SUBLIMNI LIRSKOKAZI RAJKA GLIBE

AUTORI teksta: Žaklina Glibo i Nikola Šimić-Tonin

Zbirka pjesama „Dobročinke“ Rajka Glibe nosi u sebi i sa sobom prepoznatljiv autorski naboj iz kojega se razvijaju prepoznatljivi lirskokazi u smješi autorskog srca i intelekta. Lepeza tonova u toj poeziji niže se od šaljivih (Silah Ćuprija), preko onih ozbiljnih i preozbiljnih sve do ironično-satiričnih (Deklariranom lažovu), utkanih u ostvarajima najčešće na pravom mjestu. Glibina smješa pjesničkog aritmičnog srca i jakog intelekta odaje ga kao cjelovitog i autonomnog poetu doctus. Lepeza tonova ide sve do elegičnih (Sluša elegiju koraka; Izmještanje) Malo-malo pa ovog pjesnika sustižu „jaki mirisi korjena“, (Uzvišen glas, Dorada); „zivka ga neispjevana pjesma“ (Pljusak), a suputnici i supatnici njegovi često „bježe od katarze/ tonu u mrak kužni“ (Samodorađivanje). Komične tonove pronalazimo u nekoliko njegovih lirskokaza kao primjerice „kroji vesele gaće/ neveselim nadama“ (Grude svjetla) Ironija krasi dio ostvaraja. (Gornja rupa; Krik iz zasjede). U pjesmi Dobra kajda „tonovima ironije pjesnike šibaju“..Ironično-satirične tonove susrećemo u pjesmi Sakupljač atentata „moćnici se zaobadaju/ pa kao kegle padaju“ Uvjerljivošću se nameću stihovi: „Kada satkan istinom/ preko noći posijedi/ čudna moć stiha / nosi svoj pečat/ koji i tada vrijedi“ (Moć stihas). Glibo će reći: „množe se spletke/ hitovi crnih anđela/ šugavog vremena/“ (Nova epoha), Slični tonovi su u pjesmama Spužve mržnje i Nova anegdota.
Napadni su i sve nesnošljiviji poetski mucavci. Pametniji su skakavci. Šute i gledaju svoja posla, kaže Glibo. Tajne su za njega dragulji. Sve je jača zvonjava licemjernih pameti. Svaki lirskokaz ovog pjesnika je sintetizirani biljeg motiviranog srca i duha u danom vremenu i svaki reprezentativno, na zavidnoj estetičkoj razini, svjedoči temeljno načelo suiblimizma „Sve u jednom, jedno u svemu“ koje je podstaklo suvremenu pjesnikinju Jasminu Hanjalić da svojoj prvoj knjizi pjesama da upravo taj naslov osjećajući da upravo on najbolje pokriva njezine bonbone iz knjige koju je ovaj sveučilišni profesor i književnik recenzirao.
Glibina poezija je poezija istine. Ona je odbljesak stanja ili događanja koja su pjesnika u njegovom senzibiliziranom životu jače kosnula pa se opetovano vraćaju i „bockaju“ stvaralački ego sve dok svoj smiraj ne nađu u pjesmi. Pjesnik s njih u trenutku inspiracije skida patinu vremena da pojača sublimnost kroz smješu stvarnog dopunjenu mrvama imaginarnog tamo gdje to kod pjesme traži. Rajko Glibo je sublimist i krik nove epohe u poeziji koju zovemo sublimizam, On je subliman a taj pojam (prema rječniku) znači: produhovljen, odlučan, uzvišeni koji budi strahopoštovanje, pretvarati u nešto više U vlastitoj utihi on je šutke nosio oprečnosti među koje se ušetao. Nije im robovao, već je osjećao da stvara nešto posebno i na svoj originalan i autonoman način. Na jednoj strani kao sublimist nije patio od prezentacije njegovih pjesmotvora u klasičnim i elektroničnim medijima jer to sublimizam konotira kao pothranjivanje bahatog ega. Glibo je talac udesa i zle sudbine zavičajne Rame koju je na velika vrata uveo u hrvatsku književnost i pored nepodobnosti koju su mu namertnuli crni anđeli progoneći ga kao divlju zvijer lišenu temeljnih ljudskih prava i sloboda. Što milom, što silom, Glibin duh se ostvaruje u tišini vlastite stvaralačke kuće. On trpi i šuti. Sa druge strane motrišta, ako se pjesnikovi lirskokazi i proze ne pojavljuju u časopisima klasičnim i elektroničnim za vrsnog pjesnika književna i ina javnost ne zna, ili sasvim malo zna, pa njegovo stvaralaštvo mora čekati bolja vremena, a sa tjelesnom smrću pjesnika bez promotora i onih koje će kvaliteta poezije privući da je preferiraju nastupa potiranje i izgon iz javnosti koji crni anđeli prakticiraju odavna i ta matrica kod njih se realizira gotovo mehanički. Teško je sublimisti Glibi za njegovog stvaralačkog vijeka bilo komunicirati sa mogućim recenzentima, jer se jedni iz straha nećkaju, drugi se libe jer njegovu poeziju kao njima neprivlačnu … U nesklonom vremenu on je za recenziranje svojih knjiga poezije tražio prva imena hrvatske književne kritike – sveučilišne profesore: Vjekoslava Bobana, Božidara Prosenjaka, Teu Benčić-Rimaj, Šimuna Musu, Milivoja Rodića i druge. Svi su oni recenzije pisali na tragu Aristotelove estetike. Nije prepoznato da je njegova poezija zapravo poezija nove epohe koja ne niječe klasičnu Aristotelovu poetiku, ali koja kreće svojim vlastitim putem koji teoretičari još premalo motre i analitički rasčlanjuju bez spoznaje da nova epoha u poeziji ima svoju zasebnu estetiku.. Poezija nove epohe ima svoju poetiku u čijem je centru autor koji je neodvojiv od djela i zato ga trebamo promatrati kao autonomnost, kao cjelovitost koja zrači bojama koje se naziru u lirskokazima koji su sublimni i u svemu autonomno svoji. Ono što čitatelj treba znati jeste činjenica da svaka Glibina pjesma niče iz vrlo jakog intelektualnog naboja i rafinirane senzibilnosti. Prvo čitanje pjesama na neki način ne privlači pa čitatelja ostavlja ponekad ravnodušnim. Tek drugo koncentrirano čitanje kojemu je imanentno dobro poznavanje autobiografskih elemenata, pjesnikove „ bonbone“ otkriva, čini ih slađim i mami čitatelja da do dna pronikne u tkivo pjesme.
Prešućivanje ovoga autora sustavno praćeno nepodobnjaštvom, zabranama i kontinuiranim „podbacivanjem klipova“ da se ojačaju razvojne smetnje zločesta autora i djela te sve smicalice koje prljave duše imaju na raspolaganju nisu utišali svoju jeku.
U petom odjeljku „Dobročinki“ svrstani su lirskokazi koji su zapravo Glibina primijenjena poezija. Nazvane su „Počasnicama“ jer su spjevane kao naručene, a bez narudžbe su i tematski su vezane za konkretne stvari i događanja koja su ovog pjesnika duboko dirnula i proizvela inspiraciju pa pjesnički odgovor kao utjehu autoru s jedne i čitatelju. Po mnogo čemu ovaj je pjesnik zanimljiva pojavnost u svom vremenu. Uz bok Počasnicama idu njegove pjesme nazvane tradicijskim imenom ode. Glibo ih je uspjelo oživio i vratio u suvremene tokove hrvatske i svjetske lirike. Jedna njegova zbirka oda nosi naslov „Moje ode“ a nakladnik joj je HKD Napredak Split 2009. godine.
Završimo s uporno ponavljanom krilaticom „dobra pjesma zlata vrijedi“ koju Glibo ponavlja u svim prikladnim prilikama, a zlatnih pjesama u „Dobroočinkama“ ima kroz četiri odjeljka (ciklusa) knjige i njihovo iščitavanje čitatelju je „guštanje“ ali tek ako prethodno što više zna o pjesniku i njegovom djelu jer oboje se daju u jedinstvenoj smješi srca i jakog intelekta.




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *