SKOR PRIKAZ:
NOVI SAD ŽIVKO IVKOVIĆ
2026 PROZAONLINE
… sve što niste znali o ovom delu Srbije (ali i šire) saznaćete čitajući ove redove Stamenkovićeve, jednog zbilja pedantnog i besprekorno posvećenog istoričara svoga kraja koji nam, evo, na uvid stavlja svoj najnoviji istorijski biser naslovljen sa ‘’Moravci’’ u kom se i on kao autor pita, da li gradjani Ćuprije znaju sve o svome gradu i kraju uopšte. Ako kažemda štivo njegovo ovde kreće od prvog srpskog kralja Svevlada iz sedmog veka pa preko onih iz srednjeg veka a završava se detaljima vezanim za partizanski pokret onda ćete imati precizniju sadržajnu sliku, ali za mnoštvo zanimljivih detalja sa kojima garantovano niste upoznati, ostaćete uskraćeni izuzev ukoliko se odlučite za čitanje this book. Pitanje koje i autor sebi postavlja je zašto se svesno prećutkuje ono čime bi se drugi hvalili ili ponosili, te zaključuje da je neko kriv za sve to, da li Englezi, Vatikan (koji i nije verska negoli politička organizacija), Nemci …. koji su podelili srpski narod na ove i one …. Stil pisanja te činjenice istorijske kojima Stamenković barata, jendostavno ponesu čoveka, te nema sumnje da je utrošio vremena na sve te, saznanja izvore … krenem tako vodjen logikom onom, daj da i ja saznam nešto više od do sada pročitanog mi, mada je pitanje koliko čovek i zapamti … U Ivetićevom predgovoru stoji da Stamenković ne piše sa visine univerzitetske katedre, u čemu sam potpuno saglasan jer, autor je ostavio za sobom, prevazišao tu jezičku permanistiku i latinskogrčki vokabular kao nepotreban i suvišan, ono, samo je istina bitna koju će na uvid pružiti zainteresovanima, manje profesorsko predavački program začinjen … . Moravci autoru dodju kao doktorska disertacija na temu istorija svoga kraja, bez priklanjanja bilo kojoj strani nego potpuno objektivno. Mišljenja samda nema tog koji nije pročitao štiva vezana za istoriju Srba, ali od Nemanjića pa na ovamo, no, za Svevlada smo svakako ostali uskraćeni, pa tako i nemamo zaokružen istorijat našeg naroda. Storije ovde su tako vezane za značajne ličnosti iz this towna, te je naslov ovaj ‘’Moravci’’ praktično nastavak onog prethodnog naslovljenog sa Ćuprijske ćuprije u kom nam je autor servirao brojna svedočanstva uz slike znamenitih onih iz svoga, ćurpijskog grada, pa ako bi krenuli od uvodnog onog, imamo kratke portrete Alekse S. Jovanovića (upravnika grada Beograda), Božidara Maršićanina … Ne znam, nisam upućen, da li uopšte postoje pisana svedočanstva, pa i ako ih je, da li obuhvataju period onaj, zaokružen istorijat od Svevlada pa na ovamo ili je, poznat nam deo istorje Srba baziran samo na vreme od Bodina, Časlava, Višeslava ….Bilo kako bilo, zahvaljujući Stamenkoviću, jednom zbilja posvećeniku vezanom za istoriju svoga kraja, (sa pripadajućim uvodomkoji se tiče istorije Srba) imamo ono što mi se čini propuštenim, ono o čemu nismo učili u školi. Ima reči i o prepucavanju članova radikalne stranke i naprednjaka (izvorna je formirana 1881.), te teroru radikala nad naprednjacima, mada na koncu potonji izlaze kao pobednici, i to sve pred majski prevrat 1903. te krunsku onu, smenu (Obrenoviće smenjuju Karadjordjevići). Ne da nisam, svojevremeno sam pročitao gomilu knjiga na temu istorije Srba, ali nisam nailazio na detalje koje nam ovde Stamenković iznosi, a što fascinira i autora svrstava u grupaciju najpotkovanijih, barem kada se radi o ovom delu Srbije. (mada i šire). Podseća autor kako su Karadjordjevićevske pristalice postupile nehumano, jer su ubile popa Ognjana Pavlovića samo zato jer se priklonio Obrenovićima, a ako se uzme broj onih ukupno smaknutih po Srbiji koji su bili protiv Karadjordjevića … Zaslužno otečestvo je pomenutom svešteniku podiglo spomenik. U zbilja zanimljivom odeljku vezanom za grad stoji da je Kastrum Horeum Margi (vojna utvrda) kasnije grad Slovena nazvan Ravno/Rabna/Rabnel/Rabinel …. Morava Palanka, Morava Hisar te finalno ono Ćuprija. Brojni, istorijski ne tako beznačajna imena se vezuju za ovaj grad, pa tako imamo i Stevana Biničkog, oca daleko poznatijeg Stanislava Biničkog autora koračnice ili marša vojnog onog, Marša na Drinu. Stevan se naseljava u Ćupriju 1875. Imamo potom i slovo o Antoniju Pelivanoviću, utemeljivaču ćuprijske čitaonice te Josipu (ne Josifu) Pančiću po kom je jedna ulica u gradu i nazvana, a što navodi na razmisao, onu, who is it, ista ličnost ili, a jeste, te proizilazi kako su se onovremeni članovi kpj hteli dodvoriti se maršalu sa tim Josip proizvedenim iz Josif …. Autor iznosi i detalje vezane za Djuru Jakšića, te Branislava Nušića (Alkibijad Nuša real Name) te brojne znamenite ličnosti iz this towna a koje su u potpunosti zaboravljene ili su njihova imena u najmanju ruku skrajnuta… ima reči i o Milici Jakovljević daleko poznatijoj po pseudonimu Mir Jam u nas začetnicom valjda borbe za rodnu ravnopravnost te brojnim književnim ostvarenjima (Ranjeni orao/Greh njene majke/Dama u plavom …. A rodjena je i delom odrastala u selu Jovac, Ćupriji obližnjem….i Vojislav Tankosić je povezan sa Ćuprijom a autor ovde piše da vreme koje je Vojvoda proveo u Ćupriji nije zabeleženo u gradskim knjigama te evo zahvaljujući Stamenkoviću, ispravljena je ta ….. Naslov Moravci, kao što već i napisah vidim kao drugi deo ili nastavak storije vezane za znamenite ličnosti iz ovog kraja, mada se, povremeno zapitam ima li i onih koji nisu pohodili grad na Moravi, na značajnije mislim…. Zanimljiv podatak, vezan za prosvetu ovde, izosi autor, po kom je, jedna od tri prve osnovne škole u Srbiji otvorena upravo u Ćupriji … a prvi doktor nauka je takodje iz ovog grada, radi se o Čedomilju Marjanoviću, imamo i Pevačko društvo ‘’ Morava’’ koje je formirano 1929. Setimo se i one, svima znane, prepoznatljive fotke vezane za demonstracije 27. marta 1941. u Beogradu kada su Srbi rekli sudbonosno ne Hitleru, na kojoj trojica sede na motociklu, ali je poenta u tome da je vozač tog iz Ćuprije, Mile Malovć, te se po ko zna koji put zapitam ima li važnijeg dogadjaja u modernoj istoriji Srba a da u toj nema ličnosti iz Ćuprije. I španski borac, partizan, narodni heroj Branko Krsmanović je iz ovog kraja, a poginuo je u okršaju sa Nemcima 1941. na Kosmaju te kako to običaj i nalaže, neka je takvima večna slava i hvala. U završnici ovog, izuzetno vrednog i značajnog Stamenkovićevog pisanog ostvarenja, imamo storije vezane za delovanje partizana u gradu, po okolnim selima, bespućima, u kojima nema hepienda, nego samo prepoznatljive srpske nesloge, potkazivanja … mada po istoričarima Beograd tu prednjači. Nemci su kaže se, bili iznenadjeni brojem onih koji su dolazili u komandu i potkazivali svoje susede, rodjake, te da je toliko podela i sujete medju domaćim stanovništvom. Bilo kako bilo, tek, Stamenkoviću odajem priznanje za napisano ovde, a sve iz onog, razloga objektivnosti, ni četnik ni partizan, ni ovaj niti onaj, te istraživačkom radu, trudu i vremenu posvećenom ne bi li sklopio mozaik naslovljen sa ‘’Moravci’’ uz neobavezno ono, koje se nekako nameće, da li su ljudi u Ćupriji svesni Stamenkovićevog doprinosa u ispisivanju nezaborava njihovog kraja. 30.07.2026.