Ni ja ni ona ne znamo koji je po redu ovaj naš povjerljivi razgovor. Ona ih ne broji, a on je amnezičan na neke svoje tvrdnje. Ipak nastavlja, Ja sam, draga moja susjeda, dobar čovjek. Kažu da sam kršan i drag kao violina. Imam ja svoju visoku i nisku stranu. To ti je kao svjetlo i mrak. A mrak ti je nešto kao pičkin dim, ali tražen je čim moja niska strana dodir zaželi. Kada se ukoči tko ti je kao on. Glava mu razgolićena klati se tražeći svoj dio prava na život, ali ne dobija ga. Zapravo sve rjeđe ga dobija. U tinejdžerskim danima lagao sam Bošnjakinjama kako sam sunećen, i tko me je sunetio.
Što radim? Pišem! Što će ti to? Pišem o svijetu u sebi i oko sebe!. Mani se ćorava posla? Hm, kada bi ti uspio poviriti samo u ciganska posla koja nama nisu poznata, onda i nekako. Cigani su, ljudino, na čelu kolone poštenja ovog našeg jebenog i prijetvornog svijeta.. Obični su to ljudi. Svi ih zovu mali ljudi i kada su veliki. Zapamtio si, nadam se, onu poskočicu „u malim posudama otrov stoji“.Odavna je postala opće mjesto, ali odavna sve češće poskakuje. Ti si moja, ako smijem reći, vatrena susjedo? Hm, kako kad i kako kome? Ilegalno ponekad tvoja. To je to!
Mali ljudi, mala djela. Kakva su tko zna? Priče o upitanom soju ljudi kao da se pričaju same. O onom upitnom soju sve ih je teže ispričati.. Iz mora neobičnosti nude se kao obične. Samo djelimično su poštene poput glazbenih aukcija. Jedno vidimo i slušamo, a drugo se drži iza zastora ili ispod tepiha. Laka si, vatrena, kao laka kompozicija. Blizu sam ti, a sve što je blizo čini se lakim. Oprosti, ja nisam laka. Ćuj laka? Laka žena?. Muški bahati ego tome obično doda drugi dio misli „lako jebena“. Ne zna, jado, kako time samo potvrđuje svoju bahatost. Da zna nikada takvo nešto ne bi pomislio. Priznaj! To je teška uvreda, lafe moj, nepriznati. –Lake žene poželjni su instrumenti za sviranje. –Ma, nemoj mi reć? Što god je za bagatelu otkupljeno, to ne vrijedi Rupa se sama renovira – kažeš. Ali sve manje se uspješno renovira ako vlasnica ne pazi na nju i ako je ne štedi. Tvoje gudalo, jebena budalo, više ne broji ostvarene izlete, a one neuspjele zaboravi dok kažeš keks. Lane mojem (umiljava mu se), odsviralo je ono svoje, ali vrag mu ne da i nema mira pa bi sada po meni i mom zatamnjenju još da svira. Zna on da je interaktinost, prema njegovom učenju, svedena na davanje i primanje, ali manje zna da njegovo postojanje i dodire po meni motiviraju recepcija i interakcija.. Njegovo drugo Ja stoji na zagovoru kako treba pustiti umjetnost da se razvija onako kako joj njena priroda i suština nalažu. Na jedno mu uho uđe, na drugo iziđe kada ga opominjem da je sve sa našom igrom isto tako. Napadno je ambiciozan u svim sferama života., Ja sam to, makar sa oskudnim znanjem.. Ovakvi tipovi ipak u konačnici žele novac i moć, a novac i moć nikada nisu na strani umjetnika i umjetnosti. Izuzeci ne mogu biti pravilo.
Vatrena moja, , uručila si mi privremeni otkaz, ali ja ne odustajem. Kada te zadovoljim onako kako ja znam i umijem onda ćeš ti, vesela moja, trčati za mnom, a ne ja za tobom. Kada ti zbog navaljivanja dam otkaz nećeš ti kao ni ja tek tako odustati i prestati. Ipak, kada snuždeno u zemlju oboje gledamo biseri našeg običnog, a tako nastranog i tako zanimljivog života najdulje se evociraju i pamte. Nećeš ti meni pobjeći (štipka ga) nećeš. Znam te. To se ti zezaš kada mi kažeš – ništa ti ne znaš. Koliko li je ljepotica koje su uvjerene i tek na instrumentu intime kažu kako su ga zadnji put vidjele tada i tada. Uglavnom davno. Tako dođe da su ga vidjele i one koje su ga sanjale, a nisu ga u funkciji vidjele nikada. Čuješ ti, vatrena? Svatko može misliti što želi ali ja znam kada mi „prahne“ i kada se potrudim svoje gudalo mogu još uvijek ponegdje plasirati. Razlika je u tome što nas okružuje poplava priča o tome kako ono svira. Uglavnom su virtualne.
Čuvaju bakice svaka svoj buffeto grosso i ulaz je sve nepristupačniji. Suho je, a suše se plaši kao Dalmatinac groma. Zaskoči ih virus prenapuhane tradicije kada za njega vrijme nije. The end-rekao je. Nije ga razumjela. Pati od neke veličine koje nema.. Shvatila je tek kada je s nje spuzao i sjeo pored nje da mezi njenu razgolićenost. Ubrzo neprimjereno obučeni spavaju, a gnjide siromaštva ih polako isisavaju.




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *