RAJKO GLIBO (Donja Vast kraj Prozora, 24. listopada 1940.- Bili Brig, Zadar 17. 9. 2012.)
Autor nekrologa: Nikola Šimić Tonin
Početi za pjesnika: …“ Umro je … u riječi se ne riječi, ne stoji… pjesnici ne umiru, oni samo potpuno potpuni, prelaze u riječi svojih pjesama, i sa njima nastave dalje, žive živote čitanih riječi u očima, umu, dušama, srcu, čitatelja, spomenici su što se izdižu u našim sječanjima. Kako koju ljudsku ljudovanjem… čovjek o čovjeku… izdigne se izgordi, ono pjesnik, za pjev besmrtni, muza neugasivih, zov dalekih truba poeta… onaj koji je bistvovao bio tu, rani Rajko, obilježio je i dio moga stvaralačkoga puta, onda je bolest za njim mrsila konce pletiva, umjetničkoga i životnoga, razbolila ih, teških zapetljanih, neraspetljivih nepojmljivih, teško oprostivih, ali oprostiti se mora da bi se pošlo dalje, i oprost tražim i od drugih koje je dotakao taj zamrs pletiva, zamrsio… sječam se i pamtim Rajka iz onih zdravih i ljudskijih dana, pratim ga po upjesmima onog najljepšeg iz nutrine duše, slikovanih lirskokaza.topline doma kuća od riječi, one istinske Rajkove duše, uramljene u Rami s Bogom i Bosnom na svojoj strani.
Glibina ljudska i književna putanja
Glibo, Rajko, pripovjedač, pjesnik, dramski pisac, pisac udžbenika i esejist…
Donja Vast kraj Prozora, 24. listopada 1940.). Osnovnu školu završio je u Uzdolu i Prozoru, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađao je u Zadru (1956.-1959.), Višu pedagošku školu završio je u Mostaru (1968.), diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1972.), Magistrirao iz povijesti i teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1986.), gdje je doktorirao temom Strukturne osobitosti narodne književnosti i književno stvaralaštvo Ive Andrića (1990.), redovni profesor na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, istraživač na polju filologijeKao znanstvenik objavio je knjigu Lutkarstvo i scenska kultura, to je prvi udžbenik za taj kolegij na fakultetima u BiH i Republici Hrvatskoj, zatim knjigu Medijska kultura (priručnik) i studiju Domoljublje i odpadnijštvo Ive Andrića. Sudjelovao je s priopćenjima na pet kongresa SUFKJ i sedam međunarodnih znanstvenih skupova. Objavio je pet knjiga pripovijedaka, šest knjiga poezije i pet drama. Član je Hrvatskoga filozofskog društva, Društva hrvatskih književnika HKD Napredak i matičar je Matice hrvatske u Zagrebu. Pjesme, pripovijetke, monodrame i radio-drame objavljuje u periodici i časopisima širom Hrvatske i BiH. Dobitnik je deset književnih nagrada za priču, tri za poeziju i jednu za monodramu i 2008. Šimićeva nagrad za zbirku Očitovanja i ukupno književno djelo. I druge nagrade
DJELA (beletristika): Ramkinje, Sarajevo 1988; Promicanje (pjesme), Sarajevo 1989;
Biogradski lirskokazi (pjesme), Zagreb 1995; Suputnice i supatnice,(pjesme), Zagreb 1995; Ramske legende,Zagreb 1997; Učiteljsko iverje (novele), Zagreb 1997; Slutnje s Rakitja (pjesme), Zagreb 1997; Dozivke(pjesme) ,Vinkovci 2000; Sneni proplamsaji (pjesme), Zagreb 2003; Prozorke (pripovjetke), Prozor-Rama 2004; Zrnca ramskog Sunca (duhovna monografija), Prozor-Rama 2004;Hrvatska književnost BiH u XX. Stoljeća, urednik-autor uvoda, napomena, predgovora, pogovora, Sarajevo 2006. Rajun Kikonjin, roman 2012, Uzdol zove, monografija, 2012, itd…
Pjesnik i književni teoretičar, Rajko Glibo načini svoj književni stećak.
Znali smo se virtualno, kroz pripovjetke i pjesme, ali je tuga stvarna