PRIKAZ-ŽIVKO  IVKOVIĆ

Kamo sreće da je u Srbiji više književnih  posvećenika poput Miljana Ristića Nitogenca ili  Zorana Ilića Zi Webmana,beogradskog  Kragujevčanina  mada, ruku na srce, oglase se povremeno i potpuno nepoznati  likovi sa vanserijskim naslovima, no, ostaju  takvi uspavani  na lovorikama  tog startnog, uspavljujućeg  ….. Ristić je poodavno ukapirao da smo svi deo experimenta, te da toga uopšte  i nismo svesni   iz razloga večite jurnjave  za kintom i karijerom……Nadahnuće  svakodnevicom iz koje crpi ideje je neupitno, ne libeći se pri tom pisati o ovome  i onome , no, uvek i potpuno iskren, do srži što bi rekli, usput svestan činjenice da se mnogima neće svideti teme koje načinje i raskrinkava dajući  im zasluženo mesto u svojim naslovima. Exxxperiment obogaćen sa tri xxx vitaminskom rečcom je praktično nastavak one prethodne da je nazovem klasik experiment izdanjem jer sadrži samo jednu nepoznatu (x). Naravno, i ovde se radi o prikazima, recenzijama književnih, filmskih, muzičkih  i drugih ostvarenja vezanih za sopstveno mu vidjenje, objektivnu  te samo takvu ocenu , i kako to već i stoji  ovde, da to i jeste svrha njegovog exxxperimentisanja. Naslov sadrži pet poglavlja uz sedamdeset  (….možda  sedamdeset i jedan?)  tekst, nudi ono najbitnije, saznanja do kojih nećemo doći iščitavajući  raznorazne  na temu filozofije   recenzualne tekstove  navodno pozvanijih , ako je takvih uopšte, jer, nema tu ne znam kakvih  objektivnih, iz razloga okrenutosti ovoj ili onoj strani. Pa tako, već u uvodnoj onoj imamo intrigantnu  ‘’ Budala debil moron kreten imbecil idiot … te dijagram sa procentualnim značenjima,  decibelnom i hijerarhijetetskom preciznošću  značaja navedenih, pa sad, ukoliko ste bili ubedjeni da ste znali sve definicije tih, prevarili ste se, tek će vam Ristić otkriti te ….. Imamo ovde  i tužno podsećanje  na ubistvo  Šeron Tejt i svitu u 1969. godini  koje je počinila i da  li sekta lakoumnih članova te, sa nj. liderom Čarlsom Mensonom. Pitao sam se više puta, kakvu pouku izvući iz tog, ostavši bez konkretnog, no,  istina je da se narod prekobarski da lako navući , ubediti u ono što i inače ne stoji. Teorija Makartizma najbolje  pojašnjava ili govori o stepenu zaludjenosti, ide u prilog ovoj tvrdnji , a Menson se uopšte  nije uspeo približiti slavnima, te je njegova osveta u bolesnom mu umu i realizovana na tipično američki način…. … te je potpuno  jasno da tu nema iskrivljene stvarnosti  ili činjenica pak.  U tekstu vezanom za hipnozu stoji da ta sadrži dve faze (indukciju i sugestiju)  uz večitu onu, podeljenost na temu da li je štetna ili korisna.  Izvesno je, kako to već ovde  piše Ristić, da hipnoza deluje na odredjene delove mozga, te uzrokuje  izmenu stanja svesti, mada ne kao onu pod opijatima, nego u odredjenom, da li željenom  ili ciljnom smislu. Ako sam i imao nameru reći samo i izostaviti osvrt na pojedine delove ovde, to sam ubrzo odustao iz razloga značaja svih tih, počev od osvetničke poronografije  (zloupotreba  te)  ali i dela veštačka inteligencija za neinteligentnu populaciju  V. I. tako za klince sve završava, nije  im potrebno nikakvo znanje  i iskustvo, jer, kako to Miljan ovde piše, u ovom, modernom (po meni je sve samo ne  to) intelekt je suvišan, nepotreban  je, jer veštačka inteligencija misli i završava sve za  Mladost. ….. te bih sa onom njegovom vezanom za naznačeno ….alo ljudi, koji vam je Q  i završio o V. I.  i prešao na naredno.   Značaj  Exxxperiment naslova  ovog  je  izrazito visok, a sve  iz razloga jer se Ristić dotiče onih  tema  na koje drugi ne da ne pomišljaju  nego nisu u stanju, niti su kadri načeti ih, kao recimo sport je rat ….. dajmo deci što više sporta, sklonićemo ih sa ulica u biti,  a radi se o ideologiji, cilj je zapravo isti, uništiti protivnika po svaku cenu …… Imamo  i pojam autsajder uz  nj. šire Ili dublje značenje, te da rečca pomenuta u prevodu i ne označava strogog gubitnika nego je odomaćen termin, a precizna prevod  odrednica je u smislu, onaj koji je izopšten  iz društvene  zajednice, svojim zaslugama, činjenjem pogrešnim …… a sa druge strane, jedino su takvi ostali normalni, samo svojji  jer misle svojom glavom, njihova duša nije  na prodaju (za šaku dolara) pa sad ….. Ristić nam ovde nudi izbor , kojoj istini se prikloniti, koju teoriju podržati …. te da li su  prvi ili drugi istinski oni pobednici….. U tekstu   ‘Cinkarenje  i potkazivanje’  stoji  kako se radi o možda najbitnijoj karakteristici našeg naroda i mentaliteta, te da je ta prisutna od pamtiveka, kako naglašava autor. Inspiraciju je našao u naslovu  ‘Estoril’ Dejana Stankovića  koja se bavi cinkarenjem u vremenu Drugog svetskog  rata a radnja se odvija u okupiranom Beogradu gde su Nemci bili ne malo iznenadjeni stepenom cinkarenja…. Mada je najrečitiji primer iz Valjeva i vremena pomenutog rata kada su četnici Koste  Pećanca ocinkarili Nemcima lokaciju gde se skrivaju partizani a oni ih opkoljavaju i nemilosrdno ubijaju, njih oko tri stotine. Kao nagradu za otkrivanje  lokacije, četnici su dobili pun kamion  municije.  Usput,  nikada nisam ulazio u značaj tog 27. novembar  datuma  vezanog za  Valjevo, ali se zastrašujući dogadjaj   dogodilo upravo  pomenutog  novembra 1942. u delu valjevskog   naselja Peti Puk koje po tragičnom dogadjaju i nosi taj naziv.  …….. I kako to Miljan ovde  piše, nama i nisu potrebni spoljni  neprijatelji, dovoljni smo sami sebi…… Njegovo pisanje  i zaključci se u potpunosti  rimuju sa našim mentalitetom normalnim i prirodnim, atest su nam osobine takve…… U svome  tekstu vezanom za dark & deep veb stranice (Red rooms)  imamo sadržaje  sa bestidnim emitovanjem  mučenja  i nasilja nad ljudima,  medju takvima,  a  kulminacija preferira obaveznu smrt.    Imamo tako primer ovde  koji Ristić navodi a tiče se jednočasovnog videa  ‘Dejzino uništenje’ u kom tri odrasle  osobe  muče osamnaestomesečnu bebu Dejzi (iz 2012. godine).  Za gledanje ovog  filma je trebalo uplatiti  najmanje  10 000 dolara, pa sad, ako je i ovaj deo demokratski podrazumevajućih  sloboda i vrednosti  koje promoviše  kapitalizam, taj je poodavno zavredeo iskorenjivanje.  Ali vraga ….. Sećam se davno davno pročitane  one, po kojoj i deda od preko osamdeset godina može sebi priuštiti mladu i lepu,  provesti  noć sa njom, jer, može mu se, bogat je ….. te zaključujem da je kapitalizam u biti zapravo to što i jeste, jedan zbilja nazadan društveni poredak, kako smo to mi stariji svojevremeno i učili u školi, pa ako je to EU, daleko im lepa kuća……U delu naslovljenom sa trideset godina od objavljivanja albuma  ‘Harmony Coruption’  grupe  Napalm Death, Ristić  detaljno a mogao bih reći i slojevito analizira pomenuti film i tu je, što bi rekli svoj na svojoj teritoriji, te piše za album da donosi  istinsku  kritiku društva, posrnulog u svakom smislu, uz uzročnike svih zala, politiku i veru naravno, koje  moćnici vešto plasiraju nemoćnim narodima, pogotovo mladjima  kojima je izmanipulisati tako lako….. Poozrnost privlači i poglavlje u kom imamo Dejvida Bouvija i nj. povezanost sa okultnim i paganstvom. Uticaj Alistera Kroulija na članove grupe Led Zeppelin mi je dobro poznat, znao sam i za  Bouvija,  no, površno tek, te da je  on toliko uronio u u okultno, ipak nisam, mada nije nepoznanica da je njegov prvi album iz 1971. inspirisan  okultnim te da je pod jakim uticajem tog uz verovanje da samo smrt donosi stvarno znanje. Izvesno vreme Bouvi je stvarao po principu onom, isecanje tekstova  i rečenica te nasumično sklapanje, lepljenje tih , pa sad ….. ko bi  na ovu  temu i pisao da nije Ristića!!  U podnaslovu  jednom ovde  (Da li je rock postao muz8ka matoraca) stoji sto/odsto  precizna formulacija vezana za pomenuti (da je rock uopšteni naziv za sve urbane muzičke pravce, te ne toliko ubedljiva konstatacija da je rocknroll  muzika samo za nas matorce). Ako sam donedavno  i bio sklon prihvatiti  tu  tezu kao sasvim moguću, verovatnu, demanti sam našao u Valjevu na nedavnom koncertu hardrock grupe InVAzija. Grupa za sobom ima pet studijskih  izdanja, ali ono što me oborilo i navelo da ne prihvatim kvalifikaciju o rocku kao muzici za isključivo matorce je da su na tom u VA  prisustvovali  95%  mladi te da su  (sve  vreme)  pridruženim, horskim  pevanjem ispratili sve,, stvari autorske  pomenute  grupe iako se radi o generaciji rodjenoj početkom trećeg ovog  milenijuma, a usput radi se o stvarima koje su objavljene  na izdanjima  od  1994  i  kasnije. Ma ljudi je li to moguće, pomislim na Mladena Delića i pogledam, dve stotinjak mladih u klubu Fungi se natpevavalo sa Mišom, vokalnim solistom grupe .  Živana/Ne dam/Do pobede/Ne  brini/Opravdano odsutan/Mačak/Samo tebe volim …………. .te ne mogu verovati da se radi o izolovanom,  u ovom, valjevskom slučaju. Nekako sam ubedjen da je taj drugi narodnjačkoljigopoperski svet onaj koji teče paralelno,  i ne verujem da se u mome slučaju to svodi na priželjkivano samo. O fenomenu zvanom In VAzija  sam porazgovarao sa  Mišom bendliderom nakon svirke, kratko i jasno je  rekao:  Žile, vole nas ljudi, nevezano za godinu rodjenja……. U poglavlju vezanom za serijale i filmska ostvarenja  Ristić nas upoznaje  sa sadržajem uvek aktuelnih  i ne tako, no, onih koji su svakako na njega ostavili zbilja utisak, te  imamo Tokyo Revengers, Lulu On The Bridge (1998) …. mini serijal Pistol (vezanog za grupu Sex Pistols –  Uspon i pad) pa tako, ukoliko pamtimo onu maksimu Punks Not Dead, evo prave  prilike da ukapiramo značenje, pravo u centar, ili u prevodu biće panka sve dok je pankera i takvih na stejdžu…… Podseća Ristić  na Dosije X seriju, te ono da smo nakon svake odgledane  (epizode) sebi postavljali do tada  nezamisliva pitanja, poput, šta ako je ….itd.  i sveobuhvatne one kojima se Ristić u Exxxperimentu bavi, navodi na pomisao, onu, gde su ti vajni, izlobirani, te da li je moguće da takvim, izuzetnim umovima  (under) nikada nije  došlo da se pozabave  svojom  nekom analizom, misijom odredjenih, no, uljuljkanost u književno mediokritetstvo , ugled stečen zahvaljujući medijima ih dovodi u poziciju da se njihov doprinos  u kulturi zaboga podrazumeva.  Autor  se ovde  bavi naslovima koji i nisu ne znam koliko zastupljeni   u   mediokritetskom književnom stvaralaštvu, te analizom  svih  tih , iznosi svoja uglavnom neslaganja sa autorima pojedinih ……. Bavi se i razotkrivanjem nacizma ….. Piše potom da  čitajući Murakamija imamo odličnu preporuku šta pogledati od filmova, poslušati od muzike, pročitiati od brojnih  ponudjenih , a što bih jednostavno  preformulisao i rekao da sve  to imamo zahvaljujući  njegovom  zbilja posvećenošću, filozofskom fokusiranošću i  preciznošću do bezmalo zaludjenošću,   servirajući nam tako analitičke naslove,   stavove  svoje, a što samo  fascnirira. Pisao sam i ranije, sada samo overavam notarski i potvrdjujem da  u Srbiji nema ni blizu takvog poput  Miljana Ristića. Da, fascinira to njegovo poznavanje  bezmalo svih vrednosti  na jednoj te prepoznavanje bezvrednosti  i foliranstva na drugoj…….  Autor kao niko do sada oseća potrebu za iznošenjem i ne samo sopstvenog stava nego objektivnog  pre svega, a što imamo ovde u njegovoj pisanoj reči. Problem autorov je taj da ne živi u prestonom gradu, mada i  nije, na koncu, tamo bi se uklopio u kvazi intelektualno okruženje,  bezvrednost  kulturološku I  NVO dela subprose    young   inteligencijom, lako  zavodljivom a što bi ga najverovatnije  odvelo, skrajnulo sa odgovarajućeg   filozofskog  pa i objektivnosti    koloseka. Mali gradovi su tu u velikoj prednosti , pa, ko kapira, kapira, ko ne, a šta da se radi…… Piše  Ristić samo u superlativu o romanu  ‘Tokio’ autorke  Mo Hejden, iz razloga svoje  opčinjenosti  japanskom kulturom  ignorišući činjenicu da su Japanci u biti genocidan jedan narod. Genocidan jer su ne samo u Nankingu nego i u okupiranoj Mandžuriji  pobili ko to zna koliko Kineza. Glavna junakinja u romanu , izvesna Gre j traga za snimkom na kom je zabeležen taj masakr…. I ne samo za mene, ali je  Exxxperiment  štivo od izuzetnog značaja u srpskoj literaturi te mu kao takvom i treba prići….. I bez nekakve  uvijenosti  reći da se u naslovu  krije  Miljan  Ristić a što je sasvim razlog za pod obavezno  čitanje  ovog.  Autor nam sugeriše  i roman Nika Kejva  naslovljen sa  ‘Smrt Zeke Monroa’ (u  podnaslovu  ‘’Portret jednog seksualnog zavisnika’’)  pa tako imamo i Kejva ovde  kao pisca, ne tako prepoznatljivog   nam, jer, radi se o muzičaru, no, zahvaljujući  Miljanu  upoznajemo i tu njegovu  kreativnu stranu.    Nesumnjivo  je da naslov upućuje  na sadržaj ove, te ću samo dodati da glavni junak naslova Zeka  Monro  neslavno završava, umire, no ostaje  nam preporuka za podobavezno čitanje  ovog  Kejvovog  proznog  dela. U romanu ’ Pacov’ poljskog autora Andžeja  Zanjevskog  imamo storiju o tom, kao o jednoj neshvaćenoj životinji , predodredjenoj na borbu za golu egzistenciju, preživljavanje  i Ristićevski ono, da  pomenute    kapiraju  okruženje  te uspevaju  izvući odredjene zaključke, koji su manje životinjski a više  ljudski nego što  smo mi ljudi u svoj svojoj nadmenosti spremni  priznati. I to je taj svet sa stanovišta  pacovskog, staviti se u položaj tog, empatija nje isključena dakle, u onom, naravno odredjenom smislu, jer, brojni su, kroz  istoriju sveta ……vidjeni kao takvi…..Svoju  književnu superiornost na  našim prostorima, bez ustezanja ću to napisati jer stojim ovde  iza svake  napisane naravno, Ristić nastavlja analitičkim redovima o naslovima vezanim za  Uzvišenost ‘’ autora Darka Tušeljevića u kom odvojena ili izolovana grupacija ljudi  živi podalje  od ostatka sveta  ukalupljenog u vrlom novom svetu.  Ne  bih da iz ovog  izvlačim previše, ostaje  autorova  preporuka za čitanje  ove  kao i uvek, pa sad …… U zaključnom ovde  poglavlju imamo Ristićev analizu značenja slika pojedinih autora, poznatih, manjeviše, počev od Milene Myllen Nićić, pa onda  Milana Pantelića, Edvarda Munka, Anite Gavrilović itd. Ristićevo ‘očitavanje’ i skidanje značenja slika navedenih autora ovde vas uvodi u potpuno novu dimenziju jer nam  sugeriše svoje vidjenje  tih, koje neće biti u saglasju sa naručenim onim, koja će nam složiti    historici umjetničke slike, ali je do te mere prihvatljivo da sasvim ozbiljno porazmislite na temu odlaska u neki od ateljea ili pak galeriju gde biste se i sami oprobali,  našli u ulozi onog koji pokušava skinuti značenja veo, pronaći zapetljano na zidu crteža  pred vama …….. doneti svoj neki, kakav god , ali sud a da naslikano  nema bačeno jaje preko te …….. Potom imamo ono o šamanima i šamanizmu, stepenu ukorenjenosti  tog,  na kojim sve  kontinentima  je zastupljen   stidljivo ali i u Evropi, šamanske  prakse  u radu poznatih i manje umetnika poput Džeksona  Paloka,  Jozefa Bajza …. Definicija šamanizma je, po Ristiću ove, sistem verovanja i praktikovanja  jer pomenuti nije religija nego različitost u praktičnoj primeni ….. a zastupljen je  u Evropi zahvaljujuću  isključivo  pop  kulturi …. Exxxperiment Ristićev je mnogo više od naslova koji obećava putovanje u neistraženo ono, nedokučivo i nedostupno regularnom čitalačkom auditorijumu, te se nameće ono kako pod obavezno doći do ovog  dragocenog  naslova, znajući da je tiraž svega stotinu primeraka ….. no, svrstati  ovaj  u  kategoriju  raritetnih, veoma traženih i visokocenjenih  a  za cenu i ne  pitati se, po meni podrazumeva, kako tako ali doći do ovog……

08.02. 2025.