PRIKAZ-ŽIVKO IVKOVIĆ
Kamo sreće da je u Srbiji više književnih posvećenika poput Miljana Ristića Nitogenca ili Zorana Ilića Zi Webmana,beogradskog Kragujevčanina mada, ruku na srce, oglase se povremeno i potpuno nepoznati likovi sa vanserijskim naslovima, no, ostaju takvi uspavani na lovorikama tog startnog, uspavljujućeg ….. Ristić je poodavno ukapirao da smo svi deo experimenta, te da toga uopšte i nismo svesni iz razloga večite jurnjave za kintom i karijerom……Nadahnuće svakodnevicom iz koje crpi ideje je neupitno, ne libeći se pri tom pisati o ovome i onome , no, uvek i potpuno iskren, do srži što bi rekli, usput svestan činjenice da se mnogima neće svideti teme koje načinje i raskrinkava dajući im zasluženo mesto u svojim naslovima. Exxxperiment obogaćen sa tri xxx vitaminskom rečcom je praktično nastavak one prethodne da je nazovem klasik experiment izdanjem jer sadrži samo jednu nepoznatu (x). Naravno, i ovde se radi o prikazima, recenzijama književnih, filmskih, muzičkih i drugih ostvarenja vezanih za sopstveno mu vidjenje, objektivnu te samo takvu ocenu , i kako to već i stoji ovde, da to i jeste svrha njegovog exxxperimentisanja. Naslov sadrži pet poglavlja uz sedamdeset (….možda sedamdeset i jedan?) tekst, nudi ono najbitnije, saznanja do kojih nećemo doći iščitavajući raznorazne na temu filozofije recenzualne tekstove navodno pozvanijih , ako je takvih uopšte, jer, nema tu ne znam kakvih objektivnih, iz razloga okrenutosti ovoj ili onoj strani. Pa tako, već u uvodnoj onoj imamo intrigantnu ‘’ Budala debil moron kreten imbecil idiot … te dijagram sa procentualnim značenjima, decibelnom i hijerarhijetetskom preciznošću značaja navedenih, pa sad, ukoliko ste bili ubedjeni da ste znali sve definicije tih, prevarili ste se, tek će vam Ristić otkriti te ….. Imamo ovde i tužno podsećanje na ubistvo Šeron Tejt i svitu u 1969. godini koje je počinila i da li sekta lakoumnih članova te, sa nj. liderom Čarlsom Mensonom. Pitao sam se više puta, kakvu pouku izvući iz tog, ostavši bez konkretnog, no, istina je da se narod prekobarski da lako navući , ubediti u ono što i inače ne stoji. Teorija Makartizma najbolje pojašnjava ili govori o stepenu zaludjenosti, ide u prilog ovoj tvrdnji , a Menson se uopšte nije uspeo približiti slavnima, te je njegova osveta u bolesnom mu umu i realizovana na tipično američki način…. … te je potpuno jasno da tu nema iskrivljene stvarnosti ili činjenica pak. U tekstu vezanom za hipnozu stoji da ta sadrži dve faze (indukciju i sugestiju) uz večitu onu, podeljenost na temu da li je štetna ili korisna. Izvesno je, kako to već ovde piše Ristić, da hipnoza deluje na odredjene delove mozga, te uzrokuje izmenu stanja svesti, mada ne kao onu pod opijatima, nego u odredjenom, da li željenom ili ciljnom smislu. Ako sam i imao nameru reći samo i izostaviti osvrt na pojedine delove ovde, to sam ubrzo odustao iz razloga značaja svih tih, počev od osvetničke poronografije (zloupotreba te) ali i dela veštačka inteligencija za neinteligentnu populaciju V. I. tako za klince sve završava, nije im potrebno nikakvo znanje i iskustvo, jer, kako to Miljan ovde piše, u ovom, modernom (po meni je sve samo ne to) intelekt je suvišan, nepotreban je, jer veštačka inteligencija misli i završava sve za Mladost. ….. te bih sa onom njegovom vezanom za naznačeno ….alo ljudi, koji vam je Q i završio o V. I. i prešao na naredno. Značaj Exxxperiment naslova ovog je izrazito visok, a sve iz razloga jer se Ristić dotiče onih tema na koje drugi ne da ne pomišljaju nego nisu u stanju, niti su kadri načeti ih, kao recimo sport je rat ….. dajmo deci što više sporta, sklonićemo ih sa ulica u biti, a radi se o ideologiji, cilj je zapravo isti, uništiti protivnika po svaku cenu …… Imamo i pojam autsajder uz nj. šire Ili dublje značenje, te da rečca pomenuta u prevodu i ne označava strogog gubitnika nego je odomaćen termin, a precizna prevod odrednica je u smislu, onaj koji je izopšten iz društvene zajednice, svojim zaslugama, činjenjem pogrešnim …… a sa druge strane, jedino su takvi ostali normalni, samo svojji jer misle svojom glavom, njihova duša nije na prodaju (za šaku dolara) pa sad ….. Ristić nam ovde nudi izbor , kojoj istini se prikloniti, koju teoriju podržati …. te da li su prvi ili drugi istinski oni pobednici….. U tekstu ‘Cinkarenje i potkazivanje’ stoji kako se radi o možda najbitnijoj karakteristici našeg naroda i mentaliteta, te da je ta prisutna od pamtiveka, kako naglašava autor. Inspiraciju je našao u naslovu ‘Estoril’ Dejana Stankovića koja se bavi cinkarenjem u vremenu Drugog svetskog rata a radnja se odvija u okupiranom Beogradu gde su Nemci bili ne malo iznenadjeni stepenom cinkarenja…. Mada je najrečitiji primer iz Valjeva i vremena pomenutog rata kada su četnici Koste Pećanca ocinkarili Nemcima lokaciju gde se skrivaju partizani a oni ih opkoljavaju i nemilosrdno ubijaju, njih oko tri stotine. Kao nagradu za otkrivanje lokacije, četnici su dobili pun kamion municije. Usput, nikada nisam ulazio u značaj tog 27. novembar datuma vezanog za Valjevo, ali se zastrašujući dogadjaj dogodilo upravo pomenutog novembra 1942. u delu valjevskog naselja Peti Puk koje po tragičnom dogadjaju i nosi taj naziv. …….. I kako to Miljan ovde piše, nama i nisu potrebni spoljni neprijatelji, dovoljni smo sami sebi…… Njegovo pisanje i zaključci se u potpunosti rimuju sa našim mentalitetom normalnim i prirodnim, atest su nam osobine takve…… U svome tekstu vezanom za dark & deep veb stranice (Red rooms) imamo sadržaje sa bestidnim emitovanjem mučenja i nasilja nad ljudima, medju takvima, a kulminacija preferira obaveznu smrt. Imamo tako primer ovde koji Ristić navodi a tiče se jednočasovnog videa ‘Dejzino uništenje’ u kom tri odrasle osobe muče osamnaestomesečnu bebu Dejzi (iz 2012. godine). Za gledanje ovog filma je trebalo uplatiti najmanje 10 000 dolara, pa sad, ako je i ovaj deo demokratski podrazumevajućih sloboda i vrednosti koje promoviše kapitalizam, taj je poodavno zavredeo iskorenjivanje. Ali vraga ….. Sećam se davno davno pročitane one, po kojoj i deda od preko osamdeset godina može sebi priuštiti mladu i lepu, provesti noć sa njom, jer, može mu se, bogat je ….. te zaključujem da je kapitalizam u biti zapravo to što i jeste, jedan zbilja nazadan društveni poredak, kako smo to mi stariji svojevremeno i učili u školi, pa ako je to EU, daleko im lepa kuća……U delu naslovljenom sa trideset godina od objavljivanja albuma ‘Harmony Coruption’ grupe Napalm Death, Ristić detaljno a mogao bih reći i slojevito analizira pomenuti film i tu je, što bi rekli svoj na svojoj teritoriji, te piše za album da donosi istinsku kritiku društva, posrnulog u svakom smislu, uz uzročnike svih zala, politiku i veru naravno, koje moćnici vešto plasiraju nemoćnim narodima, pogotovo mladjima kojima je izmanipulisati tako lako….. Poozrnost privlači i poglavlje u kom imamo Dejvida Bouvija i nj. povezanost sa okultnim i paganstvom. Uticaj Alistera Kroulija na članove grupe Led Zeppelin mi je dobro poznat, znao sam i za Bouvija, no, površno tek, te da je on toliko uronio u u okultno, ipak nisam, mada nije nepoznanica da je njegov prvi album iz 1971. inspirisan okultnim te da je pod jakim uticajem tog uz verovanje da samo smrt donosi stvarno znanje. Izvesno vreme Bouvi je stvarao po principu onom, isecanje tekstova i rečenica te nasumično sklapanje, lepljenje tih , pa sad ….. ko bi na ovu temu i pisao da nije Ristića!! U podnaslovu jednom ovde (Da li je rock postao muz8ka matoraca) stoji sto/odsto precizna formulacija vezana za pomenuti (da je rock uopšteni naziv za sve urbane muzičke pravce, te ne toliko ubedljiva konstatacija da je rocknroll muzika samo za nas matorce). Ako sam donedavno i bio sklon prihvatiti tu tezu kao sasvim moguću, verovatnu, demanti sam našao u Valjevu na nedavnom koncertu hardrock grupe InVAzija. Grupa za sobom ima pet studijskih izdanja, ali ono što me oborilo i navelo da ne prihvatim kvalifikaciju o rocku kao muzici za isključivo matorce je da su na tom u VA prisustvovali 95% mladi te da su (sve vreme) pridruženim, horskim pevanjem ispratili sve,, stvari autorske pomenute grupe iako se radi o generaciji rodjenoj početkom trećeg ovog milenijuma, a usput radi se o stvarima koje su objavljene na izdanjima od 1994 i kasnije. Ma ljudi je li to moguće, pomislim na Mladena Delića i pogledam, dve stotinjak mladih u klubu Fungi se natpevavalo sa Mišom, vokalnim solistom grupe . Živana/Ne dam/Do pobede/Ne brini/Opravdano odsutan/Mačak/Samo tebe volim …………. .te ne mogu verovati da se radi o izolovanom, u ovom, valjevskom slučaju. Nekako sam ubedjen da je taj drugi narodnjačkoljigopoperski svet onaj koji teče paralelno, i ne verujem da se u mome slučaju to svodi na priželjkivano samo. O fenomenu zvanom In VAzija sam porazgovarao sa Mišom bendliderom nakon svirke, kratko i jasno je rekao: Žile, vole nas ljudi, nevezano za godinu rodjenja……. U poglavlju vezanom za serijale i filmska ostvarenja Ristić nas upoznaje sa sadržajem uvek aktuelnih i ne tako, no, onih koji su svakako na njega ostavili zbilja utisak, te imamo Tokyo Revengers, Lulu On The Bridge (1998) …. mini serijal Pistol (vezanog za grupu Sex Pistols – Uspon i pad) pa tako, ukoliko pamtimo onu maksimu Punks Not Dead, evo prave prilike da ukapiramo značenje, pravo u centar, ili u prevodu biće panka sve dok je pankera i takvih na stejdžu…… Podseća Ristić na Dosije X seriju, te ono da smo nakon svake odgledane (epizode) sebi postavljali do tada nezamisliva pitanja, poput, šta ako je ….itd. i sveobuhvatne one kojima se Ristić u Exxxperimentu bavi, navodi na pomisao, onu, gde su ti vajni, izlobirani, te da li je moguće da takvim, izuzetnim umovima (under) nikada nije došlo da se pozabave svojom nekom analizom, misijom odredjenih, no, uljuljkanost u književno mediokritetstvo , ugled stečen zahvaljujući medijima ih dovodi u poziciju da se njihov doprinos u kulturi zaboga podrazumeva. Autor se ovde bavi naslovima koji i nisu ne znam koliko zastupljeni u mediokritetskom književnom stvaralaštvu, te analizom svih tih , iznosi svoja uglavnom neslaganja sa autorima pojedinih ……. Bavi se i razotkrivanjem nacizma ….. Piše potom da čitajući Murakamija imamo odličnu preporuku šta pogledati od filmova, poslušati od muzike, pročitiati od brojnih ponudjenih , a što bih jednostavno preformulisao i rekao da sve to imamo zahvaljujući njegovom zbilja posvećenošću, filozofskom fokusiranošću i preciznošću do bezmalo zaludjenošću, servirajući nam tako analitičke naslove, stavove svoje, a što samo fascnirira. Pisao sam i ranije, sada samo overavam notarski i potvrdjujem da u Srbiji nema ni blizu takvog poput Miljana Ristića. Da, fascinira to njegovo poznavanje bezmalo svih vrednosti na jednoj te prepoznavanje bezvrednosti i foliranstva na drugoj……. Autor kao niko do sada oseća potrebu za iznošenjem i ne samo sopstvenog stava nego objektivnog pre svega, a što imamo ovde u njegovoj pisanoj reči. Problem autorov je taj da ne živi u prestonom gradu, mada i nije, na koncu, tamo bi se uklopio u kvazi intelektualno okruženje, bezvrednost kulturološku I NVO dela subprose young inteligencijom, lako zavodljivom a što bi ga najverovatnije odvelo, skrajnulo sa odgovarajućeg filozofskog pa i objektivnosti koloseka. Mali gradovi su tu u velikoj prednosti , pa, ko kapira, kapira, ko ne, a šta da se radi…… Piše Ristić samo u superlativu o romanu ‘Tokio’ autorke Mo Hejden, iz razloga svoje opčinjenosti japanskom kulturom ignorišući činjenicu da su Japanci u biti genocidan jedan narod. Genocidan jer su ne samo u Nankingu nego i u okupiranoj Mandžuriji pobili ko to zna koliko Kineza. Glavna junakinja u romanu , izvesna Gre j traga za snimkom na kom je zabeležen taj masakr…. I ne samo za mene, ali je Exxxperiment štivo od izuzetnog značaja u srpskoj literaturi te mu kao takvom i treba prići….. I bez nekakve uvijenosti reći da se u naslovu krije Miljan Ristić a što je sasvim razlog za pod obavezno čitanje ovog. Autor nam sugeriše i roman Nika Kejva naslovljen sa ‘Smrt Zeke Monroa’ (u podnaslovu ‘’Portret jednog seksualnog zavisnika’’) pa tako imamo i Kejva ovde kao pisca, ne tako prepoznatljivog nam, jer, radi se o muzičaru, no, zahvaljujući Miljanu upoznajemo i tu njegovu kreativnu stranu. Nesumnjivo je da naslov upućuje na sadržaj ove, te ću samo dodati da glavni junak naslova Zeka Monro neslavno završava, umire, no ostaje nam preporuka za podobavezno čitanje ovog Kejvovog proznog dela. U romanu ’ Pacov’ poljskog autora Andžeja Zanjevskog imamo storiju o tom, kao o jednoj neshvaćenoj životinji , predodredjenoj na borbu za golu egzistenciju, preživljavanje i Ristićevski ono, da pomenute kapiraju okruženje te uspevaju izvući odredjene zaključke, koji su manje životinjski a više ljudski nego što smo mi ljudi u svoj svojoj nadmenosti spremni priznati. I to je taj svet sa stanovišta pacovskog, staviti se u položaj tog, empatija nje isključena dakle, u onom, naravno odredjenom smislu, jer, brojni su, kroz istoriju sveta ……vidjeni kao takvi…..Svoju književnu superiornost na našim prostorima, bez ustezanja ću to napisati jer stojim ovde iza svake napisane naravno, Ristić nastavlja analitičkim redovima o naslovima vezanim za Uzvišenost ‘’ autora Darka Tušeljevića u kom odvojena ili izolovana grupacija ljudi živi podalje od ostatka sveta ukalupljenog u vrlom novom svetu. Ne bih da iz ovog izvlačim previše, ostaje autorova preporuka za čitanje ove kao i uvek, pa sad …… U zaključnom ovde poglavlju imamo Ristićev analizu značenja slika pojedinih autora, poznatih, manjeviše, počev od Milene Myllen Nićić, pa onda Milana Pantelića, Edvarda Munka, Anite Gavrilović itd. Ristićevo ‘očitavanje’ i skidanje značenja slika navedenih autora ovde vas uvodi u potpuno novu dimenziju jer nam sugeriše svoje vidjenje tih, koje neće biti u saglasju sa naručenim onim, koja će nam složiti historici umjetničke slike, ali je do te mere prihvatljivo da sasvim ozbiljno porazmislite na temu odlaska u neki od ateljea ili pak galeriju gde biste se i sami oprobali, našli u ulozi onog koji pokušava skinuti značenja veo, pronaći zapetljano na zidu crteža pred vama …….. doneti svoj neki, kakav god , ali sud a da naslikano nema bačeno jaje preko te …….. Potom imamo ono o šamanima i šamanizmu, stepenu ukorenjenosti tog, na kojim sve kontinentima je zastupljen stidljivo ali i u Evropi, šamanske prakse u radu poznatih i manje umetnika poput Džeksona Paloka, Jozefa Bajza …. Definicija šamanizma je, po Ristiću ove, sistem verovanja i praktikovanja jer pomenuti nije religija nego različitost u praktičnoj primeni ….. a zastupljen je u Evropi zahvaljujuću isključivo pop kulturi …. Exxxperiment Ristićev je mnogo više od naslova koji obećava putovanje u neistraženo ono, nedokučivo i nedostupno regularnom čitalačkom auditorijumu, te se nameće ono kako pod obavezno doći do ovog dragocenog naslova, znajući da je tiraž svega stotinu primeraka ….. no, svrstati ovaj u kategoriju raritetnih, veoma traženih i visokocenjenih a za cenu i ne pitati se, po meni podrazumeva, kako tako ali doći do ovog……
08.02. 2025.