Rajko Glibo: KOSA COOL ŠKOLA

Jesi li završio Kosu cool školu. Ne volim nijeme ukočene I buljave poglede. Jesi, ili nisi? Nisi! Nisi, znači da ne možeš biti dostojan partner hik menagerima. Kako? Čuj, kako? Ti si munjen, ako ne shvaćaš da tako lude I otkačene karaktere, kojima je imanentna tanka moć pljačke, nitko neće isturiti u javnost. Lošu marku nitko ne voli. To su nepouzdani borci u borbi s iskusnim rogovima u vreći. Nepodobni su pa kao s nokta otpadaju
Kosa cool škola za menagere modernog kova. Oni su vješti cool dizajneri stvarnosti koje nema. Patološki su lažovi koji te brzo uvjere kako ti se bolja budućnost gradi negdje na drugom mjestu, na drugim koordinatama se sprema. To je škola koja samonikle direktore potajno prepoznaje, krila im dodaje pa ih preko noći obuči za prestižne moćnike pljačke. Velika je moć pčljačke Do nje treba narasti.. Moćnik pljačke jači je od moći diva Anteja. Kako, kako? Ne ponavljaj! Što više ponavljaš gluplji si. Jeli ti jasno? Eeeeee, sokoliću moj, mora da znaš onu o grčkom divu Anteju koji čim dodirne zemlju dragu, dobiva novu snagu. Zapamti za vazda! Ta snaga je bez cilja, zbog čega je smetnja novovremenim divovima koji pod svojim kišobranima vježbaju primijenjenu moć pljačke. U kreiranju oni podese pljačkašku vagu za primijenjenu antejsku snagu Ta snaga konspirativno pljucka na autohtono konotirane dizajnere, okrene im leđa pa puca od mračnog smijeha.. Ona ima svoje vjerne slugane koji joj odano pod tepih guraju krupne gafove, mane I promašene virusne otrove za mase koje kuha u koordinatama koje naginju grčkom sindromu glasovima opaučene šuplje veličine kobnog “zna se”. Ako si pouzdan kleptoman, ovjeri to pečatom “zna se” jer ta je potvrda garant pripadnosti podobnim iz vještački obojene klase. Bitno je I važno da, dok podobni iz varijnte u varijantu mute, svi nepodobni “sitnog zuba” kukavci šute. Ta moć pljačke, ti rogovi u vreći, ni za jotu ne šišaju sve što je kao bajagi ništetno a zapravo, vrlo štetno. Gledaju na jedva vidljive umjetnike, malene hobby kreativce, čude imaginativce koji u vrtlogu svakodnevice zajaše, kako kažu, imaginaciju da zabašure I pomisao na izbavljeničku zdravorazumsku akciju. Na meti su svi izvan odličja “zna se” koji im se pričinjavaju da žive urbano, moderno, manje-više intelektualno, previsoki I iščupani iz zagrljaja provincije vraćaju ih ambijentalnom kreiranju moći rogova u vreći pa tako jedni I drugi upadaju u još čvršći zagrljaj provincije iz kojega im, majčin sine, pomisao na iskakanje nikada I nigdje ne prosine.
Moć pljačke je virus koji tinejdžeri preobražavaju pjevušeći “on me voli na svoj način”. Na sceni su u gustom mraku sirotice I sirotani pa taj pjev postade hit koji snobovski obilježava prva desetljeća trećeg tisućljeća kada se mladalačka proljeća boji novoautentičnim I novocjelovitim tonovima kroz koje se nadmeću glazba I sve mršavija naobrazba.. U aleji prevara oni čija je prevara javno razotkrivena idu bez brige dalje zaštićeni pečatom podobnosti koji pod tepih gura prevaru uz nametnutu šutnju gledatelja Cure od propunti mehanički okreću glavu na drugu stranu nastavljajući ludiranje kako kraće vrebati I uloviti novu I što bolju osebujnu priliku. Rezervnu adresu pomiču po peaznom notesu. Mamci im igraju svoju igru. Izgubile su se etnomentalitetne pletenice I srceparajuće rečenice. Moći stiha su male I sve manje pale. Preživali su svatko svoj put u budućnost dok nisu s njega zalutali I na krivi put stali.. Izmakla im, sokole moj, Kosa cool škola pa bombicama magle razoružani s pogledom u zemlju hodaju jata bosa I gola, a svaki za sebe hoda da se bolje proda. Pred zrcalom svoje usamljenosti svatko uvježbava kako se što vragolastije nasmješiti, kako pogoditi pravi trenutak pa polušansu u trenu pretvoriti u dobitak, kako prigrliti ponudu da se “provoza”, sve ako I kako…. Neistrčavati u otvaranju prozora duše od dvojbene nakane jer kroz otvoreni prozor barem jedan (onaj drugi za se žmiga) suknu guste iskre na sve strane. Bilo kako skrojeni scenario kroz dva-tri sastanka, jooooj, dvojac gurne u spoj pa kom obojci, kom opanci, ali već sutra upareni uspon drže kao pad I svatko modulira svoj čudni jad. On nosi scenarij za efikasnu krađu poljupca. ona nosi kućnu poduku “takvi su poljupci najslađi” kao varku jer joj tata I mama uporno glume kako im njihova ljubav desetljećima ne jenjava, a svako za sebe I u svojoj sobi sa svojom samoćom spava. Njihovo moderno vrijme očituje tatu kao dežurnog u internet jatu ovisnika, a mamu kao TV pastiricu I zaljubljenika. Tinejdžeri su, kažu, mobitel ovisnici I SMS kroz pošiljku pipci. Sve vragu baci gdje se vrte primjenjeni he, he, he nepodobnjaci.
Bilo kako bilo, svi pate od moćnog I sve moćnijeg krika u novom vremenu novopečenih ovisnika, zaljubljenosti sve više, natalitet sve manji, bijela kuga nasrtljivo kidiše, umjetno grijanje ne popravlja stanje. Sve je manje nasmijanih bezbrižnih lica, sve više praznih trica I matrica. Guze se sve spretnije migaju I maze u želji da ih klijenti opaze. Maze se, tetoše se, kako I ne bi da budu što upotrebljivije I drugima I sebi. Ajme meni, joooj, samo da je pogoditi što pristaliji broj.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *