To su riječi moje prijateljice sa Facebooka, žene nepresušne energije povećene stalnom činjenju dobra. U svakoj njezinoj riječi, pjesmi, prozi, eseju prepoznajemo konstataciju stanja u obitelji, na ulici, u tijelu ili duši. Talijanka, mlada, lijepa, majka dvoje djece, profesorica engleskog jezika u školi koju vodi sa suprugom, impresivne je biografije. Giovanna I. u svojim mislima i djelima otključava sitnice iz tame, izvodi ih na svjetlost i samim tim razotkrivanjem zločina misli, ponašanja i djeljanja intervenira u svakidašnjici. Autorica je mnogih kratkih priča, poezije, haiku, radio igri… i dobitnica mnogih priznanja. Pokraj Giovanne ne može proći sjećanje na holokaust, ni dan zlostavljanih žena, ni utjecaj poezije u životima djece…. Kada kaže: „djetinjstvo je slatko kada je daleko. Treba ga mazati poput marmelade svake nedjelje po malo“. Jedna je od glavnih pokretača postavljanja niza besplatnih knjižnica nalik velikim kućicama za ptice u blizini klupa u parkovima, na autobusnim stajalištima ili na pustim putovima u unutrašnjosti. Donesi jednu knjigu, uzmi drugu, i čitajte, čitajte… Istovremeno piše o ljudima koji se ne mogu smijati, o oblacima što usporavaju nad omiljenim joj mostom, o tome tko čuva povijest neke kuće, ali i mravima kojima je mali odron kamenja… urlik klizišta.
Nije Giovanna jedina moja prijateljica, takvog profila. To su fotografi iz strasti, poetese i poete,entuzijasti koji će se pobrinuti da im djela budu objelodanjena, pisci romana, ljubitelji dobre glazbe, slikarice i slikari prekrasnih djela, kolumnistice dragih sjećanja, galeristi i mnogi drugi ljudi konstruktivni i kreativni, urednici „E“ i drugih časopisa, borci koji bi riječju mijenajali svijet ili ga bar činili životno ugodnijim. Oni na svoje Facebook profile ne stavljaju sfumato fotografije ili one od prije petnaest godina kako bi zadivili publiku, ne lažu o profesiji, ni o bilo kakvom svom opredjeljenju. Takav kor ljudi nadprosječne inteligencije iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Austrije, Njemačke, Poljske, Danske, Švedske, Amerike, Italije, Malezije, Francuske raduje se svakom sunašcu i srdašcu, komentaru prijatelja na lošem engleskom jeziku. Nitko od njih ne stavlja na profile neprikladne sadržaje, nitko ne vrijeđa ni po kojoj osnovi drugog čovjeka.
Facebook je za mene prozor u svijet, ljudi i valovi emocija, sunce, vjetar i kiša, podstrek za stvaranje, ali prije svega osjećaj velike dobronamjerne zajednice ljudi u kojima gori isti plamen, u kojoj svatko ima svoju ulogu, nekada manju nekada veću u otjecanju vremena iznad banalnosti svakodnevnog života. Istovremeno, svaki akord njihovih misli posvećen je baš tom životu. Kako, pomisliti ćemo? Pa tako kako Giovanna kaže: „kada imaš san da ti narastu krila, ona će uistinu i narasti“.
