Izložbe

Sve što nam je zajedničko

  1. aprila (srijeda) 2018. godine, u 20 sati u Muzeju savremene umjetnosti – Skoplje, otvara se međunarodna izložba „Sve što nam je zajedničko“.

Kustosi izložbe su Mira Gakina i Jovanka Popova.

Izložba propituje neizvijesnost u kontekstu različitih društvenih, političkih i kulturnih okruženja vezanih za ranjivost i egzistencijalnu nepredvidljivost. U uvjetima nestabilnosti, određene populacije i grupe pate, ili su u nepovoljnom položaju u svojim društvenim okolnostima, bivajući izloženi fizičkim i simboličnim nasiljima koje pak rezultiraju u sukobima, tranzicijama, ograničenjima i zloupotrebama u radu, migracijama i egzodusima, rodnih nejednakosti i nepravde. Ukoliko nesigurnost predstavlja sve ono što mi dijelimo, ali i sve ono što nas razlikuje i što nas razdavaja od ostalih, možemo li istražiti prakse koje su usmjerene ka općem dobru ili kreirati zajedničku akciju? S tim u vezi, postavlja se pitanje o mogućnosti da ovi disperzirani nemirni subjektiviteti djeluju zajednički.

 

Izbor radova osamnaest umjetnika nas upoznaje sa djelima koji pružaju uvid u situacije različitih neizvjesnih i fragmentiranih historijskih konteksta, ukazujući na mogućnost da se isti uključe u sadašnjost, zahtjevajući od nas da se angažirano postavimo naspram sopstvenog znanja, iskustava i stavova. Problemi na koje se radovi odnose su tragični, oni predstavljaju stanje političke manipuliranosti, društvene malaksalosti i isključenosti, kulturne podređenosti i ovisnosti o nizu odlučujućih faktora koji svjedoče o svakodnevnom nemiru.

S tim u vezi, izložba podstiče svijest o općoj nesigurnosti, ali i motiviranu akciju. Izbor radova nas pozicionira po pitanjima kako razumjeti aktuelna stanja, omogućavajući nam promišljanje o načinima putem kojih će lične vizije, odgovornost i posvećenost postati društveni.

Učesnici/ce izložbe: Ana Adamović (Srbija), Maja Bajević (Bosna i Hercegovina), Žaneta Vangeli (Makedonija), Velimir Žernovski (Makedonija), Kristina Ivanoska (Makedonija), Slavica Janešlieva (Makedonija), Đorđe Jovanović (Makedonija), Šejla Kamerić (Bosna i Hercegovina), Alban Muja (Kosovo) Ahmet Ogut (Turska), Maria Papadimitriou (Grčka), Renata Poljak (Hrvatska), Anri Sala (Albanija / Francuska), Flaka Haliti (Kosovo), Ibro Hasanović (Bosna i Hercegovina) i Ištvan Huzjan (Slovenija), Jane Čalovski (Makedonija), Biljana Đurđević (Srbija).

Dizajn: Neda Firfova

Izložba je podržana od strane Ministarstva kulture Republike Makedonije, Eurolink osiguranje, Saint Gobain i Rigips, Stone Design, OPA fondacija, Tikkurila, Big Sound i Tikveš.

Specijalna zahvalnost: Filmskoj agenciji Republike Makedonije, Arheološki muzej, Fondacija Institut otvoreno društvo – Makedonija, Francuski kulturni centar u Skoplju, Dragan Hristov (Ludus).

 

Vizualna povijest hrvatske drag scene na fotografijama Ines Kotarac

Ines Kotarac, izložba „My queens“




U četvrtak, 26. listopada u zagrebačkoj galeriji Siva (Pierottijeva 11, AKC Medika) u 20 sati otvara se izložba “My Queens” autorice Ines Kotarac. Izložba donosi ciklus fotografija koji prati razvoj prvog i zasad jedinoga hrvatskog drag kolektiva House of Flamingo, od njihovih prvih nesigurnih koraka do zvijezda u koje su izrasle. Nakon otvorenja, izložba se može razgledati 27. i 28.10. od 18h do 21h; te 30.10. od 20h. Izložba se odvija u okviru DRAGram festivala, a njenu je izradu omogućila Vox Feminae Platforma.

 

U nastavku donosimo tekst iz kataloga izložbe naziva „Identitet – igra, ali ne i šala“, autorice Tihane Bertek.

 

Serija fotografija „My queens“ Ines Kotarac, posvećena queer umjetničkom kolektivu „House of Flamingo“ koji djeluje od 2013. godine, predstavlja svojevrsnu vizualnu povijest ovog kolektiva, ali i pokušaj bilježenja i slavljenja queer kulture i prakse draga koja je kroz povijest često bila svjesno potiskivana ili naprosto zaboravljena. „House of Flamingo“ jedinstven je umjetnički kolektiv na ovim prostorima, stoga je potreba za prepoznavanjem njihova djelovanja u lokalnom kulturnom kontekstu još veća.

 

No, fotografije Ines Kotarac nadilaze puki dokumentarizam. Već iz naslova naslućujemo da je njen odnos prema subjektima ponešto prisniji, osobniji. Ines je, kako sama navodi, fotografirala članove i članice kolektiva od njegovih početaka, prvih nesigurnih koraka, gledajući ih kako iz nastupa u nastup rastu i sazrijevaju, kako se, na koncu, pretvaraju u zvijezde.

 

S obzirom na to da nije bila toliko fotografkinja koja neutralnim okom bilježi ono što vidi koliko neizravna sudionica događanja, njezine fotografije sadrže dodatnu dimenziju: za nju ti subjekti nisu samo drag queenovi, već i prijatelji. Fotografije uvelike prizivaju Nan Goldin i njezine portrete ljudi koje je nazivala „svojim plemenom“, te bilježe fantastične transformacije Colinde Evangeliste, Roxanne, Spazam Orgazam, Entity, Le Filip, Galaxy Dive, Pearl, Dekadence i ‘mastermindova’ Marina i Ivana.

 

Na izložbi možemo vidjeti nekoliko vrsta fotografija: neke su s nastupa, neke iz backstagea, a neke su nastale – pomalo neuobičajeno za ovu temu – na danjem svjetlu (na Savskom nasipu ili Zagreb Prideu). Neke su u boji, a neke crno-bijele – ove potonje djeluju osobito meko, prigušeno, gotovo komorno, što predstavlja zanimljivu suprotnost slici koju tipično vezujemo uz drag nastupe: eksplozivni, dramatični, pretjerani.

 

Posebno su upečatljive upravo fotografije iz backstagea jer na njima drag nije shvaćen (samo) kao finalna izvedba, spektakl i savršeno sređeni lik kojeg izvođač utjelovljuje, već i kao mukotrpan proces transformacije, osmišljavanje lika, postajanja tim likom, nanošenje šminke, oblačenje kostima. Fotografije nam omogućuju pogled iza kulisa, u prostor intimnosti koji ovi izvođači i njihove suradnice i suradnici dijele dok se pripremaju za nastup ili planiraju nove točke.

 

Kada se govori o dragu, često se ističe aspekt parodije i subverzivnosti. Poznato je tumačenje Judith Butler koja smatra da ismijavanjem normativnih kulturnih izričaja i izvedbi drag pruža otpor strukturama moći koje reguliraju naše identitete i živote. Međutim, fotografije Ines Kotarac pokazuju da je „House of Flamingo“ istovremeno parodija – ženskost dovedena do krajnjih granica, zastrašujuća, suluda, gotovo čudovišna – ali i posveta: svi likovi izgrađeni su pomno, s ljubavlju. Vidjevši „masku“ ali i nazrevši ispod nje, zahvaljujući ovim fotografijama uviđamo količinu predanosti, kreativnosti i entuzijazma izvođača, koji nam pokazuju da je identitet igra, ali ne i šala.

 

O autorici:

 

Ines Kotarac na svijet je izašla širom otvorenih očiju, u sumrak ranoga proljeća 1983. Njezino bezbrižno djetinjstvo u malom bosanskom gradu prekida rat zbog kojeg s obitelji bježi u Split. U školi je bila odlikašica, uvijek prema sebi stroža od bilo koga drugog. Kao strastvena čitačica završila je kroatistiku i komparativnu književnost u Zagrebu. Godinama je pisala članke u kulturnim rubrikama, a nakon toga je jedno vrijeme radila na izradi rječnika. Napunivši 30 godina okreće se analognoj fotografiji, te radi izložbe, drži radionice, objavljuje fotografske priče. Živjela u Zagrebu, Berlinu, Istanbulu, a trenutno nastanjena u Splitu.

https://www.facebook.com/events/833375643506244/

https://wherethelightwillfall.com/

 

Partneri na projektu:

 

Prostor rodne i medijske kulture K-zona je nevladina organizacija čiju aktivnu jezgru čine aktivisti/ce, umjetnice/i, teoretičarke/i, novinarke/i i mladi znanstvenici/e okupljeni oko istraživanja i promicanja različitih aspekata rodne ravnopravnosti.  Izložba je organizirana u sklopu aktivnosti Vox Feminae Platforme, projekta usmjerenog na širenje medijskog i otvaranje fizičkog prostora umjetnicama, teoretičarkama i aktivistkinjama odgovarajući na njihove potrebe nudeći im edukacije, otvarajući polja za suradnju, ojačavajući ih za prisutnost u javnom diskursu, upravljanjem vlastitom reprezentacijom, kvalitetom života i uvjeta stvaranja.

 

Udruga Flamingo osnovnana je s ciljem afirmacije i valorizacije suvremenih oblika queer umjetničkih izričaja u regionalnom kulturnom i javnom prostoru. Kroz produkciju umjetničkih događaja već pet godina rade na prezentaciji inovativnih struja queer kulture; a posredno kroz to na edukaciji, podršci i osnaživanju građanki i građana te na postizanju društvene vidljivosti rodno varijantnih identiteta i praksi. Trenutni je fokus udruge jačanje lokalne i regionalne drag izvedbene scene kroz platformu House of Flamingo (HoF) i DRAGram festival.

 

queerANarchive kolektiv je za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji djeluje od 2010. godine. U vrijeme normalizacije LGBT zajednice i retradicionalizacije društva bavi se partikularnostima queer kulture. Na međunarodnom nivou sudjelovao je u programima Queer Art Lab SpaceID Madrid (2013.). Activist in Residence u Baltic Art Center u  Visbyju (2014.) i međunarodnom projektu Young Queer Europe (2015.-2016.) te konferencijama Unstraight Museum Conference, Stockholm (2016.) i Organ vida, Zagreb (2017.).

Donatori:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Split, Grad Zagreb, Zaklada Kultura Nova, Nacionalna zaklada za ravoj civilnog društva

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *