PRIKAZ – ŽIVKO IVKOVIĆ (PROZAONLINE)
U naslovu se krije jedan ne tako uobičajen stil pisanja, nastao na bazi tih prijateljskih odnosa izmedju Kejva i O ‘Hejgana u Covid okruženju uz iscrpnu ili slojevitu analizu stvari sa nekoliko albuma. Godina koja će ostati upamćena po startu pandemije (2020. Je otkazana i svetska turneja Nick Caves & Bad Seeds), te tako da i ovaj mega intervju kreće od pomenute. Period mirovanja za Kejva, koji, usput, i nije navikao na jednu takvu varijantu u svome radu, no, druge nije bilo. Posvetio se pisanju muzike sa najbližimsaradnikom Vorenom naravno, radili su na albumu ‘Ghosteen’, improvizovali do u nedogled, Kejv na klaviru i vokalima dok je Vorenu prepustio violinu, sintisajzer …… Atmosfera u studiju pri snimanju pomenutog su okvalifikovali kao visokokoncetrisanu, bili su kao omadjijani, te je, iz svega i nastao ovaj predivan album, mnogo više u studiju nego u radnom prostoru Kejvovom. Vizija tog je halucinatorna slika divljih životinja u plamenu koje jure tamo ovamo po plaži, deca koja se uzdižu ka Suncu, potom je te scene preneo u studio i realizovao bezmalo sve zamišljeno. U drugom poglavlju imamo to nesaglasje O’Hejgana i Kejva jer je prvopomenuti govorio o njegovim songovima kao o spiritualnim, no, Kejv je insistirao na terminu religiozne, te da sebe vidi kao tradicionalistu, tog hiršćanskog vernika ali ne i zaludjenog onog. Kao klinac je crkvu doživljavao na svoj način, član je crkvenog hora ali i da je mnogo naučio iz crkvenih propovedi. Vera je, po Kejvu, samo odluka kao i svaka druga, a bog samo potraga …. Mada, ostaje ta sumnja u potpunu predaju božjoj volji, ali, teško je veoma prevazići tu, svoju sumnju, verovati celim bićem….. intervju donosi i uopšteno razmišljanje na temu songa, snagu tu, moć dalekosežnosti, posledice ….. Album Skeleton Tree izvesno je, to, sasvim, aludira na budućnost….. U toj svojoj otvorenosti, Nick govori ili se ispoveda O’Hejganu, kako god, o stanju uma, svesti uopšte nakon smrti svoga sina Artura. Artur se predozirao u svojoj petnaestoj godini i skončao….. Kejvov život se okrenuo….. album Ghosteen je njegov pokušaj pribiližavanja Arturu….. Kejv i O’Hejgan sve vreme razmenjuju svoja iskustva, dotiču se ove ili druge one teme, preispituju stavove u fazonu šta bi bilo kad bi bilo….. te da li bi Kejvovi albumi zvučali drugačije da su i okolnosti to nalagale. U delu ‘Neka vrsta nestajanja’ O’Hejgan izjavjuje saučešće Kejvu u povodu smrti nj. majke. O ‘ Hejgan insistira na razgovoru gde je u fokusu majka Nickova jer je kapirao tu njenu bezrezervnu podrušku sinu. Kejv potom iznosi koliko je zbilja bio blizak sa njom, teške trenutke rastanka …… a potom imamo deo vezan za Kejvovo odrastanje u malom gradu pod imenom Vangarat (predgradje Melburna) besciljna lutanja sa drugarima, skakanje sa mosta u reku, leškarenje na betonu pored mosta, tog, po njemu nevinog i ničim ograničenog raja. Ni Kejva kao i većinu iz sveta rnr nije mimoišla heroinska zavisnost, no, otrgnuo se od te, našao način da nastavi dalje tim svojim kreativnim putem. Pisanje tekstova naravno podrazumeva povremeno zapisivanje ideja u cilju dalje razrade, kako dalje krenuti mada sve to uopšte ne obećava. Kaže kako zapisuje sve te nadolazeće mu, iako tu nema nekih naznaka da se radi o tekstovima koji obećavaju, te se to pretvara u dramu neku, ne ide mu pa to ti je. A onda, kada se učini da su sve ladje potonule, odjednom se sve promeni na bolje. Uključuju se signalne sijalice, restart neki, šta li, te sve dobija formu i pravi smisao a to je taj dugoočekivani kreativni impuls, te ne čudi da Kejv kaže za rocknroll da se tu radi o poslednjem utočištu izvan netaknute prirode u kojoj ljudi (preostali) mogu osetiti divljenje u realnom vremenu, iako je malo tog ostalo za divljenje a mnogo više za čudjenje. U delu ‘Osećaj zajedničkog prkosa’ O’Hejgan i Kejv se dotiču smrti za koju Nick kaže da to, što se ta približava i ne zabrinjava toliko, ne muči, jer, se radi o prirodnoj završnici, e sad, da li će nekoga pozvati Hrist, Veliki Manitu …… Ono, teško je ne biti morbidan jer, smrt je svugde oko nas, no, znatan uticaj na Kejva je ipak imala supruga Suzi. Poticala je iz muzičke porodice te i ne začudjuje da njen uticaj na kreativni opus Kejvov uopšte nije zanemarljiv, naprotiv ……….Kaže kako songove piše na način postepenog uranjanja u te, što bi rekli, nikada je ne napiše u dahu nego onako, tokom vremena, mada ima i izuzetaka poput Lovender Fields za koju kaže da ju je napisao tako reći u dahu. Kaže dalje O’Hejganu da se izmedju šesnaeste i dvadesete godine u životu svakog dogadja ono opredeljujuće a vezano je za muziku, u fazonu onom, šta tada upijete i prihvatite opredeliće vaš ukus za ceo život. I to je po svemu tako, nemam razloga da se ne složim sa njim. Za mlade danas, song dobar ili ne i nema nikakvo značenje, poruka se ne kapira, pouka ne izvlači…… …….daj samo neku frku, jer, sve je u toj, neiživljenosti….. i obmanjujućoj ideji za koju treba živeti a kada se zadje u godine ko će nas i pogledati, tada to i nije više bitno. Kejv kaže u intervjuu ovom, da je godinu dana proveo na tviteru, pratio te javne mislioce sa predubedjenjem da je ta mreža u ravni sa pankrokom, no, nakon te jedne godine zaključio je da se tu radi o fabrici seratora, napustio je sve društvene mreže. Po napuštanju je za rezultat imao svet kao mnogo bolje mesto za život, Sunce je ponovo zasjalo…….. Njih dvojica se potom prebacuju na sajt The Red Hand Files i pitanja fanova na pomenutom te ostala iz domena značajnih u nekoj izvesnoj meri. Kejv pojašnjava da je krenuo sa pisanjem na temu smrti svoga sina Artura, potom se na sajtu javljaju ljudi koji su takodje preživeli istu tragediju, dakle sa istovetnim iskustvom, a što je u neku ruku ili barem trenutno znatno olakšanje mu. Kejv i O’Hejgan se dotiču ‘vouk’ kulture koja je po njima u usponu, te i ta želja za reformama u društvu. Prevedeno na naški to ima značenje ‘probudjen’ no kao da su se prvi probudili oni koji su ogrezli u mito i korupciju, svesni valjda koliko mogu izgubiti od do tada stečenog…… Kejva je sve vreme vodio odredejni kreativni impuls, tako da je i ovaj naslov takav kakav je, ponajviše zahvaljujući novonastaloj situaciji, nakon smrti njegovog sina. Za njega i suprugu Suzi je to sasvim nova situacija u kojoj su se neželjeno ali našli, pokušavajući se prilagoditi, donositi značajne odluke u životu, sasvim drugačijem, no, uvek sa Arturom u mislima. Kejv se izvesno vreme bavio i keramičkim skulpturama. …….. a kao u muzici, i tu je pružao maksimum svoj. Za figure koje je uradio, kaže da se tu zapravo radi o njegovoj deci jer, umetnici uglavnom na taj način žele prikazati ono što je neraskidivo, deo njih je. Za sve što radi nakon Arturove smrti, Kejv drži da se tu radi o oprostu, jer, kroza sve što uradi on zapravo traži taj oprost, tvrdeći da je kriv za smrt svoga sina jer je u pogrešnom trenutku skrenuo pogled te se nije našao i pomogao mu, a što je sasvim dovoljno da se dogodi ono najgore, ono što će ga pratiti do kraja života. …. U zaključnom ovde, ‘Epilog’ poglavlju imamo Kejva sa Vorenom na ‘Carnage’ turneji koja i ne kreće po zamišljenom baš, no, kako su nastupi odmicali, tako su i oni postajali sigurniji, pružali su maksimalno dobre partije a taj nivo intimnosti sa publikom je dosegao željeni nivo. Vera nada i krvoproliće se možda mogu podvesti pod Kejvovu inspirativnost, ali mnogo više kao stanje duha nakon smrti njegovog sina Artura te O’Hejganovim ovim naslovom, slaganjem tih kockica filozofskih koji je zapravo meditacioni krik obojice. Uz ono, Kejvovo, da je nada optimizam slomljenog srca bih i završio pisanje prikaza, mada je, ruku na srce, skinuti-ukapirati razmišljanje čoveka zauvek slomljena srca veoma teško, te ostaje preporuka da se sami bacite na čitanje ovog naslova i donesete svoj neki sud. Uostalom, naslov je, nema tu nikakve sumnje posvećen njegovom sinu Arturu.
20.03.2025.