PRIREDIO  MOMIR  MIRIĆ

SAMIZDAT                                                                                                                      PROZAONLINE

 ŠABAC                                                                                                                            ŽIVKO  IVKOVIĆ

  2022.

                                         U vremenu iza sam nailazio na štiva vezana za Slobodne zidare (masone), no, na pitanje koje me kopkalo oduvek, a to je osnovni motiv neki za formiranje jednog ovakvog do izvesnog nivoa  introvertnog društva, ostao sam uskraćen za pravi onaj odgovor. Tako da ovaj naslov koji je priredio i sa engleskog  preveo Momir Mirić mnogo toga  raskrinkava, razjašnjava, i pruža realnu sliku istorije o slobodnim  zidarima – masonima, kako god. Doduše, ono, okultno i Alistera Kroulija sam, zahvaljujući grupi Led Zeppelin solidno savladao, mada to i nema nekih dodirnih tačaka sa slobodnim zidarima, no, zajedničko im je ono koje čoveka zaintrigira, ono magijsko koje je na izvestan način prisutno i u ovom štivu  vezanom za rotarijance te sam tragom tim i potaknut naslovom, odnosno reizdanjem  Andersonovih konstitucija (proširenih za uvod Momira Mirića uz pripadajući disk sa instrumentalnom muzikom ili notnim zaoisima Željka Jovanovića iz 2022.) pokušao razlučiti  ono za šta sam ostao uskraćen. Naslov donosi konstitucije slobodnih zidara u interpretaciji Dra Džejmsa  Andersona, a gde nailazim i na nesuglasice,  neslaganja oko tih, te tumačenje ima elemente ezoterije, nije tako lako svarljivo, ne kapira se na jedanputa pročitano samo, jer, traži apsolutnu posvećenost, poštovanje odredjenih normi….. Savremeni rotari klubovi pak, poput šabačkog, deluju, rekao bih iz senke, nema tu nikakvog eksponiranja, ne oglašavaju se na sva zvona uz napomenu da su uvek tu kada je potrebno priteći u pomoć shodno svojim mogućnostima.  Tako imamo ovo reizdanje Andersonovih konstitucija (prvo je štampano 2006. godine) a neki odjek se i nije očekivao, no po onoj Meše Selimovića ‘’ Ono što nije zapisano i ne postoji, bilo je pa umrlo’’ svrha konstitucija je dakle ona kontuinualna, celishodna za današnje članstvo u tim ali i za ubuduće. Imamo ovde  predgovor najzasalužnijeg za ovo reizdanje, Momira Mirića, a storijia je vezana za Veliku ložu iz 1717. godine.  Tvorac ovih konstitucija Dr James Anderson piše istoriju masonerije uz uvodjenje novih dužnosti koje bi, shodno trenutku zamenile dotadašnje iz  starih rukopisa, a imamo te i iz 1738, gde stoji da je prvobitni onaj, izvorni naziv za masone glasio ‘Noahiti’ a što kao potvrdu nalazimo  u irskim konstitucijama  iz 1858. godine. Sledi odeljak naslovljen sa Konstitucije nove lože uz sporenja oko šest novih dužnosti, nesaglasja sa tim novim …… uz pramen samo sumnje koji se odnosi na Dra Andersona u smislu  da je zataškao pomen vezan za Vojvodu Vortona….. Od trideset i šeste stranice ovde, imamo    ‘Konstitucije slobodnih zidara’ koje sadrže istorijat tih dužnosti, propise te ostale obaveze bratstva a po kalendaru  masonskom ili u prevodu da je po KSZ štampana u godini 5723. (ili po ustanovljenom već 1723. godine). Ono što zbilja pleni je originalno ili izvorno izdanje na engleskom jeziku uvek na levoj stranici a prevod na srpskohrvatski je ostavljen za desnu tu. Pa, ako sam i bio u nekoj dilemi, više nisam, reč je o zatvorenom ali ne i tajnom udruženju, te je to odgovor na pitanje koje me oduvek kopkalo,  to je ono nedostajuće u za nas neupućene u storiji o masonima a vezano   za formiranje ovog društva koje sa svojim ekspoziturama deluje širom sveta, a to da li pokušava na svoj način kontrolisati svet, uticati na odluke svetskih moćnika iz senke naravno je pitanje na koje uopšte nije lako odgovoriti, mada tih naknadnih pametovanja i filozofiranja uvek imamo na pretek, pa neka im je……Uopšteno, prvi deo ovde, Andersonovih konstitucija donosi kako novu tako i staru ložu, uz bitne izmene te  da je u osnovi svega i danas prisutno ono (da li se pokoravate dužnostima kao što su to Majstori činili vekovima), e sad, hoće li  članstvo istrajati na preuzetim obavezama, mi koji sve ovo posmatramo sa margine neke, doznajemo sa  izvesne distance, kako god, nemamo pojma, no zabeleženo je ono da su  Pejn/Andersonovi  Propisi temelj zakona masonskog uz kasnije razvijanje tih sa akcentom na frazeologiji. U prolog zaključku Vibertovom, stoji da  masonerija svoju današnju sveobuhvatnost duguje širokom nedenomicionalizmu (pomanjkanje odredjene veroispovesti) te u tom smislu oostaje večna zahvalnost Dru Andersonu. Od 47. stranice  pa sve do konca naslova (227. stranica) imamo  kristalno jasne Konstitucije (istoriju, zakone, dužnosti, naredbe, propise i običaje) sakupljene iz proteklih vekova, te  ne začudjuje da sve kreće od Adama, po Dru Andersonu, našeg praoca, Nojea i njegova tri sina, Jafeta, Šema i Hama, kraju oko reka Tigar i Eufrat gde su stasavali Valdejci  ili Magi, kako to ovde već  stoji, značajni iz razloga očuvanja geometrije, te da su upravo iz ovih krajeva prenesene u  vreme buduće, vreme ispred….. Naravno, tu je i slovo o Izraelićanima te njihovom odlasku iz Egipta koje je predvodio Mojsije, dolasku u Jerusalim, kupolu sa hramom Večnog boga, koju gradi sin Davidov imena Solomon, no zajedničko za sva imena koja se ovde pominju je to da se zapravo radi o Velikim zidarima, neprevazidjenim do danas, te da se radi o jednom  nenadmašnom u konstruktivnom i arhitektonskom smislu hramu. Naravno, ideje slobodnih zidara sa tog podneblja su pukle dalje prema Grčkoj, Starom rimskom carstvu  te dalje širom Evrope ali i na GB ostrvo. U delu Dužnosti  Slobodnih zidara stoji da su iste izvedene iz starih zapisa Loža preko Mora te inih onih  u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj, podeljena na opšta poglavlja vezana za religiju, boga, Lože, Starešine, ponašanju u različitim situacijama ……te opša tumačenja tih, pa tako imamo ono, da je Loža u stvari mesto gde se masoni okupljaju i rade, dakle   dolazimo da prihvatljivog  pojašnjenja (za nas neupućene) da se zapravo tu radi o okupljanju zidarskog društva a imamo i kriterijume za prijem novih članova u ložu, hijerarhiju u napredovanju ….. U delu – odeljku Post Scriptum imamo detaljan opis načina konstituisanja, formiranja nove lože svojevremenih naravno, da bi nas  ove, Andersonove konstitucije u  zaključku dovele do zasebnih delova onih, Pesme starešine (sadrži i istorijat masonerije), Pesmu nadzornika,  (ili kako to ovde stoji još  jednu istoriju masonerije) a potom i Pesmu  pomoćnika ….. Pesmu učenika te konačno notne zapise za sve navedene. Pogovor donosi biografske podatke o autoru ovog naslova  Dru Džejmsu Andersonu, njegovoj karijeri, te na koncu izdanja ovog stoji da je ‘ostalo sve istorija’  a  ime velečasnog  Dra Džejmsa  Andersona ostaje zauvek zapisano u svim analima savremene svetske masonerije. Neka mu je večna slava i hvala. Konstitucije su i zbilja naslov koji će okuirati  čovekov um, raspaliti, dati mašti na volju, sa mnoštvom otvorenih  ask forever, da li je ili nije, te se, ono, pročitati ih i doneti svoj neki sud, sasvim nameće. Dodaću da se za ovaj,  izuzetno dragocen i vredan naslov pobrinuo uredjivački odbor koji sačinjavaju Nenad Neša Nićiforović/Goran Petrović/Mirko Maglić/Dejan Lukić/Siniša Bošković/Milan Teodorović/Branislav Kijurina te Ivan Mišić.

02. 11.2025.