Hrid nad morem. Isklesana burama, morskom vodom, kišama.  

       Galeb raširenih krila useca svoj krik u zaustavljenu tišinu.

       Ribarski brod oglašava sirenom  ulazak u luku.

       Razliveni oblaci, različitih sivobelih nijansi i oblika, odslikavaju se na pučini. Retki šetači. Poneki sprinter. Iščezli zvuci automobila. Stabla maslina i borova u nizu, okrenuta moru i uobličena, prema zahtevima neba i mora u ogledalu ravne, tek blago namreškane površine mora.

      Nedeljno jutro egejskog gradića. To je ono što sam želela, a sada je tu. Još uvek ne mogu da poverujem. Želje se retko kada ispunjavaju. Nekako nas uvek mimoiđu, pobegnu nam u zadnjem trenutku i kada nam se čine već dostižne, iščeznu neosetno i izgube se zauvek.

       Slika morskog pejsaža.

       To more, tako prilagodljivo, beskrajno,  Nedostaju reči za sve nijanse njegovih boja, za oblike talasa, za  bliskost koju pruža, kada mu se prepuštam i otplivam ne misleći da sam iznad ko zna koje dubine i daleko od obale, da su negde na dnu, škojke, puževi, korali. Još jedan zaveslaj, još jedan pokret, zaokret, približavanje obali, kao ritual povratka u početnu tačku, tačku oslonca. Peščana toplina, igra sunčevih zraka po talasima, nečujni brodovi u daljini, galebovi na horizontu kao utisnuti među oblake.

        Preseći, sigurnim pokretima, sa još uvek neprobuđenim mislima, glatku površinu umirene vode. Utirati sebi svoj vodeni put ranojutarnji, neoskrnavljen izveštajima noćnih trauma, neizvesnostima naleta predstojećih iznenađenja, božanstveni susret odlazeće podsvesti i   uključivanje u stvarnost.

  Vraćanje sebe – sebi. Trenutak otsutnosti i povratak u neobičnost spoja misli i mora. Poklon za pamćenje. Za buduće dane magle i smoga, obesnosti košave, posete pustinjskih kiša i naleta snežnih nanosa, za sivilo predstojećih zbivanja.

    Sačuvati sećanje na ovaj trenutak, ovo jutro, na dan koji upisujem, sada i ovde, pre nego iščezne u lavirintima zaborava, kao jedan od nestvarnih trenutaka. Njegovu sliku ugraditi u sopstvenu memorijsku kartu. I čuvati. Ne dozvoliti da iščezne i izgubi se u neizvesnosti vremena.

   Zauvek.

   Ave mare.

Neos Marmaras, 15. Jun 2022.    9.14.