bertek.

 

Serija fotografija „My queens“ Ines Kotarac, posvećena queer umjetničkom kolektivu „House of Flamingo“ koji djeluje od 2013. godine, predstavlja svojevrsnu vizualnu povijest ovog kolektiva, ali i pokušaj bilježenja i slavljenja queer kulture i prakse draga koja je kroz povijest često bila svjesno potiskivana ili naprosto zaboravljena. „House of Flamingo“ jedinstven je umjetnički kolektiv na ovim prostorima, stoga je potreba za prepoznavanjem njihova djelovanja u lokalnom kulturnom kontekstu još veća.

 

No, fotografije Ines Kotarac nadilaze puki dokumentarizam. Već iz naslova naslućujemo da je njen odnos prema subjektima ponešto prisniji, osobniji. Ines je, kako sama navodi, fotografirala članove i članice kolektiva od njegovih početaka, prvih nesigurnih koraka, gledajući ih kako iz nastupa u nastup rastu i sazrijevaju, kako se, na koncu, pretvaraju u zvijezde.

 

S obzirom na to da nije bila toliko fotografkinja koja neutralnim okom bilježi ono što vidi koliko neizravna sudionica događanja, njezine fotografije sadrže dodatnu dimenziju: za nju ti subjekti nisu samo drag queenovi, već i prijatelji. Fotografije uvelike prizivaju Nan Goldin i njezine portrete ljudi koje je nazivala „svojim plemenom“, te bilježe fantastične transformacije Colinde Evangeliste, Roxanne, Spazam Orgazam, Entity, Le Filip, Galaxy Dive, Pearl, Dekadence i ‘mastermindova’ Marina i Ivana.

 

Na izložbi možemo vidjeti nekoliko vrsta fotografija: neke su s nastupa, neke iz backstagea, a neke su nastale – pomalo neuobičajeno za ovu temu – na danjem svjetlu (na Savskom nasipu ili Zagreb Prideu). Neke su u boji, a neke crno-bijele – ove potonje djeluju osobito meko, prigušeno, gotovo komorno, što predstavlja zanimljivu suprotnost slici koju tipično vezujemo uz drag nastupe: eksplozivni, dramatični, pretjerani.

 

Posebno su upečatljive upravo fotografije iz backstagea jer na njima drag nije shvaćen (samo) kao finalna izvedba, spektakl i savršeno sređeni lik kojeg izvođač utjelovljuje, već i kao mukotrpan proces transformacije, osmišljavanje lika, postajanja tim likom, nanošenje šminke, oblačenje kostima. Fotografije nam omogućuju pogled iza kulisa, u prostor intimnosti koji ovi izvođači i njihove suradnice i suradnici dijele dok se pripremaju za nastup ili planiraju nove točke.

 

Kada se govori o dragu, često se ističe aspekt parodije i subverzivnosti. Poznato je tumačenje Judith Butler koja smatra da ismijavanjem normativnih kulturnih izričaja i izvedbi drag pruža otpor strukturama moći koje reguliraju naše identitete i živote. Međutim, fotografije Ines Kotarac pokazuju da je „House of Flamingo“ istovremeno parodija – ženskost dovedena do krajnjih granica, zastrašujuća, suluda, gotovo čudovišna – ali i posveta: svi likovi izgrađeni su pomno, s ljubavlju. Vidjevši „masku“ ali i nazrevši ispod nje, zahvaljujući ovim fotografijama uviđamo količinu predanosti, kreativnosti i entuzijazma izvođača, koji nam pokazuju da je identitet igra, ali ne i šala.

 

O autorici:

 

Ines Kotarac na svijet je izašla širom otvorenih očiju, u sumrak ranoga proljeća 1983. Njezino bezbrižno djetinjstvo u malom bosanskom gradu prekida rat zbog kojeg s obitelji bježi u Split. U školi je bila odlikašica, uvijek prema sebi stroža od bilo koga drugog. Kao strastvena čitačica završila je kroatistiku i komparativnu književnost u Zagrebu. Godinama je pisala članke u kulturnim rubrikama, a nakon toga je jedno vrijeme radila na izradi rječnika. Napunivši 30 godina okreće se analognoj fotografiji, te radi izložbe, drži radionice, objavljuje fotografske priče. Živjela u Zagrebu, Berlinu, Istanbulu, a trenutno nastanjena u Splitu.

https://www.facebook.com/events/833375643506244/

https://wherethelightwillfall.com/

 

Partneri na projektu:

 

Prostor rodne i medijske kulture K-zona je nevladina organizacija čiju aktivnu jezgru čine aktivisti/ce, umjetnice/i, teoretičarke/i, novinarke/i i mladi znanstvenici/e okupljeni oko istraživanja i promicanja različitih aspekata rodne ravnopravnosti.  Izložba je organizirana u sklopu aktivnosti Vox Feminae Platforme, projekta usmjerenog na širenje medijskog i otvaranje fizičkog prostora umjetnicama, teoretičarkama i aktivistkinjama odgovarajući na njihove potrebe nudeći im edukacije, otvarajući polja za suradnju, ojačavajući ih za prisutnost u javnom diskursu, upravljanjem vlastitom reprezentacijom, kvalitetom života i uvjeta stvaranja.

Udruga Flamingo osnovnana je s ciljem afirmacije i valorizacije suvremenih oblika queer umjetničkih izričaja u regionalnom kulturnom i javnom prostoru. Kroz produkciju umjetničkih događaja već pet godina rade na prezentaciji inovativnih struja queer kulture; a posredno kroz to na edukaciji, podršci i osnaživanju građanki i građana te na postizanju društvene vidljivosti rodno varijantnih identiteta i praksi. Trenutni je fokus udruge jačanje lokalne i regionalne drag izvedbene scene kroz platformu House of Flamingo (HoF) i DRAGram festival.

queerANarchive kolektiv je za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji djeluje od 2010. godine. U vrijeme normalizacije LGBT zajednice i retradicionalizacije društva bavi se partikularnostima queer kulture. Na međunarodnom nivou sudjelovao je u programima Queer Art Lab SpaceID Madrid (2013.). Activist in Residence u Baltic Art Center u  Visbyju (2014.) i međunarodnom projektu Young Queer Europe (2015.-2016.) te konferencijama Unstraight Museum Conference, Stockholm (2016.) i Organ vida, Zagreb (2017.).

Donatori:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Split, Grad Zagreb, Zaklada Kultura Nova, Nacionalna zaklada za ravoj civilnog društva

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.