Ma, prestanite da nam oduzimate! Moćnici sveta, ne otimajte nam više. Dosta je. Zaustavite se, već,..
Najpre ste počeli po malo, sa svakog kraja zemlje. Države, hej! Pa nije to tek tako. Zajedničko, naše. Mogli smo svuda, u svako doba. Bezgranično. Ravnopravno.. Po želji. Prijateljski. Rođački. Prisno. Sa punim poverenjem,
Onda smo počeli da nestajemo.. Država, doduše. A uskoro sa njom i mi…
Nikada više isti. Nikada više, oni nekadašnji. Svoji na svome.
Tuđinci. Stranci. Zatvoreni u svoje svedene teritorije. Nema tog mikroskopa kojim se možemo dovoljno jasno uočiti na karti sveta. Nevidljivi skoro do beznačajnosti. Do iščeznuća.
Samo smo još u priči, Maloj, nikada manjoj…




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *