Miroslav Pelikan: Jesen u D.

Unatoč fantastici boja, Bukač nije volio provoditi duge jesenske dane u D. Teški, neprihvatljivi miris vlage, magla, neka čudna tišina u dvorištu, bili su dovoljno uvjerljivi argumenti za ostanak u gradu, mada je sebi glasno priznavao, u skučenom stanu na četvrtom katu u Strmoj ulici. Odvagivao bi svakoga dana, ugodna skučenost ili jesenska prostranost u D., no još uvijek bez prave odluke.
No, kako je maglu zamijenilo sunce, Bukač je već idućeg dana otputovao u D. s naramkom novih knjiga koje je svakako morao pročitati, ponio i nizove ideja koje je tek usputno zabilježio i naravno s njim su bile i nove snimke njegovog najdražeg soprana.
Biti će to lijepa jesen u D., siguran sam, uvjeravao se Bukač vozeći se autoputom.
Pa ni dugoročne prognoze nisu bile obeshrabrujuće, uglavnom lijepo, iznadprosječno toplo. Lijepo i ugodno vrijeme bit će mu savršeni saveznik u provjetravanju kuće, odavno je nije izložio naletima svježeg zraka, istina, povremeno bi otvarao prozor u radnoj sobi kako bi se riješio nagomilanog dima, nakon dosta popušenih cigareta za u tijeku noćnog rada.
Ta, gotovo apsolutna tišina noći bila je izvanredna kulisa u koju je povremeno umetao za stanki, nekoliko arija ili simfonijsku poemu. Bukač je duboko u sebi duboko osjećao snažnu povezanost, potpuno pripadanje noći koja mu je, kako je vjerovao, uzvraćala brojnim inspiracijama, uspješnim pokušajima u zapisivanju zamišljenog.
Prvih nekoliko dana, u potpunosti sunčano s mirnim noćima, Bukač je iskoristio za pospremanje kuće, dovođenja u red svog malog muškog domaćinstva.
Sjajno mu je godila postignuta harmonija s prostorom, posebno s kućom.
Ali, posve iznenada, temperatura je naglo pala, zahladilo je a uskoro je D. bio posve uronjen u gustu, neprozirnu maglu.
Bukač se ipak nadao kako ovakav razvoj vremenskih prilika ima samo prolazni karakter, no ubrzo je shvatio kako se ipak prevario.
Magla je postajala sve gušća, ljepljiva, teško je nalegla na ljude i kuće, putove i polja.
Bukač je u tim danima rijetko izlazio iz kuće, povremeno bi zakoračio u dvorište, tek malo dalje od bunara ali bi se hitro vraćao u kuću, nastojeći što prije toplinom sprati sa sebe vlažnost vanjskoga svijeta.
Većinom je boravio u radnoj sobi, samo na kratko odlazeći u kuhinju zbog pripreme jednostavnih objeda. Popodne bi najčešće odspavao u udobnom naslonjaču u radnoj sobi.
U tim se danima rijetko susretao s drugim sumještanima.Tek je dva puta otišao, jedva pogađajući put do male trgovine u središtu sela kako bi popunio police s hranom u ostavi.Ni u trgovini, mještani nisu bili osobito zainteresirani za bilo kakvu komunikaciju, magla ih jednostavno prikovala, ne dopušta im kretanje i šutnja je bila posve prirodna kod zarobljenika magle. Pa i na radiju se jasno čulo, magla je vrlo gusta, nikome se ne preporučuje putovanje.
Bukač se šutke vratio s nekoliko vrećica u toplu oazu rodne kuće.
Ne preostaje mu ništa drugo nego čekati da se magla raziđe pa se tek onda vratiti u grad.
Ima još dosta i za pročitati, redigirati, uostalom što mu nedostaje u D.? Istinu govoreći, ovdje mu je ugodnije nego u gradu, ovdje puno više radi na materijalima.
Unatoč magli, njoj usprkos, mještani su ove subote priredili sjajnu vatrogasnu zabavu u društvenom domu. Okupilo se mnoštvo jer D. je veliko selo, dugo, postoji Gornji D. i Donji D.
Na glasnoj zabavi, izmiješali su se stari i novi stanovnici, svi su oni sada mještani D.
Dobro je bilo, zadovoljno se smješkao Bukač, dok je nespretno teturao prema svojoj kući. Kretao se sredinom ceste tegobno se probijajući kroz sivilo.
Napokon se dokopao svoje kuće, pozdravio s onima koji su nastavljali prema svojim udaljenim domovima. Jedva se je držao na nogama, kako od previše pića tako i od brza koraka do kuće, ali i od magle koja je sve polako gušila, stežući ih oko vrata svojim čvornatim, kvrgavim prstima.
San ga je odmah savladao, nije se uspio ni razodjenuti, tek je skinuo cipele i srušio se na krevet kao klada.
Probudila ga je strašna žeđ, no najprije je svratio u toalet, čudeći se dugotrajnom mlazu, pa zar je doista toliko popio?
Žeđ je napokon utažio s nekoliko čaša hladne vode koja ga je posve razbistrila.
Sjeo je na stolac i zapalio cigaretu, no odmah ju je i ugasio, nikako mu nije odgovarala,
Popio je još dvije čaše vode i krenuo na spavanje, još ima puno sati mraka do jutra.
No, san je bio daleko. Širom otvorenih očiju gledao je u strop.
Učini mu se da je čuo neke zvuke iz dvorišta, ustane, otvori ulazna vrata i stane ispod trijema gledajući u sivo okruženje.
Da, sada je jasno čuo korake a zatim i rzanje konja, ali, nije ih vidio. Ni orah u sredini dvorišta se nije ukazivao. Krene polako prema drvetu.
Od kuće do oraha uvijek je izbrojao četrdeset koraka, pa tako i ovaj put. Točno, četrdeset koraka, pa tako i ovaj put.
I dalje je razgovijetno čuo konje, osvrtao se ispod drveta ali nije ih opazio.
Stajao je neko vrijeme a zatim odluči otići do ograde i vrata koja su vodila prema vinogradu i poljima. Od ograde, teren se spuštao. Ništa osim magle nije ga okruživalo.
Glasovi konja u neposrednoj blizini sada su utihnuli, potpuna tišina. Vratio se je pomalo razočaran u kuću i iznova legao, misleći, koji je to vrag s tim konjima?
Sve je to rezultat vatrogasne zabave, zaključi Bukač i sretno zaspe poput djeteta.
Sutradan, magla je netragom nestala i Bukač se mogao vratiti u grad, ne misleći više na konje u noći, veselio se suncu i znao je i da ima tragova kopita u dvorištu , pitanje je, bi li ih opazio.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *