OBJAVLJENA ZBIRKA PRIČA JAGODE KLJAIĆ

PJESMA ZA KORZO – GLINSKI SPOMENAR

Iz štampe je izašla zbirka kratkih priča saradnice Prozaonline Jagode Kljaić pod naslovom: PJESMA ZA KORZO – Glinski spomenar. U njoj je, na 136 stranica, 26 priča o rodnom gradiću Glini iz vremena autoričinoga detinjstva i mladosti.
Recenziju je pripremio književnik Drago Kekanović i u njoj kaže:
„S dobrom pretpostavkom da sam nezajažljivo znatiželjan kada se povede riječ o „našim“ gradovima i našim „bivšim“ godinama, ali i ne sluteći koliko time pothranjuje moju dječački bolesnu potrebu da čitajući živim na nekom drugom mjestu i vremenu, izdavač I. Ranić šalje mi, „po dogovoru“, rukopis memoarske proze Jagode Kljaić PJESMA ZA KORZO, posvećenu starom i lijepom gradu Glini i drugoj polovici prošloga vijeka. Dogovor je bio da „bacim pogled“ na rukopis i pribilježim „koju“, ako se „nađem“ u rečenicama autorice; kad „uhvatim“ vremena. Vremena, naravno, (odavno) nema, ali ja ne „skidam“ pogled s PJESME ZA KORZO; ništa ne preskačem, čitam, čitam; na djelu je, što bi današnji teoretičari književnosti rekli: pravi „užitak u tekstu“. Obaveze pritišću, savjest ne miruje, također, a ja sam još uvijek u Glini, gradu kojeg jedva da poznajem, a koji mi je odjednom tako prisan i blizak, tako sličan (a opet drugačiji) gradovima u kojima sam živio; nijanse tu presuđuju, bolesnom (rekao sam već) upornošću tragam za tim posebnostima i „nijansama“. I, što je presudno za okretanje sljedeće stranice, nalazim ih u svakom odjeljku ove subjektivne (kakva bi drugačije bila?!) „historije“. U jednom času, ipak, stiže ključno pitanje: kad se već ne odvajaš od teksta, što je to ovdje tako različito od sličnih rukopisa i knjiga koje su ti već prošle kroz ruke? Meni, vazda sitničavom i skeptičnom, odgovor je stigao brže nego što sam očekivao. Bilo je to pitanje na pitanje: Kada si se posljednji put susreo s knjigom tako istinske ljubavi prema svom gradu?! Predane, čiste, ljubavi, bez ijedne ružne primisli?! Odavno, priznajem, nisam imao takav susret. Da, o tome se radi. U ovim se rečenicama, (koje bi da zaustave vrijeme, naravno), ljubav prema rodnom gradu pretače u nešto više od same sebe: ovo je knjiga odavno zaboravljene ODANOSTI. Plemenite DOBROTE, također. ISKRENOST se tu podrazumijeva, naravno. I stiže nam u dobar čas, kad smo već pomislili da ih više nema, niti može biti. O tome je, da, ovdje riječ: ukoliko smo negdje, u bilo kojem gradu (i bilo kom vremenu) smetnuli s uma ili izgubili iz srca, svejedno, ili zaboravili, naprosto, da još uvijek postoje odanost, dobrota i iskrenost, PJESMA ZA KORZO Jagode Kljaić dobra je prilika da ih ponovo pronađemo.“
Zbirka je obogaćena crtežima i ilustracijama akademskoga slikara Milana Baltića – Mike, Glinjanina koji je 1979. godine diplomirao na Likovnoj akademiji u Sarajevu, u klasi profesora Ismara Mujezinovića.

Knjigu je štampala Izdavačka kuća Plejada iz Zagreba (urednik Ilija Ranić).




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *