“ …Čovek teži slavi, a žena sreći…“
Dragan M. Jeremić-esteta-filozof…
Adi J. je sjedio u svojoj trofejnoj sobi i pušio cigaretu za cigaretom-težak miris Cohibe je ispunjavao veliku prostoriju…uhvatila ga je putna groznica-pomalo smiješno,i dalje se plašio letenja…Trofejna soba bila je dio velikog kompleksa,koji je obuhvatao vjernu repliku srednjovjekovnog dvorca,obližnju šumu,golf-teren,heliodrom,sportsku dvoranu i niz sličnih građevinskih poduhvata kojima se divio svaki posjetilac „Zarfija city-ja“-nazvanog po njgovoj rahmetli neni koju je mnogo volio(prihod od ulaznica išao je za projekat „Vratimo majmunima Mozambika njihov habitat“)-jedan od rijetkih neriješenih problema planetarnog ekosistema ustrojenog po SPI-23 standardima…
Pogled mu je BLUDIO po sobi…svaka nagrada-sjećanje na nešto lijepo,bitno,veliko…Preko pedeset ordena najviše vrijednosti iz četrdesetak zemalja svijeta uključujući Orden narodnog heroja Kine,Kongresnu medalju časti SAD-a,Orden Ho Ši Min sa zlatnim brkovima,Orden nezavisnosti Fidžija,Orden feniksa i Feliks legija (sa dvostrukim carskim profilom),orden Legije časti,Orden pet vulkana…lista je duga…Imao je dva Alfreda(kako ih je u šali zvao)-jedan za mir,drugi za književnost…imao je i treći-za fiziku,ali ga je morao podijeliti sa Jensom Jaspersom,tako da ga je držao u fioci…Dva Pulitzera,tri Novinara godine,preko stotinjak sličnih priznanja od najuglednijih glasila,kako printanih,tako i elektronskih medija…Od Kim Un-a primio je Zlatnu Kameru za najbolji scenario na festivalu eksperimentalnog filma u Pjong Jangu…okušao se i kao glumac-te primio kipić za najbolju žensku sporednu ulogu( za ulogu hermafrodita u prvijencu mladog Fanffolini-ja…-Akademija je napravila iznimku-te muškarcu dodijelila kipić za dame…samo taj put…)…okušao se i u porno-industriji, te snimio par hitova,za koje je nagrađen Zlatnim penisom sa safirnim testisima…snimio je i kratki homoseksalni uradak-za svoje gay-fanove-…dobio je ključeve San Franciska i Amsterdama…proglašen je počasnim građaninom Kijeva,Auckland-a,Salt Lake City-ja,Paraćina,Ulan Bator-a i Dubai-ja…kratko je napustio umjetnost i okušao se u boksu i džiu džicu-u,objedinio je sve pojaseve i u revijalnoj borbi sa Jackie Chan-om,popularnom glumcu i zabavljaču polomio pet rebara u legendarnoj borbi na vrelom pijesku Koloseuma…izgubio je lijevu ruku u automobilskoj nesreći-kao paraolimpijac osvaja tri zlatne i dvije srebrne medalje na para-ZOI 2042.godine…u Splitu je nagrađen Zlatnom Gospom(poklonom pekare „Keljmendi“),u Sarajevu je dobio Zlatnu Kjabu za životno djelo(zajedno sa Dinom Dervišhalidovićem),kao i Arhimandritski prsten I reda za zasluge za narod…prava za njegov(tada nenapisani roman) „Prd III“ otkupljen je za 80 miliona evra, i po njemu je snimljen serijal blockbuster-a,napravljena video-igrica,kao i modna linija koju je dizajnirao on sam,uz malu pomoć Nine Cerruti-ja….kupio je fudbalski klub Benfica,koji je osvojio dva pokala Lige prvaka uzastopno,dok je Adi J. volonterski radio kao trener golmana…stadion Benfice nosi njegovo ime-mada je on bio izričito protiv toga…
U principu,Adi J. nije volio nagrade…znao je svoju vrijednost i svoje mogućnosti,ali…ipak je volio provoditi vrijeme u trofejnoj sobi i pušiti Cohibe…
Taj dan je letio za Pariz-ima namjeru tamo umrijeti i biti pokopan na Per Lašezu,u Aleji velikana…Tada će se krug zatvoriti…