MAGYAR SZO  LAPKIADO KFT                                                                          PRIKAZ:

NOVI  SAD                                                                                          ŽIVKO  IVKOVIĆ  

Godina izdanja: 2014.

Nesporno je da od ovog Tiborovog naslova (Isceljujuća moć bluza) nema obimnijeg i sadržajno kavlitetnijeg štiva o bluzu na našim prostorima. Već u uvodnom onom, predgovor delu stoji da je bluz čist i jasan akt narodnog stvaralaštva koji se čuvao i negovao na prinicipima usmene poezije, prenošenjem sa kolena na koleno, tako da imamo izvornu formu ili tradiciju tog sačuvanu do dana današnjeg. Piše Tibor kako se startom šezdesetih dogodio taj preporod ili bluz bum, vaskrsnuće blues roots crnih američkih muzičara te ogroman uticaj na bele i ostale muzičare, time i opšta prihvaćenost. Pokrenuti su tako  brojni bluz magazini (Juke Box, Living Blues, Blues and Rhythm, Blues Forum Mojo itd) koji su umnogome pospešili globalnu popularnost ovog pravca. Ekspanzija oficijelnih bluz izdanja u svetu takodje nije izostala, pa tako imamo i primetan vrlo uticaj ovog u sferi rokenrola …… Lista belih bluz muzičara u GB je poduža, no, nije nepoznanica, kako  autor ovde piše da je sve krenulo sa Džonom Mejelom, Krisom Barberom, Grejemom Bondom ali i Van Morisonom, Erikom Kleptonom ……. A tu su naravno i Pol Rodžers, Geri Mur itd. Nije zaboravio ni ženske bluz predstavnike poput Debi Dejvis, Džoane Konor, Ane Popović itd. Stoji ovde da je glavni akter ili protagonist ovog naslova zapravo crnoputi čovek te da za izvornu bluz formu, tim korenima zapravo imamo zahvaliti robovlasništvu, a što je nesporno.  Ono, nisam načisto, zašto su samo crnci iz Afrike Afroamerikanci, dok su beli doseljenici iz Evrope Amerikanci, te se pitam zašto je za takve izostao termin Euroamerikanci, kada  je opšte poznato da su jedino Indijanci zapravo Amerikanci, oni sa korenima. U odeljku ‘Duhovna muzika američkih crnaca’, imamo zanimljivo autorovo tumačenje vezano za fuziju ili spajanje euroafričkih kulturnih stremljenja pojašnjenih na način osnovne harmonijske osnove Euroamerikanaca uz temperament i ritam Afroamera (izvorne crnačke songove, šaut-shout uz crne sveštenike koji su svoje verske obrede obavljali naa specifičan, više sugestivan način a što je rezultiralo fantastičnim vizijama kod vernika, delovalo je prosto isceljujuće, te otuda valjda   ideja Tiboru za naslov ovog, najznačajnijeg bluz štiva na našim prostorima). Imamo  autorov podatak koji se odnosi na snimak verskog songa iz 1894. na tzv. muzičkom valjku, a radi se o Colored Quintetu, i to je najstariji muzički zapis ove vrste….. uz Mahaliju Džekson, piše on dalje kao najlepši glas crne Amerike. Za Thomasa Dorseya kaže da je tvorac termina ‘gospel’ i to iz ranih dvadesetih godina prošlog veka. Dalje dolazimo do Gerija Dejvisa tvorca holy (verskog) bluza, a radi se o duhovnom songu izvedenog u bluz maniru te je i nesporan njegov uticaj na ostale. Provlače se i redovi vezani za regtajm, kao o preteči džeza i Misuriju kao postojbini tog, te Skota Džoplina rodonačelnika naznačenog, da bi potom Tibor pojasnio i pojam ili termin Coon Song (pevane su na plantažama pamuka). Zanimljiv je  podatak da se bendžo kao instrument pominje u spisima iz 1774. godine. U pravoj lavini podataka kojima Tibor barata je i precizna definicija vezana za izraz ONE MAN BAND, gde kaže kako je jedan čovek mogao svirati više instrumenata (Juke Boy Bonner, Joe Hill Louis, Elmor Mickle i drugi) pa tako, pojedinci su bili pravi virtuozi jer su besprekorno, podjednako dobro baratali dvanaestožičanom gitarom, usnom harmonikom, bas bubnjem, zvečkom, daskom za pranje veša (washboard) te kazuom. O korenima  džeza su brojni pisali, ali je autor isključiv, tvorac tog je Dželi Rol Morton, a postojbina ovog muzičkog pravca je Nju Orliens uz ono, naravno, da je tekovina Afroamera. Po Tiboru je crna populacija u U.S.A. preživela sve torture, surovosti i ubijanja od strane Euroamera i preživela  zahvaljujući bluzu a pomenutom je kumovala Ma Rejni (Ma Rainey) i to negde izmedju 1902. – 1908. godine a radi se o stvari koju je naslovila sa ‘The Blues’. Prelazeći tako preko redova ovog Tiborovog naslova, koje je, nema tu nikakve sumnje, u grupaciji najozbiljnijih na zadatu i ne samo u nas, dolazimo do Teksas (Elgir) Aleksandera, čiju verziju  Kuće izlazećeg Sunca sam poodavno čuo, a u literaturi nalazim da je istu snimio 1925. i 1928. godine, pa sad….  Svrstan je u arhaične bluz singere dok su tekstovi obojeni plantažerskim žalopojkama ali i zatvorskim onim. Tu je i poglavlje o slepim (Blajnd) singer&gitar umetnicima o kojima se i ne zna toliko izuzev kada se tiče poznatijih naravno a bez kojih ovaj naslov i ne bi nosio epitet The Best of The Best Blues Book, znao je to, potrudio se, te mu, evo, na svoj način odajem zasluženo priznanje. U knjizi su brojne fotografije bluz umetnika pa i nj. grobnih obeležja, tako stoji da je Dženis Džoplin obnovila spomenik Besi Smit, a za grobno obeležje Roberta Džonsona su se pobrinuli članovi grupe ZZ Top ……. Nesumnjiv značaj u popularizaciji bluz zvuka svakako da pripada  radio stanicama koje su startovale polovinom dvadesetih (kada i Radio Beograd kod nas), uz podatak da su mesta urednika na tim pripadala uglavnom poznatim bluzerima, poput B.B. Kinga, Pajn Top Perkinsa, Soni Boja Vilijamsona …….. Stoji i da je The Daddy of the Blues Ti Boun Voker prvi zasvirao elektrobluz, a dodaću da je pomenuti prvi svirao gitaru zubima, pre negoli se Jimi Hendrix i rodio!! U delu vezanom za Madija Votersa stoji da je karijeru gradio pod jakim uticajem Roberta Džonsona i Vilija Brauna te dodaje njihova gostovanja u USSR, Poljskoj ………… ali i o Litl Volteru usnoharmonikašu za koga Tibor piše da je rame uz rame sa Sonijem Terijem te Soni Boj Vilijamsonom, naravno kada se radi o ozvučenoj toj usnoj. Imamo potom storije o značajnim bluz instrumentalistima i vokalima, pa tako, tu su Otis Spen, Haulin Vulf … Piše Tibor i o rocknroll velikanima, onima koji su najznačajniji svetski urbani mzučki pravac učinili besmrtnim, gde imamo storije o Čaku Beriju i Bou Didliju. Vremenom je, kako to autor konstatuje, interesovanje crnačke tin i after mladeži jenjavalo, bledelo prosto, rocknroll je osvajao svet….. Na drugoj strani imamo bele muzičare koji su se sa dužnom pažnjom odnosili prema bluz stvaralaštvu, visoko cenili domete tog te otuda povećano interesovanje tih za baštinjenje tog muzičkog opusa. U završnim poglavljima (Ponovno otkrivanje bluz umetnika i Umetnička imena) imamo njegove domete vezane za visokorangirane bluz umetnike ali gotovo zaboravljene poput Kaunta Bejzija, Sonija Terija, Džimija Rašinga, Hot Lipsa Pejdža i ostalih. Stoji da su 1953. zatekli  Hjudija Ledbetera u  zatvorskoj ustanovi države Louisiana, a Baka Vajta su pronašli na farmi Parchman. Materijal o bluzu za potrebe Kongresne biblioteke je marljivo prikupljan, a grupa studenata je takodje radila na pronalaženju zaboravljenih bluz Umetnika (Majk Blumfild, Stefan Grosman, Dik Votermen i nekolicina su činili taj istraživački tim). Piše autor i o nastanku ‘skifl’ muzičkog izraza, dovodi ga u vezu sa Lonijem Doneganom (rani GB rocknroll singer) koji je 1956. snimio Ledbelijevu stvar ‘Rock Island Line’, veoma popularnu u Evropi tog vremena. Madi Voters je 1958. na jednom evropskom nastupu promovisao električni bluz da bi potom usledile turneje brojnih tih, tamnoputih bluzera koji su popularisali taj uz konstataciju o značajnoj prihvaćenosti tog, te imamo i brojne prelaske crnih umetnika na tlo evropsko. Skifl stil je izdigao u sam vrh scene  evropske bluzere poput Aleksisa Kornera, Sirila Dejvisa i Grejema Bonda koje  podvodimo pod pionire britanske bluz scene. Tu su i podaci vezani za nadimke pozantih i manje bluzera, a pod tim imamo Madija Votersa koji se kao klinac sa kupanja u obližnjoj mu rečici kući uvek vraćao prljav iz razloga prljave vode te otuda  ono Mudy Waters (Prljava voda), a Klarens Braun je zaradio nadimak Usta kao kapija (Gatemouth) i to kao tinejdžer. Fizički znatno razvijeniji od ostalih, crni bluz umetnici su nazivani ‘Velikim dečacima’ pa tako dolazimo do nekolicine tih poput Džozefa Vernona Tarnera i Big Džoa Tarnera. Rodbinske veze u svetu bluza je zaključno poglavlje ovog značajnog štiva, koje, iskerno, vidim kao najznačajnije vezano za pomenuti muzički pravac na našim prostorima, jer se domaće izdavačke kuće i nisu ne znam koliko pretrgle kada se radi o autorskim ili prevedenim samo izdanjima (izuzev naslova Narod bluza autora Leroa Džounsa izdanje Utopije beogradske iz 2008.). Knjga je objavljena na s/h i madjarskom jeziku. Kapa dole Tiboru za napisano i prikupljeno ovde, neka mu je večna slava i  hvala.

Datum: 09.04.2023.