Izdavač: PALADIN & KORPS
BEOGRAD
2015.
Autor prikaza: Živko Ivković

Rubber Soul Project sasvim slobodno možemo podvesti pod ono: verovali ili ne! Nakon godina uloženih u realizaciju i konačnu projekciju ovog naslova, cenjenom dvojcu Skrobonja-Ćirić (kao i ostalima iz ekipe) bezuslovno treba odati visoko priznanje za postignuto.
Cenim da ta nisu ni izostala, ali sve to je nedovoljno za ovde pruženo jer i mi, veliki zaljubljenici i poštovaoci Bitlsa imamo, dolazimo, do novih saznanja za koja smo bili kako-tako uskraćeni, mada sve kroz enigmu i zavrzlamu vezanu za izgubljeni song (Rubber Soul), i pokušaj ulaženja u trag istom, te odavanja priznanja Bitlsima za kreativni opus uz neospornu činjenicu i ulogu pomenute grupe u odrastanju i kreiranju ličnosti obojice!
Rubber Soul Project (po meni barem) zaslužuje mnogo, mnogo luksuznije izdanje, međutim uzevši u obzir vreme u kom živimo, to je i ovakvo kakvo jeste vredan poduhvat, te će zasigurno ostati u legat nadolazećim generacijama, ukoliko takve uopšte i dotiče ne samo ova priča. U tom su pored dva audio CD-albuma sa ukupno 32 stvari u maniru Bitlsa i film (Dinko Tucaković) sa snimanja audio zapisa tih, uz Skrobonjinu novelu Rubber Soul (Gumena duša) i Putovanje uz popis zaslužnih u realizaciji ovog. Producent na prvom CD-albumu jeste Dragan Ašanin, a na drugom je Igor Kordej.
Inspiracija je naravno nađena u muzici liverpulske četvorke, te tako i miriše ceo ovaj kreativni opus Skrobonje i Ćirića. I dalje ostaje veoma izražen problem vezan za nabavku ovog izdanja jer knjižare nude uglavnom naslove vezane za nacionaltradicionalizam, kulturu utemeljenu na učenju Srpske pravoslavne crkve, ratovima, četnicima i viđenju tih očima mladih nekompetentnih istoričara, a koji usput imaju prolaz na medijima, a što je, opet, katastrofalno pogubno.
Začuđuje i skroman box set Rubber Soul Project, barem kada su knjige u pitanju (font slova jedva da je pogodan za čitanje, i neoprostiva greška je to što barem napisano nije štampano u nekom za oči mnogo prihvatljivijem izdanju).
Na drugoj strani imate, kažem, štiva vezana za istoriju i tradiciju (kao da Bitlsi kod nas nemaju Tu), preluksuzirana, koja podležu jedino zaluđivanju mladih ako takva uopšte i stižu do njih. Ne sumnjam da je R.S.P. (autora i ekipe okupljene oko njih) ne mali dokaz o životnoj, forever, kako god opredeljenosti i zaljubljenosti u kreativni opus, medžik bus grupe Bitls. Sva ta enigma, zavrzlama oko izgubljenog Rubber Soul songa, pokušaj ulaženja u trag istoj, trud cele ekipe na realizaciji, ne bi smeli proći nezapaženo, ali naša zbilja je kulturu i progres u toj poodavno skrajnula, negde pohranila.
Za Skrobonju i Ćirića je sve krenulo od dana kada su se upoznali (1993) i razmenili svoja saznanja vezana za Bitlse, te su tako i došli do detalja vezanih za Gumenu dušu. Borhes inicijacija, Gumena duša inspiracija i tako se rodio ovaj nesvakidašnji i zbilja mnogovredan, izdvojiv projekat. Stvar Bitlsa koja to zapravo nije, ali bi po svemu mogla biti jer, više nego li pristojan broj numera iz nj. opusa vuče na okultno, pa tako i nedostajuća Rubber Soul kao udarna ili No.1 sa istoimenog ovde, dvostrukog CD albuma, može značiti samo jedno, ono intrigirajuće, uz, o čemu se tu zapravo radi, doznati pošto-poto! Deo vezan za podhipnotičko stanje Rastkovo i rekonstrukcija prosanjanog rezultira drim tietr melodijom koja se (kako to ovde već stoji)savršeno uklopila u Goranov tekst, da bi, evo, pola veka nakon objavljivanja LP albuma “Rubber Soul” (03.12.1965) na ovaj način ponovo zaintrigirala, vratila se u žižu interesovanja.
Usput, potpuno sam svestan značaja, veličine ali i respekta koji zavređuje ovaj projekat. E, sad, dobro je da su na tragu tog i realizaciji istog našla upravo njih dvojica jer bez njih niti bi “Gumena duša projekat” uspeo, niti bih imao to zadovoljstvo i privilegiju napisati sopstveno viđenje tog. Skrobonjina novela je spoznaja beznađa nakon saznanja o misterioznom nestanku nj.kćeri, razgovori sa policijskim inspektorima, prsten kao ključ svega, Pibodijeva smrt, sve čudnije od čudnijeg, nagnali su tako ovaj dvojac na istragu, opsežnu onu, British Museum!Drevna predanja i mitologija vezane za nastank Irske i sva ta snoviđenja donose nepročitanu vam zavrzlamu do sada, tako da i Rubber Soul dobija na značaju, u novom ruhu je, novom sjaju i to je taj magnetizam koji će nas nagnati na ponovno čitanje pojedinih delova pa tek potom potpuno kapiranje ove Skrobonjine novele. Drim nas tako dovodi i do teorije o Solzberi ravnici u kojoj je poražen Saman, a na tom mestu je sada Stounhendž hram, čije postojanje imamo zahvaliti Merlinu i čarobnici, a sve vezano za prsten divova!
Merlin se posvećuje očuvanju inkantacije, nekakve valjda opčinjenosti koja kroz vreme čini svoje te tako, na koncu dolazimo do raskrinkavanja, odgovora na zamumuljeno ovde, a što je jednako grupi preživelih sledbenika tog kulta, čiji članovi su gnevni na pop grupu koja je komponovala Rubber Soul! Song nedostajući na istoimenom lp albumu oko kog se digla neviđena spiritualna prašina, za koju krivicu snose autori Gumene duše! Eventualnim čitaocima ne preostaje ništa drugo do da se užive u Rubber Soul Projcet i tako donesu svoj neki sud, svoje mišljenje i zapažanje ovog vanserijskog projekta, ali i moguće poistovećivanje sa autorima nije isključeno, a sve iz razloga konačnog kapiranja, spoznavanja ili rekonstruisanja na sopstveni način. Naravno da u raspletu ove spiritualne priče stoji i to kako je Lenon došao na ideju o snimanju izostavljene Gumene duše, ali tu se javlja Mark Čepmen( čije ime najradije i ne bih napisao velikim slovima) koji po nalogu ubija istog i tako onemogućava realizaciju te ideje, pa onda sledi novi zaplet , veza između paleolitske kulture u Britaniji i naše Vinče! Na koncu( konaca) i ponuda da autori prekinu rad na sklapanju mozaika naslovljenog sa Gumena duša u zamenu za živote njihovih kćeri, ali, ni tu se ne izlazi na svetlo, zavrzlama je i dalje sveprisutna! Kulminacija je ipak ultmativni koncert u prostoru Stounhendža. I tako , u početku beše samo pesma!
Rubber Soul, spiritualna zavrzlama, ali nakon odslušanog, pročitanog i odgledanog ponekada uhvatim sebe u majnd preispitivanju, da li se sve ovo autorima zbilja dogodilo ili je sve ipak plod nj. mašte, onog spiritualnog koje su uostalom sam njih dvojica i bili u stanju osmisliti. Ako nas kroz spiritualno i prosanajno jedna novela može odvesti do jave, izjednačiti je sa tom, u onom konceptualnom smislu, onda je to svakako ova Skrobonjina te tako ne biste smeli ostati uskraćeni za jedno ovakvo zbilja kompleksno druženje sa Bitlsima i ekipom fanatika pomenute grupe uz Skrobonju i Ćirića (Miroslav Cvetković Cvele, Čeda Macura, Aleksandar Lokner, Đorđe Petrović, Dragan Ašanin, Nebojša Ignjatović, Igor Kordej, Damjan Dašić, Marko Ćalić i Saša Janković). Imena zbilja respektabilna i sasvim govore o značaju i složenosti ovog, kod nas jedinstvenog poduhvata.

U Šapcu, 14.02.2016. godine




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *