DRPILI GA PO UŠIMA

Zavrnuli frajera. Maznuli mu makinu. Drpili ga po ušima. Traže veliku lovu da mu mečku vrate.
Frajer neće da ispljune lovu. U muriju ne sme da ide. Ima putera na glavi, podeblji matičnjak.
Dolepršao do nas. Žicari Mungosa da mu pomognemo.
Mungos ga zraknu pravo u žmigavce i cepnu:
Mora da i ti njih nešto zavrnuo čim te ovako kembeče.
Rešavaj sam svoju jebadu, mi nismo dobrotvorno društvo.

MIŠKO MI SE UMUSIO

Eto i to da mi se desi.
Zbario sam ribu u kafiću. Odlepili smo žvaku, zezali se. Pozvao sam je u gajbu.
U gajbi smo nastavili češljanje jezika uz sentiš mjuzu, laku cirku i vatarac. Riba je dobro štucala kljove.
Onda je počeo striptiz. Frljoknula je prvo duksericu, bluzhalter, pa prtlju i minimalke.
Sedeo sam na zembilju i šacovao je. Nešto nije bilo u redu. Nisam se popalio. Riba je bila jebozovna ali je mene nešto stopiralo. Miško mi se umusio. Kulirao je. Nikako da se digne.

SLOŽILA JE FACU

Pevnuli su mi da moram odvojiti tabane do Sime Šrafcigera. Taj gelipter nam je bio preko potreban. Stvar je bila čupava i ne može više da se cinnculira. Ako i dalje zevamo propašće nam gotivna šljaka.
Sima je stanovao, bogu iza nogu, negde na kraju Begiša. Nova nedavno useljena sandučara, gajba na trećem spratu.
Zazvonio sam. Otvorila je mlada riba zabrinute face.
– Da li je Sima kući? – pitao sam.
Žarulje su joj sevnule. Složila je facu.
Zakasnio si – ispljunula je i na brzaka zatarabila vrata.

BLEKAN

Taj blekan mi je dozlogrdio svojim dilejisanjem. Kad god se sretnemo soli mi vijuge. Te zašto grizeš ovo, te zašto riljaš ono? Gde ti je kefalo? Ništa ti ne kapiraš, imaš dugačak fitilj. Ja bih to bolje hendlovao od tebe.
Onda je počeo da mi gužva karakter iza leđa, da kenja kvake okolo. To je stvar oladilo do daske.
Nisam hteo da prljam ruke s blekanom. Calnuo sam dvojici gorogana da ga srede. Ubili su boga u njemu.

SKENj SE NE PRAŠTA

– Čuj – ispljunuh Ivanu – ti si šlager momak nemoj da prčkaš oko te valjuge. To je čupava šema, traži da kefalo maksimalno štrika. Možeš da zbrljekneš stvar, bubneš u bulu, a onda ode glava. U tom poslu ne vade se fleke, skenj se ne prašta.

NIJE GA ZAREZIVALA

Una je bila kajmak klinka. Pržila je mačore. Volela je da bacaju farove na nju, da je šmekuju.
Kad je bila u našem društvu Toša Zvekan je treptao ko sojka na jugovinu. Zrakao je u Unu ko u sveticu. Dobijao išijas trepavica. Cerio se ko lud na brašno. Prodavao buve. Trkeljao bezvezne štosove samo da privuče njenu pažnju.
Ona ga nije zarezivala. Ćalaprdala je s drugim frajerima, zarazno se kliberila, ne zentujući njegovu nabacoku.
Zacrvenjen, nadrndan, besan ko ovca, Toša bi spustio žmigavce i začepio baljoz.

U BULI

Kužim nešto si mi nadrndan, neko ti, izgleda, naštrikao
živce. U čemu je kvaka? – pita me Mungos.
Ma sinoć na poci nisam bio taličan. Ostao sam kratak a onda
zajmio lovu. Nije neka lovudža ali ne volim da budem u buli i zajmim lovu.
Nema frke – odvrati Mungos – zbog toga ne treba da se
nervoziraš i tanjiš živce. Lovu da izađeš iz bule odmah ću ti odvojiti.

NAPALjENA MATORKA

Kisnuo sam u bircuzu, kupao zube rogonjom i kontao gde da landram.
Preko puta mene sedela su dva frajera i jedna riba. Frajeri su žustro džakali i dizali vatru. Ribu je, očigledno, uhvatila smorina. Hvatala je zjala i čupala im krilca. Imala je četrdesetak godina i bila jako nafrakana.
Odjednom skužih da me riba, uz široki kez, jebozovno šacuje. Bacala je duge farove u mom pravcu.
Ne volim taj otrovni šmek napaljenih matorki. Osećao sam se skenjano.
Dignem kotvu i isfuram iz bircuza.

MRZIM

Mrzim svoju tesnu šofertku kupljenu na buvljaku.
Mrzim političke drkoše što zamajavaju narod.
Mrzim koke koje na svakom koraku prže svoje rogonje.
Mrzim ćoravi pasulj od koga po ceo dan farbam vazduh.
Mrzim uske pantiške što mi stežu koćavce.
Mrzim učene cvikeraše koji stalno teraju majmuna da povraća.
Mrzim ovaj mardelj, ovu rupčagu u kojoj sam se izpizdio i gde ću da oladim papke.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *