(UMORSTVO SMOKVE, Živko Jeličić-Novele , Književni krug Split)
Ne uistinu, ni na čiju preporuku, ovisnik o knjižnici, knjižnicom uknjižen, jedan kroz jedan, bez tereta, bi pozvan, s odjeljka „Novopristigle s preporukom knjige“ Zadarske knjižnice, knjiga me sebi pozva sama, naslovom, Umorstvo smokve, meni nepoznatim autorom, Živko Jeličić!?…
S toliko ukusa uređena naslovnica, likovnim rješenjem korica, licem knjige, Nikole Skokandića… Čuda se doista događaju onima koji vjeruju… čudo knjige…
Daljnje čitalačko istraživanje, prebiranje nutrine knjige, prebrojavanje slovnih književno-knjiških krvnih zrnca… kroz vrata i odškrinute prozore od utrobe… slova, zareza, točaka praznina, interpunkciskhi znakova…daljnje moje istraživanje, ote se obali moje urođene opreznosti, Biblioteka suvremenih pisaca, knjiga 146, uredništvo-Joško Božanić, Jakša Fijamengo, Boris Škvorc, rescezent – Vlatko Pavletić, Književni krug Split 2008. Rukopis ove zbirke novela sačuvan je u ostavštini Živka Jeličića. Njegova obitelj ljubazno ga je povjerila Književnom krugu Split, koji joj kao nakladnik na tome najsrdačnije zahvaljuje, gore spomenuta književna imena, vjetar u leđa knjige, svjetionici hrvatske književne zbilje, jamče siguran čitalački plov, i zaplovi naslovima novela: Umorstvo smokve, Pahuljica, Svadba u Biteliću, Šonkulo, U zasjedi, Pravda, Špijun ulice, Muškardin, Muktaš, škicnu malo u biografiju, obruši se na mene sva vrijednosna stvaralačka cjelina dostatatna na više života, Živko Jelčić, rođen 7. lipnja 1920. u Splitu. Diplomirao književnost. Pjesnik, romanopisac, književni kritičar. Vraća se pedesetih godina iz Zagreba, u Split, gdje u dugome razdoblju života u Splitu (više od četrdeset godina) piše svoja najbolja djela. Erudicija u silnom entuzijazmu s drugom stranom obraza za sve nedaće, spiritus movens splitskoga književnoga biljega, na hrvatskoj književnoj tkanici, čineći da grad čvrsta književna zida riječju kao križem podupre, križem vjere, križem pripadnosti. Urednik časopisa Mogućnosti, koliko niski u bisernoj stvaralačkoj ogrlici Jeličića, Splitske književne udruge, kamenu temeljcu svake priče književno-kulturnoga djelovanja Splita, Dani hrvatskoga kazališta, Sabrana djela Marka Marulića, Matica hrvatska, Čakavski sabor, gost starosjediocima, domaćin pridošlicama, Književni krug…U današnju Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, izabran 1962. za izvanrednoga člana, a redovnim članom je 1983. Književni suhozidi riječi, kamo god oko u naprezanju gledanja krene, razgonetanja sazida slikopisa riječi, krune litica otvaraju se otvorenome moru iskustvenoga, Živka Jeličića, mediteranske minijature življenja, pučke duhovnosti, zastrašujućeg analitičkoga poniranja u psihu urbanoga intelektualca, književna su to poigravanja obale i morskoga žala, zidina grada, kamena kojeg žvače, usuda nasukanosti u dodiru s cijelim svijetom, u tom jednom jedinom dodiru morske kapi, kapa škrapa…zašto nakon čitalačkoga prehodišća stranica knjige od slova do slova, ne reći u oceanu riječi, taknuti Mikelađelovim Božijim prstom. Kao na satu kemije, u svojim novelama, kemija Jeličića razinama ponašajući se s prirodom i morem, razinama narativne strukture u jezično-stilskom sloju, val je taj zamah leptirovih krila, što te slojeve kreće, čisti do punoga sjaja…Koliko slojeva nedotaknutih slovi svaki dalmatinski grad, Zadar, Split, Dubrovnik… za u krunu povrh mora…Epski opsežan, do na uzvrh, slučajnim osobama, književne nutrine, sićušne mrve sred svemira, s vratima od utrobe osobnoga svemira, književnoga svemira njegovih junaka, Jelčić je hrvatski poetik, francuskoga novoga romana, epske naracije usidren na nagomilanostima detalja.
Ne uistinu, ni na čiju preporuku, ovisnik o knjižnici, knjižnicom uknjižen, jedan
kroz jedan, bez tereta, bi pozvan i osjećajući se smiješno malen pred osobnosti vrijednoga otkrića ljudske, znanstvene i književno-umjetničke veličine Živka Jelčića.