SLUŽBENI  GLASNIK                                                                                                      

     BEOGRAD                                                                                                                    

2024.                                                                                                                        

  PRIKAZ: ŽIVKO  IVKOVIĆ, PROZAONLINE

……finalnom, današnjem onom nazivu grupe su prethodili Bader Meinhof iz 1987. potom Saint Gallen te China Blue.  Debi nastup pod novoustanovljenim nazivom grupa  beleži u Čačku na Prvoj gitarijadi u tom gradu 1990.  (Zoran Marinković & Goran Marić vokalni solisti, Vladimir Vesović na gitari, Zoran Filipović  takodje na gitari, Dejan Petrović na bas gitari te Goran Ugarčanin za bubnjevima uz napomenu da su kintu za osvojeno prvo mesto tada uložili u snimanje prvog albuma (U osvit zadnjeg dana  1991.) objavljen 1993. godine, pa sad …Bjesomar Marinković posebno insistira na imenu Boška Drljića te njegovom ne tako uobičajenom životnom putu sa kojim ostvaruje zbilja uspešnu i plodnu  saradnju u decenijama potom, pa tako, u istoj toj snimaju  i drugi album pod okriljem diskografske kuće ITV Melomarket.  Bjesovi pobedjuju i na najstarijoj kontinentalnoj  rocknroll manifestaciji, ZAJEČARSKOJ GITARJADI godine 1993. a stoji  ovde da se ta podvodi pod 27. i tu   imamo nesaglasje jer izvori navode i 1966. kao startnu godinu gitarijade ( u lokalnom zaječarskom listu Timok  stoji  da je 1976. godine obeležena desetogodišnjica gitarijade – preuzeto od Zorana Aleksića Alekse iz Zaječara), a po drugoj je provoodržana 1970. pa sad …  Tada su, izmedju ostalih izveli i stvar ‘Ime’ koja u nadolazećim dekadama postaje simbol, zaštitni znak grupe. Usput, sećam se njihovog prvog nastupa u šabačkoj letnjoj bašti Doma  omladine 14. Juna 1995. godine kada su dočekani kao mega zvezde, jer, karijera grupe tada je u usponu a autorski izraz je sve više dolazio do izražaja  te ih je učinio daleko nadmoćnijima sredinom devedesetih, dakle u dekadi za koju su neobrazovani rock novinari tvrdili i pisali  kako je rock umro a istina je zapravo bila sasvim drugačija, jer, sviralo se svugde po SRJ. Bjesovi  kao i brojni slične provenijencije slove za intrigantan jedan, uz dozu verskog,  manje mističnog a sve u zavisnosti od Zoranovog idejnog brein zahvata  ( …juče je umro moj tata pas …. moje noge nose mrtvog čoveka …), pa tako imamo drugi album sa okusom tog, verskog i zavrzlamu oko publikovanja istog, te se , posredstvom diskografske kuće Metropolis Music album nalazi u prodaji tek 1997. U kojoj Bjesovi staju sa radom, ali ne za dugo. Da li je vera i koliko  uticala na karijeru Bjesova, pogotovo Zorana Marinkovića  Marinka prosudiće fanovi grupe, tek 2001. ponovo oživljava grupu  (Sloba Vuković na gitari, Zoran Filipović takodje na gitari, Dragan Arsić na bas gitari, Miroslav Marjanović za bubnjevima uz Zokija Marinkovića naravno kao vokalnog solistu). Fanovi ih  ne zaboravljaju, kao da su jedva dočekali njihov kam bek, Bjesovi  ponovo sviraju svugde i snimaju live albumzabeležen na koncertu u bioskopskoj sali Takovo njihovog Gornjeg Milanovca, a  imamo i video zapis  (popularno samizdat)  dvd formatizovan iz beogradskog KSTa  23.05.2003. godine.  Ceo tiraž od hiljadu primeraka su podelili prijateljima i fanovima grupe, ističući pri tom  svoje neslaganje ili protivljenje sa novoustanovljenim  kapitalističkolopovskim poretkom,  domaćem vidjenju ustrojstva takve države.  Scenski  nastup iz KSTa  je tada podrazumevao izvodjenje stvari ‘Kiša’ za koje vreme  drugari donose kovčeg na stejdž iz kog izlazi Marinković nagoveštavajući tako revival Ili povratak grupe (originalno da autentičnije ne može biti, kako to kaže jedan moj drugar).  I uopšte, Marinkoviću nije manjkalo tih, za naše podneblje neuobičajenih scenskih art performansa, te po svemu tu ostaje neprevazidjen. U takvom jednom imamo  njegovo vidjenje ali i potvrdu da su  zbilja ubijeni, sklonjeni od strane vlasti  ondašnjih, bolje rečeno, Hendrix, Morrison, Džoplinova,  Marli, Lennon ….jer se radilo o neprijateljima kapitalizma … U  tom približavanju naslova eventualnim čitaocima, inima koji su zaintrigirani kreativnim opusom Bjesova, potrudiću se, kao i uvek do sada izneti što više detalja iz karijere im, a scenski nastupi  grupe su  podrazumevali razbijanje flaša o glavu, prašenje protivpožarnim aparatom po prisutnima… U knjizi Vinka Barića  Hrvatski pank i novi val 1976 – 1987 imamo gotovo istovetne ili približne scenske performanse tada aktuelnih grupa u Kroaciji, iznošenje vešala na binu, motorne testere … Tako da su pankeri kod nas na izvestan način usvojili samo svoj način življenja, bitisanja kako god, a da se zapravo uopšte ne radi o lagodnom jednom  je činjenica,  te su mnogi zahvaljujući tom i takvom autodestruktivnom načinu  življenja ostali bez glave.  Bjesovi su album ‘’Bolje ti ‘’ snimili  2005. u kragujevačkom studiju Češnjak da bi, po ustaljenom već, tek 2009. PGP RTS objavio audio cd album na kom se našlo devet stvari ali i dvd pripadajući sa nekoliko video spotova. Istaći ću  i podatak da je beogradska Dvestadvojka stvar ‘Bolje ti’ proglasila za Hit godine u toj 2009. ali i istoimeni album.  Usledio je još jedan živi  album ‘Lake Fest’  iz 2012.  godine. Bjesovi se mogu pohvaliti i vinilnim izdanjem albuma  ‘’ Sve što vidim i sve što znam’’ iz 2019. godine, a što  je svakako samo jedan od razloga svrstavanja ovog sastava u sam vrh srpske rocknroll scene uopšte, jer, grupe bez snimljenog vinila, nikada neće zavredeti poštovanje ni površnih poznavalaca popularne muzike, pogotovo nas starijih koji držimo da je cd album samo takav and nothing more.  SKC Novi Sad se javlja kao izdavač autobiografskog dela Marinkovića ‘Seti se subote i Botičelija’  takodje u 2019. godini kao i to da je potpisnik reizdanja ‘U osvit zadnjeg dana‘. U ovom luxury edition izdanju imamo kompletnu diskografiju grupe od onog startnog  ‘U osvit dana‘ izdanje iz 1993 pa zaključno sa albumom  ‘Svetla svetlosti’  iz 2021. koje takodje potpisuje novosadski SKC. Imamo potom za svaki album osnovne generalije one, a što je zbilja pohvalno jer pročitati na omotima cd albuma  u  tzv. bukletu te, je, praktično nemoguće, iz razloga jedva uočljivog fonta slova, pogotovo za nas starije … a potom i tekstove svih songova  iz kojih  možemo izvući odredjene zaključke vezane za poruke i umetnička stremljenja Marinkovića i ekipe mu te se usudjujem izreći svoj, isključivo u superlativu sud, oceniti tako njihov rad a to je kao i uvek moja objektivna ocena na kom uvek zasnivam svoje prikaze. Naravno, bez dileme i ustručavanja te neke navijačke obojenosti ću reći kako Bjesovi imaju ispisanu svoju rocknroll stranicu vezanu za srpsku i SRJ cenu, tu sam načisto, usput, koliko- toliko ali sam pokušao  preispitati svoj odnos  vezan za noviju scenu  (odrastao sam uz Siluete, Džentlmene, Crne bisere, Grupu 220, Grupu Mi, Kameleone, Indekse, Daltone, Smak,  Tajm, Pop mašinu …) uz prihvatanje nekolicine grupa iz osamdesetih i devedesetih, pre svih Partibrejkers, InVAzija, Agata i Bjesovi naravno ali, nisam izuzev InVAzije imao zadovoljstvo redovnije uživati u njihovim nastupima, izuzev Bjesova samih koji su nekoliko puta dolazili u Šabac (Uskršnji Rock Festival, ŠLF). Povremeno tek, od pojedinaca sam slušao njihove impresiije sa beogradskih Bjesovi koncerata uz jedini komentar njihov, uf čoveče, da si ih samo čuo, imao bi o čemu pisati. Čitati poeziju Marinkovićevu  je, ruku na srce, pravo zadovoljstvo, nagoni vas ta na vraćanje već pročitanih te ono, razobličavanje tih, pokušaj barem, šta li je hteo reći, dokučiti svaku strofu mu …(Laku noć moj dragi prijatelju, veruj, ništa nisi propustio, možda samo sa nekim, ona radjanja i zalaske Sunca). Na prvo čitanje ordinaran jedan tekst iza kog se krije mnogo dublje značenje, ono, recimo, a šta je to čemu se jedan čovek od 2001. pa na ovamo mogao radovati izuzev radjanjima  jutarnjeg tog, zastupljenog u brojnim svetskim hitovima iz šezdesetih barem ( Kuća izlazećeg Sunca, Sunce više nikad neće sjati, Sani afternun itd),  večna je inspiracija ozbiljnih umetnika svesnih usput njihovog značenja za opstanak čovečanstva. Pročitah   tekstove gostujućih, Duleta Ćućuza (kog sam imao čast  poznavati), Asima Sarvana i nekolicine, pa tako, Ćućuz piše  ’Ceo život sanjaš  bolji svet, svet u kom će sve biti  bolje, … probudi se, pogledaj se…. u prevodu ništa od svega  iz razloga čoveka, koji ne želi boljitak … Tu ne pomažu ni Svetla svetlosti sa neba, preko potrebna, ne stiže ta …. Bjesovi beleže brojne nastupe a što je sasvim prirodno obzirom na reputaciju koju su stekli, pa nam tako  Marinko stavlja na uvid  kompletnu dokumentaciju  vezanu za sve  nastupe grupe od 1990. na ovamo.  Tu su,  verovali ili ne, brojni novinski napisi o grupi iz raznih onovremeno aktuelnih listova poput stare dobre Politike Express, Večernjih  Novosti, Borbe, Yu Rock Magazina  uz mnoštvo  fotografija. Ima u tim i negativnih osvrta vezanih za Bjesovi kreativni opus  i to uglavnom od onih novinara koji su u Džuboksu (druge generacije) u jednom broju vazdizali popularne domaće grupe u nebesa da bi ih u narednom ispljuvali, te ih i ne treba uzimati za ozbiljno. Objektivno je ovde, kao i  uvek pisao Aleksandar Saša Žikić, a stoji da su Bjesovi sastav iz grupacije čije delovanje sažima svu brutalnost spoznaje da haos bezizlaznosti može ali se ne mora nikada  okončati. I to je tako, Žikić nikada nije podbacio vezano za objektivnost,  jednostavno se dolazi do toga da neizostavno verujemo čoveku, jedinom istinskom filozofu u domaćem rocknrollu. I iz intervjua Vladi Paunoviću (autor naslova ‘Vrele šezdesete’ vezanom za istoriju rocknrolla u KG iz 2001. godine) izvlačimo poučnu priču po kojoj religija i rocknroll govore o ljubavi, dakle o istim temama, pokušaju dokučivanja uloge čoveka u univerzumu… dalje imamo brojne njegove  intervjue koji su objavljeni  u ondašnjim pisanim glasilima.  Bjesovi nisu uporedivi sa bilo kojom domaćom grupom, ne postoji, ne egzistira  ni približno takva. Uz nesvakidašnje tekstove i izvrsnu svirku, koja je sve samo ne sirova,  tu je i jedinstven vokal uz scenski nastup kojim se ne može niti jedan singer na domaćim prostorima pohvaliti.  A šta bi Zoki tek radio, kakav spektakl napravio kada bi imao binu poput one sa turneja The Rolling Stones, ne smem ni da pomislim. Mojih šezdeset godina u rokenrolu me dovodi u situaciju  prisećanja  barem  koja je to grupa sa svetske scene mogla  parirati  barem našim Bjeosvima svojim scenskim nastupom, pank sastavi da, ali u zanemarivom nekom obimu, znatno umerenije te su Bjesovi besumnje tu šampioni, za šta je Zoran Marinković Bjesomar  bez izuzetka najzaslužniji. Na koncu, neka samo potraju, na zadovoljstvo svih nas, te  samdubokio uveren da će se Marinkovićev song katalog znatno  uvećati u vremenu ispred.

02.07.2025.