Nikola Šimić Tonin: PRIČATI TUĐE PRIČE

Zove se Nadine Mičić, 21 godina joj je tek i studentica je treće godine glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu na klasi Admira Glamočaka. Sarajevo za nju nije slučajan izbor jer je do desete godine živjela i pohađala školu baš u Sarajevu. Naime, majka je Sarajka i dan danas živi u Sarajevu, tako da se može pohvaliti kako imam dva svoja grada. Sarajevo i Zadar. Otac je iz Zadra, u desetoj godini života svoje prebivalište zamijenila je adresom u Zadru. Bio je to ogroman korak za nju, ali također jako ključan u daljnjem razvoju. U Zadru je pohađala privatnu osnovnu školu Novu, pa naknadno i Zadarsku privatnu gimnaziju s pravom javnosti koje su velikim dijelom zaslužne za ovo gdje je sad, bez i malo zadrške i rezerve ističe. Škole su prepoznale u meni prvenstveno talent a s vremenom i ogromnu ambiciju prema glumi. Prostor koji mi je dan od strane pedagoga tih ustanova i ravnatelja, profesora, prije svih: Nikice Simića i Žakline Kutija, omogućio mi je razviti i realizirati svoje želje.
– Moji roditelji kažu da sam od malena zabavljala sve ukućane, tako da je ljubav prema glumi samo rasla s godinama. – Sjeća se Nadine.
U Zadru je pohađala razne glumačke radionice, ali se paralelno bavila plesom u Plesnoj udruzi „Gesta“ pod vodstvom Nene Jurišić.
– Izgleda da su moje ambicije bile očigledne, tako da me je Nena „gurnula“ u neke prve uloge njenih dramsko plesnih kolaža. Glumačke radionice pod vodstvom Matije Šango Šimurina, Ana Marije Fabijanić te Maje Šimić, one su bile te koje su moju odluku i poziv da se želim baviti isključivo glumom, samo potvrdile. (N. M.)
Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja izašla je na prijemni ispit krajem šestog mjeseca u Sarajevu.
– Znam da je tata bio ljut što se nisam i na druge akademije prijavila ali je želja za Sarajevom bila ipak jača. Na prvom roku nisam prošla niti u uži izbor kandidata, što me je potpuno dotuklo. Pri tome, svi upisi za druge fakultete su bili završeni, te je meni preostalo da izađem na drugi rok u devetom mjesecu. Spremala sam se gotovo cijelo ljeto i kada sam izašla na drugi rok prijemnog ispita u Sarajevo i od 5 ljudi koji su bili u užem krugu konačno sam upisala, sreća je bila neopisiva. Ja vam ne znam reći kako sam se osjećala u tom trenutku, sjećam se samo da sam nazvala oca i rekla mu “Jesam ti rekla da ću upasti“. Od tog dana moja sreća traje i ne gasi se. Svakodnevno sam zahvalna što sam dobila priliku da se bavim najljepšim poslom. Bogatstvo je imati priliku pričati tuđe priče, priče koje možda drugačije nikad ne bi bile ispričane. Bogatstvo je činjenica da sam naučila bolje razumijevati ljude koji me okružuju samo zato što se svakodnevno bavim ljudskim životima na najplemenitiji način. Bogatstvo je što se svakodnevno imam priliku igrati, a to ljudi s vremenom zaborave. (N. M.)
Početkom 12. mjeseca 2015. iz studentske službe su joj javili da je dobila nagradu najboljeg studenta glume. Nagrada se odnosi na prethodnu školsku godinu i obuhvata sve četiri godine glume. Izuzetno je ponosna na to priznanje.
– Život u Sarajevu je lijep, osobito studiranje na ovoj akademiji, te bih zaista svim zaljubljenicima u glumu koji žele pokušati upisati isto, preporučila da izađu na prijemni ispit u Sarajevu. Profesori ove akademije su isključivo tu za dobrobit studenata i rade apsolutno sve da postanemo što bolji glumci, ali kako moj profesor voli reći : “Želim da ste odlični glumci, ali mi je još bitnije da ste dobri ljudi“. Također vrlo bitan faktor doživljavanja akademije ali i samog Sarajeva je klasa u kojoj si. Moju klasu, moju sad već obitelj, čine studenti iz svih krajeva naših prostora. Tu su studenti iz Splita, Vinkovaca, Podgorice, Mostara, Prijepolja, Gruda, Tuzle i mnogih drugih. Te su to redom izuzetno talentirani mladi budući glumci. (N. M.)
Rad na akademiji oduzima gotovo sve slobodno vrijeme. A to malo slobodnog vremena iskorištava za razna druženja ali i odlaske kući koji, nažalost, zbog obaveza postaju sve rjeđi.
– Zaželim se obitelji, naravno, ali i mora, sunca, babine spize i društva, iako to sve nadoknadim čim stignem doma. (N. M.)
– Dodala bih još da će se naša ispitna predstava “Hasanaginica“ vrlo brzo igrati u Zadru. Što je za mene ogroman uspjeh. I radujem se što će to moj Zadar moći pogledati.
A o planovima ne mogu govoriti. Ovaj posao me uči da živim u trenutku tako da radim sve u skladu s tim. Želja je pregršt ali apsolutno treba posložiti prioritete u danom momentu pa rješavati jedno po jedno. Iako sam sigurna da ću se ja već za svoje mjesto negdje izboriti.




2 Responses to Nikola Šimić Tonin: PRIČATI TUĐE PRIČE

  1. Zlatko Pangarić каже:

    Odlično napisano. Petica.

  2. Ako kažem Hvala malo sam rekao.
    Svako Vam dobro iz Zadra!
    NŠT

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *