PRIKAZ – ŽIVKO  IVKOVIĆ

… i nisam neki punokrvni, panknovotalasni zaljubljenik, daleko sam od takvog, mada solidno poznajem tu  domaću scenu, no, kada se radi o grupi Zvoncekova bilježnica  (termin bend ne koristim jer su isti drpili narodnjaci)  sam, priznajem, isuviše tanak, a svojevremeno sam (kao i Vlada Jet) pomislio kako se tu radi o slovenačkoj nekoj grupici, da bih tijekom vremena doznao pojedinosti o navedenoj, Tozi Rabasi, Vuji Češnjaku itd …. te da su  u tom nekom premošćavanju jaza od potpune ugaslosti rnr do ponovnog stajanja na noge u Šumadiji, sastavi iz Centralne  lijepe naše, poput KBO!, TRULA KOALICIJA , ZVONCEKOVA BILJEŽNICA, ČBS, PUNISHED, IZOLANTI,  and mani others ispisali tako reći najsjajnije svoje stranice, uz ono, da se ovde zbilja radi o glavnim protagonistima  u tom, the best of the punks movies from Serbia. Dr Paunović ističe da se ovde zapravo radi o najiskrenijem predstavniku art panka, neustanovljenog doduše muzičkog pravca, no, stoji da se radi o neuništivim pankerima, poput Stounsa na globalnom nivou. Iskreno, na ovo vredno izdanje mi je pažnju svratio  Dr Paunović, te sam se ne malo obradovao u smislu onom, konačno ću imati pravu sliku o … Slovencima. Nekako sam očekivao da će u naslovu biti i reči o tom srpskom trouglu-četvorouglu  Arandjelovac-Gornji Milanovac-Kragujevac i Kraljevo, te jedva dočekah knjigu od Toze, no, na moje iznenadjenje pročitah naslov mojim bez naočara očima Besplatan pregled na VMA, te pomislih, mora da je Toza zabunom poslao pogrešnu knjigu, no pod staklima naočara sam se uverio da se radi o očekivanom onom naslovu. Generalno, društvenopolitička situacija u poslednjoj dekadi prošlog onog, ostaje upamćena po svojim specifičnostima, pogotovo na urbanoj sceni, iliti   preciznije mnoštvu sastava pank orijentacije, kojih  je, sećam se, barem u Šapcu bilo više od deset i svirali su svugde, po kafeima, restoranima, domovima mesnih zajednica, festivalima … (Speed Ball, Pičke, Kontracepcija, Mordor, Goblini, SMB, Fuck Duck, Pantalone …) a što je rezultiralo pokretanjem  Uskršnjeg Rock Marathona 1994.  godine. Imamo  ovde termin o panku, kao o neošarmantnom, no, autor tog zasigurno nije živeo  pank kada stoji iza jedne takve …. Znatan deo ljudi, onih, panku okrenutih mi zapravo nedostaje, otišli su tokom devedesetih na put bez povratka i naravno da se nikada neće vratiti, ti članovi šabačkih punkrock grupa …. Živeli su pank, stigli su i napisati ponešto, a ideja o isključivo takvom načinu  življenja  ih je zauvek odvukla u vrtlog  besmrtnih onih … A to da li je Zvoncekova bilježnica  u sferi neošarmantnog i drugih scenskih apstrakcija …. Doduše ne mogu pisati sa pozicije onih koji su prijateljevali sa Tozom, Vujom i ostalima. Pa tako, uopšte uzev, nakon sedam decenija rokenrola u nas, da se zaključiti kako isti nije samo  bunt, nije samo supkulturalni pravac, nije samo način življenja, ali je ipak to ponajviše, mada je nadišao sve navedene i to ponajbolje znamo mi koji smo živeli rocknroll … i preživeli  nekako … Drobac u svome izlaganju piše da je pre Zvonceka egzistirao  sastav Kralj vuk, a koji se može posmatrati  kao preteča ovog jer je član pomenutog bio  Toza, a 1994. je nekako posebna jer iste svoja izdanja izbacuju Goblini (čak dva), ČBS takodje dva, Džukele, te Zvoncekova bilježnica  album ‘’ Mrzim svoju mesnu zajednicu’’ mada je u opticaju i dalje album  ‘’Lorka nije pisao moju pesmu ‘’ iz 1988. Ova, zbilja mnogovredna monografija  donosi    Tozu koji govori o sceni u svome gradu, te kaže  da je ‘…bilježnica’ nastala kada je za sobom ostavio grupu Ivan IV (Gertruda Cwait, Čarls Bukovski te već pominjami Kralj vuk). Tako da su 1988. članovi originalnog sastava pored Toze kao vokalnog soliste  i Dragan Mitić na solo gitari,  Dragan Vesković za bubnjevima  te Dejan Novaković  na bas gitari, a debi nastup beleže  januara 1989. u Domu omladine. Zanimljiva je, izuzetno, storija vezana za nastanak imena grupe po kojoj je izvesni Zvoncek živeo u Puli osamnaestog veka, pesnik, koprofagičar … od kog je Toza nasledio song zbirku te  je u želji da oživi sećanje  na njega krenuo u okupljanje ekipe koja bi svirala rokenrol. Storija skreće pozornost čitaocu, bez obzira da  li je izmišljena ili je istinita. Snimaju svoj koncert 1989.  ‘Lorka nije napisao moju pesmu’ a zaradu ulažu u snimanje do tada napisanih  (Ostaću tu/ Pijana Vera/Pesma o ćeri/Javi se i Aluvijalne ravni za pomenuti. Ima reči i o Zvoncek nastupu ispred KUDa  Idijoti u KG  Domu omladine, pa tako stoji da su grupu činili tada najbolji arandjelovački   mjuzišens, a po Vuji, svirali su klasik rock negde do granice sa alternativom,  uz naravno  naginjanje panku, da bi, potom on ušao u ‘ …biljenžnica ‘ postavu  te grupa poprima  sasvim drugačiju dimenziju, zvuk je stoodstotni pank, nalazio se na nekoj sa hardcorom granici, onoj, u smislu produkcije i slobode u eksperimentisanju.     Iz price Vlade Jeta  je  zanimljivo ono da je pomislio kako se tu radi o nekim Slovenicma  te kaže kako je ova ekipa imala taj, drugačiji, preusmereniji stav  vezan za rokenrol te da su  njihove kreacije i nevidjena energija, odnos prema rnr  garantovale uspeh, uspeh koji se onda  naslućivao ili priželjkivao više, kako god. No danas, ako pogledamo  unazad, vratimo se u ono startno ‘bilježnica’ vreme, vidimo isključivo Tozinu upornost i istrajnost, ljubav prema rokenrolu a što   je od presudnog onog značaja za uspeh grupe. Džet je ovde prokleto u pravu kada kaže da su manji gradovi i varoši iznedrili mnogo ozbiljnije i jače sastave nego prestonica jer se tu prevashodno radilo o posvećenosti, želji nekoj za uspehom, a što su krakteristike tih iz Centralne….. Olga (Kepčija) je složila visokokvalitetnu storiju o ovom sastavu, te joj odajem zasluženo priznanje, na  iskrenosti pre svega, mada se ne bih u svim aspektima složio sa njom, pogotovo vezano za scenu u devedesetima.  Imamo ovde i intervju sa Tozom iz  Yu Rock

Magazina (iz devedesetih naravno i nezaboravnu Ivonu Ramone) sa kojim se iscrpljuje taj prolog deo i prelazi na diskografski onaj i tada popularni nosač zvuka, audio kasetu (MC)  na  kom imamo  album ‘’ Retrospektiva  ’88. -91. ‘’ za  koju, bez ustezanja to mogu reći zasluge odlaze na Vujinu adresu.  Uopšteno, pank je prevladjujući  muzički izraz u toj dekadi, mada su egzistirali i brojni  hard & hevi sastavi, no društvenopolitička situacija je prosto izgurala pank i teksotve  u tom pogotovo, nezadovoljstvo medju  mladima je kulminiralo, a pank  je nekako slovio za utočište ili pribežište toj, dobrim delom izgubljenoj generaciji, uz novi imidž, uz samo takav način (uglavnom poguban kod iskrenih) življenja  koji je korenito zahvatio stasavajuću dženerejšen. Trend u kom se i nisu svi  ne znam koliko snalazili, ostali su zaglavljeni zauvek u sećanjima našim, barem u Šapcu je takva slika  zabeležena … Speed Ball/ Kontracepcija, Kinder Beer/ Pičke/Mordor/Fiks ideje/Pantalone/Goblini/Revolt/Fuck Duck/Sepsis/Princeza Paulina … a broj preživelih članova pomenutih kao i onih koji su ih pratili se svodi na … i ne bih o tome. Pa ipak, zahvaljujući lokalnoj diskografskoj kući Zeppelin Records imamo reizdanje oba albuma,   kasetna izdanja (i oba originalna su  bila na istom nosaču zvuka) iz 1995. i 1997. (Brigade očaja i Mržnja) oi pank grupe  Pičke, a u najavi je i album grupe Speed Ball. Tokom devedesetih u gradu je egzistiralo više od dvadeset sastava, a broj onih panku okrenutih je iznosio više od deset. Povedoh se, zanesoh, vrate mi se te devedesete te se  izgubim u tom prisećanju, ne  znam stati, a ovde se radi o Zvonceku … Značajnije  rock  literature vezane za devedesete i nema, izuzeci su Bane Lokner i Aleksandar Žikić, Braća Rogošić sa svojim Rock Express  izdanjima te pojava prvih lokalnih rock enciklopedija iz razloga izostavljanja  grupa  iz Centralne Srbije u naslovima beogradskih valjda rock novinara, a imamo  i   nišku Gradinu (The End 1. i 2. deo, Sid Baret, te Roman o Bitlsima  kao i No One Here Got Out Alive koju reizdaje Laguna 2021. godine!!??), i ova monografija o Zvoncekovoj bilježnici je od nemerljivog značaja, podvodi se pod nedostajuća ona, štiva, te su je (i ne samo)  pankofili dočekali sa neksrivenim odobravanjem. Bezmalo je svaki grad imao svoju rock atrakciju, pa evo, i Arandjelovac se može podičiti svojom  Zvoncekovom bilježnicom  formiranom 1987. godine. Od izuzetnog značaja je  pokretanje sopstvene diskografske kuće ‘NEPRIJATELJ PRELAZI RIJEKU’’ (THE ENEMY IS CROSSING THE RIVER RECORDS)  pod okriljem koje se  javljaju njihova ostvarenja. O odličnoj monografiji vezanoj za Zvonceka, svoju ocenu ili  mišljenje iznose  najeminentniji  (izostao je samo Saša Žikić) oni poput Baneta Loknera, Vlade Jankovića Džeta, Olge Kepčije, Rodje Stojanovića (Multimedia Music) te van svake sumnje najistaknutije ime šumadijske rokenrol scene vezane za novinarstvo, hronologiju i promoterstvo, Dra Vlade Paunovića ( Vrele šezdesete iz 2002.), a tu je i Vojkan Trifunović autor naslova Kraljevačka punk hronika iz 2020. godine.  Znak pitanja i Hund su takodje pank brendovi Arandjelovca, lokalna pank škola, ne toliko poznati ali bitni sastavi. Song naslovi iz tog, kreativnog Zvoncek opusa su uglavnom u nesaglasju sa tekstovima a što je sasvim dovoljno da zaintrigira  i ne sam pankere, alternativce …Monografija na desnim stranicama donosi uglavnom tekstove songova sa nj. albuma dok je leva rezervisana za novinske isečke iz ondašnjih pisanih medija, pa tako u tekstu iz Yu Rock Magazina vezanom naravno za devedesete stoji da je ‘Bilježnica’ peruanskomletačkoaustrougarskojugoslovenskobugarskorumunski sastav!!! Toza se koncentriše na svoje vizije ili impresije vezane za album  ‘ Gavrilov princip’’ te u superlativu  samo priča, iznosi svoja zapažanja za ulogu  Vuje i nj. studija Češnjak  u celoj priči vezanoj za šumadijski pank  (KBO!, Trula koalicija, i Zvoncekova bilježnica).  Vuja i njegov Češnjak su nezaobilazni segment vezan za snimanja brojnih albuma u devedesetima.  Na već pomenutom cd/mc formatizovanom albumu ‘Gavrilov princip’  su se našle: Ska kolo/Toshiro Mifune a kolo/Koka kolo/Sladak kupus za vreme berbe/Djurino kolo/Razbivanje kolo/Ne zovi me/Krši end lomi kolo te Dilerovo kolo, a sniman je 1997/8. Imamo potom  intervjue sa prepoznatljivim pank više likovima ali i inima  iz cleanblood rnr, poput Baneta Loknera, iz samog vrha tog, koji kaže da se ovde radi o sastavu specifičnog performansa  te se izdvajaju vezano za originalonost ili autentičnost, da im je to najjači adut. Po meni, ući spontano sa ekipom istomišljenika , zakoračiti u pank period življenja i nije tako ubitačno, ne barem na startu  tom, no, tijekom vremena’ uverite se da je djavo odneo šalu, te da nema povratka, i to je tako kako je,  upravo tako je  bilo, danas više ne naravno. Lokner dalje kaže kako su svi iz pank branše u devedesetima neuporedivo više družili, ispomagali, razmenjivali opremu, ideje i informacije uz nevidjenu energičnost a što je najbitnije u rnr, mada toga danas  (kod mladih) gotovo  da i nema. Lokner svoju storiju zaključuje ocenom da bi scena u Srbiji bila  umnogome siromašnija  bez delovanja jedne Zvoncek ekipe, te da Šumadija i generalno  ima  tu svoju pank autentičnost, koju moramo uvek visoko ceniti. Na cd albumu ‘’ …beš muziku uz koju ne može da se igra’’ iz 2016. za sopstvenu  Neprijatelj prelazi rijeku  iz 2016. su se našle  Vidoviti Čarli/Običan dan/Samo  pravo/Letnja noć/Furka/Besan pas/20 000 milja pod morem/Instrumental/Zrno slobode i Tko je tkome, u nešto izmenjenom sastavu   jer imamo Andriju Vujića  na bas gitari te Vuka Stefanovića za bubnjevima namesto Nenada Jakovljevića  i Slobodana Vujića.  Zadržaću se na  delu gde nam svoje impresije vezane za Zvonceka servira Dr Vlada Paunović (KG -KŠ) koji je i doktorirao na temu decentralizacije kulture jer je čovek higly competent za pomenutu (Vrele šezdesete iz 2002. godine) te, ne da mislim, nego sam duboko ubedjen kako je Vlada besprekorno, sjajno, kako god oslikao  Toza Rabasa ikonu, uz naslov ovaj ‘ narod koji ima ovakve poput Zvonceka grupe ne treba  da  brine za rokenrol budućnost’. Branko Goša Golubović vokalni solist grupe Goblini, kaže kako je Zvoncek pionir  u stejdž performansu, te da se tu radi o odvojenoj, zasebnoj jednoj priči koja zaslužuje maksimalnu pozornost jer ima razmišjanja po kojima je Toza daleko veći animator i peformans maher od ‘pjevača’!  Dirty inspektor Blaža  kaže da je Toza medju najzanimljivijim  likovima  na domaćoj sceni, te da je dosegao neslućene visine, za druge nepojmljive,  i to je ta njegova izuzetna vrednost, sjajan scenski nastup uz još sjajniju vokalnu izvedbu.

29.03.2026.