Branka Selaković, rođena 4.02.1985. godine. Apsolvent Filozofskog fakulteta u Beogradu, odsek za filozofiju.
– Biografija:
2009- Objavljen roman „Kapija“.
Nagrađena priča „Narciza i princ“ objavljena u zborniku „Reč u prostoru“, u izdanju SKC-a. Objavljeni poetski uvodi iz romana „Kapija“ u časopisu „Rujeve lati 2“.
2008 – Objavljene priče na književnim sajtovima.
Objavljeni prikazi romana u časopisu „Bestseler“, i na www.barikada.com i www.trablmejker.com
2007- Objavljena priča „Dani“ u zborniku SKC-a.
2006- Objavljen roman „Narcisi bojeni crno“.
Objavljena priča u zborniku „Doziv žubora“.
2004- Nagrađen esej prvom nagradom na konkursu udruženja „Sveti Sava“.
Nagrađena priča na konkursu časopisa „Petlja“.
2003- Objavljena pesma u zborniku „Anđeo ime plamen“ u izdanju Književne zajednice Jugoslavije.
Objavljena priča u časopisu „Danica“.
2002- Jedan od osnivača časopisa Medicinske škole „Zdravac“.
2001-2009- Objavljivane priče u časopisu „Rujno“.

SRNA I JABLAN
Srna je pevala ljubav sa svojih usana, za njegov dah na prozoru kad je snenu probudi i kaže da je treba. Srna je u svom svetu stvorila raj za drhtava kolena, snove, pesme koje je pisala čekajući jablanove da spuste grane na gola ramena.
Jablan je udarom srca bušio vene svojih snova i krv bi se razlila po nervima, slatka, usplahirena, moćna. Jablan je trčao srni u zagrljaj pokušavajući da zamahom stvori vetar za kosu punu mirisa.
Opijeni mogli su magijom darivati bisere svojih dodira, bogatiti svet divnim rečima. Ali vatra za sobom ostavlja ožiljke… Možda…
Kiša je obojila nebo za njene poslednje korake u svitanje sa njim. Rekla je da više ne može čekati ponoć da svije se uz njega. „Zašto kasni, zašto me ne voli?“
Kiša je spirala dodire sa njegovih obraza. Suze se nisu videle, a peku zemlju gorčinom natopljenu. Suze su kiselina kojom bi se trovao. Zašto je ne voli?
Dane je skupljala u satenske marame čuvajući sećanje za nove uzdahe. Čekala jablane, maslačke i zumbule da ponesu polene za buđenje proleća.
Više se nije sećao gorčine u koracima. Radovao se moći zaboravljanja koju poseduje. Gledao neke nove srne što iskaču iz grmova. Više je ne prepoznaje.
Izgubila je lik u ogledalu jer je živela samo njegovim pogledom. Srna se više ne prepoznaje, a srce tinja negde u maramama. Srna nikad ne zaboravlja. Srna sa sećanjem nestaje u pepeo novih srna i jablana.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *