Predstave

БЕОГРАДСКА ПРЕМИЈЕРА ПРЕДСТАВЕ 

“Крајпуташи – плава линија живота” 

у Народном позоришту у Београду

Ауторка фотографија је: Катарина Алемпијевић

ГЛАСОВИ ИЗ КАМЕНА КРАЈПУТАШA, ЧУВАРА СРПСКЕ БАШТИНЕ: ГЛАСОВИ ОНИХ КОЈИ СЕ НИСУ ВРАТИЛИ КУЋИ

Изведба представе “КРАЈПУТАШИ- ПЛАВА ЛИНИЈА ЖИВОТА” по књизи Бранка В. Радичевића и у драматизацији Љубивоја Тадића, а у режији Ружице Ање Тадић, одржаће се први пут за београдску публику у понедељак, 4.12.2023. у 20:30 часова на сцени Раша Плаовић Народног позоришта у Београду.

ПОСТЕР.jpg

Крајпуташи су чувари српске баштине и наслеђаспоменици који сведоче о вековима српске историје и обухватају најважнија достигнућа народаНа јединствен начинпредставом КРАЈПУТАШИ – ПЛАВА ЛИНИЈА ЖИВОТА“ чувају се од заборава страдали преци којима се не зна где је гробКрајпуташ је сведочанство о вери у постојање душе, спомен постављан поред пута не би ли душа покојника нашла свој пут. У представи су коришћене песме Бранка В. Радичевића из дела ”Плава линија живота” и документарна грађа – епитафи уклесани на крајпуташе у раздобљу од 1804-1918. године.   

Крајпуташе тумаче Марта МикићЈелена Тјапкин и Љубивоје Тадић, уз маестра перкусионисту Александра Алемпијевића.

Драматизација Љубивоје Тадић

Режија Ружица Ања Тадић

Представа је настала у продукцији Чачанске родне, Града Чачка и библиотеке Владислав Петковић Дис.

Продаја карата је на благајни Народног позоришта у Београду или путем сајта: https://www.narodnopozoriste.rs/sr/ulaznice

СКЦ четвртак, 23. новембар: СВЕТОЗАР ТРЕЋИ, позоришна представа

четвртак, 23. новембар у 19.00 велика сала

позоришна представа

СВЕТОЗАР ТРЕЋИ

игра: Иван ПерковићSVETOZAR СКЦ .jpg

„Светозар трећи“ Ивана Перковића је комична монодрама која шаље озбиљне поруке публици о томе како у овом брзом времену сачувати душу, и љубав, али и српски језик. Добри старац Светозар, од 80-ак година пореклом из Шумадије, припрема себи самом сандук како би својој породици олакшао свој сопствени одлазак и препричава нам, специфичном мелодијом која данас изумире, причу о томе како је једном, замало, умро. Један од оних људи који одлазе, знак времена које заувек нестаје.

Представа је до сада имала 193 извођења, а глумац Иван Перковић добитник је Златне колајне  „Маја Димитријевић“, главне награде 44. Фестивала монодраме и пантомиме Београд, најстаријег и највећег фестивала те форме на Балкану. Такође, представа је проглашена за најбољу монодрама 24. МЕФЕММ-а. у Сарајеву.Улаз слободан!

Добро дошли!

Kralja Milana 48
11000 Beograd

Predstavom “Repertorio No.2” brazilskih autora Davija Pontesa i Valasa Fereire zatvoren glavni program 16. Kondenza

Foto: Vladimir Opsenica

Sedmog dana 16. Kondenza – Festivala savremenog plesa i performansa, u petak 3. novembra u Bitef Teatru, glavni program je zatvoren predstavom “Repertorio No.2” dvojice mladih autora iz Rija de Žaneria, Davija Pontesa i Valasa Fereire. Ovaj koreografski eksperiment koncipira ples kao praksu samoodbrane kroz analizu devijantnih, transgresivnih i neformalnih tehnika. Pontes i Fereira formulišu svoj rad oko pojmova pobunjenih tela i njihovih načina pružanja otpora. Njihov boravak u Beogradu rezultat je nove saradnje Stanice i brazilskih plesnih umetnika, kao i podrške Ambasade Brazila u Beogradu.

„Rad na predstavi smo započeli na državnom univerzitetu u Rio de Žaneiru 2018. godine, u atmosferi nesigurnosti zbog Bolsonarove vladavine. Imali smo pitanje na koje i danas nastavljamo da odgovaramo: kako stvarati koreografiju samoodbrane? Ovom pitanju se stalno vraćamo, svaki put kad je mlada crna osoba ubijena u Brazilu, SAD-u ili na toliko drugih mesta. Možda nikada nećemo prestati da postavljamo to pitanje”, istakao je koautor predstave Davi Pontes.

U Bitef Art Kafeu istog dana održan je razgovor ”Nekada davno u plesnoj biblioteci: poetika i kontekst između Srbije i Brazila” na kome su učestvovali specijalni gosti festivala, Neto Mašado i Žorži Alenkar. Njih dvojica su su 2017. godine proveli tri meseca u umetničkoj rezidenciji StationOne Stanice Servisa za savremeni ples u Beogradu radeći na projektu „Plesna biblioteka” i otvarajući pitanja: kako napraviti koreografsku situaciju koja obuhvata različite narative, tela, glasove, pokrete i postojanja? kako prevazići granice “zvanične istorije” i zajednički proizvesti znanje? Od tad prepoznaju bliskost srpske i brazilske plesne scene, a taj uvid i danas prožima njihov rad.

Poslednjeg festivalskog dana, u subotu 4. novembra od 17:30 u Muzeju afričke umetnosti, biće predstavljen multidisciplinarni projekat “Arus Femia” umetnice Zie Soares, iz koga nastaju predstava, niz konferencija, kratki igrani film, kratki dokumentarac i digitalna animirana knjiga.

Ovaj projekat potiče iz nasleđa žena Zapadne Afrike, posebno žena iz Gvineje Bisao, koje su pre 400 godina, idući ka američkom kontinentu na robovlasničkim brodovima, izumele strategiju preživljavanja: sakrivanje crnih pirinčanih zrna u svoje ispletene kose. U diskusiji pod nazivom “Uloga žena u ruralnim predelima u očuvanju genetskog, botaničkog, ljudskog i kulturnog nasleđa” učestovaće Zia Soares – rediteljka i glumica iz Lisabona; Adenike Oladosu – ekofeministkinja, aktivistkinja za klimatsku pravdu iz Nigerije; Saša Petrović – aktivista za klimatsku pravdu koji istražuje polje agroekologije i moderator razgovora, Predrag Momčilović. Ovaj program podržava projekat apap Feminist Futures i program Kultura za demokratiju – Švajcarska agencija za razvoj i Hartefakt.

Tokom festivala publika je upoznala i novu generaciju učesnika programa “Critical Practice (Made in Yugoslavia)”, namenjenog osnaživanju diskurzivnog promišljanja savremenih izvođačkih umetnosti i dosezanju savremenog plesa do što šire publike. Ove godine u petoj generaciji učesnika su Szymon Adamczak iz Poljske, Nefeli Gioti iz Grčke, Elen Rose Light iz SAD, Ana Popović iz Srbije, Myrto Sarma iz Grčke i Micha Tsouloukidse iz Nemačke koji su moderirali razgovore sa umetnicima i publikom nakon svake predstave i svojim kritičkim zapisima o temama i programima festivala doprineli njegovom sadržaju, ali i boljoj komunikaciji prema publici. Na ovakav način Kondenz godinama neguje kritički dijalog unutar festivala, ali i publiku koja je radoznala, slobodna i koja se uvek vraća.

Predstave „Necropolis“ i “Želja da se napravi čvrsta istorija završiće se neuspehom” odigrane na 16. Kondenzu

Foto: Luka Knežević Strika

Šestog dana 16. Kondenza – Festivala savremenog plesa i performansa, u četvrtak 2. novembra, program je otvoren predstavom „Necropolis“ u Centru za kulturnu dekontaminaciju, dok je u Bitef Teatru izvedena predstava “Želja da se napravi čvrsta istorija završiće se neuspehom” Igora Koruge.

U delu „Necropolis“ koreograf i performer Arkadi Zaides iz Brisela istražuje i dovodi u pitanje forenzičke procedure i odsustvo informacija vezanih za raspadajuća tela nepriznatih i neidentifikovanih žrtava – migranata i izbeglica koji su izgubili živote pokušavajući da uđu na teritoriju Evrope. “Necropolis” je zamišljen kao rastuće virtuelno skladište, arhiv, mapa i nevidljivi horizont koji spaja mitologije, istorije, geografije i anatomije onih koji su ušli u nekropolis. Predstava je i njegov doprinos aktivističkim borbama da se pomogne porodicama nastradalih migranata i mapiraju njihovi grobovi širom Evrope, a nastala je u saradnji sa našim Igorom Dobričićem kao autorom teksta.

„Sva tri moja poslednja projekta proširuju uobičajeni vremenski okvir stvaranja u okviru savremenog performansa. Ali ovde je značajno to što je Necropolis deo šire potrage. Pridružuje se znatno većem političkom i socijalnom kontekstu. I po prvi put, iz moje tačke gledišta, zaista ima smisla njegovo izvođenje ne samo jer to želimo kao performeri, već zato što u prikupljenim informacijama postoji nešto što ima političku svrhu“, istakao je Arkadi Zaides.

„U konvencionalnim okolnostima bavite se istraživanjem kako biste producirali delo. Međutim ovde produkcija postoji da bi podržala istraživanje, što je neobično. Do te neophodnosti smo došli zbog same teme, jer napraviti umetničko, pozorišno delo o tragičnoj smrti toliko velikog broja ljudi, uvek je na ivici etički problematičnog i teško je opravdati ga u kontekstu frivolne kulture performansa. Ne postoji baš puno direktnih pokušaja da se smrt iskoristi kao tema. Možete je staviti u neku drugu vrstu narativa ili konteksta, ali ovaj performans je baš o smrti. A napraviti performans o tome bez kreiranja platforme koja ga okružuje, koja daje razlog zašto ga pravimo, dramaturški i etički ne bi imalo smisla“, istakao je dramaturg i autor teksta Igor Dobričić.

Iste večeri u Bitef Teatru odigrana je predstava “Želja da se napravi čvrsta istorija završiće se neuspehom” Igora Koruge u produkciji Stanice Servisa za suvremeni ples i mreže Dance On, Pass On, Dream On. Polazna želja u kreiranju ove plesne predstave bila je pitanje: na koji način arhiviranje plesne umetnosti može biti umetnička praksa? Autorovo istraživanje ove želje odvija se kroz transgeneracijsku kreativnu razmenu sa šest koreografa/reditelja/plesača/izvođača lokalne nezavisne plesne scene: Nelom Antonović, Anđelijom Todorović, Jelenom Jović, Tatjanom Pajović, Borisom Čakširanom, i Sanjom Krsmanović Tasić.

Igor Koruga je o značenju naziva predstave rekao: „Istoriju nismo tretirali kao ravnu liniju činjenica i događaja, već kao životan proces koji se razvija kroz dublju polemiku sa različitim tačkama gledišta o određenim istorijskim događajima i praksama. Ako tako životnoj, fleksibilnoj i krhkoj ideji istorije pristupimo kao da treba da bude čvrsta, takav pokušaj će se završiti neuspehom. Kada govorimo o lokalnoj istoriji plesa i arhiviranja, nailazili smo na činjenice, dokumente, fotografije i video snimke, razasute po raznim budžacima i ćoškovima zvaničnih institucija i u privatnim arhivama umetnika, ali za nas je bilo najvrednije ono što smo pronašli kroz oralnu istoriju. Kroz sećanja tela, osećanja, i iskustva samih nosilaca te plesne istorije – umetnika. I onda, opet, ta istorija ne može biti čvrsta. Ideja konvencionalnog arhiviranja je podložna preispitivanju“.

U petak 3. novembra, u 20h u Bitef Teatru biće odigrana poslednja predstava u glavnom festivalskom programu –  “Repertorio No.2” dvojice mladih autora iz Rija de Žaneria, Davija Pontesa i Valasa Fereire. To je koreografski eksperiment koji koncipira ples kao praksu samoodbrane kroz analizu devijantnih, transgresivnih i neformalnih tehnika. Pontes i Fereira formulišu ovaj rad oko pojmova pobunjenih tela i njihovih načina pružanja otpora. Njihov boravak u Beogradu rezultat je nove saradnje Stanice i brazilskih plesnih umetnika, kao i podrške Ambasade Brazila u Beogradu.

Za 17:30 u Bitef Art Kafeu, zakazan je razgovor ”Nekada davno u plesnoj biblioteci: poetika i kontekst između Srbije i Brazila” na kome će učestvovati specijalni gosti festivala, Neto Machado i Jorge Alencar. Njih dvojica su su 2017. godine proveli tri meseca u umetničkoj rezidenciji StationOne Stanice Servisa za savremeni ples u Beogradu radeći na projektu „Plesna biblioteka” i otvarajući pitanja: kako napraviti koreografsku situaciju koja obuhvata različite narative, tela, glasove, pokrete i postojanja? kako prevazići granice “zvanične istorije” i zajednički proizvesti znanje? Od tad prepoznaju bliskost srpske i brazilske plesne scene, a taj uvid i danas prožima njihov rad.

Festival Kondenz se ove godine održava od 28. oktobra do 4. novembra na više lokacija u Beogradu pod sloganom „Feminističke budućnosti“. Tokom festivala na programu je ukupno osam predstava, uz veliki broj diskusija, predavanja i radionica, grupisanih u program Feministička škola. 

Predstava „Hiljadu i druga noć“ premijerno izvedena na 16. Kondenzu

Četvrtog dana 16. Kondenza – Festivala savremenog plesa i performansa, u utorak 31. oktobra u Galeriji Artget Kulturnog centra Beograda, premijerno je izvedena predstava “Hiljadu i druga noć” kolektiva NEUT. Na ovom performans-putovanju, mladi plesni kolektiv NEUT iz Beograda istraživao je forme i sredstva koja su u vezi s temama samog dela, sa različitim fokusima na tekst, ples, muziku, video i veštačku inteligenciju.

Jana Milenković, jedna od članica i članova autorskog tima, u razgovoru s publikom nakon predstave osvrnula se na čet između čoveka i veštačke inteligencije, koji je bio deo i samog izvođenja: „U trenutku kada smo počeli da pišemo projekat, kao deo metodologije u radu uključili smo ChatGPT. Bilo nam je veoma interesantno da iskoristimo tu platformu za tekst, kao savremenog pripovedača, kao što je bila i Šeherezada“.

Kamerni ansambl MONK učestvovao je u događaju izvođenjem transkripicije dela “Šeherezada” Rimskog-Korsakova, originalno pisanog za simfonijski orkestar, čime je nadgrađen princip pripovedanja koji prožima čitav događaj.

Odnosi prostornih i vremenskih konteksta, bili oni u harmoniji ili sukobu, tokom rada isticali su se u prvi plan interesovanja umetnika i odveli u potragu za alternativnim načinima funkcionisanja – unutar društva, male umetničke grupe ili pojedinca samog.

U magacinu je istog dana na programu bila radionica “Koreografije slatkosti-nasilja” Zrinke Užbinec. U dvosatnoj razmeni, Zrinka je predstavila segmente koreografske i feminističke prakse, te teorijskog istraživanja o povezanosti slatkosti i nasilja koje provodi unutar doktorata na Univerzitetu Coventry (Velika Britanija). Temelj istraživanja je koreografija i njena sposobnost razotkrivanja dvosmislenih, nestabilnih i nebinarnih spojeva.

Predstava „Necropolis“ , prvobitno najavljena za sredu 1. novembra, zbog tehničkih razloga će biti odigrana u izmenjenom terminu – u četvrtak 2. novembra, u 17 časova u Centru za kulturnu dekontaminaciju. U ovom delu koreograf i performer Arkadi Zaides iz Brisela istražuje i dovodi u pitanje forenzičke procedure i odsustvo informacija vezanih za raspadajuća tela nepriznatih i neidentifikovanih žrtava – migranata i izbeglica koji su izgubili živote pokušavajući da uđu na teritoriju Evrope. “Necropolis” je zamišljen kao rastuće virtuelno skladište, arhiv, mapa i nevidljivi horizont koji spaja mitologije, istorije, geografije i anatomije onih koji su ušli u nekropolis. Predstava je i njegov doprinos aktivističkim borbama da se pomogne porodicama nastradalih migranata i mapiraju njihovi grobovi širom Evrope, a nastala je u saradnji sa našim Igorom Dobričićem kao autorom teksta.

U četrtak 2. novembra, u 20 časova u Bitef Teatru, na festivalskom repertoaru je i predstava “Želja da se napravi čvrsta istorija završiće se neuspehom” Igora Koruge. Polazna želja u kreiranju ove plesne predstave jeste pitanje: na koji način arhiviranje plesne umetnosti može biti umetnička praksa? Autorovo istraživanje ove želje odvija se kroz transgeneracijsku kreativnu razmenu sa šest koreografa/reditelja/plesača/izvođača lokalne nezavisne plesne scene: Nelom Antonović, Anđelijom Todorović, Jelenom Jović, Tatjanom Pajović, Borisom Čakširanom, i Sanjom Krsmanović Tasić.

Festival Kondenz se ove godine održava od 28. oktobra do 4. novembra na više lokacija u Beogradu pod sloganom „Feminističke budućnosti“. Tokom festivala na programu je ukupno osam predstava, uz veliki broj diskusija, predavanja i radionica, grupisanih u program Feministička škola.  

Predstava “Omni Tóxica” Paule Chaves Bonille izvedena na 16. Kondenzu – Festivalu savremenog plesa i performansa

Foto: Luka Knežević Strika i Vladimir Opsenica

Trećeg dana 16. Kondenza – Festivala savremenog plesa i performansa, u ponedeljak 30. oktobra u Centru za kulturnu dekontaminaciju, izvedena je predstava “Omni Tóxica” Paule Chaves Bonille iz Kolumbije, nastanjene u Amsterdamu. Ova autorka, poznata i kao La ChicaScratch, je koreografkinja, performerka i aktivistkinja u brojnim lokalnim inicijativama u Amsterdamu. U ovom radu stvara distopijsku laboratoriju u kojoj se odvija novinarski i forenzički izvedbeni ritual o istoriji biljke koke i njenoj zloupotrebi od strane „belog“ čoveka.

“Dok sam istraživala 2019. godine, moja dugogodišnja saradnica Natalia Chaves Lopez – etnoistoričarka, prijateljica i drugarica – podelila je sa mnom nekoliko dekolonijalnih mitova koje je istraživala. Posebno me je pogodio mit o koki, priča u kojoj Kjanachuyma, drevna proročica naroda Inka, predviđa izum kokaina kao poroka koji će dovesti do ludila i idiotizma kod belih ljudi sa Zapada”, navela je Paula Chaves Bonilla.

“Jedna od glavnih stvari koje naše istraživanje i izvođenje tvrde jeste da koka nije kokain. Biljka koka se koristi hiljadama godina od strane mnogih domorodačkih zajednica u Andima. Ima neverovatna duhovna, lekovita i kulturna svojstva koja su zamagljena proizvodnjom kokaina, ratom protiv droga i romantičarima narko kulture u mejnstrim TV serijama”, dodala je autorka.

U Magacinu je istog dana održana radionica “Systering – Practicing Feminist Governance”, posvećena prezentaciji knjige “Systering”, zajedničkog rada učesnika četvrtog ciklusa programa “Critical Practice (Made in Yu)”, programa mreža Nomad Dance Academy i apap – Feminist Futures. Ova knjiga nudi feminističke pristupe pitanjima rada u svetu savremenog plesa kroz brigu, nežnost, sestrinske odnose i pažljivo slušanje. Dvoje od šest autora vodili su interaktivne diskusije i kolektivno maštanje o tome šta sve “systering” može da bude.

Četvrtog dana festivala, 31. oktobra, na repertoaru je predstava “Hiljadu i druga noć” kolektiva NEUT, koja će biti izvedena u galeriji ArtGet Kulturnog centra Beograda u 20 časova. Na ovom performans-putovanju, mladi plesni kolektiv NEUT iz Beograda istražuje forme i sredstva koja su u vezi s temama samog dela, sa različitim fokusima na tekst, ples, muziku, video i veštačku inteligenciju. Kamerni ansambl MONK učestvuje u događaju izvođenjem transkripicije dela “Šeherezada” Rimskog-Korsakova, originalno pisanog za simfonijski orkestar, čime se nadgrađuje princip pripovedanja koji prožima čitav događaj.

Od 12h do 14h u Magacinu na programu je radionica “Koreografije slatkosti-nasilja” Zrinke Užbine. U dvosatnoj razmeni, Zrinka će predstaviti segmente koreografske i feminističke prakse, te teorijskog istraživanja o povezanosti slatkosti i nasilja koje provodi unutar doktorata na Univerzitetu Coventry (Velika Britanija). Temelj istraživanja je koreografija i njena sposobnost razotkrivanja dvosmislenih, nestabilnih i nebinarnih spojeva.

Festival Kondenz se ove godine održava od 28. oktobra do 4. novembra na više lokacija u Beogradu pod sloganom „Feminističke budućnosti“. Tokom festivala na programu je ukupno osam predstava, uz veliki broj diskusija, predavanja i radionica, grupisanih u program Feministička škola.  

Predstava „Es un no parar“ u fokusu drugog dana 16. Kondenza

Foto: Luka Knežević Strika

Drugog dana 16. Kondenza – Festivala savremenog plesa i performansa, u nedelju 29. oktobra u Malom pozorištu „Duško Radović“ izvedena je predstava „Es un no parar“. U ovom delu autor Darío Barreto Damas i plesačica Zrinka Užbinec koriste repeticiju i ritam kao generatore kako bi plesali ples koji ostvaruje sopstveni potencijal fenomena u stalnoj promeni, i koji koegzistira sa drugim formama, ne potčinjavajući se ni jednoj od njih.

Darío Barreto Damas je o ovom delu rekao: „Predstava je kreirana sa specifičnim razumevanjem plesa i pita se na koji način možemo razumeti ples kao autonomnu formu, iako koegzistira sa različitim faktorima poput muzike i prostora. Pokušavamo da kreiramo prostor gde bi ples bio na vrhu hijerarhije. Naslov koji u prevodu znači non-stop, referiše na to što se u suštini konstantno pokrećemo, i našu pažnju konstantno postavljamo u prostor promena i transformacije. Čak i kada stajemo, zapravo nikada ne stanemo“.

U Magacinu je, ranije u toku dana, održano predavanje Nebojše Milikića „Kretanje u vreme statusa quo”. U fokusu ovog predavanja su problematizovani hegemonija status quo režima koja je činio da ideja drugačijeg sveta deluje u najmanju ruku čudno, lako sistematski potisnuta i ignorisana, ili čak razarajuća, podložna rutinskoj demonizaciji i proganjanju. Ali, ratom Izralena i Palestine, taj je status prekinug i otvorila se ideja za drugačije delanje u globalnom svetu. Ideje o drugačijem, univerzalno pravednom i humanom svetu se otvaraju, a umetnost dobija mogućnost da interveniše.

Trećeg dana festivala, u ponedeljak 30. oktobra, u 21h u Centru za kulturnu dekontaminaciju biće izvedena predstava “Omni Tóxica” Paule Chaves Bonille iz Kolumbije, nastanjena u Amsterdamu.  Ova autorka, poznata i kao La ChicaScratch, je koreografkinja, performerka i aktivistkinja u brojnim lokalnim inicijativama u Amsterdamu. U ovom radu stvara distopijsku laboratoriju u kojoj se odvija novinarski i forenzički izvedbeni ritual o istoriji biljke koke i njenoj zloupotrebi od strane „belog“ čoveka.

Od 17h do 20h u Magacinu, na programu je radionica “Systering – Practicing Feminist Governance”. Radionica će biti posvećena prezentaciji knjige “Systering”, zajedničkog rada učesnika četvrtog ciklusa programa “Critical Practice (Made in Yu)”, programa mreža Nomad Dance Academy i apap – Feminist Futures. Ova knjiga nudi feminističke pristupe pitanjima rada u svetu savremenog plesa kroz brigu, nežnost, sestrinske odnose i pažljivo slušanje. Dvoje od šest autora vodiće interaktivne diskusije i kolektivno maštanje o tome šta sve “systering” može da bude.

Festival Kondenz se ove godine održava od 27. oktobra do 4. novembra na više lokacija u Beogradu pod sloganom „Feminističke budućnosti“. Tokom festivala na programu je ukupno osam predstava, uz veliki broj diskusija, predavanja i radionica, grupisanih u program Feministička škola. 

Osam predstava na 16. Kondenzu – Festivalu savremenog plesa i performansa

Na 16. izdanju Kondenza – Festivala savremenog plesa i performansa koji se, pod sloganom „Feminističke budućnosti“, od 27. oktobra do 4. novembra održava u Beogradu u organizaciji Stanice Servisa za savremeni ples, biće odigrano osam predstava i performansa.

Ovaj festival će pokušati da, kroz rad gostiju koji dolaze sa različitih kontinenata i iz sredina koje su snažno obeležene posledicama imperijalističke i kolonijalne prošlosti, ispita forme neokolonijalizma koje oblikuju društva u kojima i danas živimo. Kroz različite umetničke i istraživačke forme i teme pogledaćemo u izazove sadašnjice koja još uvek pruža mogućnost za bolju, feminističku budućnost.

Marijana Cvetković suosnivačica Stanice Servisa za savremeni ples i festivala Kondenz, povodom ovogodišnjeg festivalskog izdanja je rekla: „Ovaj festival radili smo u saradnji sa dva sestrinska festivala savremenog plesa, Plesnim festivalom Rejkjavik sa Islanda i festivalom Meteor iz Bergena u Norveškoj. Kroz dvogodišnju razmenu, zajednička putovanja, razgovore i zabrinutosti za svet koji se pred našim očima ruši pod silama kapitalističke surovosti, mapirali smo umetničke odgovore na fenomene koje danas prepoznajemo kao forme neokolonijalizma u našim različitim, ipak perifernim evropskim društvima: od ekstrakcije prirodnih resursa (minerala, nafte, gasa…), preko uništenja lokalne poljoprivrede i proizvodnje hrane, rasprodaje vodenih izvorišta i vodotokova, do kulturnog kolonijalizma koji onemogućava prepoznavanje izvorišta savremenih društvenih problema i sukoba. U vezi sa takvim uvidima, festival takođe skreće pažnju na naš prostor i region i na izuzetno važno stvaralaštvo u polju koreografije i plesa koje nastaje u okvirima naše mreže Nomad Dance Academy i naše inicijative (Non)Aligned Movements.“

U petak 27. oktobra u 17:30, performerka i rediteljka Paula Diogo iz Lisabona će predstaviti performans “Terra Nullius” u javnom prostoru, a mesto polaska biće na savskom šetalištu ispod Hercegovačke ulice. “Terra Nullius” je audio performans zasnovan na zvučnom tkanju koje prevazilazi geografski određene granice i stupa u dijalog sa svakom novom lokalnošću u kojoj se performans dešava. Time uvlači publiku u kolektivno iskustvo koje se, prateći predodređenu putanju, završava ponovnim susretom u Kulturnom centru Magacin i razgovorom umetnice i publike.

Narednog dana, u subotu 28. oktobra u 20 časova u Centru za kulturnu dekontaminaciju, na programu je predstava “I need a new body” Viktorije Ilioske. Ovaj rad mlade makedonske koreografkinje fokusira se na pojmove ispumpavanja, isisavanja, crpljenja i ekstrakcije koji povezuju način na koji ljudi iscrpljuju i sopstveno telo i prirodne resurse.

Predstava “Es un no parar” na programu je u Malom pozorištu “Duško Radović” u nedelju 29. oktobra u 20.30 časova. U ovom delu autor Darío Barreto Damas i plesačica Zrinka Užbinec koriste repeticiju i ritam kao generatore kako bi plesali ples koji ostvaruje sopstveni potencijal fenomena u stalnoj promeni i koji koegzistira sa drugim formama, ne potčinjavajući se ni jednoj od njih.

U ponedeljak 30. oktobra u Centru za kulturnu dekontaminaciju biće izvedena predstava “Omni Tóxica” Paule Chaves Bonille iz Kolumbije, nastanjena u Amsterdamu.  Ova autorka, poznata i kao La ChicaScratch, je koreografkinja, performerka i aktivistkinja u brojnim lokalnim inicijativama u Amsterdamu. U ovom radu stvara distopijsku laboratoriju u kojoj se odvija novinarski i forenzički izvedbeni ritual o istoriji biljke koke i njenoj zloupotrebi od strane „belog“ čoveka.

Predstava “Hiljadu i druga noć” kolektiva NEUT biće izvedena u utorak 31. oktobra u galeriji ArtGet Kulturnog centra Beograda u 20 časova. Na ovom performans-putovanju, mladi plesni kolektiv NEUT iz Beograda istražuje forme i sredstva koja su u vezi s temama samog dela, sa različitim fokusima na tekst, ples, muziku, video i veštačku inteligenciju. Kamerni ansambl MONK učestvuje u događaju izvođenjem transkripicije dela “Šeherezada” Rimskog-Korsakova, originalno pisanog za simfonijski orkestar, čime se nadgrađuje princip pripovedanja koji prožima čitav događaj.

U sredu 1. novembra u 20 časova, u Centru za kulturnu dekontaminaciju, koreograf i performer Arkadi Zaides iz Brisela izvešće predstavu “Necropolis”, koja istražuje i dovodi u pitanje forenzičke procedure i odsustvo informacija vezanih za raspadajuća tela nepriznatih i neidentifikovanih žrtava – migranata i izbeglica koji su izgubili živote pokušavajući da uđu na teritoriju Evrope. “Necropolis” je zamišljen kao rastuće virtuelno skladište, arhiv, mapa i nevidljivi horizont koji spaja mitologije, istorije, geografije i anatomije onih koji su ušli u nekropolis. Predstava je i njegov doprinos aktivističkim borbama da se pomogne porodicama nastradalih migranata i mapiraju njihovi grobovi širom Evrope, a nastala je u saradnji sa našim Igorom Dobričićem kao autorom teksta.

Predstava “Želja da se napravi čvrsta istorija završiće se neuspehom” Igora Koruge na programu je u četvrtak 2. novembra u 20 časova u Bitef Teatru. Polazna želja u kreiranju ove plesne predstave jeste pitanje: na koji način arhiviranje plesne umetnosti može biti umetnička praksa? Autorovo istraživanje ove želje odvija se kroz transgeneracijsku kreativnu razmenu sa šest koreografa/reditelja/plesača/izvođača lokalne nezavisne plesne scene: Nelom Antonović, Anđelijom Todorović, Jelenom Jović, Tatjanom Pajović, Borisom Čakširanom, i Sanjom Krsmanović Tasić.

U petak 3. novembra u 20h u Bitef Teatru, biće odigrana predstava “Repertorio No.2” dvojice mladih autora iz Rija de Žaneria, Davija Pontesa i Valasa Fereire. To je koreografski eksperiment koji koncipira ples kao praksu samoodbrane kroz analizu devijantnih, transgresivnih i neformalnih tehnika. Pontes i Fereira formulišu ovaj rad oko pojmova pobunjeniih tela i njihovih načina pružanja otpora. Njihov boravak u Beogradu rezultat je nove saradnje Stanice i brazilskih plesnih umetnika, kao i podrške Ambasade Brazila u Beogradu.

“Pradevojčica” najbolja predstava 30. Međunarodnog festivala pozorišta za decu Subotica

U petak, 22. septembra, svečanom ceremonijom zatvaranja i proglašenjem dobitnika nagrada u
Dečjem pozorištu Subotica, zatvoren je 30. Međunarodni festival pozorišta za decu Subotica.
Žiri u sastavu Amela Vučenović (Srbija) – predsednik žirija, Jelena Sitar (Slovenija) i Jaroslav
Antonjuk (Poljska), Gran Pri Festivala za najbolju predstavu u celini dodelio je predstavi
“Pradevojčica” u izvođenju Narodnog pozorišta “Toša Jovanović” iz Zrenjanina.
Amela Vučenović je u ime žirija pročitala obrazloženje, u kome se navodi da je “Pradevojčica“
dobila nagradu “za visoko estetično objedinjenje svih neophodnih parametara lutkarske
predstave, kako u dramaturškom, rediteljskom, likovnom i muzičkom kontekstu, tako i u
odličnoj igri glumačkog ansambla”. U ime ansambla Narodnog pozorišta “Toša Jovanović”,
nagradu je primila glavna glumica u predstavi, Una Beić.
Nagrada za najbolju režiju uručena je Jevgeniju Ibragimovu za predstavu “Noćna pesma” u
izvođenju pozorišta “Leteća krava” iz Estonije, “za uspešno nalaženje forme teatra u teatru s
aktivnim učešćem publike kao ravnopravnog partnera u predstavi”.
Nagrada za originalnost i fantaziju dodeljena je Jevgeniju Ibragimovu i Irini Marijapuu za
predstavu “Noćna pesma”. U obrazloženju žirija stoji: “raznovrsnost lutkarskih elemenata –
lutke, maske, svetlo, muzika … doneli su visoku estetičnost metafore i proizveli do sada neviđeni
prijem i utisak”.
Za najbolju originalnu muziku nagrađen je Nikola Jakimov, takođe za predstavu “Noćna pesma”.
Žiri je svoju odluku obrazložio rečima: “Muzika je bila u funkciji magične atmosfere,
nepretenciozno pomažući rediteljskoj zamisli u plasiranju materijala i celokupnom utisku koji je
proizvela na gledaoca”.
Nagradu za najbolju scenografiju i najbolje rešenje lutaka dobila je Irina Somborac za predstavu
“Pradevojčica” Narodnog pozorišta “Toša Jovanović” iz Zrenjanina, “za originalnu personifikaciju
svih likova u predstavi, dajući im vizualnost mitoloških bića i izvanrednom stilizacijom lutaka i
maski, motivisanom lokalnom arheološkom baštinom”.

Pet ravnopravnih nagrada za glumačko/animatorsko majstorstvo dodeljuju se: Ivici Lučiću za
ulogu dede u predstavi “Dedine priče” Dečjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka; Panesi
Mesaroš za ulogu veštice u predstavi “Paprika Janči i đavolji jezik” Lutkarskog pozorišta Harlekin
iz Mađarske; Žozeu Žilu, Sofiji Vinagre i Nataši Peira iz predstave “I tako dalje” u izvođenju
Teatra S.A. Marionetas – Teatro e Bonecos iz Portugala; Luciji Svobodovoj za ostvarenje u
predstavi “Žena-foka” pozorišta Anima-Act iz Slovačke; i ansamblu predstave “Petar i vuk”
Gradskog pozorišta “Baja Mare” iz Rumunije.
Žiri je dodelio i pet specijalnih nagrada: predstavi “Sedam gavranova” Dječijeg pozorišta
Republike Srpske u Banjaluci, za kolektivnu animaciju lutke Bogdane u sceni odlaska iz kuće;
predstavi “Paprika Janči i đavolji jezik” Lutkarskog pozorišta Harlekin iz Mađarske za najbolje
ostvaren kontakt s publikom; Maji Lučić za originalnu dramaturšku koncepciju predstave
“Dedine priče” u izvođenju Dječijeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka; predstavi
“Umetnost ratovanja” Dečjeg pozorišta instituta za blagostanje Kine, za izraženu fantaziju i
odlično izražavanje jezikom scenskog pokreta”; Ađašu Adamu i Dudašu Danielu za najbolji
scenski pokret, u predstavi “Iza brda, preko brega” u izvođenju Dečjeg pozorišta Subotica.
Mladi žiri 30. Međunarodnog festivala pozorišta za decu u sastavu: Milica Ličanin, Teodora
Marković, Dorijan Rastko Gladić, Petar Budinčević i Matija Iveljić, dodelio je nagradu za najbolju
predstavu ostvarenju “Sedam gavranova” u izvedbi Dječijeg pozorišta Republike Srpske.
U ime žirija, Milica Ličanin i Petar Budinčević su pročitali obrazloženje nagrade: “Odlična režija
koja je vodila kroz razumljivu priču, fantastični zvučni efekti i muzika doprineli su ovoj odluci.
Žiri posebno želi da pohvali uigranost trupe što je posebno došlo do izražaja prilikom animiranja
lutke sestre”.
Mladi žiri je takođe istakao predstavu “Priča o ljubavi jednog drveta” u izvedbi Play Aree teatra
iz Južne Koreje, “zbog jednostavne i veoma slikovite priče koju su nam ispričali, kao i mnoštva
zvučnih i vizuelnih elemenata kojima glumci animiraju i drže pažnju publike svih uzrasta.”
U petak je, na Sceni „Jadran” Narodnog pozorišta, odigrana poslednja predstava u
takmičarskom programu festivala, “Petar i Vuk” rumunskog pozorišta “Baja Mare”. Petar živi na
ivici šume sa svojim dedom koji mu ne dozvoljava ulazak u šumu iz straha od divljih životinja.
Umesto toga, on mu čita pregršt priča, među kojima je i priča o strašnome vuku. Jednoga dana,
Petar, Vrabac Munja, Patak i Mačak krenuli su u lov – bez tenka, puške ili topa – da uhvate
velikog, zlog vuka.

Reditelj Julian Bulansea je o predstavi rekao: “Iskoristili smo bajku za simfonijski orkestar
Sergeja Prokofjeva, kao i njegovu predivnu muziku. Sve to smo stavili u predstavu sa senkama, i
dodali smo tekst u stihovima”. Pozorište “Baja Mare” nije prvi put u Subotici. “Dolazili smo i
ranije sa drugim predstavama, i svaki put nam je bilo veoma interesantno da vidimo predstave
iz raznih delova sveta, poput recimo Kine. Veliko nam je zadovoljstvo što učestvujemo na
festivalu”, zaključio je Bulansea.
U glavnom programu odigrano je 13 predstava za decu iz celog sveta, po izboru selektora
festivala, profesora dr Zorana Đerića. Nagrade za životno delo „Mali princ”, za izuzetan doprinos
razvoju kulture i scenske umetnosti za decu, uručene su glumici i rediteljki Ameli Vučenović, i
Jeleni Sitar – lutkaru, pedagogu i publicisti. Treći ovogodišnji dobitnik nagrade “Mali princ” je
glumac i reditelj Bonjo Lungov.
Međunarodni forum za istraživanje pozorišne umetnosti za decu i mlade u Subotici od 18. do

  1. septembra okupio je teoretičare i pozorišne istraživače iz 14 zemalja. Bogat prateći program
    festivala činili su i brojne izložbe, radionice, promocije knjiga, filmovi i izvođački program na
    otvorenom.
    Realizaciju 30. Međunarodnog festivala pozorišta za decu Subotica podržali su Ministarstvo
    kulture Republike Srbije, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa
    verskim zajednicama AP Vojvodine, i Grad Subotica.