Miroslav Pelikan: PROMATRAČ

Ivan B. posjednik visoke prizemnice i ovećeg vrta u Strmoj ulicu na broju 42, nastojao je uživati u svakom trenutku svoga života, barem su tako neki govorili za njega. Svaki proživljeni trenutak Ivan je racionalno iskoristio. Redovito je vodio dnevnik s posebnim bilješkama što mora učiniti sutra, što u idućem tjednu a što u mjesec dana.
Bez obzira radi li se o posjetu zubaru, premještanju knjiga u biblioteci, uređenju dijela vrta, odgovaranju na prispjela pisma, kupovini namirnica ili odjeće, sve je imalo svoj broj i svoje strogo određeno mjesto u poretku budućih događaja.
Pa i susreti s Verom B. bili su dio poretka predviđenih događaja. No, kod Vere B. nije posve siguran, što ta žena uistinu znači u njegovom životu? Je li ona najprije ljubavnica pa prijatelj? Je li on samo kušač njezinih ukusnih jela? Jedno ga je vrijeme ta sumnja gotovo izjedala a onda ju je jednostavno odagnao i nastavio s Verom bez ikakvih dilema.
Vera je živjela u Ravnoj ulici, na drugoj strani grada, radeći u Muzeju fantastike. Fina, lijepa brineta, dobro se uklapala u njegov životni raspored, zadovoljno je ponekad pomišljao Ivan B.
U toj složenoj organizaciji uopće nije uočio kako s njom sve rjeđe viđa sve dok susreti posve nisu prestali.
Donekle je bio iznenađen, ali ne previše. Vera je jednostavno iskočila, izletjela u
iz rasporeda, na svoj se je način tješio.
Ivan B. se već dugo bavio uvozom i izvozom knjiga, pristojno zarađujući, istodobno ne umarajući se mnogo.
I tada se dogodio nepredvidljivi kaos. Prevrat vlasti, dezorganizacija života, očaj, strah, pucnjevi, bijegovi, zatvori, užas, strah.
U tim je uvjetima zatvorio posao, uostalom ima dovoljno sredstava do kraja života a i tko će njega dirati, običnog trgovca knjigom, on se nikada nije nigdje miješao, nikada politički involviran, on je uvijek bio nevin, posve nevin čovjek.
Zaključao se u svoju kuću, uglavnom boraveći u biblioteci, rijetko osluškujući vijesti na radiju i TV-eu.
Zaledile su ga mnoge grozne vijesti, teško je mogao u njih vjerovati, zar da se ovaj grad srozao tako nisko?
Uskoro ga je odvjetnik Tomas obavijestio da je Vera nestala. Nema je nigdje. Sve su pretražili. Njezina obitelj moli ga za pomoć.
-Ali, ali, ja je nisam vidio već neko vrijeme. Točnije, gotovo dvije godine.
-Možda je jedino vi možete pronaći, nije se dao smesti odvjetnik.
Ipak, mada zbunjen, neodlučan, Ivan B. se bojažljivo raspitao preko nekih znanaca koji su bili u vrhu nove vlasti o Veri B.
Niti jedna služba nije imala informacija o Veri B.
Ivan B. tek sada nije znao što učiniti.
I dalje se povremeno raspitivao, no sve uzalud, bez rezultata.
Čak je i pokrenuta policijska istraga ostala bez ikakvih saznanja.
Ivan. B. se uskoro vratio redovitom poslu s knjigama, nije bilo kao prije, ali išlo je.
I dalje je pomno planirao i pisao što je za obaviti.
Negdje početkom jeseni, odvjetnik Tomas ga je obavijestio kako se Vera B. javila svojoj obitelji, negdje iz Južne Amerike i uskoro se vraća u domovinu.
Ivan B. je teško prepoznao Veru B. kada ju je ugledao na aerodromu. Ponešto smršavjela, druge boje kose, s licem na kojem se zrcalio umor.
Srdačno su se pozdravili i nakon svega nekoliko riječi, Ivan ju je prepustio njezinoj obitelji, gotovo, nekako s neprikrivenim olakšanjem.
Posao je postajao sve bolji, knjige su putovale.
Iznenada ga je posjetio odvjetnik Tomas bez ikakve najave što je Ivana veoma čudilo.
-Znate li što je bilo s Verom?
-Ne.
-Klasična ljubavna priča. Meni je ispričala cijelu priču nedavno. Jednostavno se zasitila vašeg „ljekarničkog“ života, vašeg bilježenja i planiranja. Otputovala je u inozemstvo s prvim raspoloženim muškarcem. A zatim je uživala nekoliko godina u Južnoj Americi, pa se vratila da napuni baterije.
-Zašto mi to uopće pričate?
-Zato što je opet otputovala, ne znam s kim, nije ni bitno.
Ivan B. je ustao i zagledao se u precizno složene redove knjiga u biblioteci. To je stvarni red, mislio je, dok je ispraćao odvjetnika, a ne sve ovo što se događa vani. Sutra mora nazvati Verinu majku i upitati je kako je. Zapisat će to odmah.