Oliver Milijić – prozaonline

Tag Archives: Oliver Milijić

22. новембра 2010. 3 Comments

Oliver Milijić: PUT

Najzad, tu sam, rekoh sebi, ulazeći u grad, bacam oko rojevi osa potajnica zabadaju se u komade još uvek pulsirajućeg životinjskog mesa, koje prekriva ulicu mladići kušaju, ližući sa prstiju, užeglu kašu sukrvice ugojena vatra tromo jede ostatke poslednje večere

Pretraga

Tekstovi
- VELIBOR MIHIĆ: GOLUB NA MUŠTIKLI
  
  (Izbor iz knjige reportaža) ČOVEK KOJI JE ZABORAVIO DA JEDE Bilo je, to, one godine kad su me, kao kusog psa, poterali maler za malerom, ali,
- Nikola Šimić Tonin: ČAPLJE NOĆU LETE
  
  Tolike godine gledam ovu uvalu, poslije razvojačenja još i više. Kamena gromada izronila iz mora, naslonila se na obalu ravnu kao ploča, kojoj se kao nekome
- Ranko PAVLOVIĆ: PRIČE O SIROTINjI
  
  OBILjE Bio jedan kljast prosjak pa u jednom gradu cijeli dan obijao pragove uzalud moleći da mu udijele komad hljeba. Neki su ga tjerali bez riječi,
- Aida Šečić: Irfanova gitara
  
  Irfan nije bio neobičan dječak. Nije imao nikakvu tjelesnu niti duševnu mahanu, nije bio glup, zao, ružan. A ipak se šaputalo. Bio je dobar iz matematike.
- Stevan Šarčević: ULIČNA SVETILJKA
  
  Bio sam još golobrado štene ponosito na paperje što mi je oskudno nicalo po licu. Izlasci u grad svodili su se na lutanja muškog čopora ne