SAMIZDAT   

KRAGUJEVAC, 2021.

PRIKAZ: ŽIVKO  IVKOVIĆ

Nema tog SMAK fana koji ne zna za Mirka Glišića, tekstopisca, Kragujevčanina, koji je, po ovoj song zbirci napisao ukupno petnaest tih za pomenutu grupu, a po neponovljivoj Crnoj dami je zbirka i naslovljena.Naravno, opus Glišićev ovde sadrži poprilično napisanih tih, pa tako su tu i tekstovi za grupu Cveće Kepinu, Mošine Zlatne prste, grupu Vatra Zorana Brankovića, zatim za Borisa Arandjelovića, koji je uz Topića zasigurno najbolji rokenrol vokal na našim prostorima, potom za Sladjanu Milošević, Olivera Mandića itd.  U predgovoru dragog nam Duška Trifunovića stoji: ‘’Ima nešto što Mirko Glišić zna mnogo bolje i doživljava mukotrpnije od drugih pismenih ljudi koji pišu za javnost’’,  time je sve rečeno o njemu. Ostaje tako Glišić forever sa svojom stranicom u Yu Rocku, te je, nekako ova zbirka, jedva dočekana, štivo na koje se veoma dugo čekalo, pa, evo, pred nama je.  Ovom song zbirkom, Glišić se i  zvanično našao na  listi najznačajnijih rokenrol Kragujevčana, onih koji su overili svoju stranicu u ispisivanju lokalne i šire urbane scene (uz SmaK, Agatu, Vodeno kamenje, Vladimira Paunovića, grupu Džentri, Senke, Free Spirits, Cveće, pa i Sedmoricu mladih dobrim delom, Dalekih horizonata, Slobi Komincu, Zorana Ilića itd), te tako glavni grad Šumadije podigao na toj kulturnoj lestvici na jedan zavidan nivo. Ne treba takodje zaboraviti da je u ovom gradu 1963. (ako se ne varam) gostovao i proslavljeni italijanski pevač Rocco Granata, tada izuuzetno popularan zahvaljujući stvari Marina Marina, koja se vrtela ponajviše na razglasima cirkuskih putujućih trupa onog vremena i tako  nam se urezala! U delu pogovora ovde, vezanog za slovo o autoru stoji i da je karijeru tekstopisca ‘načeo’ saradnjom sa grupom SmaK, po kojoj postaje prepoznatljiv, te je, ime njegovo neraskidivo vezano za ovu grupu. Malo je poznato da se Mirko bavio i sviranjem (gitare) te je tako svoje najbolje songove uz gitaru i komponovao. I stvar ‘Amsterdam’ koju izvodi Sladjana Milošević je njegovo delo, a pomenuta se sa ovom proslavila, mada, kao i uvek, tekstopisac ostaje u zagradi ispod naziva numere, što bi rekli, u drugom planu je, i to je tako kako je, ali ovom zbirkom Glišić zauvek ostavlja taj pečat kao čovek iz grupacije najznačajnijih u nas, te mu, to, Lepeničko pravo, niko ne može osporiti ili oduzeti. Usput, autor najznačajnijeg urbanog šumadijskog rokenrol štiva ‘Vrele šezdesete’, Vladimir Vlada Paunović je potkraj pomenute napisao kako se ovde radi o prvom delu samo, te da će autor u vremenu ispred nastaviti rad na drugoj zbirci svojih. Naravno, držimo ga za reč jer u toj drugoj očekujemo smišljeno ispušteno za tu, drugu knjigu.

10.04.2022.