Žanr: Tinejdž
Izdavač: Čarobna knjiga
Godina izdanja: 2014.
Autor prikaza: Živko Ivković

Priča o četvorici nerazdvojnih drugara sa krajnjeg severa kontinenta, odraslih uz muziku Bitlsa je istovetna, poklapa se gotovo u svim segmentima sa našim odrastanjem u ondašnjoj SFRJ (do 1963. FNRJ), ali i širom Starog kontinenta. Specifičnosti ima, ostaju te, ali idu u prilog tvrdnji da se takve dekade (ili barem druga polovina šezdesetih i prva polovina sedamdesetih kada su u pitanju svi umetnički aspekti , društveni život i svetska politika ) a ne samo rokenrol nikada neće ponoviti. Gunar, Seb, Ula i Kim su junaci ovog Kristensenovog naslova ali su se jednostavno oslovljavali sa Džon , Pol , Džordž i Ringo ! Brinuli su potpuno iste brige , kao i mi ovde u toj , drugoj polovini šezdesetih , slušali i upijali sve vezano za rokenrol i hjipi maspok , mada u zaživljavanju tek.
Doduše , mi nismo pili kolu, ali smo imali svoj odgovor na tu , kokta je bila ta! To što sada nismo deo kulturne porodice sveta , kao i da ne dotiče odgovorne ( mislim da ih i nema ) a osvrtanje unazad nije uputno jer , tada su vladali komunisti ! I mi smo navijali (kao i četvorica junaka iz knjige) za fudbalske klubove , ma kakvi , plakali smo za svoju fudbalsku reprezentaciju . Ovde su norveški Bitlsi (Gunar, Ula, Seb i Kim) svoje dečje , tako reći klinačke aktivnosti podređivali odrastanju po uzoru na liverpulšku četvorku (a što ne bismo kupili ploču Bitlsa ? Ili možda mi je srce pumpalo krv do mozga u kratkim, odsečnim trzajima, naglim kao akordi songa „A Hard Days Night“).
Činjenica je da su sa neverovatnom dozom posvećenosti, gotovo kao i mi u SFRJ, preslušavali ploče Bitlsa, nebrojeno puta vraćali ručicu gramofona na periferni start vinila, da bi tako kod njih četvorice sve više sazrevala ideja o formiranju VIS-a pod nazivom Snafus (Sitaucion Normal All Foule Up), dođe mu to kao haos ili džumbus! Čari detinjstva, onog predtin i tin doba, neki prelazni period u smislu onom i putu ka konačnom sazrevanju , na norveigan način su ipak karakteristika samo šezdesetih i neponovljive , neprolazne su . Ovde su i poglavlja čak naslovljena u skladu sa nazivima albuma The Beatles ! Vrhunske i samo takve slike okruženja, Kristensenove , su ovde zatvorile svoj pun književni krug. Đačko doba, letovanja, dogodovštine, prva cigareta,bioskopska predstava, šišanje čupavaca inicirano od strane organa reda, apsolutno sve , izuzev naravno sveštenika , koje mladi ni tamo nisu mirisali uprkos veronauci . Sve to začinjeno tek patentiranim , novootkrivenim Bitlsima , slušanjem njihovih ploča sa gramofona na baterije . I slika u staklenom ramu , slika meseca sa krvlju , krvlju koja se slivala niz američku zastavu sa gorućom lutkom u sredini i u dubini napisanim Vietnam , svakako da će ostati večno pohranjena u breinu neopterećene Kimove vijuge , ali i shvatanju kakva su zapravo zverstva činili Ameri nad narodom u već pomenutoj državi . Klinci ni tamo , pomenuh nisu mirisali veronauku , mi ovde smo je bili i pošteđeni , tako da sam sa razumevanjem ispratio Sebastijanovo neslaganje sa učiteljem tog predmeta, jer je tom utopija nastavniku jasno odgovorio : ‘’ Misliš li da bilo ko veruje u to što pričaš ‘’ ! Da , slagalo se to u potpunosti sa izjavom Džona Lenona te 1966. godine , po kojoj su Bitlsi popularniji od Hrista ! Uz produženo razmiščjnaje Kima i ostalih , po kom misle kako nije redu da klekneš i primiš blagoslov ako uopšte ne veruješ u to . Zaplet imamo negde u sredini romana , gde su naši junaci spremni na žrtvu , u stvari na konfirmaciju ( provera stečenog znanja iz Hrišćanstva ) samo da bi dobili električnu gitaru , ali i nj. konstataciju kako američki popovi , govna , blagosiljaju vojnike koji odlaze u Vietnam da bi ubijali decu , mada je tu i finale , odlazak na antiratne deonstacije , kao i šok kada su načuli da su Bitlsi u fazi raspada .
Pa, ipak Snafus drim je trajao, a svaka novopristigla pošiljka koja je sadržavala LP-album Bitlsa je predstavljala događaj za pamćenje . Okupljali su se kod onog ko je LP dobio poštom , i onako neraspakovan, pljosnat i četvorougaon stavili bi na sto, stvarajući sliku omota i numera uz predubeđenost da se tu radi o magiji, magiji na crnom vinilu , te iz tog razloga ne treba žuriti sa raspakivanjem , nego uživati u onom što će tek uslediti (Seb je spustio na gramodisk ploču Bitlsa. Ručica kliznu iznad ploče , a kad se igla spustila , zadržasmo dah ) . Čitav svet je stajao , zvuci sa ulice nisu nas se ticali , pripadali su ti , nekom drugom svetu . Bilo je to kao da prvi put čuješ Boga kako kaže : Neka bude svetlost – i bi svetlost ! Ima ovde i reči o ranom norveškom sastavu “The Vangards”, formiranom 1961. godine, a što je svakako veoma važan podatak vezan za svetsku rok istoriju.
Prvo poglavlje drugog dela ovog nadasve zanimljivog štiva, naslovljeno sa “Hallo Goodbye” donosi prelazni period u odrastanju, više ozbiljnosti , te tako norveški Bitlsi nastavljaju sa krojenjem sopstvenog puta ka vreloj utrobi budućnosti , neizvesnoj koliko i tada aktuelan hladni rat , ali uvek sa Snafus group na umu . Kim je , prvi od tih norveških Bitlsa prednjačio u odrastanju , zabavljao se sa devojkom Sesilijom , shvatao i kapirao čak Novozavetnu posvetu na kojoj je stajalo : kakva je korist braćo moja , ako ko reče da ima veru , a dela nema . Zar ga samo vera može spasiti ! Prenešeno na naše podneblje , to bi glasilo da sveštenici ovde i dalje imaju veru ( mani je u pitanju ) a dela nemaju , te je potpuno jasno i nj. u skladu sa tom ( posvetom ) i življenje. Protesti protiv američke vojne intervencije u Vijetnamu se , manje-više provlače sadržajem ovog naslova , a što je podrazumevalo , na izvestan način i prerano sazrevanje , shvatanje , ozbiljno shvatanje ni malo ružičaste političke situacije u svetu , nenaklonjenost kapitalizmu , koji , kako onda , tako i danas oslikava svet u najsurovijem i najnepravednijiem izdanju. Tu su i psihodelična iskustva naših junaka , ali sve to ođedanputa je i previše na mladost , i Sovjetski Savez , Češka , Džon i Joko , Bitlsi, revolucije i nemiri širom planete . Sve to upiti , nastaviti dalje ….
Bitlsi su, barem je to potpuno jasno, oda mladosti, oda dekadi šezdesetih , užarenoj i neponovljivoj , revolucionarnoj u svakom , a ne samo u poltičkom pogledu , oda dekadi koja je promenila svet i svest mladih . Mislim da je B.M. Čutura rekao: “Sve što se dogodilo u politici, dogodilo se u rokenrolu”, i to najbolje oslikava šezdesete.
U završnom poglavlju ovog romana, naši junaci autostopiraju do Pariza, a sve u nastojanju pronalaženja svoga drugara Seba koji je netragom nestao. U tom gradu , nije izostao susret sa povlašćenim džukcima , a što je neizbežna epizoda za sve koji borave u Dogtaunu: “Kako si jutros? Grozno. Izraslo mi je krzno na leđima , a ruke su mi sve duže”. Pa ipak , uspeli su bluz roudom naći svog drugara Seba , koji je , sviruckajući usnu harmoniku namicao lintu za preživaljavanje, a noći je provodio na grobu Džima Morisona . Avantura u Dog taunu nikako nije podrazumevala i poslednju , san o VISu Snafus nije umirao , bledeo je samo . Nakon još jedne posete Morisonovom grobu , ekipa se vraća u Norvešku . Zreliji za jedno nezaboravno iskustvo , i to kakvo , levičari u sazrevanju , po principu svi za jednog jedan za sve , nalazilli su se tu i tamo , družili , nesvesni dana kada će svaki od njih krenuti svojim nekim putem .
Kim se nekako izdvajao , istrajavao je , povremeno studirao , gurao po svome , stigao je i na Island ! Provodi je vreme uglavnom sa levičartima ( skloni nam se EU , zaklanjaš nam Sunce , ili , Ne ! Prodaji Norveške ! te 1972. godine . Ali u životu ne ispadne sve onako kako čovek zamisli , to se mora shvatiti , dođe ta ( spoznaja ) pre ili kasnije , uglavnom kasnije , te čoveku preostanu samo stara dobra vremena , barem tim generacijama odraslim uz rokenrol šezdesetih , ali i ponos neizbrisiv , jedan i večan jer , neponovljive su to godine.
„Bitlsi“ Laša Sobija Kristensena jesu najupečatljivija potvrda, paraf roman, paraf svedočanstvo urbanog norveškog odrastanja u pomenutim dekadama. Ako ništa drugo, podsetiće vas da nismo oduvek živeli u trulom i vašljivom svetu, kakav je ovaj danas, a to, da li je Kim zaslužio Nesaden salvation, pročitajte i sami se uverite!

U Šapcu , 25. 07. 2015.




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *