Jagoda Kljaić: Potpišite Deklaraciju o zajedničkom jeziku

Nedavno su na jednoj komercijalnoj televiziji u Hrvatskoj reporteri pitali, da li baš slučajno odabrane, građane na ulicama Zagreba znaju li prevesti sa hrvatskog na srpski jezik naziv: Tvornica umjetnog gnojiva. Muče se ispitanici, neko i počne dobro: Fabrika … ali nema televizija vremena za čekanje, skupe su njene sekunde. Bolje je i brže išlo prevođenje: Fabrika veštačkog đubriva na hrvatski, uglavnom, svi su razumeli o čemu se radi.
Velika se prašina podigla oko Deklaracije o zajedničkom jeziku, onome koji se nekada nazivao srpskohrvatski, pa srpski ili hrvatski, a danas nekako proizvoljno, više kao pridev od imena države nastale od nekad jedinstvene. Reč je o standardnom jeziku kojim se koriste stanovnici Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Veća grupa intelektualaca iz sve četiri države inicirala je utvrđivanje Deklaracije o zajedničkom jeziku čiji su prvi potpisnici njih 228. Dokumenat je službeno prihvaćen u Sarajevu 30. marta. I od tada ponuđen na potpisivanje svakom građaninu država koje imaju jedinstven jezik sa specifičnostima, rečima koje možda baš svaku ne razume komšija preko granice, ali shvata što sagovornik zbori. Kao da se, na primer u Hrvatskoj, savršeno razumeju Dalmatinac i Zagorac čiji su dijalekti istog, hrvatskog jezika puno različitiji od jezika kojim govore Hrvati i Crnogorci.
Cilj Deklaracije nije političke prirode, to naglašavaju svi članovi inicijative, nema govora o protežiranju ili stavljanju u prvi plan bilo čijeg jezika, o prevladavanju onih kojima se služi veći broj građana. Pokušaj je to da se ljudima koji govore istim jezikom kulturološki i sociološki olakša život. Da se ne osećaju neugodno kad pričaju o hlebu pred onima koji jedu isti kruh ili hljeb. Politika je odmah uplela svoje prste u pokušaju dokazivanja kako kruh, hljeb i hleb nisu jedno te isto, nego njihovo značenje zavisi od mesta i lokacije gde se jede.
Na takvo tumačenje treba odgovoriti potpisivanjem Deklaracije. Pored inicijatora, dokumenat je potpisalo skoro 7 000 ljudi (u trenutku pisanja ovog teksta), oko 2 000 ljudi dnevno stavlja svoj potpis ispod kratkog teksta o razlozima donošenja Deklaracije.
Sve je na sledećem linku: http://jezicinacionalizmi.com/deklaracija/
Budući da ne mogu potpisati Deklaraciju dva puta, potvrđujem njenu važnost i nužnost ovim tekstom pisanim na srpskom jeziku koji nije moj materinji jezik, sve u strahu da čitalac neće razumeti o čemu je ovde reč.