Ej, znaš čega se sjetih? Pa. On meni ni povirio nije. I to mi prijatelj? Blećak sam! Neki kažu „šupak“, drugi opet „šupčina“ valjda za one razrađene šupke, tko će znati? Ne, ne, to nikako? Da me guze i oduzmu mi nevinost. To, ne i ne! Imam ja ružnih navika manje-više kao i drugi ljudi. Možda ružno-perverznih, ali jebi ga ugnijezdile su mi se kasno, Ubacujem svoj mini svijet kroz otškrinuta vrata i odlepršam u makrosvijet pa tamo u ljudsku psihologiju. Što mi to bi? Zakocenuh se. Misli mi se ukočiše u svojoj kutijici. Hm, nu ti vidi? Pričam vam priču, a vi već mislite o pozadini priče. Po srijedi je gaf. Nije važno čiji.
Vrti se neuspavani miris sjete. Osjećaj nelagode puni pepeljaru opušcima.. Ruke se tresu od bijesa. Fušfilolog i svi njegovi znaju itekako. Ne lomim se ja lako, već nikako. Puno toga čovjek u životu radi, iako mu se ne da. Ali koliko sam čovjek? Kada pomislim na pokoru, učini mi se da se najlakše odreknem seksa na jedan dan.. Prevarih se. To je upravo najteže ako si u scenariju nekih mesnato-rumenih usana tvrdo ucrtan. Lakše je uloviti modro-zelene alge iz Klamatskog jezera za savršeno zdravlje i neiscrpnu eenergiju, nego nacrtati scenario i u njemu pikiranu damu. U scenariju žene koju zovem moja dama ja sam posljednja rupa na svirali za ulazak u njezin seksi scenario. Drugima ide ono dobar dan, skidaj gaće, a meni najčešće šipak. Ne pila ona pravdu i pravednost. Ona pila po svom ćeifu. Hoće joj se, može joj se. Ne znam kako drugim damama ljepšim od nje pašem i upucavaju se na prvu, a njoj se ogadio. Nema što drugo biti. Radije će mi još koju čašu tuge naliti, nego u moj zagrljaj zalutati. Što sam tražio, to sam dobio. Svi tako govore pa ne mogu samo ja govoriti nakoštrc.
Ipak dvojim. Zajebani su i oni Fušfilologovi scenariji. Jedna od početnica njihovog u praksi provjerenog i tvrdo potvrđenog programa, jeste razaranje braka, zatim obitelji, onda dezorjentacija i podbacivanje klipova napredovanju djece. Moj nisu baš lako razorili. Žena me napustila bez riječi i nenadano. Jesu li tome kumovali Fušfilologovi crni anđeli, ili nisu, ostaje tajna, a sve su prilike da jesu. Sve mi se čini da psihopata u mojoj dami nosi i živi sa dva svijeta pa se već navkinuto varaka između jednog i drugog. Nikada neće priznati bolest. Bježi od liječnika psihijatra, a štite je zakoni i ona hladnokrvno čini to što čini. Mijenja muške kao meke kruške, a oni mlađi su joj poslastica. Za one starije u trenu zna pokazati oba svoja lica.ta meni blećku (ne znam kako i zašto) dugo pristala pudlica.
Kako dalje i kuda misli Službeno Lud kada mu opasni psihopata u liku Fušfilologa, šefa crnih anđela, uporno podmeće otškrinuta vrata pakla. Fušfilolog je
rođenjem po zakonu spojnih posuda osoba podijeljena u dva svijeta. Više artikulira i brine se o svijetu crnih anđela. Njegovo škrabanje o tradicijskoj kulturi služi mu samo za maskiranje i skrivalicu onog drugog njega. Na tom tragu je podmetanje laži, obmana i crnih ojkalica koje on bira sukladno potrebi aktualnog trenutka. U vremenu vidi samo svoj trag. Ne želi vidjeti ničiji drugi i sve bi te tragove (kada bi mogao) uništio, ali pošto ne može potire samo one koje je sa svojim kleptomanima proskribirao i odabrao za odstrel. Fušfilologova ozbiljnost negira puninu života, a pojam smrt apriori odbacuje iz svoje misaone kutijice u kojopj se bespoštedno naguravaju njegova dva mikro svijeta.. U kovitlacu prljavština vodi njihov registar u sedam tomova. Dok se rađa ova priča broj tomova već se popeo na devet. Ti tomovi skrivaju još (uz sve drugo) i opasan nered s mnoštvom prljavština iznutra koje krišom produkuju crni anđeli na svoju ruku i prema svom ćeifu, a to se naknadno otkrije odbojno kao autohtona nelagoda. Fušfilolog Službeno Ludom mrvi kapi užitka lažima i obmanama što mu izuzetno godi. Njemu se pri tome kao kod normalnih ljudi u dušu ne useljava zima i on se sebisvojstveno razmeće sa klinovima zla u prstima. Službeno Lud ima svoje ugledno mjesto među pjesnicima i piscima pa on poput svojih mnogih kolega u raspojasanoj ljubavi za posebno, za magično, često sve pokvari. On jednostavno ne zna ili ne umije manje voljeti. Eeeeh, ojaaaaa, ali zato opasni psihopata Fušfilolog to zna. On nikoga ne voli, a samo „odabrane“ kontrolirano voli dok mu u prljavim poslovima potajno u nečemu mogu biti pri ruci. Sve stvari što se u njemu događaju plod su opasno prljave želje i još opasnijih namjera koje on onda razvrstava,klasificira i raspoređuje u jedan od dva svoja svijeta.
Kada Službeno Ludog spopadne ljubomora onda mu se pamet razigra pa se pokoji scenario izjalovi, rjeđe izgubi onaj sretni kraj koji je očekivan.Opasni psihopata sa umjetničkim imenom Crni Anđeo sa tim nikada nema problema. On zdrave oblike ljubomore ne prepoznaje. Njegova bolesna ljubomora potajno se reflektira kroz boje sutona i noći.. Tada on o proskribiranim kroji scenarije kada će i kako prestati postojati. Status Službeno Lud silom se nameće samo onima koji su za Fušfilologa i njegove crne anđele nesavladiv teret. Tada poslovođe crnih anđela pripreme akciju i čekaju svoju najbolju priliku za napad. Status Službeno Lud glavni lik iz ove priče dobio je kada je zaključio radni odnos i odlučio ( jer ispunjava uvjete ) poći u mirovinu. Obiteljska doktorica Trinki pripremila je sve papire, ali je brzo dobila jednu pa drugu odbionicu. Budući umirovljenik se prepao jer su džaba ispunjeni uvjeti kada medicinski kleptomani ne smiju raditi sukladno propisima i prema svojoj etici, već moraju izvršavati naređenja koja stižu iz glavne centrale crnih anđela, a istovjetna su sa autokratinim.Da bi se što upečatljivije dodvorili autokrati na vlasti i centrali crnih anđela odbijaju prijavu za mirovinu. Nema mirovine. Nema povratka na posao jer je on više nemoguć, Žena ne radi. Djeca ne rade i bez primanja su. Pocrkati od gladi sve oštrije namiguje taj strah. On najjače i najučinkovitije pritiska. Omča se zateže dok žrtva ne popusti i postane manja od makova zrna, Onda njegova doktorica zove predsjednika invalidskle komisije. Čudno joj kako su svi njezini pacijenti koji su imali isti, ili sličan snop bolesti umirovljeni samo ovaj nema pravo. Netko se opasno sa njim poigrava i podapinje mu. Zove predsjednika komisije. On joj kaže da je za njezinog pacijenta jedini izlaz uputnica za psihijatrijsku bolnicu na Ugljanu i papir odgovornih iz te bolnice. Ugroza života je na najvećem stupnju. Obitelj je u velikoj opasnosti. Uzima uputnicu u metropoli i sa svojom ženom psihopatom ( kojoj kao da sve to godi) odlazi na Ugljan. Nasilno i bez čitanja zaokružuje odgovore na pitanja (slično kao kod polaganja vozačkog ispita) i sa tim oteže da pojača privid uvjerljivosti. Pošteni ljudi dadoše papir, a kleptomani i autokrata na vrhu države donesoše rješenje o mirovini u visini od tri Eura. Da, daaaa, nije greška MIROVINA OD TRI EURA. Odiseja teškog srčanog bolesnika tek sada nastaje i oteže se. Spas je jedno izbjegličko vrijeme bio u konzervama mesnog doručka koje ravnokotarski seljaci ne jedu jer im se na njih povraća. Sada ni toga nema. Na faksu je Fušfilolog blokirao zarađena primanja i uživa. Kada su mu kasnije kola krenula niz brdo propustio je spis u protektoratu i trljao ruke od zadovoljstva što je odsada njegovo „smetalo“ SLUŽBENO LUD ČOVJEK koji mu nikada i ni po koju cijenu ne može više napraviti revanš, jer je i bez toga od centrale crnih anđela zaštićen kao medvjed. Bljedunjavo i nestvarno lice opasnog psihopate poče polako poprimati stvarnu boju. On i dalje s glavom pognutom i uvučenom u ovratnik mantila, jakete, ili kaputa, koraca kroz svoj život kao spojnica svoja dva svijeta oprečna do neprepoznatljivosti, spojnica koja te svjetove kontrolira i dirigirano manifestira prema javnosti i to uglavnom odvojeno, a tako rijetko u smješi oba i to samo onda kada osjeća da se odlično skrivana i nikada priznata (za njega zapravo nepostojeća) njegova bolest lako može oteti i pobjeći u zrnce istine koje ne smije doći među namagarčeni okolni svijet. Ako niste znali dobro je da znate. Svaki psihopata posjeduje trostruko veću moć uvjeravanja i sa njim kod trećih lica gube bitke nositelji visokih količnika inteligencije. Službeno Lud je svuda gdje se okušao, ili nenajavljeno ušao u nekakvo nazovimo ga takmičenje sa njim obično je izgubio raspravu. Fušfilolog je nakupio golemo iskustvo. Njegove usmene pričice imaju zanimljive oblike i još zanimljiviji kraj, jer on se čvrsto drži scenarija i taktike kako svoj klin uvjerljivosti posljednjim udarcem učiniti neusporedivo efektnim i provjereno učinkovitijim.. Glavnim rekvizitima ( laži, obmane i insinuacije ) on istinom manipulira kao klikerom i svoj nečovječni i odvratno smrdljivi trag finira u slavnotragični ovječnjeni kraj koji će učinkovitošću mreže crnih anđela ući u kronike i postati respektivnim zrncem „svjetske baštine“.. Davno je on još za studentskih dana prije dobitka konspirativnog nomena ostavio teenagersko iscrpljeno srce prazno i „hladno kao špricer“.
Odraze jednog lica kupi nemirna rijeka. Otmjeni gospodin Službeno Lud skriva svoj nemir, jer bilo kakve njegove manifestacije mogu kod poznanika i drugih ljudi voditi ili asocirati na njegovo lažno izmišljeno, ali poprilično od crnih anđela provikano ime. Koje bi tako postajalo samodokazivo. Tajne ljubavi ne može uspješno skriti. One su njegova ugoda koja u sebi nosi nagon za diobom pa se sjeme ugode sije u njegove tvorbe. Ne zna spriječiti da mu se vraćaju jedne teenagerske divne usne rumene poput šipka ali zna da u njima uživa do kraja života. To mu priječi mogućnost da se pretvori u bijes. Gleda. Osvrće se. Češka se ponad desnog uha. Traži izlaz. Nema ga. Onda se izlaz sam ponudi. Osjeća ga. Čuje ga iz daljine gdje nema crnih anđela. Ide mu u susret. Fušfilolog ga ni na tom putu ne napušta. Njegova je sjena i bez te sjene očito ne može.
Kao papagaj ponavlja sintagmu smeta mi. Mnogi na njegovom (od nakupina zla iskrzanom) licu opaze nekakav nejasni pričin stida nakon izgovaranja tog njegovog „smeta mi“? Misle kako ga je stid dalje pojašnjavati tu krilaticu i ušute. U krivu su. Nema Fušfilolog kapi stida, a tamo gdje ostavlja pričin da ga ima to je jedino u slučaju kada on zapravo hini stid. Ako bi nastavio dalje blokirati će ga nesuvislost uspoređivanja artiste i prizemljaša. Raditi na svoju sramotu ne priliči. To on dobro zna. Nagon mržnje u njemu je jači i glavni je pokretač programa crnih anđela. Odavna je on ( prema njegovom računu )drugi u sjeni Službeno Ludog i nikako da se iščupa iz te sjene koja ga prati i ne ispušta ga.. Nije lako biti u sjeni. Fušfilolog jedini sam sebe vidi kao drugog. On to ne prihvata i zato je ( kada nisu htjeli drugi ) sam sebe zastrašivanjem online honoraraca stavio među zavičajne velikane na wikipediji- Svi drugi koji išta znaju ne svrstavaju ga uopće u intelektualnu elitu zavičajnika i drže ga daleko od nje. Nije lako biti u Fušfilologovoj koži jer on puca od muke pred spoznajom kako je Službeno Ludi „suparnik“ dospio u vrh svjetske piramide znanja o kratkim usmenoknjiževnim oblicima i kako je među tri-četiri najbolja svjetska pjesnika bosanskog sublimizma.
K r a j