1. (Lopta & M.K.)

Kada u Google-pretraživač ukucam svoje ime i prezime (upravo tim redosledom) pojave se crno-bela fudbalska lopta i glumica M.K. razgolićenih grudi. Kakve veze beogradska glumica i lopta imaju sa mnom zaista ne znam?!
Uglavnom, baš oni su mi bili potrebni, neophodni, za ovaj, oktobarski zapis. Priznajem, više lopta nego glumica M.K.
Kako bih je rado, i sa entuzijazmom šutnuo što dalje… Što više…

2.

Što me manje ima, to više postojim.
Šta je u prethodnoj rečenici naravoučenije?! Ništa, baš ništa… Ili, ako insistirate: manje je više.

3. (Valja meni putovati)
– Valja meni putovati! – kaže Pajaco. – Dug i krivudav je moj put. Više krivudav nego dug, ali poseduje oba navedena atributa: i krivudavost, a i dužinu.
Krivudavost ga čini spiraloidnim, tako da Pajaco putuje jednom spiralom. A spirale su, obično, vertikalne, ne mogu da budu horizontalne. Niko još nije izmislio horizontalnu spiralu(?!)
Za takav pronalazak može još da se dobije Nobelova nagrada za fiziku, i da te proglase Ajnštajnom XXI veka!
Dakle, Pajacov put je – vertikalan. Ili onako: malo je ukošen. Kao da se penješ po onom ogromnom čarobnom pasulju: gore, gore… gore…
Na kraju puta bi trebalo da bude džin. Džin je smešten u svetu gde se stabljika džinovskog pasulja završava.
Srećom, stabljika pasulja je isuviše krhka za džina. Tako da će se Pajaco bezbedno vratiti spiraloidnom stabljikom pasulja, a džin će se strmoglaviti u ambis. Ili: u Pajacov svet.
– Hm, – pomisli on – nije ni trebalo ulaziti u džinov svet. Ovako, nekako sam kriv za njegovu smrt. Jeste on bio zao i nasilan, ali to me opet ne opravdava.

4. (Sa cigaretom u ruci i UMOROM NA LICU)
Šta se dobija kada u GOOGLE-pretraživač ukucate ime, a potom i prezime beogradske glumice M.K.?
Dobijaju se njene fotografije, naravno. Pa, kakva je M. K. na fotografijama, i šta radi? Radi ono što mora, od čega živi: ona glumi.
A glume nema niti je može biti dok se ne skineš. Bar do pola, do pupka. Kod pupka sve prestaje. Ili: od pupka počinje nešto drugo. Od pupka počinje opasna zona.
Štrče dve razgolićene dojke na golim glumičinim grudima, svaka beži na svoju stranu. Milovane, nemilovane, ko bi to znao?!
(Uzgred: ko bi milovao ženu sa tako napaćenim i izmučenim izrazom lica?!)

5. (M.K. u šmekerskoj pozi)
Beogradska glumica nije svaki dan tužna i nevesela. Ponekad je čak i ona dobro raspoložena. Neophodan uslov za to jeste da ne bude razgolićena već obučena od glave do pete. Po propisu. I da u ruci nema ciaretu.
– Samo bez pušenja, molim! – poručuje joj Pajaco. – Ne podnosim dim, nikotin, pepeo… Smrdljive pikavce… Pepeljare…




2 thoughts on “Zoran Ilić: Smej se Pajaco”

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *