Drugi ciklus deset priča o Fejsbuku u vašem životu okončan je u “Snu“ Ivane Daković. Tako je, naime, odlučio tročlani ocjenjivački tim koga su činili:
– Zdravko Odorčić, iz Zagreba, dramski pisac, redatelj, romanopisac i pjesnik čiji životni put obilježavaju književnost, kulturni projekti i različite manifestacije. Autor je 12 drama, romana, mnogih zbirki poezije,prevođen na nekoliko stranih jezika, utemeljitelj i voditelj Književnog kluba Kultura snova i online radia,organizator festivala i dramaturg. Teško je predstaviti u nekoliko rečenica čovjeka takvog talenta , entuzijazma i humanizma. Dodat ćemo još da je bio osnivač prvog privatnog kazališta i televizije u Hrvatskoj, i da se predstava „Kod Julke“ , čiji je dramaturg, autor i redatelj trenutno izvodi na daskama mnogih scena u Hrvatskoj.
– Elmir Đoković, dipl.el.ing. publicista, stručni novinar, profesor matematike, kolumnista dnevnog lista „Dan“ iz Podgorice. Dugogodišnji je direktor Centra za integracije Podgorica. Suradnik i autor mnogih publikacija i feljtona iz oblasti historije, nauke i digitalne tehnike, te dnevnog lista na tu temu. Urednik je prvog crnogorskog LGBT magazina „Queria Montenegrina“. Također surađuje sa brojnim magazinima sa ex-yu prostora.
– Marko Galić, iz Novog Sada, student medicine, autor je mnogih proznih i poetskih tekstova objavljenih u e-časopisima i štampanim izdanjima, te u nekoliko međunarodnih antologija i zbornika . Prevođen na makedonski i njemački jezik. Član je grupe autora čija je knjiga ušla u uži izbor za nagradu grada Beograda. Dobitnik je tri nagrade Međunarodnog festivala poezije i proze /Scena svih kreativnih/. Trenutno radi na prvom samostalnom romanu „Ispovest fenomena“.
Dakle, priča „San“ Ivane Daković ocijenjena je najboljom u proteklom ciklusu na temu „Fejsbuk u vašem životu“, pa kao nagrada ovoj autorici slijedi prikaz njezinog književnog puta i objava jedne priče po vlastitom izboru.
Biografija
Ivana Daković je rođena 19. aprila 1998. godine u Trebinju, BiH. Učenica je drugog razreda JU Gimnazije „Slobodan Škerović“ u Podgorici. Njeni literarni radovi objavljeni su u godišnjem školskom časopisu „Znak“ za 2014. godinu. Osvojila je treću nagradu na foto-literarnom konkursu „Pričam ti priču o Podgorici“.
Ivana Daković: Gavran
Sunce lakim korakom zaranja u plavetnilo. Talasi se igraju, komešajući more. Slan miris obale uranja u moju kosu, koju mrsi povjetarac. Osjećam kako stopalima tonem u pijesak. Igram se sa zlatnim zrnima koja se lijepe za moje mokre šake. Tražim odgovor ili makar potvrdu.
Na tren zatvaram oči.
Smijem se, ne znajući čemu.
Oblake paraju crna krila gavrana. Podižem pogled. Osmjehujem se čak i ružnoj ptici, sve dok ponovo ne pogledam dolje.
Tonemo?
Sunce je već odavno sa druge strane horizonta. Harmoniju narušava graja prestravljenih putnika. Meku kožu mojih prstiju više ne mazi pijesak. Vazduh miriše na smrt.
Tonemo!
U prvim trenucima pribranosti analiziram situaciju. Jednačina je prosta: ljudi je previše, čamaca premalo. A brod se polako prelama na dva dijela.
Okrećem se oko sebe. Pomahnitale žene vrište, čvrsto držeći ruke svoje djece. Muškarci uskaču u čamce za spasavanje, ne propuštajući nikoga. A ko će im zamjeriti? Strah je zajednički. Jednako mrvi i njih, i mene.
Buka se naglo utišava. Sa palube odjekuju samo violine. Muzika, i glas u mojoj glavi. Zašto ništa ne radim? Zar nisam ja kapetan? Zar njihovi životi nisu moja odgovornost?
A i šta ću im ja, nesposobna da uradim bilo šta osim čekanja. Nesposobna da se nadam, da vjerujem, da se molim. Nesposobna da uništim gavrana u sebi.