IK GAMBIT PRIKAZ
JAGODINA ŽIVKO IVKOVIĆ
2018. PROZAONLINE
….. već u predgovoru autor ističe da pola veka i nije razdoblje od značaja za posebno izučavanje i sagledavanje, a što zasigurno ne stoji, jer ukoliko se u tih pola veka upakuju zbilja bitna previranja kako na kulturološkoj tako i na političkoj sceni, a što smo zapravo imali pojavom hladnoratovske politike, hipi pokreta i nikada kao do tada izraženog revolta ili bunta mladih podržanog rokenrolom. Da je tih pola veka prošlo bez bitnih i značajnih dogadjaja i promena u društvu, pa ‘ajd’, ne bi bilo vredno pomena, to poluvekovno razdoblje, no previranja tada u svetu uopšte i glas mladih kroz rokenrol demantuju autora. Svetozarevačka rokenrol scena je tako tipična srpska i yu onog vremena, a po autoru imamo i prvi VIS u ovom gradu i to 1963. pod nazivom Faraoni, potom i Četvrtaste klikere naredne (dakle 1964) da bi se 1966. javile i ‘Ptice rugalice’ te ‘ Svetlost ponoćne lampe’’ (1968) … uz pomalo zbunjujući zaključak autora o podeli muzičara iz šezdesetih na prvu i drugu generaciju, a po kojoj su muzičari iz 1968. godine već svrstani u tu, drugu generaciju tih, mada se pomenuti rock muzičari iz dekade šezdesetih uglavnom, kažem, podvode pod prvu onu a iz naredne dekade u drugu generaciju tu, ali, vidjenje je vidjenje, kako god ….. Imamo ovde u uvodu – predgovoru konfuznu ili zbunjujuću tvrdnju autora, kako god, da je Dalibor Brun nastupio na festivalu Zlatni glas 1964, a da se radi o poznatom pevaču iz VISa Bele strele, što ne stoji jer se Brun nalazio na poziciji vokalnog soliste u riječkom VISu Uragani iz kog je 1968. prešao u beogradsku Korni Grupu, ono, izuzev ako je u pitanju lokalac za koga nisamčuo te mi preostaje izvinjenje ukoliko grešim, pa sad ….. Vezqno za Faraone (1963), prvi svetozarevački bitrok sastav stoji da su istu činili braća Radojković (Svetomir i Radmilo), obojica gitaristi) te još dva brata ali Manić (Petar i Dragan bas gitarist i bubnjar a koji je na toj poziciji zamenio prethodnog Bekija Krstića). Repertoar ovog VISa se zasnivao na skinutim uglavnom instrumentalima, mada su, stoji ovde svirali i autorske, takodje instrumentale, a što je opšteprihvaćeno u prvoj polovini šezdesetih, jer su i značajniji, mega jugoslovenski sastavi poput Indeksa, Crvenih koralja, Grupe 220 itd na repertoaru imali autorske instrumentale. Debi nastup su, tako, zabeležili u maju 1964. na platou ispred osnovne škole Rade Miljković. Stvari se bitno menjaju dolaskom u grupu Dragoljuba Ilića na poziciju vokalnog soliste te tako zavredjuju kao i ostali onu VIS kraticu ispred …….a svirali su po celom gradu tako reći, po svim prostorima gde je to bilo moguće (Mali Palas, Sala 3. MZ, DTV Partizan, Gimnazija i u bašti pored gradskog bazena), ali i u Ćupriji te Paraćinu. Stekli su zavidan renome, uživali veliki ugled kod mladih, te su tako imali čast da sviraju kao predgrupa na koncertima beogradskih Silueta i legendranih kragujevačkih Senki. Odmah nakon Faraona je formiran i VIS ‘’ Četvrtasti klikeri’’ (Jovica Cvetković solo gitara/Vladan Bogdanović ritam gitara/Mihajlo Stojanović bas gitara a za bubnjevima Miško Tamango) uz brojne kasnije personalne promene. Raspadom pomenutih dolazi do formiranja novih poput grupe ‘Tehničar’ (iz Tehničke škole) ali i Los Diablos grupe sa Pedagoške akademije te VISa Ptice rugalice, gimnazijskog sastava. Iznosim kao i uvek one, najzanimljivije podatke vezane za start rokenrol scene u Svetozarevu (kasnije Jagodina) iz razloga onog, niti jedan veći grad ili varoš (opštinsko središte) barem u Srbiji nisu tako kaskali, zaostajali za evropskom i svetskom tom urbanom muzičkom scenom, a dokumenti vezani za start šezdesetih samo potvrdjuju da je Srbija sa oko tridesetak pisanih lokalnih urbanih rokenrol hronika verovatno u samom vrhu ako ne i na prvom mestu po broju tih, jer sam do sada evidentirao ukupno dvadeset i šest takvih. VIS Ptice rugalice (Mocking Birds) je formiran 1966. a isti su činili Jovica Kenac Cvetković, Dragan Dadi Uzur, Mihajlo Miha Stojanović i Mile Stojković. Rugalice su iz grupacije onih srpskih sastava koji su zabeležili nastup u Bugarskoj tokom dekade šezdesetih (Rubinsi iz Niša 1965 u Perniku, Rugalice Svetozarevo 1967 u Sofiji, Elipse Beograd 1967 u Sofiji) a u svome gradu su nastupali po tada aktuelnim prostorima za svirke (Gimnaziji, Tehničkoj školi, Palasu, Gradskom bazenu i 3. MZ) te po okolnim gradovima poput Knjaževca i Mladenovca. Pauci (Spiders) su preteča VISa Ponoćne lampe, po Hendriksovoj valjda onoj Burning of The Midnight Lamp (singl ploča iz 1967.) koja beleži brojne nastupe, pobedjuje na gitarijadi u Nišu 1968. a ostavlja više negoli odličan utisak na gitarjadu u Leskovcu 1970 ……. A što je razlog izostajanja sa brojnih gitarijada tada, jer su, po mnogima prevazišli taj nivo ….. a mladji sastavi tako, nisu imali nikakve šanse uikoliko i njih pozovu. Klinci su u šezdesetima maštali kako postati veliki glumac, fudbaler ili oformiti sopstvenu rocknroll grupu i to je fakat onaj kulturološki ondašnje države, pa tako imamo i u ovom gradu brojne poput For Boys/Renesansa/Lideri/Crveno i crno/Lovely Sounds/Podzemni kanal 24/ Tač ……. Da bi potom nastupila era tzv. disk džokeja no, ne sećam se da je pojava tih bitnije uticala na broj nastupa rock grupa, barem ne u Šapcu. Zanimljivo je da imamo i autora naslova Dobricu Veselinovića (neka mu je večna slava i hvala) gde se više puta pominje u raznim gradskim rocknroll formacijama, pa tako i u grupi ‘Tač’ na poziciji bubnjara, gde uskače na mesto Mitrovića koji je napustio grupu. Imamo i prvu super grupu u ovom gradu koju su činili Beli Radojković i Bata Veselinović iz već pomenute Tač grupe te Vlada Nenković i Rade Milošević iz grupe Albatros. Ovde stoji da se radi o grupi ‘Klan’ ili Jagodina Klan koja je delovala u razdoblju od 1974 pa sve do 1979. godine. Dalje nalazim da su članovi grupe i Jovica Joca Cvetković solo giitarist & usna harmonika, Beli Radojković takodje solo/ritam gitarist te Jugoslav Jucko Simić klavijature i bek vokali uz, na koncu Dobricu Batu Veselinovića na poziciji bubnjara. Ova ‘opasna’ grupa je svoj debi nastup zabeležila u OC ‘Veljko Vlahović’ 1974. na Dan Republike 29. novembra uz kuriozitet da su svirali sve tri večeri uzastopno koliko se i nije radilo. Znajući da se radi o sedamdesestima, to sa zadovoljstvom ističem tadašnji način informisanja vezanih za nastupe rock grupa, His Majesty Plakat, koji je danas tako reći ispran, ne možete bitno pročitati na tom …Klanovci su na repertoaru imali skinute stvari grupa Free/E.C./Bad Company/Ten Years After/Led Zeppelin/Grand Funk Railroad/Jeff Beck/Uriah Heep/Wishbone Ash/Deep Puprle …. Uz klasično ono vreme vezano za concert-igranke i nastupe subotom & nedeljom od 19.30 h pa sve do 22.30 h, mada se u drugim gradovima sviralo i četvrtkom u večernjim časovima uz nezaobilazne čajanke naravno. Već nakon dve godine dolazi do prve personalne promene tako da na poziciji klavijaturiste imamo Dejana Petkovića namesto Jucka Simića koji odlazi na odlsuženje vojnog roka u JNA, a povlačenje Cvetkovića u tek zasnovane porodične vode samo ubrzava raspad grupe, ali za kratko, jer su u toj novi članovi Zoran Marjanović na bas gitari, te Budimir Veljković na poziciji vokalnog soliste a iz JNA se vratio i Simić klavijaturist te se, uz novopridošlog Damira Kranjčara na bas gitari zaokružuju zaduženja u sastavu uz, naravno izmenjen repertoar, naime prešlo se na skidanje stvari grupa Yes, Procol Harum, Argent, Rainbow … Zlatnim slovima ostaje upisan datum kada je grupa KLAN svirala u prostoru Gimnazije 1977. uz rekodan broj prodanih ulaznica (1293). Potom je i definitivno usledio raspad, mada je Bata pokušavao sa novim članovima produžiti vek Klanu, no bezuspešno. Klan je nesumnjivo ispisao najsvetlije stranice SV – JA rocknroll scene, na žalost nisu za sobom ostavili diskografskog traga. Imamo potom i grupu Delta 9 sa isključivo autorskim numerama, pa ipak, tek pojavom grupe Metro 1983. godine imamo i LP vinilnu ploču pomenute grupe pod okriljem PGPa RTBa. Metro su činili Ivica Maksimović solo gitara, Petar Maksimović bas gitara, Saša Krstić klavijture, Zdravko Lalić za bubnjevima te Branko Savić u ulozi vokalnog soliste. Album je naslovljen sa ‘Čupave glave’ i na tom je osam numera ovim redosledom A strana: Veruj mi/Čupave glave/Grebator i Društvo za provod; B strana je rezervisana za stvari ‘U krizi sam, Ustani i pevaj, Probudi se generacjjo i Kad udješ u svet paklenih andjela. Javljaju se brojni sastavi, radili su recimo Puls/Bonus/Hot Rod Gang/Visoki napon/Severozapadni prolaz/Skver/ Crni lilihip/Fantomi itd, mada autor piše da se sa navedenim grupama ta lista ne zaključuje, bilo ih je više desetina… tako da u dekadama iza ostaju zabeleženi i Alister/Black & White/Absract Asylum/Vortex/Bleach/Vatrene kočije/Kreativna zona/VIA NZS te tako dolazimo do cifre od približno osamdeset sastava koji su egzisirali u razdoblju od 1962 pa sve do 2018. a što SV- JA svrstava na listu onih gradova u ex Yu i Srbiji sa izuzetno značajnom urbanom rocknroll scenom, I naravno da zasluge za ovu publikaciju – monografiju pripadaju već pomenutom Bati Veselinoviću, koji je ovim umnogome zadužio grad u kom je živeo. Istaći ću i to da je Veselinovć 2013. na četrdesetogodišnjicu od formiranja (1973 – 2013) uspeo okupiti staru Clan ekipu i nastupom u svome gradu probudio emocije starijih sugradjana koji su odrasli uz rokenrol, a tada se dolazi na ideju o pokretanju Rock Clan Festivala da bi prvi već i održali naredne 2014. godine. Programski sadržaj tog, prvog RCF je ovde detaljno dokumentovan uz brojne fotografije, stejžd aktere i bek dešavanja onih…. Organizacioni odbor su činili Klanovci, a sve se odvijalo u prostoru Centra za kulturu. U fokusu ovde svih pet održanih su tako najznačajniji podaci vezani za pomenuti već organizacioni odbor, sponzore i naravno stejdž aktere, tako da smo na trećem imali kombinovani sastava VISa Rugalice i Kreativne zone, a nastupila je i grupa Tač, koju prepoznajemo po prvom singlu u ovim krajevima na kom su Jagodinsko momče/Zabranjeni rock iz 1976. gde se kao izdavač javlja PGP RTB naravno. Autor ovog naslova Veselinović je nezaobilazna karika vezana za organizaciju svih pet održanih, animiranje učesnika, medija i podršku institucija kulture. Peti Rock Clan Festival održan 2018. je i završni u tom startnom ciklusu a prisutne je pozdravila Snežana Gradinski iz upravnog odbora Udruženja ljubitelja rock i Rhythm & Blues muzike rečima: ‘’Hoću samo da vas nostalgično podsetim na mladost, ljubav i energiju kojj slede sa rokerskog autoputa zvezda’’. Smenjivali su se brojni stejdž akteri, članovi negdašnjih SV- JA rocknroll grupa, tako da je organizacioni odbor petog ovog zavredeo najvišu ocenu, sve je besprekorno funkcionisalo i naravno da zamišljeno ne bi bilo realizovano bez brojnih sponzora koji su, prirodno je, u monografiji ovoj posebno naglašeni.…. I kako to ovde već stoji, ljudi su na RCF dolazili ponajviše iz razloga podsećanja na mladost uz rokenrol proživljenu, uvežbanost i usviranost stejdž aktera je ostala u sasvim drugom planu. Festival je imao podršku lokalnih, Radija Jagodina te Radija Gong ali i lokalnog pisanog nedeljnika Novi put. U rezimeu ovde stoji da je svojim prilozima u afirmaciji festa ovog pomogla i TV K:CN. Na koncu, pomenuti brojne stejdž aktere je sasvim u redu, naglasiti ih, a na petom su nastupili Opus 69/Delta 9/Tač ali i članovi negdašnjih onih, Rugalice, Ponoćne lampe i Clan. Ova, više monografija koja uz istorjiat lokalne rocknroll scene donosi i kompletan pregled svih pet održanih Rock Clan Festivala (2014 -2018) je od neprocenjivog značaja za grad i ovaj deo Srbije, no, da je imala širi odjek i nije, iz već poznatih nam razloga indolentnosti ili svejedno nezainteresovanosti prestonih medija, a što je, nikakvo čudo, Paraćin/Ćuprija i Jagodina nisu na Ibarskoj magistrali ……U zaključku imamo slovo o Udruženju ljubitelja rock i rhythm & blues muzike naslovljeno sa Rock Clan Festival, formiranom 2017. godine a tada je za prvog predsednika izabran ko drugi do Bata Veselinović negdašnji bubnjar VISova Magična zakrpa (1970), Crveno i crno (1971) te Jagodina klan (1974), a pod zaslužni rokenrol pojedinci SV – JA su i Svetislav Vasiljević, Zoran Marjanović, Damir Kranjčar, Radosav Milošević, Slavoljub Jelača, Saša Krstić, Buca Veljković, Stjepan Feldvari i brojni…… te se da zaključiti kako autor nije izsotavio – ispustio niti jedno ime sa lokalne scene. Iskreno se nadam da će i preostali veći gradovi u Srbiji (a po rečima ćuprijske rock legende Miodraga Blaojevića, Mileta Brade u tom gradu se već radi na lokalnoj rock istoriji) prionuti na posao te rečju i slikom ovekovečiti vreme kada je rocknroll slovio za neprikosnoveni urbani muzički pravac.
15. 01.2026.