Branka Srdić Živanović, prof.O knjizi Zorana Ilića KOTRLJANJE BERTOLTA BREHTA

Devetnaesti vek. Setimo se Mopasanove priče o dva prijatelja koji na obali Sene pecaju mirno, dok topovi pucaju. Zovu se Sovaž i Moriso i u trenutku smrti „stegoše jedan drugom ruku dok su neodoljivo celim telom drhtali“. Apsurd rata, ali prisutnost osećajnosti, plemenitosti, herojstva i svevremene mudrosti.

Dvadeseti vek. Setimo se i Beketovih junaka. Liki i Poco, skitnice, lutalice u neznanom prostoru i neodređenom vremenu, čekaju, nadaju se spasu, mada je apsurd očigledan.

Dvadeset i prvi vek. Samo jedan primer. Dva prijatelja se sreću na Kalemegdanu, balkanskom bregu za razmišljanje. Mesto i vreme određeno. To su Neko i Pajaco, koji odlaze posle dvogodišnjeg razgovora, jedan u pravcu Knez Mihajlove, drugi prema Dorćolu. Odlaze u beogradski mrak, sa pretpostavkom da će Pajaco razgovore staviti na svoj blog i to će, verovatno, biti kraj tužnog razdoblja jednog prezasićenog sveta. Sve što su ova dva šetača imali jedan drugom da kažu, rekli su. Opustošene duše bačene u svet, baš kao Liki i Poco, sa izvesnim razlikama, naravno. I čitalac je opustošen. Doduše, bogatiji za neke informacije i ideje kojima su naklonjeni sagovornici (teško ih je nazvati junacima). Nisu ni antijunaci jer samo postoje.

„Dočekajmo vreme onakvi kakvo nas ono traži“, pisao je davno Šekspir.

A šta traži vreme od nas? Ovo pitanje Zoran Ilić ne postavlja, ali se, možda, odgovor nalazi u naslovu knjige. Ne živeti. Ne produbljivati. Ne biti prisutan. Kotrljati se kroz vreme, prostor, kroz ideje, koristiti stečena znanja. Kotrljati se po sadašnjosti, po svetu koji je naseljen informacijama. Nema psihologije, nema naracije. Slika sveta data je kroz činjenice koje se dovode u vezu. One su samo asocijativni nizovi gradova, ljudi, pojava, ideja, sudbina. Više se potrošilo vremena na skupljanje informacija, nego na knjige iz oblasti duha.

Svaka informacija podložna je svim mogućim interpretacijama. Određenje je složeno i nepouzdano. Smisao, pamćenje, istorijsko vreme, sve je to u Ilićevoj knjizi dato kao talas, teško ga je sagledati. Neko i Pajaco sve ovlaš dotiču, primećuju i pamte, komentarišu, a sami su kao lelujava priviđenja.

Prisustvujemo sudbini prezasićenog sveta, sveta u ubrzanju.

Ne može se poreći da se na stranicama ove knjige ne dotiču ključna pitanja stvarnosti i umetnosti, ali šta s tim!?

Pominju se nekritične sluge sistema, neutralna masa, malograđanski strah od tišine, stereotipi, sloboda, predrasude, zatvori, ljubav, laž, strpljenje, tolerancija, emigracija… Ređaju se imena iz sveta filma, sledi fascinacija pojavama, filmovima i sudbinama. Otkrivaju se datumi i godine, Sve to čitamo kao intimnu istoriju znanja. Evociraju se pojave iz našeg vremena: sloboda štampe, cenzura, političari, sirotinja, bogati, ubistva, samoubistva, novac i nemanje novca… Sve nas to podseća na ono što znamo: da je život nepostojan i da se odvija u uslovima stalne neizvesnosti.

Svet, zaista, nije previše gostoljubiv za ljude. Ta činjenica izbija iz svega što Pajaco i Neko dotaknu u razgovoru.

Ljubav prema filmu, toliko prisutna, objašnjava jedan od prijatelja time što film pokreće skoro sva pitanja koja zanimaju ljude savremenog sveta. Biće gubi jedinstvo i harmoniju jer vlada nesavršenost, nepovezanost, apsurdnost, degradiranost, osiromašenje ličnosi, rasturanje ličnosti. Teško je biti čovek u novim uslovima života. Postoje samo male naznake, pokušaj da se svet više predoči nego interpretira. Iz razgovora izbija nesigurnost. Neko i Pajaco zagovaraju svet koji je blagonaklon prema humanosti, toleranciji i lepoti, pa ipak, oni su opsednuti informacijama do kojih su došli, uglavnom, preko interneta. Znaju oni da je umetnost iznad materijalnog, ali i sami žive u svetu novca pred kojim kleče i ulični svirači.

Dakle, kotrljam se, to je moje postojanje.




5 thoughts on “KOTRLJANJE LELUJAVIH PRIVIĐENJA”
  1. Poštovani uredniče, pročitala sam vašu (ne mogu da se naviknem na novinu u pravopisu, da se ovo „vašu“ i „vas“, kao izraz poštovanja, piše malim slovom, no čovek uči dok je živ) knjigu i prikaz Branke Srdić Živanović.
    Sve je prikazom kazano, svedeno, jasno i tačno. Ja sam uživala dok sam pratila dijalog dva šetača, produbljivala i tragala za novim informacijama, zašto ne reći, i radovala se zapažanjima i opaskama, tipa:Sveto trojstvo B za Brehta, ime, prezime i Berlin, pa da nam je u nasleđe ostavio političko pozorište, pa samo spominjanje Želimira Žilnika, te detalja iz davne istorije, mitova i legendi…surove stvarnosti i sivila naše svakodnevnice. Elem, sve to je bio jedan duhovni trening i rađao želju, da se i posle zatvorenih korica, čovek radoznalo zabavi dotaknutim temama. Da, jeste nam Breht ostavio u nasleđe političko pozorište, ali politika je nadrasla umetnost, upetljala se u sve, pa ono što mogu političari, ne može više ni stvaralačka energija da prati, ono što čini kapital, ne može više ni Žilnik da svari, a šta je tu tek lik nedužnog Andreja Pejića, prvo manekenke pa manekena, to ni Pajaco sa svojim sagovornikom ne želi da posmatra. Sve u svemu, knjiga je za čitaoca, pravog zaljubljenika u napisano, užitak. Takve užitke nalazimo i na stranicama Prozaonline, pa kako smo na odlasku ove godine, neka nam i nadalje svetlosti i mirisi Dalmacije budu dostupni kroz rečenice, neka bele trešnje zamirišu u slatkom, neka musake oživljuju uspomene, neka saputnice slušaju šta govore saputnici, neka neki dobar čovek nekome šapne na kojim vratima se najbrže završava papirologija, i…Pa, imaju li blogeri dušu? Imaju, dragi uredniče! Srećna Nova i srećni Božići i ostali verski praznici. Samo da ne trošimo život na gluposti! Kome je čokolada, ej čokolada, povod za konflikte!? Hajte, molim vas! Kosa Pakuševskij

  2. Poštovana Koso,
    Hvala na komentaru, kao i na čestitkama za praznike koji nam stižu (slično kao u onoj dečjoj pesmici: „preko brda jezde…“).
    Vama i svim saradnicima „Prozaonline“, kao i vernim čitaocima želim sve najbolje u Novoj 2017. godini!

  3. Odličan komentar Zoranove knjige , koja nosi taj fantastični“Beketovski“apsurd imaginaciju itd…kroz razgovor dva pa možda…eto “ prijatelja“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *