…Probudio sam se u podne, na čelu opipao čvorugu, pokušao mamurluk izbiti litrom vode, pojeo dvije sarme od sinoć, presvukao čarape i gaće, obukao nanovo iste dronjke, u džepu pronašao broj neke Mirele, staroj dignuo Mažuranića iz novčanika, izašao iz stana prije no što se ona vrati od susjede s kave, prošao do Mikija, otišli do trgovine na pivo, kupili litru bijelog Ribara, vratili se k njemu, odigrali partiju šaha, strusili vino, dogovorili se za sutra,
prošetao gradom, svratio u Pivnicu, popio triput po tri deca, preselio se u susjednu birtiju, popio još nekoliko rundi, platio zgodnoj konobarici štok-kolu, krenuo dalje, vidio bivšu kako se bali s nekim sjebanim kretenom, kupio kutiju cigareta, zapalio prvu nakon svojih godinu-dvije, idućih pet ugasio o dlan, vratio se do trgovine, zadužio se za tri Laška, sreo strica Peru, nažicao ga pet konja – rekao da treba staroj inače govno ne bi dalo, doteturao do Pivnice, susreo pred njom tipa koji mi je u vrtiću popalio kliker, razbio mu nos šakom, popio jednu u to ime, počastio pijance, zapjevao svoju pjesmu, razbio si kriglu o glavu, posvađao se s gazdom, ostao kratak šest slavuja, izašao uvrijeđen, ispred dobio po pički od tipa s klikerom i njegove ekipe, začudio se susretljivosti i zabrinutosti cure u prolazu oko nevolje koja me snašla, ponudio je cigaretom, očarao patetičnim sranjima, poševio u parku, dobio ceduljicu s njezinim brojem, dogmizao kući, trudio se da ne probudim staru, zaspao uz radio, probudio se u podne, spazio na licu posjekotine i masnice, pokušao mamurluk izbiti litrom vode, pojeo komad pizze od sinoć, presvukao čarape i gaće, obukao nanovo iste dronjke, u džepu pronašao broj neke Elvire, staroj dignuo dva Gundulića iz novčanika, izašao iz stana prije no što se ona vrati od susjede s kave…
PODACI O NAGRADI: Priča je nagrađena trećim mjestom, od 1318 prijavljenih na natječaju za zbornih kratkih priča «Ekran priče 02» – u Zagrebu. Od materijalnih dobara priča je ponijela godinu dana besplatnog pristupa internetu.
PODACI O AUTORU:
•Daniel Radočaj rođen je 1979. godine u Puli, gdje i živi. Svoje aforizme, poeziju, te kratke priče, objavljivao je po mnogobrojnim kulturološkim tiskovinama širom bivše Jugoslavije.
• Uvršten je i u zbornik Deset najboljih autora na konkursu ReCreativa – Banjaluka.
•U nakladi književnog kluba «Branko Miljković», iz Knjaževca, 2006. objavio je zbirku proznih stihova: «Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta».
•Član je Hrvatskog književnog društva.
•Kontakt: daniel.radocaj@gmail.com
„Sasvim običan dan“ to je dan onih sa dna života. On je i pisan jezikom i stilom ulice i u tekstu nema ni traga barem jednoj od odlika umjetničkog stila. Nedavno sam javio kako je ispit položila jedna beogradska studentica. Napisala je svoju priču kako je znala. A oni prof.dr.sc, mr i šta ti ja znam da su svojim odabirom pali na popravni ispit. Vremena su u kojima tukci žele obesmisliti sve pa i umjetničke tvorbe. Ali bitno je jedno. Ako je nagrada dodijeljena i za ovakvo smeće imala pozitivan učinak na brži i bolji razvoj autora, onda je cilj opravdao zaglupljivanje. Redakcija ovog portala jednostavno se našla pred ispitom i postupila je tako kako je jedino stjecajem okolnosti mogla postupiti.
Bravo Danijele, bravo!
Iskreno si, kao posmatrac (a treba znati videti) ili kao sudionik (a treba znati priznati) rekao mnogo, na lagan i prijemciv nacin…
Vidim tog tvog junaka , i mnogo takvih „junaka “ .
Dobra ti je i jasna poruka !
Stil odlican!
Prica zivotna !
„Akteri“ nece procitati ali ako procitaju oni koji „aktere“ treba da prepoznaju i pocnu da malo ucestvuju u njihovom zivotu , postigao si cilj!
U svakom slucaju – svaka cast!