Sande Dodevski: M A J K A I C V E T A N K A
Kraj šporeta na kome u loncu vri voda, sjede moja majka i Cvetanka. Sjede i razgovaraju. Kraj je avgusta i rijeka je savim oplićala i u njoj nema više riba……
Nikola Šimić Tonin: OGNJIVA RIJEČI
Sande Dodevski: Jačinska jutra, Društvo za afirmaciju kulture – Presing, Mladenovac, Đenovići, 2016., Presing. Autor prikaza: Nikola Šimić Tonin Pripovjedačko zrcalo Sanda Dodevskog u Jačinskim jutrima, poetsko – proznom mozaiku,…
Sande Dodevski: DALMACIJA
Nalik mrkozelenoj paučini povija se na vjetru, kao sito gusta, zelena grana koromača izraslog iz pukotine bijelog kamena na vrhu lukobrana! Prolazimo u koloni kraj nje i još izdaleka pjevamo pjesmu koja nije…
Sande Dodevski: STID
Čitajući druge, i bolje od sebe, dođe mi da se postidim! Ne umijem da objasnim zbog čega me je sramota, a i stid je izvana nekako uglađen, uljuđen… Nikako da…
Sande Dodevski: ZLATNI LANČIĆ
Sve su priče nalik jedna drugoj, ali se samo poneka od njih upamti. Bio sam kormilar na topovnjači, ili „peljar“ – ma što to značilo! (Onaj koji mjernom motkom mjeri…
Sande Dodevski: TOŠEV VRBAK
Na kraju njive u rijetkoj hladovini Toševog vrbaka sjede moj otac Mile i Andon „Jednooki“! Otac drži u rukama „Politiku“ bistreći usput svjetsku politiku, te kao opčaran gleda u dvije…
Sande Dodevski: VELIKA RIBA
U trenucima u kojima je predvečerje najljepše, sneno otvaram prozor i pogledom tražim kameniti rt obale koja zadire u more, a tada se pali i svjetionik! Njegovi bijeli bljeskovi mjere…
Sande Dodevski: LEGENDA O POTPORUČNIKU FERDINANDU
Potporučnik Ferdinand stiže pod zidine starog grada. Idući, nosio je nešto u sebi – kao i toliki drugi! Njegov prtljag bijaše more. Minuvši kraj Srebrnih vrata, poželi u jednom trenutku…
Sande Dodevski: HOLANDSKA BOLEST
Prije nego što će Stojko i sinovac mu Rista započeti sječu oboljelih i već napola osušenih brijestova – tokom cijele zime i proljeća, Rista u snu nadlijetahu ptice! Male i…
Sande Dodevski: ČURULINOVA JAJA
Rijeka neprestano tone, suši se, isparava nekud u visinu, a za njom ostaje samo prazno korito – ravno i široko sa mnogo pijeska. Tu su čurulini. U pijesku punom zlatastih…