ZAVIČAJNI  MUZEJ                                                                                                              

NARODNA  BIBLIOTEKA                                                                                               

PRIKAZ:       ŽIVKO  IVKOVIĆ

UG  FABRIKA, PETROVAC NA MLAVI –   2018.

Za rocknroll scenu u Petrovcu na Mlavi se tako malo zna, a što nije usamljen ili izolovan slučaj jer, za male gradske sredine, poput ove, prostora u specijalizovanim muzičkim časopisima onovremenim se nikada nije moglo naći, iz razloga nebitnosti tih i takvih jer, zaboga, scena ta je postojala samo u prestonici i velikim gradovima. Više puta sam naglašavao kako to ne stoji, jer, svaki pa i najmanji grad – varoš u SFRJ (bezmalo) je imao svoju scenu, koje, naravno, po obimu nisu bile ravne ili jednake onoj u već prestonici, ali su, van svake sumnje zbilja nezaobilazne i od neprocenjivog su značaja, pogotovo danas kada se pod zaokruženom kulturom uzimaju i obeležavaju isključivo  one, značajne godišnjice i ličnosti iz istorije i legende SPC. Imamo tako ovde naslov ‘’ 12300  R’N’R ‘’  vezan za poluvekovnu rocknroll history u Petrovcu, zbilja impresivno štivo koje priredjivači, iz skromnosti valjda, predstavljaju kao kataloško izdanje, mada se radi o rnr sceni njihovog grada.  Ruku na srce, mnogo više je od tog, kataloškog, jer, sažeti poluvekovnu urbanu rnr scenu kao pomenuto izdanje gore, je zbilja nemoguće, te je, značaj ove (uz fotomonografiju Rokerijada autora Saše Simića iz 2019.) ogroman.  Ta refleksija američkog i kasnije engleskog rokenrola se ne odnosi samo na velike centre u SFRJ nego isto tako i na male gradske sredine poput ovde Petrovca na Mlavi. Priredjivači tako, ovde, već u uvodu iznose svoj neki polged na onovremenu pop scenu (u šezdesetima je taj termin korišćen) u U.S.A. i U.K. te zaključak po kom uopšte nismo kaskali za tim, pomenutim, a u pojedinim segmentima smo i prednjačili i tu sam u potpunosti saglasan sa njima.  (prvi specijalizovani rock magazin u Evropi je Džuboks – 1966., prvi crnobeli spotovi Jovana Ristića Rice vezani za Džentlmene, Siluete, Crne bisere itd uz, po priznanju autora mjuzikla Kosa (Hair) Jamesa Rado/Gerome Ragni da je jugoslovenska verzija tog najbolja na svetu, podsetiću na sjajne role tada Dragana Nikolića i vokal Dušana Prelevića Preleta. Pa tako, u godini pokretanja Džubkos Magazina  1966.  Iste imamo i prvu rocknroll grupu u ovom gradu pod imenom Srebrne senke, te se, pomenuta godina i uzma za start PETROVAČKE ROCK SCENE.  Deluje neverovatno, ali podatak kako je u ovom gradu , u proteklih pola veka (1966-2016) egzistiralo stotinjak VISova ili rock grupa sasvim govori za sebe,  fakti ovde su neoborivi, nesporni su, tako je kako je. Ako dodam da je u ovom gradu izmedju dva svetska rata ‘’radio’’ i Ptreovački Jazz Orkestar, onda je Petrovac i zbilja u samom vrhu kada se radi o urbanim hronikama gradova u Srbiji. Stoji  ovde, dalje, da su Srebrne senke činili gitarist Miša Panić, Žarko Jovanović bas gitrist te Aca J. Nikolić za bubnjevima, a svoj prvi nastup su zabeležilli u sali Doma JNA 1966. ali pod nazivom VIS Planete, da bi, posetioci glasanjem (na poledjini ulaznice su ispisivani predlozi za novo ime VISa) odlučili o imenu grupe. Tada je sa poledjine jedne pročitan i predlog Srebnre senke, koji članovi grupe usvajaju da bi pod tim nazivom nastupali sve do konca 1970. godine.  Naravno, storija o tom pionirskom rocknroll vremenu i naznačenoj grupi se time ne iscrpljuje te dalje stoji kako su svirali skinute stvari tada aktuelnih rock grupa a navode se i prostori (Gimnazija, Kasina, Dom JNA, Stara škola i Magaicn Borac) u kojima su svirali,  da bi po povratku Panića sa odsluženja vojnog roka, Senke pojačali  Rade Panić za bubnjevima, te Zoran Lukić na solo/bas gitari. 1969. Ovaj VIS za kratko menja naziv u Ševa & Company pa onda u finalno ono The Scream  1970. koji su činili (uz personalne izmene) Žarko Jovanović za bubnjevima, Zoran Lukić Homoljac takodje za bubnjevima, Rade Stanojević na solo gitari, kao i Zoran Miletić, a potom imamo Slavišu na gitari & kao vokalnog solistu, izvesnog Taneta za bubnjevima te Zorana Stojićevića. Već u poznim šezdesetima (1968.) dvojac Panić- Kamenković piše svoju prvu ‘’Na staži’’ autorsku. The Scream je zabeležio nastup na Gitarijadi i u obližnjem Požarevcu 1973. kada je nastupio i kragujevački SmaK. Uz Sream imamo I grupu Zli stroj (1978.) koja je ‘radila’ sve do konca 1981. u sastavu Ljubomir Kostić bas gitarist, Dejan Stojkovć klavijaturist i vokalni solist, Čedomir Anastasijevski gitarist, Goran Stanković za bubnjevima te još jedan gitarist & vokalni solist Čedomir Stavrić, uz, kasnije personalne promene, pa tako, u grupi se javljaju  Zoran Makiš na gitari te Mikica Plikica na bas gitari. Imamo potom i brojne one koji su pružili svoj pun udeo u ispisivanju urbanih rock stanica svoga grada poput grupa Mercedes Benz, Cats, Zox Band, Foxes, Karambol itd, a te 1981. je održana  Gitarijada u Gimnaziji, te priredjivači pišu o grupama Ko to tamo peva, Grom iz vedra neba, Košmar, Dionis, Antifriz, Ozbiljne cipele, Žuta kada, Mefisto Orkestro (prvi petrovački pank sastav). Vezano za pisanje sopstvenih onih, autorskih stvari i  značajnije nastupe u većim centrima, izdvajaju se grupe Aquarium te Čeda & Ozbiljne cipele, pa tako, snimljeno je prilično stvari u beogradskim studijima, no, sačuvane su samo Gde odlazi dan/Povedi me/Tražim nekoga/Žena prijatelja mog (Ozbiljne cipele) a od Aquariusa stvari Ti tražiš pravila/Putuj/Moja noć/I pad je let/Senke te zaključna Odlazim. Istaći ću podatak da je petrovački sastav Aquarius zapalio na turneju po Hrvatskoj, zajedno sa grupom Aerodorm, a od značajnijih  (mada su svi takvi) imamo  grupu Kornjače koja start u karijeri beleži 1986. godine,  sviraju i na POKu (Palilulska Olimpijada Kulture) te u klubu Akademija takodje u BG da bi se 1988.  predstavili i publici na najdugotrajnijem evropskom rocknroll festivalu našoj ‘’Zaječarskoj gitarijadi’’ sa koje je ostao audio zapis (kasetno izdanje) Gitarijada ’88. Na kom je grupa Aquarium zastupljena sa Ja te volim numerom. Ostaje imaginarni album ove grupe ‘’ Lovci na snove ‘’ sa trinaest brojeva i žal za neobjavljenim tim, a do raspada grupe dolazi 1991.  Izdvojiti ono najznačajnije sa PnM scene je u domenu onog, prosto neverovatnog jer, svi sastavi ovde, u naslovu ovom su bez razlike značajni, ali ću, ipak predstaviti pojedine poput grupe Moby Dick koja je za sobom takodje ostavila imaginarni hardrock album  (da su beogrdaski sastavi u pitanju ne sumnjam da bi uspeli) a svirali su, pored Beograda  u Kragujevcu, Čačku, Zaječaru itd. Do konca onog, drugog milenijuma, u ovom gradu su egzistirali  Amethyst, Zero Defect, Vod Brigite Montenari, Dushmans, Psihodelije, Nodus, Oxygen, Coyote, The Joker, Trip System, Pasje godine itd. Nisam sto/odsto siguran , ali, ova, PETROVAČKA  ROCK ENCIKLOPEDIJA (uz fotomonografiju) je dvadeset i treća u Srbiji, te je tako pridodajem listi postojećih, onih koji nisu zaboravili svoju rokenrol istoriju, a što je nemerljiv doprinos u zaokruživanju one sveobuhvatne srpske scene. PnM rock scena tako, zahuktala u dekadama iza, ne posustaje ni u novom ovom, trećem milenijumu, kada se javljaju grupe Street Machine, (2004), Backbone (2004), UPS! (2007), Art Diler (2006), Meda Vuk &Sandokan (2007), Autsajderi (2007) itd a što samo ide u prliog tvrdnji o obimu i značaju ove scene. U zaključku ovog izdanja stoji kako to nije samo njen prateći deo  (obeležavanje pedesetogodišnjice rocknroll scene u ovom grad do 2016.) te da se ne radi o sveobuhvatnoj jednoj, zaokruženoj rock sceni, nego je na skromnom broju stranica, koliko-toliko predstavljena urbana scena ovog grada te značaj tog kulturnog fenomena u Srbiji. Jenić  (sasvim ispravno) ovde dovodi u pitanje i ono, ‘Kako je propao rocknroll’ jer, svakako da nije, a dokaz za to imamo upravo ovde u Petrovcu, te se autorima takvih tekstova, sa gore navedenim pitanjem iz onih, prestoničkih medija i satelita im na lokalu, nema šta zameriti jer, ne poznaju rock scenu, stalo im je jedino do potpisa ispod tih, a stanje na terenu ih umnogome demantuje, i to je sasvim folirantski svet…

29.11.2022.