PRIKAZ – ŽIVKO  IVKOVIĆ

Generacije u poodmaklom dobu odlično pamte Bobana Petrovića i nj. grupu Zdravo, prevashodno po mega fanki hitu Vikend fobija iz 1976.godine, te evo, zahvaljujući izdavačkoj kući Publik praktikum i imamo naslove pomenutog autora Rokanje vol.1 te vol.2. Usput, imam solidan uvid u  književno stvaralaštvo beogradskih autora vezanih za rocknroll (Aleksandar Žikić, Vlada Jet Janković, Bole Novaković, Ivan Bajović, Srdjan Marjanović, Zoran Ilić ….) te pomenute svrstavam u istu kategoriju iz razloga oslikavanja  Beograda u daljoj i bližoj prošlosti, rocknroll načina odrastanja i življenja. Pa ipak, Petrović je sa svojim Rokanjem u grupaciji pionira koji se bave pomenutom temom, jer kroz svoju prizmu donosi sliku ondašnje prestonice (dekada sedamdesetih i post), koja  (uz šezdesete) ostaje zaabeležena kao najznačajnija u SFRJ. U uvodu pre tog imamo autorovo bed iskustvo kockarsko sa izbacivačem zaposlenim u diskoteci čiji je pokretač uz navodjenje brojnih propratnih problema bez kojih se jednostavno nije moglo, isprečili su se na putu pristojnog  funkcionisanja jednog takvog prostora za mlade. Naravno, samo  ličnosti poput Petrovića su i mogle istrajati na tom i takvom putu uz neizmernu ljubav prema rocknrollu, bez koje  ne bi bilo moguće  proživeti sve ono za šta bi regularnom nekom čoveku  trebala dva života, kako to već kažu ….Svakako da je zanimljiv i vredan iznošenja detalj onaj kada se autor nalazi sa Oliverom Mandićem,  ondašnjim srednjoškolcem i muzičkim anonimusom, koji ga obaveštava o formiranju sopstvene rock grupe pod imenom Oliver i pitanjem da li je izvodljiva svirka u njegovoj diskoteci……. i Prele će uskakati kao vokalni solist, naravno po potrebi. Bez previše razmišljanja  Petrović prihvata  ponudu …..no, već  izvesno vreme je razmatrao mogućnost gašenja diskoteke iz razloga nagomilavanja problema vezanih za opstajanje te,   bezizlaza nekog u skorijoj a želeo je okušati se i kao menadžer ….. S tim u vezi je kontaktirao koga drugog do Petra Pecu Popovića, uglednog rocknroll novinara, vrsnog poznavaoca rocknroll zbivnja u prestonici zamolio  ga za brojeve telefona mogućih engleskih grupa koje bi doveo na gostovanje u Jugu. Peca je krenuo sa Collinom Earlom iz grupe Mungo Jerry koji je imao novu svoju, Doubly Doubly Band, pokrenutu nakon raspada prvopomenutih onih. U drugoj priči ovde imamo  Petrovićevo snalaženje za kintu koju je morao namaći i platiti nastup gostujućih a što je podrazumevalo odlazak kod zelenaša i pozajmljivanje basnoslovne sume novca uz nekorektnu kamatu, no nije hteo odustati te je isplanirao odlazak u London sa drugarima Srbom, Mikicom i Zokijem. Po onoj, kod nas ustaljenoj već, komplikacijama nikada kraja, te je takav autoaranžman otpao, a u igri imamo odlazak avionom, kom prethodi žešće pijanstvo i seks party sa nesudjenom mu  Nemicom uz džoint sa bg poznanicima.  Davno sam pročitao oslikavanje tih seks partyja kao onih, Seksualnonemoralan tip te Izgužvane misli, no, autori tih su znatno kasnije krenuli sa, neću reći bahanalijama nego rečitim opisom takvih dogodovština, te sam stekao utisak da nakon više od dvadeset  pet godina od Rokanja vol. 1 to i nije privuklo pozornost u tada nazovi i nedala slava našoj  demokratiji. Petroviću se tako na izvestan način mora odati priznanje jer je o škakljivim seks  temama, na svoj način  pisao i pre toliko decenija, kada  i knjiških naslova o rocknorllu  nismo imali u današnjoj obimu, a kamoli takvih. Petrovićevo i službeno gluvarenje po Londonu onog vremena je istinski turistički vodič barem kada se radi o hotelima, diskotekama i prostoriima vezanim za večernje izlaske  u koje ubrajam i prostore  gde su grupe uvežbavale repertoare, jer upravo u jednom takvom upoznaje članove grupe Nemesis (Den, Mič i Piter) koju je hteo dovesti u Jugu na zamišljenu već  turneju po gradovima uz jadransku obalu. Pre negoli predjem na intrigantnije detalje, izneću Petrovićevo razmišljanje po kom se mi, odrasli uz rocknroll šezdesetih i sedamdesetih podvodimo pod izgubljenu generaciju, a zaglibili smo u tada ne baš priznatoj religiji iako sa velikomučenicima već (Dženis Džoplin, Džim Morison, Džimi Hendriks …..), ali, stigle su  i prve potvrde spolja,  nezvanična priznanja kao recimo ono od engleske kraljice koja odlikuje The Beatles, mada je Džon vratio odlikovanje. Petrovićev boravak u Londonu je podrazumevao brojna poznanstva, zaplete i rasplete vezane za angažovanje odredjene grupe (u ovom slučaju sastava Nemesis) za turneju po gradovima uz Jadran, počev od Budve, dakle sa južnog primorja ka severnom ……Nakon brojnih peripetija i zavrzlama, uspeva angažovati pomenutu već grupu Nemesis za predvidjenu turneju po yu primorju ali se iz Londona ne vraća sa titulom ‘ser’  nego ‘bastard’ koju je zavredeo od engleske kraljice  Merilin, koja je na izvestan  način predosetila razlaz i proizvela ga  u titulu ….. Ni putovanje Evropom sve do Budve nje proteklo glatko, iskusili su štošta, da bi u Budvi održali prvi, po Petroviću, ovde, više humanitarni koncert, jer naplaćivanja ulaznica  tako reći da i nije bilo, izostalo je to, a razlog su ljudi iz obezbedjenja kojima je svaki drugi posetilac rodjak te mu nisu naplatili kartu. Petrović je, bez obzira na sve, gurao svoju priču vezanu za plavuše, crnke, meleskinje, prosto, nije birao, bežao je od one starostavne maksime probirač nadje otirač, a svoj  put je krčio osvajanjem svake koja bi se našla na njegovom putu ili realizaciji zacrtanog, uzimao je te avanture kao podstrek u istrajavanju zacrtanog, a sredstva su  imala  ispostaviti se sama, već bi se našla kinta ……. Za nastup u Herceg Novom  imamo i predgrupu Egzodusi iz tog grada, pa sam se zapitao kakva je povezanost sa grupom istog naziva potkraj šezdesetih, za koju imam neke podatke od ko zna kada ……..Situejšen se dodatno  iskomplikovala nakon nastupa u Dubrovniku, koji, usput, nije ni okončan iz razloga milicije koja je prekinula svirku, ispostavilo se da nisu ispunjeni osnovni zakonski uslovi za održavanje te, u smislu neplaćenog poreza  i drugih dažbina…. Petrović je, nema tu sumnje, prošao jednu školu, praktičnu nastavu, preciznije rečeno sa odličnom ocenom, vezanom za posao organizatora koncertnh aktivnosti i around. Naslov Rokanje vol. 1 ostaje tako kao trajno, neizbirsivo svedočanstvo o proživljenom (i preživljenom) mu,  u prestonom  sedamdesetih  i posteriori u Petrovićevom stilu samo, nimalo  lakom, usput, ali,  jedanputa u rokenrolu zauvek u rokenrolu, ili, u prevodu, kako to kaže moj niški prijatelj  Vanja  Stanojević, životu sa one stane duge, koji mnogi nikada neće iskusiti  te im preostaje samo da žale, za tim ……

28.04.2025.